Tag

Putopisi

Browsing

Na poziv Turističke zajednice Grada Grazau organizaciji Saturn promocije, skupina hrvatskih novinara krenula je ovih dana na jednodnevni izlet u ovaj šarmantni, po veličini drugi austrijski grad. Lijep i skladan grad na čijem licu je povijest ispisala neke od zanimljivih arhitektonskih priča još iz srednjeg vijeka do našeg 21.stoljeća, dospio je tako 1999. godine na UNESCOV popis svjetske kulturne baštine.

Graz se spominje davne 1128.godine u pisanim dokumentima kao Gradec a 1230 godine, dobio je gradska prava i tad je zabilježeno podizanje gradskih zidina. Godine 1379., postaje glavni grad Unutarnje Austrije a 1440 – 93, djeluje kao carska rezidencija Friedricha III. Godine 1585 osniva i svoje sveučilište a 1809 pretrpio je francusku opsadu na svojim zidinama. Krenemo li nešto brže kroz vremeplov, saznati ćemo da je 2003. grad Graz proglašen Prijestolnicom europske kulture, 2008 godine proglašen je Gradom kulinarskih užitaka, te 2011 proglašen gradom dizajna „City of design“.

Advent u Grazu

Tema našeg studijskog posjeta bila je Advent u Grazu. Graz je decentan, dostojanstven i smiren grad koji priređuje tokom prosinca čak 14 božićnih sajmova, no bez pretjeranog blještavila i pompe. Naglasak je na dostojanstvenom slavlju Božića, romantičnim tradicijskim sajmovima, svjetlećim uličicama čarobne atmosfere. U Grazu se sajmovi otvaraju 23.studenog, i njihovo trajanje je predviđeno do 24.prosinca. Karakteristično je za svaki sajam da ima svoje ime i svoju posebnu tematsku priču. Posjetitelji mogu šetnjom kroz grad pješke obići svaki od navedenih sajmova a za to se uvriježio i poseban naziv: Ruta kratkog puta.

Teško je izdvojiti bilo što iz sveukupne ponude, no preporučamo da posjetite Ledene jaslice koje se nalaze u dvorištu Parlamenta. Umjetnik Kimmo Frosti oblikuje od 45 tona leda spektakularno umjetničko djelo, kada led kao osnovni materijal izvedbe postaje atraktivan prikaz jasličkog rođenja a dodatna zanimljivost je da su ovakve jaslice, jedine jaslice te veličine u cijelom svijetu. Za najmlađe posjetitelje posebice je attaktivna dječja adventska uličica Neutorgrasse. Vrtuljak, kutak za pričanje priča, bajkoviti vlak, dječji šator sa radionicama, igraonicaom, slatkiši, šećerna vata, studio za pečenje keksa..samo su neki od ponude dječjeg adventskog sajma.

Graz i njegove atrakcije

Kada posjetite Graz, nemoguće je zaobići ulicu Herrengasse, središte života u Grazu okruženo brojnim palačama i monumentalnim građevinama smještenima između glavnog trga Hauptplatz i Jakominiplatz. Izdvajamo palaču pokrajinskog parlamenta Landhaus, baroknu kuću Luegghaus, takozvanu obojanu kuću Gemaltes Haus i palaču osiguravajućeg društva Grazer Welchselseitige Verischerung koje se u centru Graza nalazi 186 godina i aktovno je u 13 EU država. Ulica Herrengasse je ujedno i poznato shopping odredište.

Ljubitelji sakralne baštine, svakako posjetite crkvu Stiegenkirche koju smo obišli na početku naše rute. Radi se o najstarijoj župnoj crkvi čiji prvi spomen u pisanim dokumentima datira iz 1343 godine. Poznata kao studentska crkva, smještena je u povijesnoj jezgri grada uz južni dio brežuljka nazvanog Schlossberg, a njene debele zidine skrivaju nekadašnji agustinski samostan.

Uspinjača i brdo Schlossberg

Nezaobilazno, posjetiteljima omiljeno brdo usred Graza, Schlossberg na kojem počiva zaštitni znak grada toranj sa satom Uhrtum, najlakše je doživjeti u kombinaciji sa uspinjačom koja se nalazi na suprotnom kraju ulice SackstraBe. Možete se uspeti do brda i dizalom Schlossberglift koje je iznimno praktično ako ste u žurbi ili niste zainteresirani za uspon. Staklene kabine dizala omogućuju interesantan doživljaj osvijetljenih struktura stijena tijekom vožnje i pogled na brdo iznutra.

Općenito, malo koji grad se može pohvaliti ovakvom vizurom, šumom obraslog romantičnog brda savršenog za izlete, pješačenje i bijeg od svakodnevnice. Schlossberg je posebno atraktivan u proljeće i ljeti kada gusta šuma svojim svježim zelenilom pruži osvježenje od ljetnih žega no ni zimi pogled nimalo nije loš, magleno ozračje prosinačke zime, daje mu posebnu auru.

Od 1544 godine, prema nacrtima arhitekta Domenica dell Allioia, napravljena je ova snažna renesansna tvrđava. Guinessova knjiga rekorda ubilježila je ovaj burg kao najjaču utvrdu svih vremena a odolio je čak i Napoleonovim osvajanjima početkom 19.stoljeća. Tek kad je Napoleon 1809 uspio osvojiti Beč, i prijetio da će razoriti glavni grad, Graz se predao te su nažalost gotovo svi dijelovi veličanstvene utvrde srušeni. No stanovnici Graza su otkupili zvonik i toranj sa satom, te ih tako sačuvali od rušenja i danas su oni jedna od ključnih atrakcija i simbola Graza. Inače najpoznatije zvono u Grazu sa Schlossberg zvonika, teško je gotovo  5 tona.

Kastner & Öhler – slavna robna kuća i najljepši gradski vidikovac

Posjetili smo  još jedan poznati trademark Graza – robnu kuću Kastner und Ohler. Najljepša robna kuća ovjenčana brojnim međunarodnim priznanjima, na svojih 6 katova i raskošnih 20.000 kvadratnih metara, nudi bogat izbor odjeće i potrepština a nas je oduševio pogled s krovne terase na zadnjem katu. Na ovoj atrakciji zvanoj Skywalk, možete vidjeti iz posredne blizine toranj sa satom, brojne krovove centra i uživati u lijepoj vizuri gradskog središta.

Izlet smo završili s večerom u sjajnom restoranu Stainzerbauer- Gasthaus. Prosjek  od 4,5 na zahtjevnom Trip Advisoru, svakako predstavlja primamljivu pozivnicu.

Probrane domaće (lokalne) namirnice, kombinirane sa modernim pristupom gastronomiji kroz interpretaciju glavnog chefa koji inspiraciju crpi iz  starih kulinarskih zapisa ovog kraja te ih kombinira sa suvremenim aranžmanima. Krajni rezultat su kreativno dizajnirana jela, vizualno atraktivna i još finijeg okusa. Ponudu jela možete pronaći na ovom linku, restoran je topao, udoban i skladno uređen.

Topla i komforna atmosfera, tradicijska ponuda lokalnih namirnica i domaćeg pjenušca, servirana s posebnom pažnjom, sretno nas je okrijepila za kraj ovog izleta i zaokružila našu lijepu priču o Grazu.

U turističkom uredu Graza, naići ćete na puno korisnih informacija želite li grad i njegovu okolicu upoznati bolje, te ukoliko planirate posjetu nekom od adventskim sajmova u našem europskom susjedstvu, Graz je definitivno naša preporuka.

Info:

Advent u Grazu

www.graztourismus.at

Stainzerbauer- Gasthaus

Izleti u okolici Graza

fotografije: privatan album, pixabay.com

Tekst: Anita Žuvela Hitrec

I tako, sjedite negdje na drugom kraju svijeta, neke tople rujanske noći u Moskvi na festivalu Circle of Light i shvaćate da iako ste u životu proživjeli svašta kako lijepog tako i ružnoga, da ste svejedno blagoslovljeni lijepim stvarima. Moskva spada u te, nenadane darove…

Na poziv Odjela za sport i Turizam Vlade Moskve, koji je organizirao trodnevnu turu za desetak novinara iz svijeta kao i za 15ak domaćih (ruskih) novinara, boravili smo u Moskvi od 21. – 23. rujna 2018.
Puno toga smo vidjeli i istražili u to malo vremena no jedna stvar je za Moskvu ključna a koju svakako uzmite u obzir kod planiranja njenog razgleda.

Njena veličina i njena elegancija.  Moskva je prostrana, široka, Moskva je veličanstvena. Kada pokušate svjetskim metropolama pridodati određeno svojstvo, onda bi rekli da je ovo grad ledene, zapanjujuće ljepote i vatrene duše.  Kad bi postojao ledeni glečer pod kojim se skriva vatra, tako i Moskva čuva nešto u sebi od tih čudesnih proturječja.

Moskva je fotogenična iz svakog ugla, i trebalo bi punih tjedan dana vremena za ovjekovječiti sve dragulje arhitektonske i kulturne baštine koji su na licu Moskve ispričali priču o burnim vremenima carske dinastije Romanov, pa do vladavine komunizma, hladnoratovskih previranja ili današnje moderne Rusije.
Stoga planirate li izlet Moskvom, svakako unajmite vodiča ili krenite u organizirani razgled. Jednostavno, za sve što želite vidjeti i istražiti, nećete imati dovoljno vremena. Grad je velik i svaki njegov predio nudi mnoštvo priča i atrakcija.

Federation Tower, interijer

Moskovski Crveni trg – živa razglednica slavne povijesti

Odvojite nekoliko sati za Crveni trg, veličanstveno moskovsko središte koje se gradilo od 14. do 17. stoljeća. Zlatne kupole koje niču pred okom posjetitelja, pretvaraju moskovsku razglednicu u nadrealni prizor a pred vama se nehotice pojavljuju  isječci bajki o ruskim kraljevnama, zlatnim jajima, čudesnoj ruži,  ljepotici i zvjeri, brojnim carevima, hrabrim ratnicima, Vasilisi Premudroj, babi Jagi, i ostalim arhetipskim sadržajima kojima obiluju slavenske bajke.

Romantičari će se upravo tu poželjeti slikati u zimsko vrijeme kada su zlatne  kupole prekrivene gustim slojem pahuljastog snijega, no nama je savršeno poslužio i predivan ljetni dan.

Tu je i slavni Kremlj, mjesto iz kojeg su stolovali Ivan Grozni, Staljin, Jelcin, Gorbačov a danas njime upravlja predsjednik Vladimir Putin. Pred vama se nižu mjesta koja treba svakako posjetiti: slavni GUM robna kuća prepuna zanimljivosti

Zatim Bolshoi Teatar, Katedrala Krista Spasitelja, već spomenuti Kremlj.. Cijeli Trg je živa razglednica bogate povijesti i još bogatije kulture a na svakom koraku otkrit ćete nešto novo i poželjeti slikati sve što vidite (0vo je primjerice slikano nedaleko od hotela President).

Smještaj – šarmantni hotel President s predivnim pogledom

Domaćini su nas smjestili u hotel President.  Prestižan hotel u kojem ste vrlo čuvani i paženi i u koji možete ući  putem zaštitne rampe, pruža nestvaran pogled na moskovske znamenitosti. Hotel je smješten uz šetalište rijeke Moskve a šetnica uz rijeku  obiluje barovima, restoranima i bogatim noćnim životom grada. Hotelski vidikovac vam pruža pogled na Kremlj, na spomenik Petru Velikom, i na rijeku Moskvu. A pogled iz sobe je poseban doživljaj:

U sklopu organiziranog studijskog putovanja uslijedila je konferencija za novinare s našim domaćinom. Šef Odjela za sport i turizam Nikolai Gulyaev, srdačno je pozdravio sve novinare i odgovarao na brojna pitanja svojih gostiju.

Očekivano, Fifa World Cup 2018 čiji je Rusija bila domaćin, donijela je znatne efekte na porast dolazaka i posjeta s novih tržišta (primjerica Kina, Indija,) a sam grad  kontinuirano ulaže u nove atrakcije i međunarodne manifestacije, dok  Odjel za sport i turizam Vlade Moskve ulaže u njihovu promidžbu, želeći što jače pozicionirati Moskvu na mapi najpoželjnijih svjetskih destinacija kao siguran grad, otvoren svima.

Moskvu je u 2017. posjetio 21,6 mil. turista, a ostvareno je 48 miliona noćenja (kratki dolasci). Obzirom na prebogatu škrinju kulture, povijesti, arhitektonskih atrakcija, bogate gastronomije i impresivne povijesti, aktivnog odmora, ne čudi podatak da broj posjetitelja stalno raste i da je ova destinacija sve poželjnija.  A da su Rusi  majstori vrhunske organizacije, u to smo se uvjerili kod realizacije našeg trodnevnog programa, u kojem se nigdje nije kasnilo, od istog se nije odstupalo čak ni kod (kratkotrajne promjene) vremenskih uvjeta, a nježno ali odlučno vodstvo naše tri ruske domaćice, odvelo nas je u najljepše djelove ovog grada.

Cold War Museum „Bunker -42“

Impresivan podzemni kompleks  sagrađen za preživljavanje u slučaju Nuklearnog rata, izgrađen na dubini 65 metara ispod zemlje, danas je pretvoren u Muzej hladnog rata.

Nipošto ga nemojte zaobići jer tamo možete vidjeti jedinu repliku ruske nuklearne bombe RDS – 1 izrađene 1950 godine, možete vidjeti brojne zanimljivosti nekadašnjeg vremena ovjekovječenog u vjernim prikazama Staljina i vojnog osoblja.

U ovom muzeju možete doživjeti simulaciju nuklearne opasnosti i napada na grad dok ste vi zaštićeni slojevima zemlje i asfalta. Izlaz iz muzeja vodi do Metroa. Iskustvo vrijedno posjete.

Circle of light

Ovaj  audiovizualni spektakl, ovjenčan s nizom nagrada od kojih navodim samo neke: (Brand of the year Effie 2011/2012, Brand No 1 in Russia, Guiding ligth award for the best Event of the Year 2014, Event of the year 2015, The Guiness World Record for the largest project image 2015), bio je na rasporedu prvog dana razgleda.

Mi smo imali sreću nazočiti spektakularnom otvorenju 21.rujna 2018. Zapanjujući svjetlosni i laserski efekti izmjenjivali su se u čudesnom kaleidoskopu plesa vodenih fontana i vatre, a na 12metarskoj konstrukciji, nizali su se nevjerojatni prizori koje je teško opisati, savršenstvo je izbrušeno do maksimuma a svjetlosni efekti u kojima podjednako sudjeluje vatra i voda drže vas prikovanima za cijelo vrijeme ovog spektakla.


I tako, sjedite negdje na drugom kraju svijeta, neke tople rujanske noći u Moskvi i shvaćate da iako ste u životu proživjeli svašta kako lijepog tako i ružnoga, da ste svejedno blagoslovljeni lijepim stvarima. Ovaj event spada u te, nenadane darove sudbine.  

 

Stadion Luzhniki

Mjesto na kojem je Hrvatska ispisala najljepšu nogometnu priču novije povijesti, stadion Luzhniki, još veličanstveniji u svojoj tišini, zaista je impresivan stadion a dodatan je plus  pedantna održavanost i čistoća. Sjedala VIP lože su zapakirana, u iščekivanju novih uzbudljivih sportskih trenutaka koji će postati dio povijesti.

A kako u Moskvi jednostavno nema lošeg pogleda, tako se i iz Stadiona vide vizure moskovskih ljepota.

Ovaj olimpijski stadion je najveći stadion u Rusiji s kapacitetom od 81.000 sjedala, a ime je dobio po močvarnom naselju gdje je sagrađen. Stadion je inače dio olimpijskog istoimenog kompleksa. Velika sportska arena olimpijskog kompleksa bila je glavni stadion Olimpijskih igara 1980 godine.

Stadion je također davne 1957 godine bio domaćin Svjetskog prvenstva u hokeju na ledu između Švedske i tadašnjeg SSSR-a. Na ovom stadionu se održavalo i Svjetsko prvenstvo u atletici 2013 godine. Prvotno nazvan Vladimir Ilič Lenjin stadion, otvoren je 1956.godine. Dizajniran je u svega 90 dana davne 1954 godine a njegova realizacija i izgradnja je dovršena u manje od dvije godine.

Zaryadye Park

Kako to obično biva, zaslijepe vas stvari koje su predviđene najkraće u programu, tako je nas oduševio Zaryadye Park, nevjerojatan spoj egzotične vegetacije od posađenih tisuću biljaka na prostoru od 10.2 hektara sa vlastitom mikroklimom, u okruženju modernih građevina.  U sklopu Parka očarati će vas 70 metarski ostakljeni lebdeći most iznad rijeke Moskve, kojom ispod vas plove turistički brodovi.
Noćne vizure Moskovskih atrakcija doživljaj su za pamćenje, posebno kada u istom kadru poziraju moskovske kupole u kombinaciji veličanstvene večernje rasvjete.

Moskva – red i čistoća

Moskva je besprijekorno čist grad. Uređene biciklističke staze, uredna parkirališta, mnoštvo dječjih parkova i igrališta, čarobne fontane, cvijeće na svakom uglu. Posebno šarmantan detalj bilo je slučajno ulovljen fotosession za vjenčanje.

Kamo god se kretali, ulaštene ulice i pročelja fasada nisu nam razotkrili ni jednu manjkavost, ni jednu ružnu ili oronulu zgradu, sve sjaji i blješti. Ali Moskva noću je puno više od ulaštenog grada. Kako bi dočarali magiju koja vas obuzme od pogleda na rijeku, kupole, mjesečinu i rasvjetu, možda je dovoljna fotografija:

Riječni razgled Moskve – provezite se Radisson Royal brodom

Rijeka Moskva je simbol grada, i svakako treba uključiti i riječne razglede u svoj itinerer. To nam je omogućeno kroz vožnju brodom Radisson Royal, savršenim spojem gastro užitka s ljepotama grada.

Vidjet ćete brojne moskovske znamenitosti kao što su hotel Radison, Katedrala Krista Spasitelja, Crveni trg, Kremlj a posebno oduševljava pogled na Moscow City, – kvart s 15 staklenih nebodera koji se savršeno uklapaju u moskovske vizure starog i novog. Gastro iskustvo i riječni razgled grada, ima li ljepše pozivnice?

ručak na brodu

Gastro doživljaji

Prvi dan večerali smo u šarmantnom ukrajinskom restoranu Korchma Taras Bulba, čija ocjena od visokih 4,5 na zahtjevnom Trip Advisoru može i vama poslužiti kao dobar orijentir. Ljubazno osoblje, autentičan štimung s etno naglaskom na kulturu i tradiciju, i ukusna hrana s odličnom selekcijom ukrajinske autentične ponude, svakako doprinose lijepom općem dojmu.

Sad Imperatora – organizirana večera drugog dana. Ovdje smo imali prilike degustirati lokalne ruske namirnice, s mesom i povrćem koje je narezano na kockice, fino aranžirano i začinjeno uz neizostavne salate koje su osim što su ukusne, prilično i dekorativne i kušali smo domaću votku.

Deserti su najčešće na bazi meda, raznolikog šumskog voća. Ponuda ovog restorana nudi različita jela na bazi kineske, europske, azijske i ruske kuhinje, izbor je bogat i raznolik, te ako tražite mjesto gdje ćete fino jesti ali i imati bogati izbor drugih jela, ovaj je restoran dobra ideja.

Naša tri dana putovanja nisu bila ni blizu dostatna za istražiti sve slojeve Moskve i njene čarolije, ali posve dovoljna  da čeznemo za povratkom u grad veličanstvenih spomenika, spektakularnih događanja na otvorenom, neobičnih muzeja, vrijednih spomenika kulture i prirodnih ljepota i najmodernijih građevinskih čuda kao što je 89.kat Federation Towera, Panorama 360, na kojoj osim što se možete diviti pogledu s visina, možete degustirati i poseban sladoled iz najviše slastičarne na svijetu Clean Line, i uživati u pogledu koji je  i za vrijeme kiše – impresivan.

Hvala Odjelu za sport i turizam Vlade Moskve, na čelu s Nikolai Gulyaev i gđi Ekaterinom Borisovom, za medije zaduženoj gđi Olgi Timofeevoj  te našoj gđi vodičici Yuliji Yurievoj, koja nas je predano i profesionalno  vodila po moskovskim znamenitostima, strpljivo nam objašnjavajući sve u vezi svog grada i našoj mladoj fotografkinji Jevgeniji.

I za kraj još evo jednom top 5 atrakcija koje treba istražiti u Moskvi ako na raspolaganju imate samo tri dana:

Crveni Trg

Muzej Hladnog rata “Bunker – 42”

Festival “Circle of Light”

Stadion Luzhniki

Zaryadye Park

Panorama 360 – Federation tower

Do svidaniya Moskva

Anita Žuvela Hitrec

Šibenik – You are beautiful

Piše: Anita Žuvela Hitrec

Šibenik i ja upoznali smo se vrlo davno, u doba mog nježnog  studentskog doba, gotovo prije dvadeset godina.
Ne sjećam se više ni povoda posjete, ali sjećam se sablasne zimske tišine kroz gluhi popodnevni zimski sat. Grad se tek oporavljao od posljedica Domovinskog rata i djelovao je užasno osamljen.
Sjećam se kako je osim škrbavog zvuka kotačića naših kofera u starom gradu, jedini znak života bila  škripa šarki starog prozora iz jedne od uličica centra, koji se se otvorio i brzo gnjevno zatvorio. Maltene je nedostajalo da netko sa prozora izlije na nas kantu vode u stilu Smojinih scenarija. 

Prilično puno godina poslije, eto me opet u Šibeniku. Godina je 2018, sredina je lipnja i u jeku održavanje Međunarodnog dječjeg festivala koji slavi pedeset i osmu obljetnicu.

Istim nekoć sablasno praznim kamenim ulicama, sada gledam turističke grupe koje patroliraju Šibenikom:

Grad vibrira neodoljivim bojama, dražesnom scenografijom MDF-a koji je taman u tijeku i ne možete se ne zapitati: Radi li se o istom gradu?

Kakav je  Šibenik danas – pogledajte video!

Usput, hvala našem vodiču, simpatičnom mladom Ivanu Elezu iz Turističke zajednice Grada Šibenika koji nas je proveo svojim gradom kao i  direktoru TZG Šibenika, g. Dini Karađoli, oboje su bili strpljivi sugovornici.

Evo što smo saznali: Znamo da Šibenik doživljava zadnjih godina značajan turistički procvat, znamo i da je u zadnje vrijeme apsolutna zvijezda društvenih mreža (foto – screenshot Instagram)

Šibenik – grad sa dva spomenika na popisu UNESCO-ve kulturne baštine

Ali  Šibenik je i ponosni dom  dva spomenika na popisu UNESCO-ve kulturne baštine. Prvi je zona katedrale sv.Jakova koja je od 2000. godine pod zaštitom UNESCO-a kao dio svjetske i kulturne povijesne baštine.

Drugi spomenik je tvrđava sv. Nikole koja je prispjela na prestižan Popis svjetske baštine UNESCO-a u sklopu projekta ‘Obrambeni sustavi Republike Venecije 16. i 17. stoljeća’.
Kako ne postoji baš toliko gradova u svijetu koji se mogu pohvaliti sa čak 2 spomenika UNESCOVE kulturne baštine, red je da nešto i naučimo o našem Šibeniku, te donosimo preporuku što istražiti u 24 sata:

Duša Jadrana i najstariji autohtoni hrvatski grad

Šibenik nije samo turistički biser, već je to najstariji autohtoni hrvatski grad na Jadranu koji je nastao kao utvrda podno tvrđave sv. Mihovila. Prvi spomen o njemu navodno datira iz  11. stoljeća, a 28.8.1895. postao je prvi grad na svijetu s javnom rasvjetom na izmjeničnu struju. Šibenik ima čak ima 24 crkve, 6 samostana,  2851 stubu u staroj gradskoj jezgri i rodni grad je brojnih talenata i velikana.  Petar Krešimir IV, Juraj Dalmatinac, Nikola Firentinac, Faust Vrančić, Arsen Dedić, Vice Vukov, Mišo Kovač,  Ivo i Vinko Brešan, Dražen Petrović, Špiro Guberina..

Katedrala sv.Jakova  – simbol grada

Srce Šibenika čini elegantno kameno zdanje pod zaštitom UNESCO-a – katedrala sv. Jakova (15.-16. stoljeće), jedinstveni spomenik europskog sakralnog graditeljstva. Izgradnja katedrale trajala je više od stotinu godina, a započela je u gotičkom, te završena u renesansnom stilu. Ova ljepotica je iznimmo fotogenična, tako da je turisti vrlo rado fotografiraju.  O katedrali se možete informirati na ovoj poveznici a evo po čemu je posebna:

Jedina je katedrala u cijeloj Europi izgrađena isključivo od kamena, bez uporabe vezivne žbuke i drvenih konstruktivnih elemenata.

Također je prva montažna građevina u Europi sagrađena na principu utorenih ploča (ostale na tom principu se počinju graditi tek u 19. stoljeću), kao i jedina građevina čiji volumen izvana u potpunosti odgovara obliku unutrašnjih prostora.

Poznata je po ikonografskim inovacijama, među kojima posebno mjesto zauzimaju friz od 74 skulpture glava (individualni portreti suvremenika Jurja Dalmatinca), koji slovi za najbrojniju i najkvalitetniju galeriju portreta izloženu kao javni spomenik na jednom sakralnom spomeniku u Europi, kao i uvođenje reljefa Boga Oca s golubicom Duha i anđelima na svodu krstionice šibenske katedrale. (Izvor www.sibenikregion.com/hr).

Pojilice za pse i mačke

Prošećete li Šibenikom vidjet ćete kamene pojilice za pse i mačke kod Medulića (u prizemlju palače Marenci, na zapadnom uglu Medulićeva trga i Kalelarge). Jedna pojilica je namijenjena bila za mačke a druga za pse. Kamene pojilice svjedoče o ljubavi šibenčana prema nezaštićenim životinjama, na koje nisu zaboravili u vrijeme najgorih ljetnih suša. Jedna od dvije kamene posude ima urezan natpis „Amor d’ Cani“, u prijevodu „Ljubav Božja psima“, a u njoj se ostavljala voda za pse u vrijeme ljetnih mjeseci. Prekrasno!

Šibenske mace danas su prilično njegovane, slobodno šeću po centru te gledaju svoja posla i nisu zainteresirane za turiste:

U Šibeniku se od davnina njegovala svijest o prolaznosti ljudskog vremena i važnosti ljudskog integriteta. Na trgu Dobrić, dobro pogledajte rebus u kamenu čiju pažnju će vam privući reljefni prikaza krila, kose, dviju kesa za novac, triju kocaka i mrtvačke glave.

Pretpostavljeno značenje rebusa se čita na talijanskom: „Dalle false bocche sorte le morte“, u prijevodu „Iz varavih usta izlazi smrt“.
Neke istine figuriraju kao moralni apsolut od početka do kraja Vremena, a u Šibeniku su iste doslovno uklesane u kamenu. Totalno cool.

Šibenske tvrđave – čuvari prošlosti

Šibenik je odvajkada bio privlačan osvajačima,  pa su u tu svrhu izgrađeni i čuvar Šibenika – njegove veličanstvene tvrđave. Tvrđava Barone, Tvrđava Sv. Nikole., Tvrđava sv Ivana i tvrđava sv Mihovila koju smo posjetili:

Na tvrđavi sv Mihovila započela je priča o Šibeniku

Priča o Šibeniku započela je na tvrđavi sv. Mihovila na Božić 1066., kad je Šibenik utemeljen darovnicom kralja Petra Krešimira IV. , zbog čega je i ostao poznat kao Krešimirov grad. Drevni Krešimirov grad kroz svoju dugu, burnu prošlost, od najranijeg postanka štovao je nebeskog arhanđela sv. Mihovila.
Vjerujući u njegovu pomoć i snagu Šibenčani su ga izabrali za svog zaštitnika i njegov lik su uvrstili u gradski grb i pečat. Danas je osim povijesne priče, ova tvrđava mjesto gdje se održavaju najbolji ljetni koncerti. Slobodno ih posjetite i pogledajte program.

Kultne Marende– nije svuda hrana u Dalmaciji skupa

Svako ljeto naš Jadran, bilježi jedan te isti scenarij. Posjetitelji (strani ili domaći, nebitno) svrate u neki fancy restoran, zaborave pogledati u cjenik ili barem izračunati cijene naručenog unaprijed, već se u stilu rimskih gozbi, do sita najedu i napiju. Poslije  u predinfarktnom stanju, slikaju astronomske račune i šalju ih medijima. No u šibenskoj Marendi, šanse za infarkt zgroženih turista ovdje su svedene na nulu. Cijene su (obzirom da je riječ o centru grada) više nego pristojne i korektne. Tu možete kušati po dalmatinski spremljenu ribu, buncek, oglavinu, bakalar, jetrica i ostale tradicionalne specijalitete.

Dakle Marenda 1 i Marenda 2, konobe koje se nalaze jedna blizu druge, gastronomske su priče iz Šibenika, posebne zato jer se tu okuplja ekipa koja doista podsjeća na likove iz Našeg malog mista i zato jer su posve nepretenciozne a opet svjetski šarmantne.

Vrtovi Šibenika ili povratak u Eden

Šibenik ima i svoje rajske vrtove. Mi smo posjetili Srednjovjekovni samostanski mediteranski vrt sv. Lovre. Sastavni je dio franjevačkog samostana Sv. Lovre i  programske sheme Šibenske privatne gimnazije. Čine ga dvije križne staze, a u središtu je mala fontana. U svakom od četiri polja raste začinsko i ljekovito bilje, dok su polja obrubljena niskim šimširom.

foto: www.hostelsvlovre.com

U punoj vegetaciji u vrtu raste više od stotinjak vrsta začinskog i ljekovitog bilja.U sklopu vrta nalazi se ljupki restoran & caffe bar.  Ako ste od onih nježnih duša, koje dan danas osjećaju žal zbog nepravde protjerivanja naše nezahvalne vrste iz rajskog vrta, svratite u ovaj vrt i sjednite u njegov caffe.

Okupajte se uz pogled na tvrđavu Sv. Nikole

Jedno od otkrića našeg izleta, je definitivno Šetnica kroz kanal sv. Ante, koja spaja uvalu Panikovac i tvrđavu sv. Nikole. Borova i hrastova šuma, ovdje pružaju savršen hlad za plažni relax. Zgodan info je da je ova Šetnica, poslužila i kao filmski set za ratnu komediju „Kako je počeo rat na mom otoku“. Obzirom da je Šetnica duga oko 4,5 km, može vam priuštiti i iskustvo prelijepe šetnje.
Želite li se osobno uvjeriti u ljepote grada prije nego ga posjetite, slobodno pronađite na Instagramu  obilje fotografija: www.instagram.com/lovesibenik. 
Posjetite i njihov  Facebook da budete u toku s događanjima ovog ljeta.

Šibenik  je duša Jadrana

Šibenik je grad početaka i pozitivnih projekata, grad pun života, ljubaznih ljudi, grad šarenog mediteranskog kolorita.  Ovaj turistički dragulj sve i da ga obiđete na kratkih 24 sata, zarobit će vas neodoljivim detaljima radi kojih ćete se poželjeti vratiti i smjestiti dulje. Dođite. I vratite mu se!

U slutnji, u čežnji daljinedaljine; u srcu, u dahu planine, planine..

Razmišljala sam  nakon posjete Šibeniku, o svim prošlim putovanjima i otkrivenjima u vlastitoj zemlji. Puno toga možemo sami dati kroz vlastiti doprinos kroz izbor pojedinih odredišta za odmor, pa zašto to ne bi bilo otkrivanje vlastitog doma, koji ima toliko toga pokazati?

Ponosna sam  na činjenicu da su moja djeca od najmlađih dana upoznala Hrvatsku, kroz svaki njen skriveni i manje skriveni kutak. Uživali smo u ljepoti Gorskog kotara, obišli gotovo sve Nacionalne parkove Hrvatske, pohodili brojna izletišta Zagrebačke županije,  penjali smo se na  Klek, razmotali šatore u brojnim kampovima Dalmacije, spavali u slavonskoj pustari gledajući nevjerojatan zalazak sunca nad ravnicom, jahali konje na prekrasnoj Bilogori, obišli cijelu Dalmaciju i Istru, a najljepši wellness duha, sam pronašla na bajkovitim brežuljcima Zagorja.

Kušala sam sjajna vina u vinskim podrumima Slavonije i Baranje, upoznala bogatu i raskošnu slavonsku gastronomiju koja ocrtava toplinu njenih ljudi, vozila bicikl kroz vinograde požeške doline u kojima rastu ruže, promatrala vjenčanje u čudesnom Starom gradu Siska, provela nezaboravnu večer u kampu u Baranji. Naučila svašta novoga o bogatoj kulturi Varaždinske okolice, okupala se više puta u Mrežnici, upoznala najljepši park u Hrvatskoj (Julijev park u Daruvaru). I još toliko divnih mjesta  gradova, izletišta koje na ovom mjestu ne stignem spomenuti ali ona su tu, na korak od nas, dostupna i naša.

Odlučite li zaista istražiti detaljno Hrvatsku, ulazite u proces koji vas bespovratno mijenja na načine koje je teško  objasniti. Naučite da suprotno neplaćenim oglasima ovo nije zemlja iz koje treba bježati, već ostati i boriti se da je pokažemo dostojno svijetu u svoj njenoj ljepoti i raznolikosti. Jer kako sam napisala u jednom svom starom blogu, nema mjesta na svijetu koje može zamijeniti dom.

A Hrvatska je naš dom.

I zato..dobro došli u Šibenik

Fotografije: arhiv TZG Šibenika i privatni album

Anita Žuvela Hitrec

Video “Šibenik 2018″ Vlado Šestan, Travel Advisor.eu

Piše: Anita Žuvela Hitrec

Prošlogodišnji posjet Baranji učvrstio nas je u uvjerenju da je Baranja naša soul food destinacija koju treba redovito posjećivati svake godine, te smo se veselo organizirali i krenuli joj u susret. 


Baranja je carstvo u svakom smislu riječi, dobre hrane, neobičnih mjesta egzotične ljepote,  te ako osjetite zov divljine i avanturistički poriv za istraživanjem dalekih krajeva, slobodno krenite prema Kopačkom ritu ili bilo kojem od baranjskih mjesta. Prva i obavezna postaja neka bude općina Bilje.


foto: TZO Bilje

Većina prirodnih atributa destinacije kao što su Park prirode Kopački rit, Biljsko jezero, lovački dvorac Eugena Savojskog vam se nalazi u u Bilju ili nadomak Bilja, sa  organiziranim aktivnostima. Općina Bilje sa svojim smještajnim kapacitetima zauzima čak 50% udjela u cijeloj Osječko – baranjskoj županiji, sama raspolaže sa preko 400 ležaja raspoređenih u 38 smještajnih kapaciteta sa brojnim turističkim seljačko obiteljskim gospodarstvima, izletištima, kampom i hotelom Lug sa 4 zvjezdice, dok se gastronomska ponuda može istraživati u 7 restorana smještenih u Bilju, Lugu, Vardarcu, Kopačevu, Podunavlju i Zlatnoj gredi.

Zahvaljujući našoj domaćici putovanja, Danijeli Mihaljević iz TZO Bilje, obišli smo nova mjesta. Prva točka našeg putovanja bila je  Citadela. Ovaj restoran otvoren je davne 1978 godine u baranjskom selu Vardarac.
Ručak ispod otvorene sjenica koja je izrađena na tradicionalan način s krovom od trske, stupcima od greda starih preko sto godina, popločena starom ciglom, doživljaj je sam po sebi. Tradicionalna baranjska hrana, ovdje se nudi u svim mogućim kombinacijama a mi smo degustirali ukusan Perkelt.

Najljepša terasa u Hrvatskoj – jer pogled je bitan

Iznenađenjima nema kraja kad obilazite Baranju. Jer iza ručka, čekala nas je najljepša terasa u Hrvatskoj, kako je zaključio kolega Vlado Šestan iz Travel Advisora. Prije dolaska tamo, na putu smo stali i zastali diveći se vizuri vinograda i oblaka:

Caffe & wine bar Barrique  nalazi se tik pored Augustinčićeva spomenika „Pobjeda“ te se sa terase objekta pruža jedan od najljepših pogleda na Dunav, selo Batinu te susjednu Srbiju i Mađarsku.

Tu se možete okrijepiti s nekoliko vrsta kava, velikim izborom pića i napitaka kao i odličnom ponudom vina baranjskih vinara. Što smo i napravili:

U wine baru, možete degustirati vina vinara koja su prepoznata diljem Hrvatske i svijeta kao primjerice – Gerštmajer, Kolar, Pinkert, Kalazić, Kočevar, Szabo, Kusić, Belje. 

Spomenik batinskoj bitci

Red je spomenuti i ovaj spomenik, koji se savršeno uklopio u dunavsku vizuru pa vam prenosimo o njemu, tekst s web stranice Caffe & wine bar Barrique na kojoj usput možete rezervirati vlastitu vinsku degustaciju. Poslije se možete hvaliti vinskim fotkama na Faceu ili Instagramu:

No oprostite na distrakciji, vratimo se mi na spomenik:

Spomenik batinskoj bitci

Ovo djelo je i rad uglednog kipara Antuna Augustinčića iz 1947. godine. Spomenik nazvan – Pobjeda, trajni je podsjetnik na batinsku bitku koja se odvila na ovim prostorima davne 1944. godine. U Batinskoj bitci jedinici Crvene armije i partizanske postrojbe oslobodile su Baranju od njemačke okupacije. Bitka je započela 11. studenog a završila je 30. studenog 1944. godine. U njoj je poginulo oko 2000 pripadnika Crvene armije a u grobnici, koja se nalazi ispod spomenika Pobjede, sahranjeno je 1297 boraca. U galeriji Spomen doma batinske bitke svakodnevno možete uploviti u povijest toga doba.

Kamp Family

Večera nas je čekala u Kamp odmorištu Family o kome sve možete pročitati na linku. No ono što ne piše u službenoj brošuri je činjenica da ćete u srcu Baranje upoznati simpatičnog vlasnika kampa koji je mađar, živi preko godine u Kopačevu, a ljeti jedri ili drži skiperske seminare pored Trogira i iz dubine duše obožava more. U prilog tome, u srcu Baranje u prvom kampu i odmorištu tog tipa, možete vidjeti i različite morsko jedriličarske rekvizite, konopce i navigacijske karte na zidovima. Da u srcu Baranje, boravite u kampu, jedete domaću hranu i svugdje vidite brodove, čvorove i skiperske karte..di tog ima?

Bela Baka, vlasnik kampa Family je domaćin kakvog nema nadaleko. Osim raskošne mesne tradicijske plate, odličnog vina i domaće rakije, poslužiti će vam u istom paketu, obilje zaraznog veselja, kao i izdašne porcije humora, a iste se uz njegovo veselo baranjsko društvo, protegnu do kasno u noć. Melankolicima, tankoćutnima, ili svima kojima prijeti popularni burn out sindrom trebalo bi propisati pod radnu terapiju dolazak u Kopačevo i smještaj u ovom kampu. Doživjeti tradicionalnu baranjsku večeru u takvom okruženju, (pandan našem dalmatinskom kominu), spada također u obavezan baranjski experience. 

Smještaj u seoskom domaćinstvu obitelj Eftimov

Kod baranjskih domaćina, ne ostajete gladni ni žedni. Smještaj je udoban, čist i nudi mir i opuštanje a najljepši trenutak baranjskog smještaja, definitivno je njihov doručak. Kod obitelji Eftimov (gđa Vera i g.Ivan), kod kojih smo bili smješteni, svjedočili smo (naviklima na gradske sasušene kroasane), jutarnjem čudu.

Da, ovo je tipičan baranjski doručak. Svi nabrzinu pojedeni kroasani, svi zalogaji koje ujutro čovjek ubaci u sebe u susret novim obavezama, pri pogledu na ovaj stol, stolnjak, cvijeće i hranu, ispare u pretincu zaborava.

Kopački rit – ususret novim projektima

Povod ovogodišnjem studijskom putovanju bila je press konferencija Projekta izgradnje pristaništa na jezeru Sakadaš u PP Kopačkom ritu, održana 18.svibnja pa evo odmah na početku par informacija o njemu.
A informacije su uistinu odlične, jer jedan od naljepših parkova prirode u Hrvatskoj uskoro dobiva brojne nove mogućnosti koje će ići na ruku prirodoljupcima, izletnicima, putnicima i svim zaljubljenicima u ovo čudo prirode na Istoku Hrvatske.

Projekt izgradnje pristaništa na jezeru Sakadaš u Parku prirode Kopački rit financira se sredstvima iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova, iz Operativnog programa “Konkurentnost i kohezija 2014.-2020.“Osnovni ciljevi ovog projekta su: povećanje broja posjetitelja educiranih o prirodnoj baštini PP Kopački rit, izgradnja i opremanje nove posjetiteljske infrastrukture unutar PP Kopački rit, novo pristanište s pontonskim sistemom koji se prilagođava vodostaju područja i osiguravanje bolje dostupnosti posjetiteljskim sadržajima unutar PP Kopački rit, omogućen pristup osobama s invaliditetom i porast broja posjeta, kako je istaknuo Tomislav Bogdanović ravnatelj PP Kopačkog rita. Iz projekta će biti financirana također nabava turističkog broda i 4 čamca na solarni pogon, koji će, zbog svog tihog kretanja i neškodljivosti za okoliš, bitno unaprijediti doživljaj prirodnih vrijednosti parka.

Poslušali smo potom KUD nastup, pogostili se finom hranom u srcu Parka prirode i krenuli na vožnju čamcem u samo srce Parka.

Vožnja čamcem kroz dublje dijelove Parka, bila je iskustvo o kojem nema smisla previše pisati.

Treba doći. Vidjeti.  Provozati se i prošetati pješačkom stazom. Doživjeti  neobičan ples bezbrojnih trstika u vjetru, kojem se pridruži šuštanje lišća. Kreket žaba, prelet orlova i kormorana, pogled na divlje patke, divlje guske i sive čaplje, sve to u skladu s neodoljivom  glazbom i tišinom prirode.

Dopustite li Kopačkom ritu da vam se predstavi u svojoj veličanstvenosti, shvatit ćete da Baranju nije problem posjetiti, problem je od nje otići.

S Kopačkim ritom završila je naša baranjska avantura. Hvala Turističkoj zajednici Općine Bilje na gostoprimstvu i našoj Danijeli te svim sudionicima priče,  koji su nas ugostili. Vidimo se opet, Baranjo znaj – ovo nije kraj, a vama dragi čitatelji toplo predlažemo što skoriji posjet ovom iskonskom biseru Lijepe Naše. Dobro došli!

Informacije:

TZO Bilje

Citadela

Caffe&wine bar Barrique

Kamp Family

PP Kopački rit

Fotografije: privatan album

 

 

Putovanja su mi oduvijek jedno od najdražih iskustava u životu. Obožavam putovati bilo kuda, bez obzira na moju orijentaciju koja me nepogrešivo odvede na pogrešnu stranu avionskog šaltera, ili krivi dio nepoznatog grada.
No unatoč krivom orijentacijskom kompasu, smatram da putovanja trebaju planirati po načelu nekog prirodnog reda i poretka, a taj poredak nalaže da se treba temeljito istražiti svaki kutak Lijepe Naše, pa se onda otisnuti u nepoznato.

Stoga kad sam na jednom od studijskih putovanja od kolege Vlade Šestana (Savjetnik za putovanja, Travel Advisor.eu, Croatia active), saznala da je isplanirao (i realizirao) u idućih mjesec dana put u Južnoafričku republiku, Dohu i Dubai, Provansu, skijanje na South Lake Tahoe, a u uza sve to uspio svratiti  i na neki milanski sajam – shvatila sam da je sazrio trenutak da ga netko odvede u Požegu, Kutjevo, Pleternicu i Veliku.

Požeško – slavonska županija pokazala se kao logičan izbor stoga što je Vlado vinski znalac, Provansa mu je drugi dom,  a kao svjetski putnik zasigurno će pored vina znati dati i procjenu turističkog potencijala Zlatne doline.

Pored Vlade, putovanju se pridružila Karin Mimica, dobri duh hrvatske gastronomije, nositeljica projekta Gastronauta koji ima iza sebe organizaciju preko 100 tematskih gastronomskih i edukativnih događanja. Karin je i također voditeljica projekta “100 vodećih hrvatskih restorana – Restaurant Croatica”. Autorica dvadesetak gastro knjiga i brojnih medijskih priloga, predsjednica sekcije turističkih novinara Hrvatskog novinarskog društva, članica više gastro radnih skupina, Karin je bila idealan suputnik za otkrivanje turističkih tajni Zlatne doline.
Putovanju smo pridružili i Vladinog  vrijednog kolegu Sanjina Maljkovića  iz turističke agencije Croatia Active, i u takvom sastavu bili smo spremni za dvodnevnu turu požeškom dolinom.

U organizaciji Turističke zajednice Požeško – slavonske županije i njene direktorice Maje Jakobović Vukušić, dobili smo dvodnevan prijedlog Bike Hip and Hop biciklističke ture, koja je predvidjela zahvalan omjer wine tastinga i biciklističkih ruta kao i  kušanje jela iz turističke gastro akcije: Okusi Zlatne Slavonije.
Naoružani kamerama, fotoaparatima i nešto malo kondicije, krenuli smo 7.svibnja iz Zagreba prema Požegi.

Požega – slavonska Atena i njena brda i doline idealne za city bike ture

U Požegi nas je dočekao Igor Marač, vlasnik agencije Luks Bike Adventure, prve agencije u Požegi specijalizirane za  biciklističke izlete. Odmah sam shvatila da s Igorom nema labavo. Beskrajno strpljiv  s nama Igor nas je svejedno odmah posjeo na bicikle, tako da smo  marljivo odbiciklirali po sunčanoj Požegi a Igor nam je objašnjavao  znamenitosti ovog neobično lijepog baroknog grada.

Požegu sam posjetila više puta, grad, osim što je lagan za šetnju i bicikliranje, ujedno je prepun zanimljivih točaka i povijesnih blagodati o kojima se možete informirati na ovom linku. Požežani su iznimno strpljivi i tolerantni spram biciklista, tako da nam je naviknutima na zg džunglu, bilo neobično što nitko ne trubi niti nas pokušava izgurati s ceste.

Stari Fenjeri – prirodni raj nadomak Požege

Nakon što smo istražili Požegu biciklom, na red je došla okrepa. Ona nas je čekala u restoranu Stari Fenjeri. Nitko nije očekivao da će priroda požeške doline biti razočarenje, ali prizor restorana oplahnutog cvijećem i nekim divovskim livadama sa srebrnim jezerom na potpunoj osami gdje krekeću žabe i pjevaju ptice i prostire se beskrajni kvadrati zelene šume (a sve to na jedva 5 min vožnje od grada), iznenadio je.

Proljetni dekor u punom cvatu ovdje vam šeretski namiguje u svakom listu, grmu, stablu a ručak u ovakvom ambijentu poseban je doživljaj. Stari Fenjeri su udaljeni od Požege svega par minuta vožnje automobilom, a svoju porciju spokoja i vi možete imati tako da  se fino naručite na ručak ili večeru.

Vinarija Jakobović – Vetovo

Posjeta vinariji Jakobović bila je prva od nekoliko winetastinga koje smo imali u predviđenom planu a prva nakon ručka. Kušali smo tako kod g. Jakobovića njegova vina: Izvrsnu Graševinu, Pinot sivi, Chardonnay, Cabernet Sauvignon. Dočekala nas je i domaća plata, da bi degustacija bila potpuna.


Obitelj Jakobović proizvodi vina već 100 godina o čemu svjedoče stare bačve koje i danas čuvaju a vina Branka Jakobovića danas osvajaju prestižna priznanja i nagrade. Rajnski rizling sunčane boje okusa i mirisa ide uz svako neutralnije jelo, pa tako i uz ovu finu platu, a posebno paše rashlađen u vruće ljetno poslijepodne. Graševina je standardno fino dnevno vino za svaki dan, koje paše uz brojne kombinacije jela.

Vinarija Krauthaker

Vlado Krauthaker i njegov tim, odavno su postavili visoke standard i među najzaslužnijima su za razvoj vinarstva u Hrvatskoj. Tijekom godina, kvaliteta njegovih vina se samo povećala. Na  izdašnoj degustaciji smo kušali čak 9 vrsta vina od kojih valja izdvojiti Graševinu Mitrovac koja je uvijek postavljala visoko ljestvicu kvalitete među graševinama. Chardonnay sur lie spada u najbolja dostupna bijela vina u Hrvatskoj.

Posebna metoda držanja vina nakon fermentacije u barique bačvicama  na kvascima koji se redovit miješaju, daje i poseban okus. Za kraj smo kušali pjenušac na bazi Muškata koji je bio iznenađenje i pravo otkriće za sve prisutne vinoljupce. Drugačiji i bogat okusima, fino nas je osvježio.

Vinska kuća Sontacchi i priča o Kitokretu

Već ponešto omamljeni od kušanja finih vina, stigosmo u Vinsku kuću Sontacchi, koju vodi mladi simpatičan bračni par Antun i Maja koji su nastavili obiteljsku tradiciju, a ista seže od od 1900 godine sa Tomasom Sontacchijem. Provjerila sam preporuke ovog objekta na booking.com i visoki prosjek od 9,4 sa čak 118 recenzija, djeluje kao savršena pozivnica za dolazak u Kutjevo.

Ovaj šarmantan objekt nudi besplatne bicikle, opremu za roštilj, recepciju otvorenu 24 sata dnevno te terasu i najbolju gibanicu koju nam je spremila Maja. Kušali smo  Kitokret, vinu iz sorte Portugisca koji navodno ima afrodizijačka svojstva.

Kako piše na njihovom webu: Ovo je vino, blagotvornog utjecaja na zdravlje, kako i govori usmena predaja starijih Kutjevčana (i još uvijek potentnih!), naša kupaža crnih sorata proizvedenih na tradicionalan način. Legenda o Kitokretu govori o markantnom Kutjevčaninu koji je svakodnevno ispijajući po dvije čaše „kitokreta“, kako je nazivao to crno vino, nestajao u noći. Kamo je išao, nikad se nije saznalo. Znalo se samo da je bio obožavan među ženama.

Staza graševine

Nije bilo lako poslije tolikih degustacija, ponovno sjesti na dva kotača, no zahvaljujući Igoru krenuli smo u obilazak biciklima po stazi Graševine, u nadi da ćemo savladati nešto malo zahtjevniji uspon.

Vlado Šestan, Anita Žuvela Hitrec, Sanjin Maljković

Sanjin i Vlado su se dobro držali, no ja sam umalo neslavno aterirala na nizbrdici, koja mi se  pokazala veći izazov nego brdovit uspon, te sam zaključila kako bicikl i ja ovaj put nismo našli zajednički jezik.

Do vinske kućice  Maje i Antuna ipak je bilo sigurnije jedan dio puta propješačiti te me kolega Mirko Cenbauer iz Kutjevo portala, nije uspio ovjekovječiti u dostojanstvenom i spretnom letu na 2 kotača, već u klipsanju i veranju uz brdo s biciklom.
No što je, tu je.  Per aspera ad astra. 

Svejedno je ovaj pogled bio dovoljna nagrada za biciklističke napore:

Akademija graševine

Požeška kotlina sa svojim brdima i dolinama, daje gostu osjećaj potpunog odmaka od svega. Akademija Graševine nalazi se u neposrednoj blizini kutjevačkih podruma najpoznatijih hrvatskih vinara, no ipak na osami koja osigurava nevjerojatnu tišinu i mir.
U ponudi ima 10 soba, a poželite li tu organizirati teambuilding, sommelierske tečajeve ili različite svečanosti i slavlja, slobodno ih kontaktirajte.

 

Mir vinograda i prirode, u kombinaciji sunčanog jutra, obilježio je naš drugi dan. Čekala nas je Pleternica.

Pleternica – Pleter, muzej bećarca, cesta ruža i vina

Krenuli smo prema Pleternici, kamo smo se u pratnji simpatičnog domaćina Hrvoja Strnaka iz Turističke zajednice Pleternice uputili u šetnju, te na kraću bike turu.

Doznali smo od Hrvoja, da je Pleternica maleni ali propulzivan gradić koji je pun kreativnih ideja i projekata, od kojih su brojni realizirani. Apsolutni hit za koji držimo fige da što prije ugleda svijetlo dana, je budući Trg bećarca  i Interpretacijski centar muzeja Bećarca. Mi im želimo puno uspjeha i dobar vjetar u leđa, jer je Pleternica ljupki mali grad posebnih priča i u turističkom smislu izniman potencijal. Dolaskom na Cestu vina i ruža, lako je shvatiti zašto – radi se o najljepšem vinogradarskom ambijentu koji smo igdje vidjeli.

Vinarija Markota

Pozicija brda Starac i Klikun iznad Pleternice, dvije su ponajbolje kontinentalne destinacije za sadnju vinove loze u Hrvatskoj. A što se tiče kušanja vina u bačvi obitelji Markote, raj je jedina riječ koja dostojno opisuje pogled i vizure ovih vinograda.

Mladi Marko  Markota, osim što je pravi slavonski domaćin, pokazao nam je još jednu ključnu stvar vezanu za ovaj kraj a to je da mladi vinski kadar sve više preuzima obiteljsku tradiciju i ostaje razvijati vlastiti proizvod u svom kraju.

Isto kao i mladi par iz Sontacchija, nitko od njih se ne prepušta malodušju i žalopojkama, već su prionuli poslu i dodatno oplemenili uz pomoć modernih koncepata, svoje životne projekte. Lijepa hrvatska priča koja daje nadu da još nije sve propalo.
O vinima Markota možete pronaći više na njihovoj Facebook stranici.

Park prirode Papuk

Naša dvodnevna avantura primakla se kraju. Svatili smo do kampa Duboka u Parku prirode Papuk o kojem doista ne treba puno pričati, zapravo tamo treba doći i šetati. I biciklirati. I zaspati negdje ispod krošnje. Ručak nas je čekao u Čiča Mati u društvu Tomislava Galića, direktora Turističke zajednice Velike,  a prethodno smo i po području parka uspjeli odbiciklirati.

Vile Montis Aurea

Mislili smo da smo vidjeli sve i da smo zaokružili dojam o Požeško – slavonskom kraju, taman  žmirkavi od sunca, ruža, vina s brda iznad Pleternice i  ručka s Papuka. Ali kad smo stigli do Vila Montis Aurea, shvatili smo da su nam iz Turističke zajednice županije, mudro ostavili šećer za kraj. Dakle,  ta ljepota.. Rastrčavši se po okolišu, nismo znali što bi prije fotografirali. Pa smo sjeli s Igorom za veliki stol  i opet nešto pojeli:

Dakle usred najčišće i najtiše prirode, oplemenjene okolnim kućicama u štajerskom stilu, mi smo se našli u kompleksu od četiri male vile  koje su opremljene  bazenom, jacuzzijem, stolom za ping pong, i sadržaje za zabavu djece. A okolica, kao preslikana iz austrijske pastorale na tragu filma Moje pjesme moji snovi. Ili iz nekog švicarskog luksuznog prospekta, kojem ne treba photoshop obrada. Igor Salak koji je pokrenuo ovaj pionirski projekt i kraljevski nas ugostio, rekao nam je što sve možemo raditi ovdje:

Dakle tu možete u ljetnim mjesecima doći i zaboraviti na jade i stres uz otvoreni bazen i prekrasan krajolik, a zimi je podjednako moguće vrhunsku relaksaciju doživjeti u zimskim mjesecima u zimskom vrtu u sklopu kuće. Zašto? Zato jer u zimskom vrtu  imate saunu i jacuzzi uz direktan pogled na ovaj krajolik. Poželite li catering – nema problema, Igor i to rješava. Izlete ili bicikle? Može. Svaka kuća ima saunu, bazen i jacuzzi, te niz pogodnosti koje nudi ovaj tip smještaja a okolica je također specifična.

Samo Novo Zvečevo, (dakle taj švicarsko – austrijski pejzaž), smješten je  na nadmorskoj visini od 447m, u srcu Papuka, parka prirode i Geoparka pod UNESCO-vom zaštitom. Jankovac je udaljen oko 37 km, dolina bogata potočićima i izvorima, a hlad će vam priskrbiti stoljetne bukve slavonske šume.

Također, na oko 11 km nalazi se Rupnica, jedinstveni geološki spomenik prirode, te na udaljenosti oko 23 km, Arboretum Lisičine, savršeno mjesto za opuštajuće šetnje u kojima će posebno uživati ljubitelji cvijeća i biljaka, dok na udaljenosti od samo 4 km možete vidjeti stare hrastove divove Papuka, stare preko 400 godina, najstarije žive organizme Slavonije.

Ili umjesto hodanja okolo i branja bilja i cvijeća, jednostavno se fino zatvorite u ovakvu kuću i nemojte izlaziti iz jacuzzija i saune, i bazena. Neće vam teško pasti:

Rastanak

Požeška županija, vinogradarski, ruralni i prirodni raj, destinacija velikog potencijala, ostala je lebdjeti u svojoj zlatnoj auri zalaska sunca koji je prigodno okupao njene brežuljke, šume i livade. Zbogom divni kuleni, pastrvo, slanine, čvarci, fini sirevi i još finiji  kolači,  zbogom graševino, Pinotu sivi i Cabernetu, zbogom vile s bazenima, nadamo se da je rastanak privremen!
Hvala našem vodiču Igoru Maraču, i ako već niste obavezno posjetite web adresu Luks bike Adventure i naručite si točno ovakav izlet. Ili neki drugi. Hvala svima sudionicima priče, koji su nas ugostili ko da smo im rođeni, hvala Maji i Ivoni iz Turističke zajednice županije koje su ovo sve organizirale.
Valis Aurea, srest ćemo se opet.

Anita Žuvela Hitrec

 

 Anita Žuvela Hitrec

Fotografije: privatna arhiva, Mirko Cenbauer, Vile Montis Aurea arhiva, Igor Marač, Karin Mimica

 

Piše: Anita Žuvela Hitrec

Kada se otočko čeljade zaputi na drugi otok, očekuje ne vidjeti ništa novo jer sve mu je manje više poznato. Očekuje vidjeti eteričnu ljepotu još jednog hrvatskog otoka, koji lebdi u svom svijetu oko svijeta, ukusnu autentičnu hranu, osebujne ljude i specifičan puls utkan u kamenu priču otoka. No kad se s Gastronautima pristigne na Pag, priča dobiva neočekivani smjer i pravac.
Naredna poglavlja pokušati će dočarati naše putovanje Pagom i nevjerojatnu lepezu okusa, mirisa, doživljaja,  hirovitog proljeća koje nam je razotkrilo Pag u možda svom najljepšem obliku. Pag šiban vjetrom,  opkoljen drevnim maslinama, Pag koji miriši po aromatičnim sirevima i najboljom hranom koju je autorica ovih redaka, imala prilike degustirati u zadnjih nekoliko mjeseci.

Pag je otok vjetra, otok ovaca, otok sira, otok specifičnog mjesečevog krajolika, no Pag je i otok gostoljubivih i odmjerenih ljudi, naučenih dočekati propisno i dolično svojeg gosta. Pag je otok ukusnih konoba i podruma, vrsnih sireva i savršenog spoja moderne gastronomije sa tradicijskim recepturama i namirnicama, Pag je mjesto kontrasta i surove ljepote. Pag je teško iskušenje za ljetnu planiranu dijetu, a varljiva asketska konfiguracija otoka obučenog u goli krš i okruženog  kobaltnim plaštom, figurira kao zgodan početni privid,  ispod koje vam se odmotava gastro hedonizam u svom punom sjaju.

Da ne duljimo dalje, krenimo sa preporukama što sve u Pagu vidjeti, što omirisati, što pojesti, što uslikati i što posjetiti onako kako smo to mi napravili uz stručno vodstvo domaćina TZ Paga i TZ Novalje, te izvrsno gostomprimstvo kampa Šimuni, restorana Boškinac, i ostalih dragocjenosti otoka.

Wine & cheese bar Trapula i Paška sirana  – prve točke posjete i razgleda

Sirevi Paške sirane bili su prva točka posjete, a bitni su stoga jer vam predstavljaju čuvene ovčje sireve čija tradicija datira još iz 1946 godine i gdje će vam objasniti sve o postupku dobivanja sira iz mlijeka ovaca koje na Pagu žive u totalnoj slobodi i sreći. Ovce ćete sresti na prometnicama, po gologlavom kršu, po raznim ćoškovima, a tu i tamo sretne se koja čupava glavica ispod prazne ležaljke na plaži. Ovce mirno pasu raslinje i totalno su nezainteresirane za gradske turiste i posjetitelje koji ih raspamećeno fotografiraju.

Naša druga postaja bio je wine & cheese bar Trapula, fini bar na glavnom trgu gdje smo degustirali paške baškotine te još malo sireva uz pogled na crkvu. Sve smo oplemenili vinima Plenković s Hvara te bijelim vinom sorte Gegić. Trapula wine&cheese bar je fino mjesto,  na cool lokaciji, koji nas je lijepo ugostio i kojem želimo puno novih posjetitelja.

Kamp Šimuni – propulzivno naselje mobilnih kućica, udobnih plaža i izvrsne gastronomije
Gastronauti su se stacionirali u iduća 2 dana, u kamp Šimuni, ljupko naselje naizgled bezbrojnih kućica sa fotogeničnim plažama koje su kako smo poslije doznali, iz stijenja pretvorene u šljunčane oaze sa besprijekornim pogledom na suton i praskozorje.

Sunce sviće i zalazi na Pagu svakodnevno, no nama je definitivno svanulo za večerom ilitiga gozbom u 6 slijedova. Večer je započela elegantnim ispijanjem majstorski spravljenih koktela od gin tonika u kojima su se kočoperili Kotany začini upotpunjeni kombinacijama raznih egzotičnih travki.

Gozba kreirana palicom chefa Nikole Leke uz pomoć dva kuhara iz Indije i jednog iz Nepala (savršeni kozmopolitizam u otočkoj kuhinji), predstavila nam je otok kao carstvo hedonizma, iz razloga pobrojanog u čak šest slijedova:



Janjeća pašteta na brusketi na podlozi od mladog sira
Otočki sirevi s baškotinom i preljevom od lunskog maslinovog ulja
Janjeća juha s domaćim punjenim noklicama
Tris od domaće tjestenine janjetine, puževa i mirodija otoka Paga

Janjetina na pireu od boba s preljevom od majčine dušice i palentom u ovitku
Cheesecake od skute sa sladoledom od kadulje.

Uz vina PZ Svirče, i navedenih šest slijedova hrane, druženje je potrajalo do dugo u noć.



Ručak u tisućljetnoj Lunjskoj maslinadi, ljupka Novalja i starorimski vodovod

Ponešto omamljeni od obilne gozbe, drugi dan smo se zaputili u plavu Novalju gdje smo razgledali Antički vodovod ili Talijanovu bužu.O ovom tunelu koje je u cjelosti isklesano u živom kamenu, izvolite se informirati na ovom linku, te se neka nađe kao nezaobilazna točka vaše posjete Novalji jer spada u važnije turističke atrakcije grada.



Obavezno posjetitite Gradski muzej u Novalji na adresi: Gradski Muzej Novalja, Ul. kralja Zvonimira 27. gdje ćete saznati sve o ovom  antičkom podzemnom vodovodu dugačkom 1050 m, u koji se ulazi iz muzeja, a izlazi iz njega u Novaljskom polju.

Zahvaljujemo se prof. Vesni Denoni koja nam je izvrsno prezentirala antičko naslijeđe Novalje te se pobrinula da ne odemo gladni u Lunjski maslinik, nutkajući nas sa ovećom platom prefinih ušećerenih badema. Čekao nas je Lun, i simpatičan maslinarski pogon gospodina Badurine, Uljara Lun, u kojem smo degustirali po čašicu maslinova ulja a potom smo se uputili u ekspediciju po Lunu gdje smo razgledali drevna stabla maslina.

Kad bi te  masline mogle pričati, svašta bi nam mogle reći o protoku Vremena i bremenitoj povijesti, obzirom da neke stare ali posve dobrodržeće dame u tom rezervatu, imaju  od 1600 – 2000 godina, a ukupan broj divljih maslina se procjenjuje na oko 80.000,00. Tamo smo poručali rižoto od sipa i božansku pašticadu s lunjskim šupljim makaronima.

Treba li isticati da je nova gozba na otvorenom, u maslinarskom raju bila jako dobro prihvaćena, unatoč  obilnoj večeri dan prije. Ta nismo krivi što nam je svježi  zrak i predivan pogled, nanovo otvorio apetit.
Želite li saznati više o Lunjskom masliniku, posjetite web stranicu i obavezno prehodajte ovaj djelić povijesti u kojem je živim reljefom izdržljivih i dugovječnih maslina, ispisana srž samog Paga.

Boškinac – kruna gastronaut ekspedicije, šlag na torti, završna gozba na otoku soli i kamena

 

Hotel restoran i vinarija Boškinac je mjesto kojemu brojne panegirike ispisuju korisnici Trip Advisora , (čak 72% korisnika koji su ga recenzirali,  označilo ga je najvišom ocjenom), slaveći ga usklicima i oznakama koje kao da su izašle iz kopirajterskih priručnika: Mama mia, On a different level, Absoulutely perfect, Top 1 restoran in Croatia, Place where taste and nature meets in one moment.. tako da sam s velikim zanimanjem ušla u taj paški hram profinjene atmosfere i hrane.

Prvo smo u vinskom podrumu poslušali nadahnuto predstavljanje vlasnika Borisa Šuljića Boškinca, koji nam je ispričao sve o vinskom podrumu, hrani koja se bazira na redefiniranju tradicijske paške kuhinje uz kombiniranje novih trendova a posjeduju i 4 hektara svojih vinograda koja okružuju hotel, dok ekipa chefova u njegovom restoranu ( mlada ali nevjerojatno kreativna), spravlja tradicijska paška jela u novom ruhu.

Pa su nas tako dočekali slijedeće blagodati:


Carpaccio od peškarije na želeu od mišance i kreme od bosiljka

Vinogradski puževi na kremi od peršina i varijacijama divljeg koromača
Raviol od skute s umakom od kadulje, prahom suhe ovčetine i salicornijom koji je prebrzo nestao, te se nije našao na slici

Janjeći butić na kremi od čimulica, ukiseljeno mlado povrće i mladi bodulski krumpir


Paška jabuka uz Boškinac prošek

Dakle the moment.  Negdje između janjećeg butića i paške jabuke, došao je najzad trenutak kad urođenu logoreju, zamijeni pobožna tišina zbog toga što ste osjetili sa ljubavlju pripremljenu hranu, uz savršeno dizajniran okus, oblik i izgled. Kad shvatite da ste uhvatili trenutak između jurnjave, posla, obaveza, rokova koji ćete zauvijek sačuvati u škrinjici uspomena, tada ne preostaje drugo već proglasiti večeru u Boškincu, krunom ovog putovanja.

I potom se razdragano uslikati s većinskim izaslanstvom Gastronauta i večere, pored načelnika Novalje, g. Ante Dabe,  i vođom puta, našom Karin Mimicom, šeficom Gastronaut ture.

Sirana Gligora – vjetar, sir, stih i rastanak od Paga

Završetak ove studijske Gastronautske avanture primaknuo se iduće jutro posjetom slavnoj sirani Gligora u Kolanu. Iako sam znala iz medijskih prijenosa sve o kvaliteti i nagradama sira Gligore koje redovno kupujem u zagrebačkom Vrutku, zamišljala sam da ću upoznati malu pitoresknu siranu na livadama rijetkog aromatičnog raslinja sa ovcama koje bezbrižno pasu posoljeno bilje, ili se nonšalantno šeću usred ceste, a dočekala nas je high tech sirana sa halama i pravim laboratorijem u kojoj čeznutljivo prebrojavate brojne kolutove najboljeg sira.

Tamo smo u profesionalnim bijelim kutama maksimalno opremljeni i oprezni, razgledali siranu. Vlasnik Ivan Gligora nam je priredio zakusku u kušaoni gdje smo ponovno prionuli mini gozbi sira, skute i vina a poseban doživljaj bili su stihovi Ivana Gligore koji osim što proizvodi najbolje sireve, ovjenčane brojnim nagradama (koje izvolite potražiti na ovom linku), piše i pjesme u to malo slobodnog vremena što mu preostane kada ne proizvodi vrhunske sireve ili prima nagrade, kupce i posjetitelje. Vrhunski sirevi i lijepi stihovi o ljubavi bili su savršena uvertira za oproštaj od Paga.

Očarani, omamljeni, prepuni dojmova, umorni ali razdragani od trodnevne gastronomske sreće, krenuli smo svatko na svoju stranu.
U nove obveze, rokove, jurnjavu i stresove, noseći sa sobom sliku mjesečevog otoka kao posebne destinacije sa dušom ali i stilom.
Hvala TZ Paga i TZ Novalje na vodstvu i gostoprimstvu, divno je predstaviti svoj otok i njegove ljepote na ovaj način sa puno pažnje i ljubavi prema svojoj destinaciji.

Hvala kampu Šimuni na smještaju i prvoj gozbi koja nam je otkrila novo lice Paga kao otoka obilja i sjajnih plaža, i čarobnom Boškincu na djeliću zaustavljenog vremena kroz večeru iz bajke. Ako još niste, uplanirajte Pag u svoj putni itinerer i dopustite mu da vam pokaže zašto je tako poseban.

Informacije:

Turistička zajednica grada Paga

Turistička zajednica grada Novalje

Kamp Šimuni

Hotel restoran i vinarija Boškinac

Gradski muzej Novalja i Antički vodovod

Muzej soli

Gastro avanture i ponajbolja pera kušača hrane, pratite na portalu Gastronaut.hr

Fotografije: A.Hitrec, arhiva Gastronaut.hr, naslovna fotografija Turistička zajednica grada Paga

 

Pročitajte novi blog iz pera naše suradnice Ive Solarević Jeličić, koja je posjetila čudesni Bali

U ljeto 2017.g konačno sam posjetila Bali. Iz nekog razloga godinama sam ga spominjala i govorila kako želim ići tamo, bez da sam uistinu imala konkretne informacije ili razlog zašto baš od tisuće otoka i zemalja na planeti meni na pamet stalno dolazi Bali. Mogao je biti Peru, Zimbabve, Madagaskar i tisuće drugih mjesta.

I tako je u jednom trenutku zaista došlo vrijeme za odlazak na Bali.

Kada sam došla na otok odmah sam se osjećala kao kod kuće. Onaj osjećaj kao da se već poznajemo. Divna, mekana energija, mirisi štapića u zraku, zvukovi molitvi, hram na svakom uglu, cvijeće, hrana i pokloni Božanskom su na svakom uglu.

Kako sam počela istraživati otok, moje stanice su se samo smiješile i uživale. Osjećala sam neko rastapanje. Osjećaj da me otok podržava u tome što jesam, da podržava moje biće. Otkrivajući kulturu, filozofiju, hranu, boje, forme, biljke, mjesta, hramove i ljude shvatila sam da ja taj otok u savršenoj sinkronizaciji sa mnom.

Sve ono što smatram da je bitno za nas kao bića da bismo ostvarili radost, zdravlje, balans i inspiraciju na neki način je utjelovljeno na Baliju.

I onda sam dobila informaciju da postoji princip po kojem Balinežani žive, a koji se zove Tri Hita Karana. To je univerzalni koncept koji povezuje odnos čovjeka sa Božanskim (Parahyangan), sa prirodnim okruženjem (Palemahan) i sa drugim ljudima (Pawongan).

U direktnom prijevodu Tri Hita Karana znači; Tri principa kojima se kreira obilje na duhovnoj i fizičkoj ravni. To su zapravo principi kreiranja wellbeinga. I shvatila sam da se ti principi poklapaju sa konceptom Solar Spirita kroz koji kreiram svoje terapije, radionice, programe i sve što radim. I zapravo mi je još više bilo jasno zašto mi paše vibra otoka. Jednostavno je usklađena sa mojom osobnom vibrom.

Na svakom uglu me nešto oduševljavalo; rajsko ogromno bilje puno boja, mirisni štapići koji gore na svakih nekoliko metara zbog kojih sam se osjećala da sam konstantno u yoga studiju ili na nekoj ceremoniji, topla klima, ornamenti i prikazi raznih božanstava, prekrasni vrtovi i hramovi u kućama, boje i šarenilo odjeće, rižina polja, građevine od bambusa, nasmijana nevina lica lokalnih ljudi…jednostavno utjelovljenje svega što me inspirira.

Čak i i nazivi restorana, hrane i pića imaju tu duhovnu dimenziju. Jednostavno kao da te sve podsjeća na Božansko u tebi: sjedneš u restoran koji se zove Atman (opći princip bitka, esencija bića) i onda naručiš piće koje se zove npr. Green Prana (prana je životna energija), nakon toga pojedeš opet neki božanski desert od zdravih sirovih namirnica koje u tvojim ustima naprave eksploziju senzacija.

Na svakom uglu se nude razne masaže, iscjeljujući tretmani, rituali, yoga programi i slične čarolije. Jednostavno nemoguće da se ne osjećaš božanski.

Ali ono što sam osjetila kao najveći intenzitet jest upravo način na koji lokalni ljudi žive. Zaista kroz sve što rade prisjećaju se božanskog iz kojeg sve nastaje. Svaka kuća ima mali hram i svakodnevno se raznim božanstvima donose male „žrtve“.

Najčešće je to kombinacija malo hrane, cvijeća i mirisni štapići koji se slažu u košaricu od palminog lista i stave pred božanstvo ili na ulicu ispred restorana, dućana, vrta. Sve što rade je na neki način ritual.

I upravo to jest aspekt koji zapadnom svijetu nedostaje: ništa nije sveto, sve se radi na brzinu i nesvjesno, ne zahvaljujemo se dovoljno za „obične“ svakodnevne stvari (voda, hrana, sunce, krov nad glavom…), jurimo glavom bez obzira i u samoj biti propuštamo život. Propuštamo samu bit trčeći za nečim, a sreća stalno izmiče jer ju tražimo u vanjskim stvarima i manifestacijama.

To iskustvo mi je samo bilo još jedna potvrda onoga što sam već prije osjećala, a to je da kada bi sve što radimo u svojoj svakodnevnici radili iz malo drugačijeg prostora unutar sebe, život dobio novu dimenziju.

Kada bi u pripremu hrane, komunikaciju, u vlastitu kreaciju i sve ostalo što radimo unijeli svijest o tome da smo dio Božanskog, Univerzuma, Života samog, Vječnosti i bili istinski zahvalni za to, desila bi se magija. To je način kako ja vidim magiju i ljepotu života. Toliko mogućnosti da kreiramo, da volimo druga bića i sve izraze božanskog, da mi se čini zaista nezahvalno kada kažemo da nam nedostaje sto i jedna „stvar“ u životu da bismo bili sretni. Obilje je prvenstveno način kako promatramo svijet. To je unutarnje stanje.

Zanimljivo je da hinduizam na Baliju ne promatra Boga kao personu koja je odvojena od ljudi i kreacije i koja kažnjava i definira što je dobro i loše. Kroz Parahyangan koncept želi stvoriti svijest o tome da smo svi dio Božanskog i da je Božansko u nama, te da nastojimo biti svjesni kako naše misli, emocije, djelovanje i kreacije utječu na cjelinu.

Svako biće se promatra kao Pura (što znači hram) unutar kojeg boravi božansko. Bog je jedan, ali ima mnoštvo različitih izražaja i aspekata koji se manifestiraju preko likova raznih božanstava, ali isto tako i kroz sve što postoji.

I to je ono sa čime rezoniram, jer smatram da smo svi dio Jednote/velikog energetskog polja kojeg zovemo različitim imenima, a koje se manifestira u mnogo različitih formi i time se stvara beskonačna kreacija koja je u svakom trenutku nova i drugačija.

I tako je Bali – Otok bogova, za mene jedno divno mjesto na planeti kojem zahvaljujem na ljepoti i inspiraciji i veselim se vidjeti ga opet.

Tekst i fotografije: Iva Solarević Jeličić, Solar Spirit

Više o konceptu Tri Hita Karana pročitajte ovdje

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Posjetili smo Petrinju prošli vikend, koji je bio u znaku tradicionalnog Festivala kestena. Da ne duljimo previše s podrobnim opisom same manifestacije, opisati ćemo ukratko par zanimljivih točaka naše posjete koje su nas ugodno iznenadile.

Čak 25 planinarskih društava pohodilo je ovaj lijepi kraj povijesne Banovine, i imalo priliku sudjelovati u skupljanju kestenja, a u  Petrinji miris pečenog kestena i brojni štandovi domaćih OPG-ova, prikazali su vrijednu tradiciju ovog kraja.

Od samih kestenja kojeg ovaj kraj ima u izobilju, oduševila nas je ponuda lokalnih OPG-ova.

Nabasali smo na carstvo rukotvorina i bogatstvo meda kojeg  možete pronaći na facebook.com/OPGMiokovic, a bilo je u ponudi i meda s čokoladom, narančom, mentom, lavandom i brojnim dodacima. Osim neizostavnih kestena, doma smo se vratili s slijedećim artiklima:
Pletenom kapom za zimu, umjetničkim kožnim narukvicama, medom od đumbira, medom od kurkume i kremom iz OPG Lavander, a kako nije dosta jedna krema, naručili smo ih naknadno još dvije, jer istoimeni OPG ima i pristojan web shop. Evo djelić atmosfere sa glavnog trga, gdje se odvijala manifestacija u počast kestenu.

Šetnica uz Petrinjčicu jedan je od najljepših atributa ovog kraja, jer osim što je prilično dugačka nudi mogućnost savršenog bicikliranja u miru, tišini i spokoju rječice i guste vegetacije.

Evo još prizora šetnice..

i malo tradicijske arhitekture uz šetnicu,

Petrinja je malen gradić okružen zelenilom.glavne ulice grada su prezentirane prepoznatljivim primjerima barokne i klasicističke izgradnje na sjecištima prometnih smjerova.

Središte grada na sjecištu nekoliko komunikacijskih pravaca krasi Strossmayerovo šetalište, gradski park s ukrasnim biljem i rijetkim drvećem, koji je zaštićen u kategoriji vrtne arhitekture.

Gorje oko Petrinje, posebna je vrijednost,  i red je da se i ono spomene obzirom na zanimljivosti koje krije. Zrinska gora ubraja se u tri najbogatije regije u Hrvatskoj po zalihama pitke vode i najbogatije područje pod kestenovom šumom u Jugoistočnoj Europi. 

IMGP1426

Izgrađena je od uzvisina ili kosa, od kojih su najviše Šamarica, Anđelina kosa, Popov gaj, Vješala, Kobiljak i Vratnik. Šamarica je središnji i najviši dio Zrinske gore koja se pruža u smjeru sjever-sjeveroistok u dužini od desetak kilometara, te odvaja glinsko-petrinjski i dvorski dio.

Hrastovačka gora je stanište je brojne divljači, dok bukova i kestenova šuma prekriva gotovo cijelo područje i spušta se sve do rubova rječica i naselja, što posjetiteljima ljeti pruža ugodnu hladovinu, a ujesen obilje kestenovih plodova. Strme šumovite padine bogate su brojnim malim izvorima. S turističkog stajališta zanimljive su sedimentne tvorevine na nekoliko mjesta, poput Bijelih stijena i nekolicine napuštenih kamenoloma, gdje su vidljive okamine školjkaša, crvenih algi, kolonija gljiva, koralja i ježinaca, odnosno životinjski svijet nekadašnjeg Panonskog mora. Postoje i određene mogućnosti za razvoj speleološkog turizma koje nudi spilja Šušnjar kod istoimenog sela. Spilja je većim dijelom neistražena, no zbog svoje geološke građe smatra se jedinstvenom u Europi.


Izlet smo zaokružili posjetom Korablji Tišinić. Do nje dođete vozeći se svega 5 km južno od Petrinje, u pravcu Hrvatske Kostajnice, potražite mjesto Taborište i u njemu  obiteljsko gospodarstvo sa starom korabljom i mini zoološkim vrtom.

Ova tradicijska kuća nudi brojne atrakcije, kako za starije tako i za mlađe posjetitelje. Svi su dobrodošli.

 Nakon šarenog petrinjskog kolorita, pred nama se ponovno prostrlo bogatstvo, zelenja, prostranstva, šuma, životinja, livada..dječjeg tobogana – sve što srce izletnika može poželjeti.

Premda nismo imali niti rezervaciju, uspjeli smo dobiti sasvim pristojno mjesto sa dnevnom ponudom domaćeg izdašnog menija.

Izvrsno mjesto za vikend izlet. Ono što nismo uspjeli a rado bi da se nismo prejeli, prošetati se šumom koja ima uređenu šetnicu, što je rijetkost kod naših OPG-ova. U svakom slučaju jako lijepo iskustvo.

Ako nemate ideje kuda za vikend, a želite priuštiti djeci svježi zrak, dvorac, domaće životinje, beskrajne livade za trčanje i šumu, eto idealne lokacije.

Mogu se družiti i sa ljupkim domaćim životinjama koje ovdje slobodno šeću i posve su druželjubive

Korablja je otvorena subotom i nedjeljom od 9 do 22 sata, a ostale dane po najavi. Sve informacije možete pronaći na njihovom webu.

Informacije:

Turistička zajednica Grada Petrinje

Korablja Tišinić

Lavander

 

fotografije: privatni album, foto Hrastovačke i Zrinske gore preuzeto s TZG Petrinje

Imati jedva 24 sata raspolaganju, a istražiti Istru, nije nimalo lak zadatak. U pokušaju obilaska makar djelića sadržaja koji se mogu razgledati pri express kratkom obilasku, treba mudro isplanirati vrijeme. Donosimo stoga kratki vodič  gdje otići, kamo spavati, što jesti i gdje se  na brzinu okupati.

Stancija Kovačići – Matulji (Rijeka – Kvarner)

O ovom bajkovitom malom zdanju u Matuljima kod Rijeke, već smo pisali. Pisali bi i češće, obzirom da je svaka posjeta Stanciji, doživljaj za sebe. Prije Istre odlučili smo malo obići ovo, sve hvaljenije mjesto kvarnerske gastro scene.

Skrivena od pogleda, u pitoresknim Matuljima, u podnožju padine Učke, svega nekoliko minuta vožnje od slavne opatijske rivijere, ovo mjesto osim što je neprikosnoveno gurmansko otkriće, ujedno je i iznimno ugodno mjesto za odmor.


Vlasnik Stancije Kovačići, ujedno i njen glavni kuhar, chef Vinko Frlan koji vodi Stanciju zajedno sa suprugom Danijelom,  preuredio je i obnovio staru obiteljsku kuću s kraja 19. stoljeća u ugostiteljski objekt koji je dobio ime po nadimku Frlanove obitelji u kući gdje se nalazila kovačnica.

 

Na ovom mjestu, opkoljeni ste cvijećem, leptirima zarobljenima u lavandi i brojnim aromatičnim biljkama, ako ste mačkoljubac, društvo će vam praviti šarmantni  mačak Stanko, a preukusna hrana će vas katapultirati u orbitu istinske radosti. Sve je tu opušteno, domaće, a opet dovoljno  profinjeno i za najizbirljivije goste.

Posjetite i polajkajte njihovu Facebook stranicu, a poželite li se smjestiti kod Vinka i Danijele, i to nije problem, nude i prilično komforan smještaj.

Poreč

Kad je na raspolaganju vremena malo, a ljetni barometar pokaže preko 35,  volja i želja za razgledom kulturnih  znamenitosti brzinski splasne, te je najbolje krenuti u juriš na neku od brojnih porečkih plaža, potražiti spas i osvježenje. Mi smo naše pronašli na porečkoj plaži Delfin, jednoj od brojnih plaža, kojima ovaj grad ne oskudijeva.

Eufrazijeva bazilika Poreč

Posjetili smo i glasovitu Eufrazijevu bazilika (Eufrazijana) u Poreču. Ovaj impresivan spomenik rane bizantinske umjetnosti izgrađen je u šestom stoljeću i smatra se jednim od najbolje očuvanih spomenika rane bizantinske umjetnosti Sredozemlja. U šestom stoljeću bazilika se izgradila na mjestu ranokršćanske crkve u vrijeme vladavine biskupa Eufrazija i cara Justinijana   a 1997 godine UNESCO ju je proglasio Svjetskom kulturnom baštinom. Nismo uspjeli zbog ljetnog jakog svijetla dobiti pristojnu fotografiju, stoga prilažemo jednu impresivnu fresku iz arhive web stranice Istre.hr a detaljne informacije o ovom arhitektonsko sakralnoj ljepoti, možete pronaći na ovom linku.
Ponosan spomenik pradavne povijesti,  u ponešto preturističkom Poreču poput dostojanstvenog gorostasa spokojno diše kroz sva ta silna stoljeća, ne hajući puno za turističke mase koje se razlijevaju njegovim hladnim svodovima.

foto: www.istra.hr

Grožnjan

Ovaj bajkoviti istarski gradić smješten iznad doline rijeke Mirne na brežuljku nadmorske visine od 228 metara, a kad uđete u njega, niste sigurni da li ste očarani ili začarani, jer Grožnjan ljepotom doista kao da nije s ovog svijeta.

Ovo nije prva posjeta ni Istri pa tako ni Grožnjanu. Ono što je bitno znati je da je zimi Grožnjan nažalost jedan prilično uspavani gradić, no ljeti procvjeta i figurativno i doslovno. Otvore se vrata brojnih atelijera sa slikama i home made suvenirima,  Grožnjan postaje utočište brojnim umjetnicima i kreativcima, u gradskoj galeriji možete pronaći brojne  likovne radove umjetnika iz cijelog svijeta. A mi smo posjetili završnu spektakularnu predstavu Plesnog kazališta u sklopu programa Međunarodnog kulturnog centra Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu, koju je vrijedna mladež pripremala tjedan dana, sa programom znakovitog imena: Zemlja – voda – vatra – zrak.
Da je Grožnjan upravo ljeti hram kulture i savršeno mjesto za mlade, svjedoči i raskošan program brojnih događanja kojeg slobodno možete preuzeti na ovom linku.

 


Okolica Grožnjana je podjednako intrigantna, i nudi vam brojne atraktivne agroturizme, konobe i restorane sa tradicionalnom istarskom kuhinjom čiji su simboli (maslinovo ulje, istartski pršut, tartufi), pronijeli slavu diljem globusa.

Motovun

Zadnja postaja kratkog putovanja, no razgled je djelomice pokvarila kiša. Središnji trg Josefa Reseela je najljepša točka Motovuna, sa čije terase se pruža jedan od najimpresivnijih istarskih vidikovaca. Na istoimenom trgu nalazi se i poznata lođa koja se kao javni prostor spominje još davne 1331 godine pod nazivom Lobia Maijor.

Čudesna vizura Motovuna, ulovljena prije oluje

Zrno morske  sreće, prstohvat kulture, komadić gastro raja sa Kvarnera, malo uživancije u vidikovcima i ljepotama stare Istre kroz njene male gradiće koji izgledaju kao ilustracije iz Najljepše knjige bajki..puno puno sunca i nešto oluja taman za kraj – Terra Magica, vratit ćemo ti se ponovno!

Fotografije: Croatia Hotspots
Fotografija freske: www.istra.hr

 

U organizaciji Turističke zajednice Općine Bilje, čiji smo bili gosti proteklog vikenda, posjetili smo Baranju,  ne bi li se uvjerili u mitske ljepote ovog multikulturalnog, ekološkog, gastronomskog i vinarskog raja.
I odmah na početku posjete našli smo se u svojevrsnoj putopisnoj dilemi u kakvoj se dosada nismo našli.
Kako pisati o Baranji a ne otići u širinu i dužinu hvalospjeva i proustovskih opisa potaknutih činjenicom da čitav ambijent podsjeća na dane bezbrižnog djetinjstva s urednim kućicama prepunim cvijeća i svakojakim domaćim životinjama, prema kojima se ljudi odnose kao članovima obitelji? Da je dobre hrane  na svakom koraku?

Kako ostati imun na sve nijanse spektra boja i netaknute prirodne arkadije koja se tako darežljivo odmotava u ovom dijelu Istoka Hrvatske? I najvažnije – kako se držati planirane ljetne dijete kad već dođete tamo? Uzalud vam trud svirači!


Krenimo redom prvo objasniti sve o Općini Bilje.
Općina Bilje nalazi se na 5 km od grada Osijeka. Svojom topografijom podsjeća na mitska naselja iz magično realističnih novela. Sve je obrubljeno gustim šumama bagrema i hrastova a proljetni vjetar vas doslovno smanta jer nehotice ogladnite od zraka,  šume i blizine Kopačkog rita.

Prirodni atributi destinacije kao što su Park prirode Kopački rit, Biljsko jezero, lovački dvorac Eugena Savojskog.. na raspolaganju su vam s brojnim organiziranim aktivnostima u kojima se savršeno snalaze ribolovci, lovci, biciklisti avanturisti i zaljubljenici u prirodu. Doznali smo od naše ljubazne domaćice Danijele Mihaljević, direktorice TZO Bilje, da Općina Bilje sa svojim smještajnim kapacitetima zauzima čak 50% udjela u cijeloj Osječko – baranjskoj županiji, a kako i ne bi kada raspolaže sa preko 400 ležaja raspoređenih u 38 smještajnih kapaciteta sa brojnim turističkim seljačko obiteljskim gospodarstvima, izletištima, kampom i hotelom Lug sa 4 zvjezdice, dok se gastronomska ponuda može do mile volje istraživati u 7 restorana smještenih u Bilju, Lugu, Vardarcu, Kopačevu, Podunavlju i Zlatnoj gredi. I to danima ili tjednima, ovisi kako ste raspoloženi i s koliko vremena baratate.


Da bi mogli dostojno pretražiti ovu destinaciju, morali smo provesti barem 24 sata za istražiti najosnovniju ponudu. Smjestili smo se u Seoskom gospodarstvu Lacković, svega 6 km od grada Osijeka. Dočekali su nas mir i tišina, upotpunjeni prilično bajkovitim skrivenim dvorištem kojeg ne uočite na prvi pogled jer se nalazi iza kuće, no kad ga jednom obiđete, probuditi će dijete u vama, pa ćete trčkarati po dvorištu barem pola sata, a poslije će vas biti sram što ste potajno pokušali uhvatiti pauna i patku. Evo što možete vidjeti, a to je samo dio životinjskog carstva:

Pravi ribnjak s puno zlatnih i šarenih ribica

Jezero s patkama

Plastenik s cvijećem i povrćem iz vlastitog uzgoja

Ovako izgleda njihova ponuda doručka:

Par zanimljivosti o Seoskom gospodarstvu Lacković
Na Danima hrvatskog turizma 2011 proglašeni su najboljim domaćinom turističkog seoskog gospodarstva u RH
Usluge smještaja nude punih 17 godina (od 2000 godine)
Imaju preko dvije stotine domaćih životinja u sklopu svog imanja
Nude autentičnu home made hranu proizvedenu u svom vrtu

Orlov put – čarobna šuma i prvo  Eko seosko gospodarstvo u RH

Prva točka našeg posjeta bilo je glasovito Eko seosko gospodarstvo Orlov put. Da je kojim slučajem pokojni J.R.R. Tolkien slučajno upoznao Orlov put, njegova glasovita saga o Međuzemlju  iznjedrila bi još nekoliko epskih nastavaka jer bi ga doticala svakodnevna inspiracija u miru i tišini šume koja kao da je ponikla direkt iz njegovih knjiga. A ni hirovitim Muzama ne bi bilo mrsko odsjesti na lokaciji gdje se ne zna jel finije miriši šumsko cvijeće, ili kuleni iz Slane sobe.
Izvolite nekoliko činjenica da bi znali o kakvom se uspješnom baranjskom brandu ovdje radi: Orlov put je ponosan nositelj prvog Eko certifikata za mesne proizvode i titule Najboljeg mladog hrvatskog poljoprivrednog proizvođača.

Njihova svinjska mast, čvarci, slanina i kulenova seka od crne svinje mangulice koje proizvode na imanju, dobili su oznaku ekoloških proizvoda. Eko certifikat za mesne prerađevine vlasnik Goran Gusak (inače ing. stočarstva), dobio je prvi u republici Hrvatskoj.

Ovo vilinsko imanje se prostire se na oko sedam hektara oranica koje nisu kemijski tretirane niti obrađivane od davne 1988. godine a po njemu radosno trče domaće životinje koje se poslije na još veću radost gurmana nađu u velikom loncu, ili u najboljim kobasama.

Detaljno smo istražili i recenzije s Booking.coma, i iako nisu preopsežne, iste su više nego pohvalne.

Na Orlovom putu je izgrađena i prva drvena eko kuća u Hrvatskoj, građena od trupaca crnog bora i pokrivena baranjskom trskom.

Životni izbor vlasnika Orlovog puta, pokazao se kao pun pogodak. Žive u pravom eko raju, bude se s pticama i žabicama i orlovima koji lete iznad imanja do Kopačkog rita, sklopili su harmoničan brak s prirodom i nimalo im ne nedostaje gradski život. A gosti im ionako dolaze sa svih strana Hrvatske i Europe.

Detalj iz tzv Slane sobe

Sve je sagrađeno u skladu i ritmu s prirodom, pa je tako i namještaj u cjelosti napravljen od drva

Trebate li odmor od napornih gradskih staništa, bijeg od asfaltne džungle, potpuni doživljaj tradicionalne baranjske kuhinje upotpunjene najvišim ekološkim standardima, ne čekajte ni časa već bukirajte svoj zasluženi odmor na ovom domaćinstvu.


Kopački rit – vožnja najljepšim kontinentalnim Parkom prirode
Omamljeni od hrane i ambijenta u Orlovom putu krenuli smo prema Kopačkom ritu.

Ovaj jedinstveni prirodni rezervat u Europi, obuhvaća 23.126,285 hektara a zaštićen je od davne 1967. godine. Također je uvršten na Listu vlažnih područja od međunarodnog značaja zaštićenih Konvencijom o vlažnim područjima zbog svoje neprocjenjive biološke raznolikosti. Nije naodmet spomenuti i da je od 1986 Kopački rit uvršten na posebnu listu Ornitološki značajnih područja (Important Bird Area) a 2012. godine UNESCO je proglasio  Prekogranični rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav čiji je dio i Kopački rit.


Tu se nalazi preko 2300 raznih bioloških vrsta među kojima: 49 vrsta riba, 12 vodozemaca, 10 vrsta gmazova, oko 300 vrsta ptica i 55 vrsta sisavaca! S jedne strane dočekuje vas gusta šuma, s druge strane zanimljiva vodena i močvarna vegetacija. Sve nam je to strpljivo objasnila gđa Ružica Marušić iz Kopačkog rita, koja nam je također bila izvrsna domaćica razgleda i vožnje i strpljivo je provela znatiželjne otočanke po području Parka.

Veličanstveni zagrljaj flore i faune natjerati će tankoćutne goste da momentalno skladaju haiku, sonet ili elegiju, a one poduzetnije da se i okupaju (pitali smo i za tu mogućnost, no kupanje je na našu žalost tamo zabranjeno).


Zato smo se provozali čamcem, preporučamo vam to iskustvo kao ultimativni doživljaj. Na proputovanju čamcem sreli smo bijelu rodu, crnu rodu, puno divljih patki i gusaka, orla štekavca i sivu čaplju a nije nam promakla ni riječna zmija koja je mirno plivala i gledala svoja posla, kao i mnoštvo žaba koje su usred interne najžešće komunikacije, bile posve nezainteresirane za ljudsku vrstu. Ovo je njihov dom a mi smo ionako samo gosti.
I tako treba ostati.

Hotel Lug – gospodski ljepotan na rubu Parka prirode
Zaslijepljeni dojmovima prirodnih blagodati, svratili smo na kasni ručak (drugi po redu taj dan), u hotel Lug. Ovo ljupko profinjeno zdanje s 4 zvjezdice nalazi se u neposrednoj blizini parka prirode i zoološkog rezervata Kopački rit, te na samo par minuta vožnje od poznatog lovišta i dvorca Tikveš. Poželite li otići do Osijeka, imate svega 15 min vožnje automobilom. Kako smo saznali od voditelja hotela, gostima se trude ponuditi jedinstvenu kombinaciju ladanjskog mira i nedirnute prirode u posebno uređenim sobama sa masivnim namještajem koje su u skladu sa najvišim standardima potpuno opremljene minibarovima, velikim LED televizorima, direktim telefonskim linijama i WiFi internetom.

Za beznadno zaljubljene, tu je i poseban aranžman Romantičnog vikenda za dvoje sa vrhunskom večerom i boravkom u Superior apartmanu potpuno odvojenom od ostalih gostiju i sa velikom kutnom kadom.Hotel također nudi i doživljaj potpune prirode te tamo možete ubrati sezonske voćke ili istražiti ponudu okoliša na punih 10.500m2,

 Možete i zaigrati tenis ili uživati u natkrivenim sjenicama

A evo kako i koliko ćete se najesti.

Posjetili smo  i Večer vina i umjetnosti u Osijeku

Spomenuli smo da je ova destinacija vinarski raj a ovaj događaj predstavlja vrhunac prezentacije  svih ulaganja u razvoj vinogradarstva, vinarstva, seoskog turizma, vinskog turizma, obiteljskih gospodarstava, Osječko-baranjske županije kao turističke destinacije.


Uz zabavni program rock, jazz i zabavne glazbe, skup je okupio na jednom mjestu vinare iz sva 4 vinogorja: erdutskog, baranjskog, feričanačkog i đakovačkog. Na rasporedu je bila i Dodjela priznanja Zlatni dukat najuspješnijim vinima.

Posjetitelji su degustirali vino i  brojne delicije: sir, pogačice sa čvarcima, langošice . Večer je bila iznimno topla, prava ljetna, još nam je samo nedostajalo more,  a Tvrđa nas je posjetila na mediteranski ambijent zbog izvrsne ljetne atmosfere.
Zlatna greda – najbolji projekt Održivog turizma u 2016.godini


Zlatna greda je vjerojatno jedan od najčistijih i najurednijih hostela koje smo posjetili. Nije čudno da je nakon trogodišnje obnove i samo šest mjeseci rada, ova unikatna Kuća u prirodi, ovjenčana nagradom Hrvatske turističke zajednice, Ministarstva turizma i Hrvatske gospodarske komore, u kategoriji Najbolji projekt održivog turizma u 2016. godini.


U Zlatnoj gredi možete raditi slijedeće:
Prepustiti se uzbudljivim team building programima, ili uživati u Adrenalinskom parku,


Uz ponešto otpora možete preoteti djeci tablete i mobitele iz ruku, te ih poslati u totalno cool Školu u prirodi

foto: zlatna-greda.org

Ili jednostavno doći s obitelji i uživati u pogodnostima vikend izletišta. Ili samo popiti kavu, jednako ćete uživati u miru ali i u dobrom društvu.

Restoran Darocz – gastronomsko obilje u skladnom interijeru


Posljednja postaja našeg putovanja bilo je selo Vardarac. Kako smo doznali od naše domaćice, Vardarac je naseljen većinom Mađarima. Vardarčani su kao i njihovi susjedi iz Luga i Kopačeva poznati po kvalitetnoj mljevenoj paprici. No nismo nažalost stigli nabaviti mljevenu papriku, već smo otišli u restoran Darocz u junački pohod na najveće mesne porcije koje smo ikad vidjeli.

Evo kako izgleda unutarnje uređenje ovog mjesta, topao rustikalni stil sa hrpom pomno odabranih detalja koji svjedoče o izgubljenom vremenu,


Sve je nekako toplo i domaće, a starinski detalji vraćaju vas vremeplovom u neku drugačiju prošlost koje više nema, prošlost kada se smireno i s punom pažnjom moglo jesti, uživajući poslije obredu ispijanja kava ili čaja, umjesto sumanutog trčanja na novu slijedeću obavezu.

Sjetili su nas i na doba kada je vrijeme (koje smo isprva osmislili da služi nama a ne mi njemu), bilo dostojanstven saveznik u mirnom blagovanju s najmilijima i opuštanju za vrijeme jela.

No nismo se dugo prepustili žalu za prošlim vremenima, već smo prionuli predjelu, pohanim žabljim krakovima.

Ovo je otprilike porcija glavnog jela. Za jednu osobu.


Evo i nas u jurišu na tanjur. Pardon, platu.

 

Ovo su recenzije Darocz-a s Trip Advisora .

Sa restoranom Darocz završila se  naša baranjska gastro avantura. Poželjeli smo iz dubine duše da nas netko od tamošnjih stanovnika usvoji i hrani barem nekoliko mjeseci. Hvala našoj  domaćici Danijeli koja nas je s puno predanosti i ljubavi prema svojoj destinaciji, provela po ovom kraju.

Istražili smo i vidjeli svašta zanimljivoga, i naučili puno toga novoga. Uživali smo u kraljevstvu odlične hrane, mirisnih kulena i slanine, mekane srnetine, podatnih čvaraka, domaćih kolača, lungića punjenih mirodijama, najmekanije janjetine na svijetu, domaćih džemova, odličnih graševina i opojnih Roséa, ali vjerujte, sve to ne bi bilo to, bez ljubaznosti naših domaćina.
Gostoprimstvo Baranje je ključna formula cjelokupne turističke ponude i njen neodoljiv tajni sastojak, te ako nekom nesretnom slučajnošću još niste otkrili ovu regiju, još stignete!
Dobro došli u Baranju!

Tekst: Anita Žuvela Hitrec

fotografije: Anita Žuvela Hitrec, hotel Lug, Zlatna greda, fotografije Večeri vina i umjetnosti ustupila TZ Osječko – Baranjske županije

Ponovno smo posjetili Sisak. Grad o kojem smo već dosta izvještavali, ne prestaje iznenađivati svojim pozitivnim kontrastom. Malen grad, na čijem obodu smireno počiva gusta smaragdna šuma a u centru istog teče rijeka Kupa. Šuma i rijeka s Starim gradom tvore neobičnu kompoziciju tišine ali i neodoljivog pulsa prirode.

Biciklističke staze na svakom koraku i mnoštvo drvoreda kao i uređenih parkova u Sisku, dočekat će vas atmosferom prisnog poznanstva. Jer u Sisku je sve tako poznato i prisno, blizu i pregledno, da jednostavno imate dojam kao da ga nekako odprije znate.


Rijeka Kupa je ultimativni simbol grada Siska i popirište brojnih manifestacija tokom godine, rijeka koja teče zajedno s ljudima i postala je temeljno tkivo grada, njegova žila kucavica i nezaobilazno mjesto brojnih namjena – odmora, relaksacije, ispovjesti, sporta, ronjenja, manifestacija. Zapisi drevnih vremena čekaju vas na svakom uglu grada, neometano teku nimalo se zabrinjavajući oko protoka ljudskog vremena te ako ste dovoljno senzibilni, možete osjetiti njihov šapat.

Gradski muzej Sisak
Prva postaja na jednodnevnom izletu je bio posjet Gradskom muzeju Sisak. Posjetili smo otvorenu izložbu Sisački mamut, autora Maria Carića.

Mogli smo tako vidjeti sedamnaest osteoloških primjeraka ostataka vunastog mamuta pronađenih na području grada Siska. Naglasak izložbe je zabavno-edukativnog karaktera uz pristupačnost i prezentabilnost, zbog interesa i zanimanja najmlađih koji na ovaj način mogu svašta naučiti.


Razgledali smo i bogatu ponudu nakita u souvenir shopu a sviđa li vam se išta od bogate ponude, možete slobodno naručiti i preko njihovog webshopa.


Da, dragi čitatelji, ovo nije bilo kakav muzej već i tehnološki napredan hram kulture, imate i webshop i odličnu ponudu zanimljivih artefakata putem weba.

Antička Siscia
Arheološka zbirka antike brojčano je najveća zbirka Gradskog muzeja Sisak sa nekoliko desetaka tisuća predmeta koji potječu uglavnom sa područja grada Siska, a obuhvaćaju različita područja života rimske Siscije. Najveći dio predmeta potječe sa arheoloških istraživanja, zaštitnih i sustavnih, a dio je pribavljen otkupom i darovanjem. U tom slučaju radi se uglavnom o slučajnim nalazima iz rijeke Kupe.


Najveći dio predmeta obuhvaćaju keramičke posude i ulomci tih posuda. U manjem broju nalaze se i staklene i metalne posude, a također je dosta velik broj keramičkim svjetiljaka.


Predivna skulptura koja prikazuje antičku božicu pobjede, izloženu u Gradskom muzeju Sisak.

 

Čigoč, selo roda – o rodama i ljudima

Ovaj biser hrvatske baštine smješten je na desnoj obali rijeke Save, uz riječni rukavac Tišina. Zbog velikog broja gnijezda na krovovima drvenih posavskih kuća, selo Čigoč je 1994. godine proglašeno Prvim Europskim selom roda.

Rode su živopisne baš kao i ljudi. Jednako se vole ili ne vole, a ženske rode su izuzetno snalažljive i okretne, čak i u ljutim nevoljama.

Priča o snalažljivoj rodi iz Čigoča 
Doznali smo ultra zanimljivu priču o jednoj rodi koja je kao samohrana mama podigla gnijezdo  na rasvjetnom stupu. Kako je silom prilika ostala bez stalnog partnera koji se odlučio za novu i mlađu rodu (a koja ju je usput i ozlijedila žestoko se boreći se za svog mužjaka u želji da eliminira konkurenticu), tako je sirota roda bila primorana postati samohrana. Na njenu sreću, drugi rodan iz susjednog gnijezda koji je pozorno motrio susjednu ljubavnu dramu (također zauzet), odlučio je ispraviti nepravdu i dati rodi potporu, te svaki put kad bi njegova partnerica odletjela iz gnijezda, poduzetno bi uskočio u gnijezdo ostavljene rode, sve dok se njegova supruga ne bi vratila.
Priča ipak lijepo završava. Roda se iduće godine sretno vratila u Čigoč s novim dečkom, mlađim mužjakom.
Mi se nadamo da je zaboravila stresnu godinu, te u povoljnijim uvjetima podigla novi pomladak.

MUŽILOVČICA – Lonjsko polje

Ovaj predio inače se naziva selom lastavica, nalazi se u srcu Parka prirode Lonjsko polje. No nas nisu dočekale lastavice, već simpatična obitelj crnih svinja. Zaključili smo kako ove svinje žive u odličnom ambijentu i hrane se jako zdravo.

Dopustili su nam da ih poslikamo nesmetano, no nakon nekog vremena totalnog ignoriranja ljudske vrste s fotoaparatima, mama prasica nas je roktanjem upozorila da joj je dosta turističke prekomjerne pažnje – jednostavno je krenula prema nama.

Ozbiljno smo shvatili upozorenje i vratili se na sigurno u automobil te natrag u Sisak. Mislite li da se tamo nema što obići, grdno se varate. Cijeli dan bi mogli provesti samo obilazeći sisačke znamenitosti, pa vam donosimo presjek onoga što smo stigli vidjeti malo vremena koje je bilo na raspolaganju.
Sisački murali


Grad Sisak se također priključio sve popularnijem svjetskom pokretu street arta te je tako lani organiziran bio prvi sisački festival ulične umjetnosti: ReThinkSisak.

Tako je i Sisak našao svoje mjesto na mapi sve poželjnijih street art svjetskih gradova. Njegova prva godina okupila je tako neka od najvećih imena ulične umjetnosti iz Hrvatske i bliže regije, kao što su Jana Danilović, Tifani Rubi, Lonac, Lunar, Ninja Tiger, Auks, Azram, Ljubomir Todorović, Mane Mei i Robin Abramović, te sisački grafiter Neman.

Bistro Klet
Umorni od razgleda, došli smo u Bistro Klet. Obilne porcije, izvorna domaća hrana, domaći ambijent i ugodna usluga – odlično mjesto želite li doživjeti tradicijski Sisak. Porcije su ogromne, uza svu golemu glad koja nas je ulovila kroz obilazak grada i okolice, nismo mogli pojesti sve. Evo porcija predjela:

(Slobodno ga usporedite s predjelom u nekim drugim restoranima).

Čajdžinica Džennet


Nedaleko (niti dvije minute od centra Siska), otvorena je prva čajdžinica u Sisku, gdje osim bogate ponude čajeva, možete dobiti pravu pravcatu tursku kavu s rahatlokumom, na koju smo prigodno svratili iza ručka. Radi se o prvoj čajdžinici u Hrvatskoj uređenoj u orijentalnom stilu, sa ponudom od 37 neobičnih i aromatičnih čajeva, popraćene ponudom orijentalnih kolača. No nisu čajevi jedina ponuda, tu možete degustirati i ostale tople napitke ili svježe sokove, a jedini u HR nude i topli orijentalni turski napitak Salep. Turska kava je baš ono što ime obećava – prava, jaka izvorna turska kava. Svakako posjetiti.

I za kraj malo ljepote spektakularne sisačke vegetacije. Ljubitelji svih nijansi zelenog, doći će na svoje u Sisku.


A mi ćemo doći opet u Sisak. Izlet u Sisak je u svakom slučaju, i u svakom periodu godine, odlična ideja!

Zahvaljujemo domaćinima Turističkoj zajednici grada Siska na gostoprimstvu. Zanima li vas više detalja o ovom neobično lijepom gradiću, posjetite Turističku zajednicu grada Siska, gdje će vas opskrbiti s svim informacijama, materijalima i odličnim tematskim razgledima.  Obišli smo brojne gradove i naučili da svaki grad koji u sretnoj simbiozi nudi spoj bremenite povijesti i optimizma budućnosti, neizostavno nosi epitet grada s dušom.
A gradovi s dušom imaju veliki turistički potencijal. Istražite ga i dobro došli u Sisak!

Fotografije i tekst: Anita Žuvela Hitrec

Fotografija nakita preuzeta s stranice Gradski muzej Sisak

Turistička zajednica grada Siska

Gradski muzej Sisak

Lonjsko polje

Bistro Klet

Posjetili smo jedinstveno ciklo – gastro događanje na bajkovitoj Bilogori “Zelena blaga Bilogore” koje se premijerno održalo 09.travnja 2017.,, kao aktivan zeleni event upotpunjen ponudom zdrave hrane lokalnih OPG-ova, jahačkim stazama, edukacijom za najmlađe kroz setnju Vilinskim putem i profesionalnom biciklijadom.


“Zelena blaga Bilogore” događanje je po prvi puta održano ove godine u organizaciji Turističke zajednice Bjelovarsko – bilogorske županije, Vile Bilogore i Nippy Adventures s namjenom da se prometne u redovan ciklo-gastro događaj na obiteljskom imanju Vila Bilogore u Maloj Dapčevici,  namijenjen ljubiteljima biciklizma, zdrave hrane i prirode.
Smještena u šumi, dva kilometra od glavne ceste Grubišno Polje/Virovitica, Vila Bilogore nudi jedinstveni mir i odmor od svakodnevnih gradskih vreva i stresa a posjetitelje oduševljava bajkovit pejzaž netaknute prirode koja će vas doslovno opkoliti ljepotom.

Neodoljiv ambijent u kojem se ogladni jako brzo već od svježeg zraka, daje posebnu notu domaćim jelima. Nema ljepšeg nego jesti u prirodi i od prirode.


Hrana na ovom imanju, izdašna je, ukusna te dobro posluži nakon svih aktivnosti koje smo tamo imali na raspolaganju.


Za vrijeme biciklijade djeci osnovnoškolskog uzrasta bio je predstavljen Vilinski put na kojem su se mogli pobliže upoznati s florom i faunom bilogorskih šuma. Stručni vodiči ispričali su nam zanimljive povijesne priče i mitove ovoga kraja.


Dostupno je bilo i jahanje konja u čemu su posebno uživali najmlađi, sa certificiranim instruktorom – još jedna blagodat ovog imanja.


Kao i štandovi autohtonih namirnica od lokalnih OPG-ova, kupili smo najbolji med od propolisa ikad, te još jedan med s cvijetnim prahom čiji nas je okus podsjetio na zaslađeno cvijeće. Probali smo i sir od koprive, domaću skutu te nevjerojatno ukusan škripavac.


Donijeli smo kući osim sira, i vrećice lavande (Romska kuća) koje vas neće samo uspavati ako ih stavite pod jastuk, već vam pružiti i full neobične snove a našlo se mjesta i za grešno vino od maline, domaći pekmez i eterična ulja od lavande iz Romske kuće.


Svega ima na toj Bilogori, možete pješačiti, biciklirati, uživati u jahanju, izbor je na vama. Od OPG-ova, posjetiteljima su se predstavili: OPG Jareš − proizvođače sira iz Dežanovca,OPG Gorza s malinovim vinom iz Bjelovara,OPG Balja iz Garešnice s  pčelinjim proizvodima i kupkama od sljeza, i Romska etno-kuća iz Velikog Trojstva s proizvodima od lavande.


Evo i prizora netom zavšene biciklijade, livade oko kuće poslužile su kao savršena podloga za odmor i uživanciju na toplom travanjskom suncu. Vrijeme je bilo milostivo i idealno za razotkrivanje prirodnih ljepota kojima ova županija obiluje.


Vila Bilogore – raj je blizu
Obiteljska kuća Rekić već je pet generacija u obitelji, a od 2016. otvorena je gostima pod imenom Vila Bilogore.
Gosti koji u sve većem broju dolaze u posjet za kuću i okućnicu imaju samo riječi hvale. Osam je godina trajala obnova kuće, a danas nudi trokrevetnu sobu, prostor za razna događanja te jedinstveni spoj prirode i arhitekture.

foto; Vila Bilogore
Na jelovniku se nalaze birana jela lokalnih OPG-ova, pripremana po tradicionalnim recepturama bilogorskoga kraja. Možete unajmiti cijeli objekt i uživati u spokoju tišine i antistress tretmanu prirode kojeg nudi nedirnuta arkadija prirode.


Siti, odmorni, rasterećeni od gradske vreve i okrijepljeni hranom i čistim zrakom te ruksacima punih domaćih proizvoda, vratili smo se u naše bučno gradsko stanište, odlučni ponoviti ovaj izlet.


A toplo ga preporučamo i vama dragi čitatelji, kao i posjetu Bjelovarsko – bilogorskom kraju. Jer tamo doista možete svašta: biciklirati, odmarati, jahati konje, jesti, šetati, meditirati, promatrati ptice, nabaviti izvornu domaću hranu iz lokalnih OPG-ova, obići lokalne atrakcije pa čak (u srcu kontinenta), nabaviti odlične proizvode od lavande iz Romske kuće.


Ljubitelji bicikliranja, bilo profesionalci ili rekreativci, ubilježite ovo mjesto u svoj planer i neka se nađe na obaveznom itinereru kod otkrivanja blaga zelene Hrvatske. A za sve upite, javite se Turističkoj zajednici Bjelovarsko – bilogorske županije koja će vas pravodobno opskrbiti svim informacijama, vodičima, kartama  te se aktivno uključiti u organizaciju ovakvih hvalevrijednih inicijativa.

fotografije: Croatia Hotspots arhiv i Turistička zajednica Bjelovarsko – bilogorske županije

Zanima li vas više o ovom kraju, pročitajte naše preporuke:

Ruralna bajka

Šetnja po bajkovitoj Bilogori

Vila Bilogore

Kulturna blaga na smaragdnim obroncima

Prvi kamp i sportsko rekreacijski centar

Anita Žuvela Hitrec

Već smo pisali o Stanciji Kovačići koja nam se toliko svidjela da smo ponovili posjet.


Ovaj put smo nam je chef Vinko Frlan pripremio rižoto od netom ubranih šparoga.

Chef Frlan rižoto radi točno 16 minuta i za rižoto se radi od početka do kraja, prema pravilima, za svaku narudžbu. “Nema kod nas da imamo unaprijed skuhanu rižu pa je samo pomiješamo s drugim sastojcima”, kaže Vinko.
Krenimo dakle redom:

  1. Na maslinovu ulju popržiti narezani češnjak. Češnjak jako brzo zagori i postane gorak, zato pazite, ova faza traje tek minutu-dvije.
  2. Dodajte rižu kratkog zrna i miješajte tako da se svako zrno poprži i obloži uljem.
  3. Sve zalijte bijelim vinom i miješajte dok ne ispari.
  4. Zatim dodajte malo temeljca te vrhove šparoga.
  5. Stalno miješajte, nastavite dodavati temeljac čim ispari i gledajte na sat. Za 16 minuta vaš rižot je gotov.

Kako bi obogatio okus, Vinko Frlan još je u svoj rižoto od šparoga umiješao dosta svježe istarske kravlje skute. Uz to, kao dekoraciju, ali ukusni dodatak, na vrh je posložio čips od pršuta koji je napravio tako što je tanke kriške pršuta stavio u pećnicu dok je pripremao rižoto.

 

Naravno, posluženo nam je i predjelo prije toga. Marinirani inćuni, s kravljom skutom, salatom i kumkvatom.


Želite li doznati još tajni ovog velikog majstora kuhinje, imate sreće, jer chef Vinko rado dijeli svoje znanje na kuharskim radionicama. Doznajte više na internetskoj stranici Stancije Kovačići.

Doručak u Stanciji Kovačići izgleda ovako:

O Stanciji Kovačić
Evo  par osnovnih informacija da se lakše snađete planirate li posjetu (a svakako je planirajte). Dakle Stancija Kovačići  se nalazi na adresi Rukavac 51, 51211 Matulji.


Smještena je u podnožju padine Učke, nalazi se svega nekoliko minuta od opatijske rivijere.

Sam restoran sastoji se od 3 manje sale u kojima se može smjestiti do 70 uzvanika. Vanjska terasa ima oko 40 sjedećih mjesta gdje ćete se opustiti tijekom toplih ljetnih dana uživajući u pogledu i mirisima mediteranskog bilja.

Vlasnik Stancije Kovačići ujedno je i  glavni kuhar, chef Vinko Frlan koji je  preuredio i obnovio staru obiteljsku kuću s kraja 19. stoljeća u ugostiteljski objekt koji je dobio ime po nadimku Frlanove obitelji u kući gdje se nalazila kovačnica. Vinko Frlan i njegova supruga Danijela zajedno vode Stanciju Kovačići.

Chef Frlan svoju kuhinju će opisati kao mediteransku sezonsku i kreativnu s naglaskom na tradicionalna jela Kvarnera i Istre, obogaćena modernim aranžmanima.


U ponudi su razna jela od boškarina, peke od janjetine, jela sa šparugama,koprivom, medvjedjim lukom a gurmane će očarati domaća tjestenina, njoki, tortelini, ravioli..svašta finog, domaćeg, sezonskog i ukusnog.

Fotografije: Croatia Hotspots
Tekst: Ana Biško

TURIZAM ZAGREBAČKE ŽUPANIJE

I povedite obavezno vaše najmlađe, biti će  vam zahvalni.

Jednog sunčanog vikenda nakon poduljeg zimskog jada, odlučili smo istražiti okolicu Zagreba.

Anita 6

Gdje ćemo? Ni ne znate koliko ima seoskih domaćinstava u okolici Zagreba. Pa smo se  odlučili otići diviti romantičnim brežuljcima zapadne Moslavine.
A čuli smo da tamo ima seoskih domaćinstava s egzotičnim životinjama što je nama otočanima koji su se ko mali utrkivali na magarcima, bio odličan impuls za istraživanjem.  Mislili smo naravno i na dobrobit djece koja će upotpuniti svoje znanje o životinjskim vrstama.

Anita 5Od Zagreba do Ivanić Grada ima oko 30km. Ako ste brzi i gladni, doći ćete brzo na odredište.  Finalno odredište nije bio pitomi Ivanić grad, mada držimo da je mjesto jako slatko. Popili smo kavu u jednom kafiću pored bankomata. Ugodna usluga, uredan ljupki grad bez nervoze i vreve, živi nekim svojim tempom kojeg ne zahvaća nimalo pressing i žurba metropole.

Nakon kraće šetnje, krenuli smo 4 km dalje. Na preporučeno seosko domaćinstvo. Tamo je hrana odlična, rekoše nam dobronamjerni domaći. Lokacija Kloštar Ivanić. 4 km dalje od Ivanić grada stigli smo u Stari Mlin.

unnamed (1)Odmah što nam je upalo u gradskom bukom istraumatizirano uho, bio je pjev ptica. A oko je zaslijepilo preko stotinu nijansi zelene boje. Savršeni sklad prirode stopio se s melodijom nekoliko kosova. Uspeli smo se na pa vrh brijega i kako je bio čisti jesensko ljetni dan, divili smo se pogledu na Medvednicu Kalnik Bilogoru, Ivanščicu..Prekrasan pogled na stare guste šume osvaja u svakom pogledu. Niste ravnodušni ni na domaću hrana koja miriši već s prilaznog puta.

Pasionirani  ljubitelji svega što ima natruhe i prizvuke starinskog etna, kako odoljeti ovakvom accessoiru?

20141012_132653Oduševile su nas stazice za šetnju te dva ribnjaka i mala šuma. Svugdje su bile postavljene male ljupke klupice te smo se već vidjeli kako u vilinskoj krinolini čitamo debelu knjigu, dok nam povjetarac mrsi (nepostojeću) dugu kosu.

unnamed (1)
A tek egzotične životinje (imaju klokana i pauna!) Slika nije dobra, ali netalentirani kakvi jesmo, dali smo sve od sebe za najbolju sliku a i klokan je bio brz.

Anita 3Gastronomija Zagrebačke županije osvaja mirisima i okusima. Vrijednost takve gastronomije je posvećenost tradicijskoj pripremi hrane i brižno korištenje namirnica iz domaćeg uzgoja.

(Foto: Stari Mlin)

Hrana – znamo da zvuči ko ofucana izlika ali tako nam svega, nismo je stigli uslikati. Prebrzo smo je dokrajčili, pa smo posudili  fotografiju s weba. Vjerujte da je ponuda i dobra i izdašna. Ističemo bogatu ponudu domaćih likera i domaćih vina a ako ste u prilici probajte i šarana na rašljama.

Evo još malo ljupkih detalja nekog zaboravljenog svijeta iz davnine u detalju zelenog prozorčića i cvijetnih aranžmana:

anita 1

I za kraj evo par osnovnih informacija: Posjed se nalazi u brdovitom području Kloštar Ivanića, nedaleko Ivanić Grada. Veličine je otprilike tri hektara, a u sklopu imanja nalaze se četiri objekta za razne namjene. To su restoran i sala, zatim kuća za smještaj gostiju sa šest dvokrevetnih spavaonica, te staja sa životinjama i mlin koji je zapravo ‘izložbeni primjerak’, kako bi se gostima dočaralo neko prošlo vrijeme.

Proljeće je idealno za posjetu seoskim domaćinstvima, a Zagrebačka županija prebogata je njima.
Stoga posjetite i osjetite prirodu okolice Zagreba, neosporno ćete doživjeti jako lijep izlet.

Foto: Privatni album

Anita Žuvela Hitrec