Upoznajte drugačiji, puteniji Zagreb
Krenite zagrebačkim putevima čulnih užitaka o kojima se u Zagrebu šaputalo svakodnevno, osobito noću...
U potrazi za novim iskustvima i dobrom zabavom krenuli smo u otkrivanje dosad nepoznate ponude grada Zagreba. Na poziv turističke agencije Zdenac života krenuli smo na izlet putevima čulnih užitaka o kojima se u Zagrebu sredinom 19. stoljeća, šaputalo svakodnevno, osobito noću...
Na početku ture dočekala nas je predivna glumica Petra Težak, maskirana u zanosnu prostitutku Margaritu, odjevena u senzualnu haljinu i korzet, mahala je sa crnom perjanicom. Uz vrhunsku glumu, u ulozi propovjedača, glumica nas je provela kroz mistične priče i doživljaje iz prošlih vremena. Pomno slušajući začas smo se vratili u skrivene trenutke i događaje tadašnjeg raskalašenog života koji je dominirao u Zagrebu u drugoj polovici 19. st. i u prvoj polovici 20. stoljeća! U atraktivnom druženju pokazala nam je gdje su se nalazili najpoznatiji bordeli i kupelji te gdje su se prostitutke zabavljale kako bi proširile svoju mrežu kontakata. Na čas je šaputala, na čas glasno oponašala likove iz spomenutih priča.
Vrlo nsu nas zabavile priče o slavnim zagrebačkim 'palandrušama', sočnim detaljima iz njihovih života, koje su uzburkale grad Zagreb. Priče o tadašnjem zakonskom i društvenom uređenju prostitucije, koje smo pozorno slušali uz Margaritin zavodljiv glas... druženje se kasnije nastavilo uz ples i pjes. Na kraju ture Margarita nas je odvela na tajno mjesto gdje smo se osvježili neobičnim pićem i na dar dobili atraktivan poklon.
Ovo je samo jedan od kreativnih tematskih turističkih programa koji je zainteresirao brojne posjetitelje grada Zagreba. Ovakvih programa ima sve više i pravo su osviježenje u turističkoj ponudi. Sve pohvale za ideju i realizaciju!
Croatia HotSpots
S punistre se vidi Lastovo...
[:HR]Pročitajte priču o Lastovu napisanu jedinstvenim izričajem. Izvrsni blogeri golly/bossy pišu za Hotspots.net.hr.
Dragi Naši,
Nakon što su svi živi već bili tamo uspili smo se napokon i mi ukrcat na trajekt Vis koji vozi na otok Lastovo.
Nikad nismo tamo bili, a cili ga život gledamo iz kuće. Veliku plohu na horizontu
Ali kad smo se približili puževim korakom Visa otkrili smo da Lastovo ima i volumen.
Došli smo u Uble. Najčistiji porat ikad i igdje. Di ovo ima da na trajektnom pristaništu živu ježine? Ninđi.
Ovo dole je Zaklopatica.
Kulturna baština Lastova gore, desno i livo.
Fumari, naravno.
Ova kuća nam izgleda kako da je došla ravno iz Marquezovog romana.
Nakon razgledavanja mista Lastova po paklenoj vrućini, išli smo se kupat u Lučicu. A tamo sve krcato, pun kamp, pun kafić, puna riva kupača, zrak zasićen raznim mirisima i muzikom iz jedrilica.
Potpuna suprotnost Lučici je Skrivena luka na drugen kraju škoja. Tamo caruju jahtaši i oborita riba i tamo smo išli jist.
Jili smo u Marčelina u Porto Rosso, pečene škrpine koji su bili tako dobri da ih nismo uspili ni slikat. Evo zato cukar koji nas podučava di smo.
Iza obida išli smo na lanternu sv. Ciprijan i tamo došli do kraja svita. Finis terrae.
Inače, nas uvik nervira ekipa koja misli da je svaki škoj kombinacija Trećića i Mediteranea, di su tovari glavno prijevozno sredstvo, ekološki plodovi zemlje i mora samo upadaju u usta, a zimske noći se provode predući vunu. A nismo ni Min na kraju bili boji kad smo došli na Lastovo očekujući da ćemo tamo izlaskom iz trajekta momentalno uć u 20. stoljeće. A zapravo smo ostali u 21. i ustanovili da je sve isto kako svugdi. Krcato turista, u điru je niki festival, iz tinejdžerskih golfova treštu cajke, a signal za mobitel je stalno savršen.
A na kraju smo ipak našli 20. stoljeće, ne u onemu čega ima, nego u onemu čega nema.
- Dobar dan, je li imate Slobodnu?
- A ne, ne dođu nam novine nego s onim trajektom navečer.
- Pa, što van ne dođu s ovin ranijim trajektom?
- A kako?
- Lipo, nama na Korčuli novine dođu u 6, mogu se ukrcat na ovi trajekt u 9 i za podne biste ih imali.
- E, to recite ovima iz Slobodne Dalmacije.
- Reć ću im, ali im recite i vin, vin morate bit poduzetni i nabavljat svoju robu.
- Eee...
I na kraju, pogled na Našu kuću iz Lastova. Tamo je livo.
Tekst je preuzet sa bloga golly/bossy.
Foto: golly/bossy, Tz Lastovo[:]
Istra Inspirit na World Travel Marketu u Londonu
USPJEH PROJEKTA ISTRA INSPIRIT
Na ovogodišnjem WTM-u (World Travel Market) koji se od 3. do 11. studenog održava u Londonu, posjetitelji ovog vodećeg svjetskog sajma turističke industrije moći će saznati i o projektu Istra Inspirit, koji će promovirati svoju ponudu theatre & gourmet doživljaja osmišljenih na temu legendi, priča i mitova Istre.
Značaj predstavljanja na World Travel Marketu u Londonu ponajprije se očituje u velikoj važnosti ovog sajma za svjetsku industriju putovanja; u njegova četiri dana održat će se preko 500 raznih seminara, prezentacija i događanja, svoju turističku ponudu predstavit će preko 200 zemalja, a sve prati preko 3 000 novinara. Tijekom održavanja sajma na desetake tisuća njegovih posjetitelja moći će se upoznati s raznolikom paletom turističkih proizvoda zemalja diljem svijeta, ali i saznati o najnovijim svjetskim turističkim trendovima.
Naime, ovaj je sajam poznat i kao mjesto na kojemu se iznose rezultati tekuće godine te očekivanja za sljedeću. Turističku ponude Hrvatske predstavit će Hrvatska turistička zajednica sa 15-ak drugih suizlagača, a posebno će se prezentirati projekt „Hrvatska 365“. Također, posjetiteljima sajma prezentiran će biti i projekt Istra Inspirit s njegovim najnovijim doživljajem „Morganovo blago", kojeg će predstaviti turističkim i putničkim agencijama kao zanimljiv paket aranžman koji njihove goste na nesvakidašnji način može upoznati s kulturno-povijesnom baštinom Istre, odnosno Dvigradom i legendom o sakrivenom blagu kapetana Henrya Morgana.
Zabava uz dobro pivo i nezaboravan ambijent
PIVSKI FESTIVAL U TISNOM - BEER FESTIVAL
07. - 08.08.
Večeri u Tisnom, pamte se po eksploziji okusa, mirisa boja i emocija koje su utkane u svaku kalu, kamenitu šetnicu, kućicu, plaže. Ovo jedinstveno dalmatinsko naselje kamenih kuća i kala, prostranih trgova, bujnog mediteranskog raslinja s dugom rivom te s mnoštvo konoba i ugostiteljskih objekata kao i prekrasnih plaža pruža sve što Vam treba za ugodan boravak pa I mnogo više.
Program ljeta 2014 u Tisnome svake je godine sve raskošniji I zaista daje mogućnost izbora čak i najizbirljivijim gostima, počevši od klasičnih koncerata u bajkovitu atriju palače Katunarić, sve do raznolikih evenata na trgu Rudina koji objedinjuju klapske koncerte,gastro noći, dječje radionice, večeri slavonskog foklora..odabir je samo na gostima da iz ponude izaberu najbolje. A za ljubitelje dobre kapljice, općina Tisno pripremila je i ove godine jedinstveni doživljaj na svom glavnom trgu – Pivski festival.
Festival omiljenog pića poseban je doživljaj koji se ne propušta stoga jer se ljubitelji pive mogu 2 večeri za redom opuštati u posebnom ambijentu ljupkog mjesta uz pivu i nezaobilazni zalazak sunca te pjesmu i zabavu u dugo u noć.
Nekada su jednostavne stvari najbolji doživljaj, pa stoga dođite na Beer festival u Tisnom i saznajte tajnu gostoljubivosti ovog kraja. Malena mjesta najčešće kriju najveće ljepote, mi vas pozivamo da sve ljepote šibensko kninske županije istražite za početak,u općini Tisno.
Dođite i uvjerite se sami – ovo šarmantno malo mjesto s dalmatinskom dušom će Vas srdačno dočekati!
Vrboska u znaku Čudotvornog sv. Križa
400. obljetnica
Stanovnici Vrboske na otoku Hvaru tri su protekla dana živjeli u znaku obilježavanja 400. obljetnice Čudotvornog sv. Križa, koji je 11. travnja 1614. godine proplakao krvavim suzama u kući pomorca Petra Ordinanovića u tom mjestu.
Povijesni izvori govore da se to dogodilo zbog nesloge i netrpeljivosti dviju vjerničkih grupa koje su u razmiricama oko osamostaljenja od župe Vrbanj gotovo do fizičkog obračuna predvodile dvije suprotstavljene bratovštine, a završno svečano koncelebrirano slavlje u nazočnosti više od tisuću vjernika i hodočasnika ispred crkve Tvrđave, uz suslavitelja hvarskog biskupa msgr. Slobodana Štambuka, predvodio je nadbiskup i metropolit splitsko-makarski msgr. dr. Marin Barišić.
- Nije li Isus raspet na Križu ovdje u Vrboskoj proplakao od radosti. Zašto? Koliko puta roditelji puste suze od radosti za svoju djecu, zbog njihovog sklada, zajedništva, ljubavi. Pa tko može zaboraviti suze radosnice zbog pomirenja, opraštanja, mira, darovane milosti, povratka ozdravljenja... Kako onda razumjeti suze na Čudotvornom križu u Vrboskoj i koja je bila poruka suvremenicima, a i nama danas. Zar Isusove suze nisu bile suze radosnice zbog nas i radi nas, zbog našega spasenja. Draga braćo i sestre u vjeri, poštovani štovatelji sv. Križa, ušli smo u korizmu i zato zapamtite da je Križ naš najvrjedniji pin, kod i hod, ključ dana i života osobnog, obiteljskog, društvenog – poručio je nadbiskup Barišić u svojoj nadahnutoj propovijedi.
Domaći župnik i hvarski dekan don Emil Pavišić zahvalio je svima koji su pridonijeli da slavlje uspije, kao i donatorima koji pomažu crkvi, naravno među njima i djelatnicima tvrtke »Jelkom« koji su danima uređivali mjesto za ovu prigodu, te Župnom pjevačkom zboru sv. Lovre, pjevačima iz Staroga Grada - Farosa, Hvara, Jelse i Vrisnika, pa i mo. Slavku Reljiću, jer su uveličali svetu liturgiju.
Okupljenima je poručio da ih Kristov križ blagoslovi i međusobno poveže, da među svima njima zavlada ljubav, razumijevanje, praštanje, da prestanu obračuni, svađe, podijeljenosti i stranke da Krist ne bi morao ponovno plakati.
Inače, proteklih dana je upriličen veći broj obreda, isto kao i znanstveni simpozij 'Povijest župe Vrboska', a nakon nedjeljne sv. mise uslijedila je velebna tradicionalna procesija mjestom s Čudotvornim sv. Križom, ove godine na poziv župnika Pavišića još s Križima i križonošama iz jedanaest hvarskih župa, a njihova Raspela nose se u laičkoj pobožnosti 'Za Križen', što je 2009. uvrštena na Popis nematerijalne svjetske baštine UNESCO-a.
Procesija je završila u župnoj crkvi sv. Lovre s pjesmom 'Tebe Boga hvalimo', a potom su se vjernici i hodačasnici počastili na prigodnom domjenku za koji su hranu i kolače pripremili ugostitelji i žene iz Vrboske.
Izvor: Slobodna Dalmacija,
Dragocjenosti Mediterana u svom punom sjaju
[nivo effect="fade" directionNav="button" controlNav="true" width="600px" height="360px"]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/11/klapa-libar-RIBARSKA-NOĆ-Large.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/11/Privlaka-2.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/11/Privlaka.jpg[/image]
[/nivo]
PRIVLAKA
Kristalno čisto more, ljekovita blata blagotvornih svojstava te blizina planine Velebit koja širi
mogućnosti rekreacije, prirodne su dragocjenosti na koje se oslanja turističko mjesto Privlaka. Prekrasne pješčane uvale u kombinaciji s ugodnim i kvalitetnim smještajnim objektima (pri čemu posebno ističemo izvrsno uređene privatne apartmane), već godinama održavaju ovo mjesto u samom vrhu turističke ponude za idiličan obiteljski odmor. Snažan je privlački turistički potencijal, koji ovu lokaciju čini pogodnom za okrjepu i oporavak u opuštajućem mediteranskom ambijentu.
Kako je Privlaka prepoznata i kao atraktivna surferska destinacija, a posjeduje i 21 km dugačku biciklističku stazu, i gosti koji se ni tijekom odmora ne žele odreći rekreacije, pronaći će ovdje odmor po mjeri. Mjesto nije zanemarilo ni posjetitelje željne zabave, pa je tako PRIVLAČKA NOĆ (04.08.) fino osmišljen spoj kulture, gastronomske ponude i tradicije, začinjen gostovanjem nekog od zvučnih glazbenih imena i raskošnim vatrometom. I za kraj – naša gastro preporuka: nemojte otići iz Privlake a da niste kušali čuvenu hobotnicu pripremljenu na privlački način, koju nude mjesni restorani. Ova ukusna delicija zaokružit će vaš posjet i učiniti vaše zadovoljstvo potpunim!
RIBARSKA NOĆ (19.07.) slavi Privlaku kao tradicionalno ribarsko mjesto, pa se ovom prigodom privlačka luka ukrašava kaletama za specifičan morski ugođaj, a gosti mogu uživati u raznovrsnim morskim delicijama. SMOTRA KLAPA (21.07.) razveselit će ljubitelje klapske pjesme u srcu ljetne
sezone.
Turistička zajednica općine Privlaka
Ivana Pavla II, 46
23233 Privlaka
Tel: 023/367-468
[email protected]
www.privlaka-tz.hr
Foto: Arhiv TZO Privlaka
Festival Lavande u Hvaru
Na otoku Hvaru, u mjestu Velom Grablju, 28. i 29. lipnja 2013. održao se 5. FESTIVAL LEVANDE! Festival je zamišljen i organiziran kao niz kulturnih, edukativnih, gospodarskih i turističkih događanja. Festival organizira udruga Pjover koja je osnovana radi zaštite kulturno-povijesne baštine područja Velog Grablja koje je smješteno u općini Grada Hvara. Udruga već sedam godina radi na obnovi tradicije i očuvanju identiteta mjesta te pridonosi održivom razvoju otoka Hvara. Kvalitetan rad udruge Pjover prepoznala je Splitsko-dalmatinska županija, koja je ovo selo proglasila i uključila u program etno-eko sela županije, te se Velo Grablje nalazi pod preventivnom konzervatorskom zaštitom.
Velo Grablje je pitoreskno malo mjesto smješteno na brežuljku iznad pučine s pogledom na Paklene otoke, te svega par kilometara udaljenosti od atraktivnog grada Hvaru. Iako je selo danas gotovo napušteno, nekoć su se ljudi ovdje bavili levandom, pa je okruženo mirisnim poljima eteričnog bilja, a u samom mjestu se nalazi jedna od najstarijih destilerija na otoku Hvaru, koja i dan danas proizvodi levandino, ružmarinovo i ostala eterična ulja. Baš u vrijeme kada levanda cvjeta i zamiriše na otoku, započinju pripreme za žetvu levande, a evo već petu godinu organizira se FESTIVAL LEVANDE.
Posjetite žetvu levande u poljima oko mjesta, radionice, bogatu gastronomsku ponudu, izložbe hvarskih umjetnika, predavanja, predstave, prezentaciju tradicionalne destilacije lavandinog ulja, dah poezije uz pjesnike i Gradsku limenu glazbu, koncert Mjesnog odbora i Gega, te sve izlagače s najboljim autohtonim proizvodima s otoka sunca i lavande.
Organizator:
[nivo effect="fade" directionNav="button" width="620 px"]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/10/branje-lavande.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/10/Festival-lavande.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/10/velo-grablje.jpg[/image]
[/nivo]
Fotografije: Mario Romulić / Nela Zaninović / Igor Kolumbić
Dalmatinci kroz povijest
Izumitelji, slikari i građevinari svjetskog značaja
Dalmacija je kraj pametnih i vrijednih ljudi koji su kroz povijest, sve do današnjih dana, oblikovali njezin duh i krajolik.
Primjer je rimski car Dioklecijan, koji je na splitskoj obali svio svoj dom, znamenitu Dioklecijanovu palaču. To je kameno zdanje koje je u vrijeme nastanka predstavljalo najluksuzniji ljetnikovac.
Za Split je znamenit i Sv. Dujam, biskup i zaštitnik grada pod Marjanom, još jedan od ljudi iz crkvenog kora koji su stvarali povijest ovoga grada. Tu je svakako i znameniti don Frano Bulić, glasoviti arheolog i povjesničar, ali i meštar od riječi Marko Marulić koji je nazvan ocem hrvatske književnosti.
Da nije bilo Ive Tijardovića, danas na kazališnim daskama ne bi imali ni Malu Floramy, glasoviti mjuzikl koji sa svakom svojom izvedbom još uvijek puni gledališta.
Bez Ivana Meštrovića knjiga likovne umjetnosti dalmatinskog kraja izgubila bi jedno veliko poglavlje. Njegov rad je glasovit, a njegov značaj seže daleko šire od granica kraja iz kojeg je potekao, dok djela što ih je ostavio za sobom i dalje pričaju o umjetničkoj genijalnosti.
[nivo effect="fade" directionNav="button" controlNav="true" width="620 px" height="360px"]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/10/Faust_Vrancic_v.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/10/006-Ivan-Meštrović-Autoportret-bronca-1932-mala.jpg[/image]
[/nivo]
Svaki dalmatinski kraj diči se svojim znamenitim ljudima koji su pridonijeli atmosferi i duhu krajeva u kojima su živjeli i djelovali.
U ovom smislu treba spomenuti Sv. Donata, glasovitog biskupa i diplomata te Juraja Mateja Dalmatinca, hrvatskog kipara i graditelja. Šibenik se također diči mnogim povijesnim ikonama. Prvo mjesto na toj listi svakako zauzima Antun Vrančić, izvanredno obrazovana i svestrana osoba. Bio je pisac i povjesničar, diplomat i biskup, arheolog i rodoljub. Njegovog nećaka Fausta Vrančića, znanstvenika, pisca, filozofa i izumitelja Šibenčani smatraju jednim od najvećih umova ovog grada.
I Dubrovnik ima široku listu zanimljivih povijesnih imena.
Tu valja spomenuti Marina Držića, poznatog komediografa koji je stvorio bogatu riznicu likova (npr. Pomet, Dundo Maroje...), koji su po svojim osobinama aktualni i danas, te matematičara Marina Getaldića.
Ivo Vojnović još je jedan dubrovački književnik koji je utkao svoje ime u povijesti hrvatske književnosti.
U ovom znamenitom dubrovačkom povijesnom društvu nalaze se i matematičar i astronom Ruđer Bošković te Vlaho Bukovac, slikar čija su djela na iznimnom glasu i za kojima vlada velika potražnja među današnjim ljubiteljima umjetnosti, većinom onih dubljeg džepa.
Imati djelo Vlahe Bukovca, danas je stvar prestiža, pošto je riječ o jednom od ponajboljih hrvatskih umjetnika rođenom u Cavtatu, prekrasnom gradiću nedaleko Dubrovnika.
Faust Vrančić je u povijesti zapisan kao izumitelj platnenog padobrana razapetog na pravokutni okvir, a zanimljivo je da ga je sam isprobao skokom s tornja u Veneciji 1617. godine.
Najvažnije djelo Marka Marulića je Judita, a napisao ga je 1501. godine.
Zanimljiv je i rad Jurja Dalmatinca, koji je djelovao na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće, koji je Šibenskoj katedrali dao prepoznatljiv pečat svojim intervencijama na istočnom dijelu.
Ruđer Bošković je bio veliki znanstvenik koji je ostao upamćen po svojim matematičkim rješenjima, teorijama o aberaciji svjetla, planovima za zvjezdarnice... Autor je niza formula, a poznat je i po konstrukcijama brojnih optičkih instrumenata.
Foto Ivan Meštrović autoportret: Muzeji Ivana Meštrovića
Foto Faust Vrančić: Memorijalni centar Fausta Vrančića
10 godina provedenih u Dalmaciji iz perspektive jednog Britanca
Ima više od deset godina otkako sam krenuo iz Londona u pohabanom Berlingo kombiju bez grijanja, i prevezao svoju oskudnu imovinu preko Europe okovane snijegom kako bih započeo svoj novi život u Dalmaciji. Nakon dva dana tokom kojih nisam vidio ničeg osim bijelog prekrivača, podno planinskog prijevoja ukazao mi se grad Split u svom punom sjaju, sa stablima palmi i obiljem zelenila, te blistavim Jadranom iza svojih leđa. Već sam se osjećao kao kod kuće. Uz suprugu Dalmatinku i dvoje djece, deset godina je proletjelo kao u tren, ali nikad nisam zaboravio kakav je moj prvi dojam o Dalmaciji bio, a kakva je Dalmacija danas, i kako je promijenila i mene samog. Na bolje. U Dalmaciji uvijek ima vremena, pa i u ovo sve frenetičnije moderno doba. Život i posao, koji su mi prije deset godina predstavljali frustraciju, sada se vrte oko odrađivanja obaveza uz ležerni cappuccino u kafiću na obali. U Dalmaciji se poslovni razgovori rijetko se obavljaju u uredu, češće tijekom opuštenog ispijanja kave koje je dio legendarne dalmatinske kulture. Ako izuzmemo prigode poput vjenčanja, već cijelo
desetljeće nisam obukao odijelo. S obzirom da dolazim iz Manchestera, gdje se u globaliziranim supermarketima tokom cijele godine mogu nabaviti pristojne rajčice, ograničena dostupnost sezonskog voća i povrća bila mi je početni šok, ublažen bogatstvom i svježinom plodova dalmatinskog tla. Nekoć ne bih znao prepoznati drvo masline, a danas je sezona berbe jedno od najželjnije iščekivanih obiteljskih događanja u godini. Dalmacija s vremenom veže uz prirodu čak i najzagriženijeg gradskog čovjeka, pa većina mojih putovanja ka dalekim rođacima u neizostavan dio prtljage uključuje i povrće. U Dalmaciji nema mnogo novca, svakodnevna borba za preživljavanje realitet je mnogih obitelji. Dolazeći iz kapitalističkog društva u kojem novac caruje, svjestan sam da su ovdašnje plaće smiješno malene u usporedbi s onim britanskim, ali način života je ono što čini ovo mjesto mnogo
bogatijim, i pogodnijim za odgoj djece.
Najprimamljiviji besplatni bazen na svijetu - Jadran - je na kraju ulice, a snažan osjećaj obitelji služi kao učinkovit društveni štit u kriznim vremenima. Malo je mjesta na svijetu ovako sigurno za djecu. Urođena dobrota, hrana koju daju i kopno i more, te zdrava klima i priroda, bogatstva su koja se ne mogu kupiti novcem, te ih znatno bogatiji turisti zamjećuju i na
njima zavide. Nigdje na svijetu anegdota o bogatašu i ribaru nije tako istinita kao u Dalmaciji. Društvo je to koje je prokrčilo svoj put kroz povijest svakodnevno se odupirući centralnoj vlasti, a skori ulaz u EU bit će najnoviji test za nezavisnost regije. Nedugo nakon što sam se preselio, čekao sam svog odvjetnika, koji je dogovarao iznos svoje naknade s klijentom, pekarom. Odvjetnik je odmahnuo glavom kad je susret završio. Što da učini s četiri štruce kruha dnevno, svaki dan tokom naredne tri godine? Električar dolazi kući na ručak s ulovom ribe, plaćom od svoga klijenta - ribara, građevinar je isplaćen s nekoliko litara vina. Takva je razmjena u krvi ljudi Dalmacije, i nadam se da nova europska zbilja neće suviše izmijeniti ovdašnji način življenja. Kako godine prolaze, moj nekadašnji život u Engleskoj sve se više doima neprivlačnim i nestvarnim. Sjedeći u kratkim hlačama u mjesecu travnju u kafiću okupanom kasnim jutarnjim suncem i radeći za svojim računalom, ponekad razmišljam o mogućnosti da se vratim tom prošlom životu. Jednostavno ne mogu, jer jednom kad dalmatinski način života uđe u krv, nema povratka.
Isprobajte ga i sami!
Paul Bradbury
[nivo effect="fade" directionNav="disable" width="720 px" height="360px"]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/09/408830_10151186331054101_1282082678_n.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/09/horses-humac-hvar.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/09/Mina.jpg[/image]
[/nivo]
Kumpanija - ples sa mačevima
VELIČANSTVENA OSTAVŠTINA SREDNJOVJEKOVNIH VREMENA
Kumpanjija na otoku Korčuli označava društvo koje okuplja muškarce u održavanju ovih običaja, a svaka viteška udruga na otoku, pa tako i Smokviška, u svom nazivu sadrži ovaj pojam.
Kumpanjija predstavlja lančani ples koji potječe iz srednjovjekovne europske tradicije s nizom sličnih figura. Sadrži utjecaje starih domaćih obreda, dinarske zone te mačevalačkih vještina iz moreške. Nakon Drugog svjetskog rata obnavlja se 1954., a 1978. se organizira u okviru KUD-a "Ante Ćefera" gdje djeluje kao samostalna viteška udruga s kontinuiranim aktivnostima do danas. Kumpanjija se u prošlosti izvodila u trajanju do 3 sata, a danas u svečanom obliku sa svih 18 figura, traje do sat vremena.
Kumpanjija u Smokvici je slijed povijesne tradicije i govori o obrani grada Smokvice, a izvodi se na spomen svih Smokvišana koji su sudjelovali u obrani grada i otoka. Igra se na crkvenom trgu pred očima cijelog mjesta i velikog broja gostiju koji vrlo rado dolaze gledati ovu kulturnu stečevinu. Samoj Kumpanjiji prethodi Sveta Misa i procesija kroz mjesto sa kipom Gospe i uz pjevanje svetih pjesama, a u čemu sudjeluje gotovo čitavo domaće stanovništvo i gosti.
Na početku ratničkog plesa, kapetan viteške skupine traži da se izda zapovijed za početak, a nakon dozvole kreće ova drevna ratna igra. Lančani ples s mačevima, izuzetno zahtjevan i opasan, igra se uz zvukove bubnja i uz ples zastave, a sadrži i elemente tipične za vojne smotre. Neposredno poslije plesa s mačevima, slijedi ples u kojemu sudjeluju i žene, najčešće bliža rodbina kumpanjola. Za posljednji ples domaćini hrabre i goste i gledatelje kako bi i oni bili dio Kumpanjije, što ujedno označava i kraj ovog veličanstvenog spektakla koji sjedinjuje viteštvo, vještinu i tradiciju.
Dalmatinski ljudi - nitko ih slomiti ne može
POVIJESNA BORBA ZA OPSTANAK OSTAVILA JE TRAGA NA LICU I RUKAMA, ALI I DUŠAMA, TIH PONOSNIH LJUDI
Od dolaska na ova područja, na škrtu zemlju dalmatinskog krša, te izdašno Jadransko more, gdje je prekrasna obala, osiguravala sve za odličan život, oni vode borbu! Prvo onu uvijek na poraz osuđenu, onu s prirodom koju krotimo i držimo pod kontrolom, no zna se tko je – gazda!
Te i onu drugu, s brojnim tiranima i osvajačima, koji su kroz stoljeća, tijekom povijesti, iz desetljeća u desetljeće, napadali, otimali, uništavala sve ono što su ti – dalmatinski judi – stvarali!
Mukotrpno, svojim žuljevitim rukama kamen po kamen vadili su, prebacivali ga i slagali u mire (ogradne zidove), tog dobivenog komadića zemlje. Nizali suhozide, dio po dio kao čipku oko parcela, reseći tako najvećim nizom bisera od sivog kamena, otoke ali i kopnene dijelove malih oranica od škrte zemlje otkinute. U njima se sadila vinova loza, širili maslinici, gdje se moglo i agrume i lavandu uzgajati, sadili su pšenicu i kukuruz. Krumpir pa čak i duhan se u tim malim vrtačama po brdima dalmatinskog krša njegovalo i pazilo kao život svoj.
Eh' ti dalmatinski ljudi!
Kako opisati ustrajnost i želju za opstankom, ljubavlju vođenom, na tako negostoljubljivom području. Otoci sa ono malo vode, malo zemlje, jedino sunca u izobilju. Sunca koji uništava kožu, svaka bora priča priču za sebe – od odlaska ranojutarnjeg s motikom na ramenu, prema komadima zemlje koju su još stari njihovi sakupljali i od kamena čistili. Naporan je taj dio radnog dana, u toj utrci s vremenom jer prije podne što se napravilo - to bi bilo to! Treba, naime, borbu voditi s žarkim suncem koje nemilo peče, prekopati na ruke, samo s motikom tu tvrdu zemlju.
Onda marendin, najčešće komad kruha i malo maslinovog ulja za umacat', ako bude koji komad mesa ili sušene ribe, pa opet put pod noge. Težački dio dana je okončan, treba sada i na ribe poći. Predvečer se sjeda u barku, vadi alat, do jutra se zna ostati i loviti ono bogastvo s morskog dna. Neka zamiriše gradela i obogati se trpeza, a zatim će se i zakantati, zapivati dalmatinska pisma – ona koja dušu liči. Uz žmul vina zaboravit će se na sve nedaće, savijene, umorne i istrošene škinje, opjevat' će se ta škrta zemlja, u svakom stihu s ljubavlju će se njegovati taj komad tla, taj mali kutak na kugli zemaljskoj koji su još preci stari izabrali.
Dok se u Zagori, nakon jutarnjeg kopanja, onoga težačkog neumornog, prelazi na brigu o blagu, životinjama koje su po brdu raštrkane u potrazi za vlatima trave koje iz kamena vire! Ako se nije na zemlji, uvijek se nešto gradi, popravlja, pa ta živost ni otok ni Zagoru ne zaobilazi. Stremljenje prema boljoj budućnosti premda su ih sve nedaće stizale.
Rezultat svega – stameni izraz lica, uspravne kolone od ne baš rječitih ljudi (ma tko ima vremena za priču?), kršni muškarci otporni na sve!
I rad, i muku, i nedaće!
Samo im njihov rodni kraj ne dirajte – ni tvrdi kamen, ni ono malo zemlje, ni barke njihove male, ni ognjišta koja su tu već vjekovima, povijest koja je krvlju i znojem ispisana. Ni obitelji njihove, zna se tko je glava u kući, tko je odgovoran i brižan za sve, pun i ljubavi ali i ponosa.
A ni konobe im te dirajte, mjesta gdje će smisao život, imati tek u društvu prijatelje i pisme.
DALMATINSKE ŽENE – RADIŠNE LJEPOTICE
Uvijek su žene ognjišta čuvale, briga o djeci, kući i muškarcu svom, svaki atom snage su zahtijevali od tih ljepotica. Ni umor ni briga, ni neimaština nisu izbrisale krasotu, ženstvenost s tih lica, po ljepoti im premca u svijetu nema.
Iako su im na kraju života tijela umorna, savinuta u struku istrošena, jer osim brige o kući, žene te dalmatinske krasotice i u polju su radile. Težački kruh zarađivale, bok uz bok sa svojim muževima, motikama baratale.
Same su i na more odlazile, i u ribe su znale, a i maslinicama se bavile. Primjer su žene sa šibenskog područja, koje su zemlju imale na Kornatima, brodicama su odlazile sređivati masline, nadgledati stada ovaca i koza, a na povratku prema kopnu, i u ribolovu bi se te morske vučice - iskazala.
Stihovi jedne od najpoznatijih pjesama o Dalmaciji
Dalmatino povišću pritrujena
Dalmatino povišću pritrujena!
Ditinstvon gladnin povist štukali;
Dalmatino povišću pritrujena!
Kroz kadene dicu čičan pasli,
a judi driti ka kolone,
Dalmatino povišću pritrujena!
LJUBO STIPIŠIĆ-DELMATA
Tekst: Dalmatian hot spots magazin
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/01/Vrgorac_1.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/01/Vrgorac.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/01/paska-cipka.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/01/klape.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/01/Folklor-Vrgorac.jpg[/image]
[/nivo]
Ljudi i običaji
[nivo effect="fade" directionNav="button" controlNav="true" width="720px" height="360px"]
[image caption="Ljudi i običaji"]http://www.test-mid.com/dalmatian-hotspots/wp-content/uploads/2012/05/Ljudi-i-obicaji2.jpg[/image]
[image caption="Ljudi i običaji"]http://www.test-mid.com/dalmatian-hotspots/wp-content/uploads/2012/05/Ljudi-i-obicaji.jpg[/image]
[/nivo]
Rađajući se okruženi škrtom zemljom, kamenom i morem, ljudi Dalmacije su od davnina predodređeni za pomorce, ribare i poljoprivrednike. Uzgajajući kulture poput vinove loze, smokve i žilave masline, prehranjujući mnogobrojnu obitelj na škrtoj zemlji, težački život bio je mukotrpan, a ribarski još mukotrpniji.
Muški članovi obitelji često su kao ribari ili pomorci trbuhom za kruhom odlazili na daleka mora. Vrijedne ženske ruke su tada godinama, čekajući ih, držale sva četiri „kantuna“ kuće. Otočani su se bavili kamenoklesarstvom, uzgojem sitne stoke i brodogradnjom, a u Zagori su se težaci na plodnim poljima uz jezera i rijeke bavili poljoprivredom i stočarstvom, posebice svinjogojstvom.
Dalmatinac je čovjek snažnih emocija, radišan i ponosan, vezan za drago društvo, pjesmu i dobru kapljicu.
Izvor: Tz Splitsko dalmatinske županije
Hvarska kartolina
[nivo effect="fade" directionNav="button" controlNav="true" width="720px" height="360px"]
[image caption="Hvarska kartolina"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Hvarska-kartolina.jpg[/image]
[/nivo]
Povijest hvarskog turizma kroz stare razglednice
Rezultati klimatoloških istraživanja sredinom XIX stoljeća pokazali su izvrsna svojstva hvarskog podneblja, pogodnog za liječenje raznih bolesti, posebno onih dišnih organa. Zahvaljujući Franzu Ungeru, botaničaru iz Graza, ubrzo se rodila ideja da se ove pogodnosti iskoriste te se u Hvaru osnuje zdravstveno-higijenska ustanova. Godine 1868. Osniva se Higijeničko društvo u Hvaru (Societa' igienica di Lesina) čime počinje era suvremenog turizma.
Prvi hotel uređen je u iznajmljenoj kući na južnoj strani hvarske pijace a imao je 13 jednokrevetnih soba s grijanjem i restoran. Međutim, zadatak Higijeničkog društva je bio gradnja suvremenog lječilišnog hotela. Kako Društvo nije imalo dovoljno novca za njegovu izgradnju obratilo se Bečkom dvoru za novčanu pomoć, izrazivši želju da kraljica Elizabeta bude pokroviteljica te da budući hotel nosi njeno ime. Izgradnja je započela 1881. godine na mjestu nekadašnje kneževe palače ali zbog vječitog nedostatka sredstava radovi su se nepredviđeno otegli. Prvi dio hotela bio je dovršen 1898. godine te svečano otvoren 1. travnja 1899. Te iste 1898. pojavljuje se prva razglednica (slika 1) Hvara ukrašena crtežom palme i agave dočaravajući tako primatelju mediteranski ugođaj i blagost hvarske klime. Na gornjem dijelu razglednice dominira veduta Hvara gledana sa Paklinskih otoka a u lijevom dijelu Loggia i kneževa palača to vrijeme već porušena radi gradnje hotela.
Osim letaka i oglasa u austrijskim časopisima, hvarski su hotelijeri ubrzo uvidjeli mogućnost promidžbe hvarskog turizma putem razglednica. Česti su motivi bili: Franjevački samostan, katedrala sv. Stjepana, palača Paladini, Arsenal, tvrđava, crkva sv. Marka, Loggia, idilični zalasci sunca ali i novootvoreni hoteli.
Na jednoj se razglednici (slika 2) vidi dio hotela Carice Elizabete, koji je sudeći po ljudima koji poziraju ispred hotela i na prozorima, već po otvaranju bio dobro popunjen. Gradnja je završena 1903. a hotel (slika 3) je imao 26 soba sa 35 ležaja, kupaonice, blagovaonicu i kavanu (Cur-salon) u staroj gradskoj Loggi. U Cur-salonu (slika 4) se mogao prelistati domaći i strani tisak, zaigrati karte ili biljar a priređivali su se koncerti, plesovi i predavanja.
Početkom XX stoljeća Higijeničko društvo i hotel uspješno su poslovali. Gosti su ponajviše dolazili sa područja Austrije, Češke i Mađarske ali i iz drugih zemalja, te su svoje hladne zime zamijenili blagim hvarskim. Interesantan je tekst razglednice (slika 5) koja je 9. rujna 1905. iz Hvara poslana u Burlington (Vermont, SAD) koji Hvar opisuje kao „neobičan stari grad koji postaje popularan kao zimsko odmorište“.
Uspjeh Higijeničkog društva pobudio je turističke inicijative na otoku. U Jelsi je 1911. otvoren moderno uređeni hotel „Jadran“ sa 14 soba, blagovaonicom, pivnicom, salonom za čitanje i obližnjim kupalištem. Vlasnik hotela, kapetan Miće Žufić, ujedno je i izdavač promidžbenih razglednica (slika 6) na kojima su budući klijenti mogli vidjeti izgled hotela kao i njegovu ponudu. Ubrzo zatim u Hvaru je otvoren novi hotel – hotel „Kovačić“ sa 30 ležaja (slika 7).
Napredak tehnologije omogućio je Hvaru da postane ono o čemu su utemeljitelji Higijeničkog društva mogli samo sanjati: svjetski poznata turistička destinacija koja svake godine bilježi porast broja posjetitelja. Danas u doba interneta slike Hvara jednim klikom u par sekundi pređu s jedne strane Zemljine kugle na drugu. Za razglednice još mare samo strastveni kolekcionari bježeći iz užurbane svakodnevnice u potrazi za nekim davnim romantičnim vremenima.
Gusarska bitka
[nivo effect="fade" directionNav="button" controlNav="true" width="720px" height="360px"]
[image caption="Omiš, gusarska bitka"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Omis_gusari_1.jpg[/image]
[image caption="Omiš, gusarska bitka"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Omis_gusari_3.jpg[/image]
[image caption="Omiš, gusarska bitka"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Omis_gusari_2.jpg[/image]
[/nivo]
„Gusarska bitka-Omiš 2011“
„Gusarska bitka-Omiš“ je postala tradicionalna ljetna priredba za područje Grada Omiša , Splitsko-dalmatinske županije i Republike Hrvatske, a održava sa 18.08. 2011. već petu godinu, u gradskoj luci-Omiš
Ova manifestacija je jedinstvena po tome što se rekonstruira izvorna Gusarska bitka koja se događala u 13. stoljeću i time se gradi brand Omiša kao grada gusara, a sve bazirano na povijesnim činjenicama i razvoju kulturnog turizma.
U samoj bitci sudjeluju pripadnici „Kumpanije“ sa Korčule, Dubrovački trombonjeri i Omiški Gusari, a kao posebni gosti tu su i Kliški Uskoci.
Pokrovitelji manifestacije su Grad Omiš, Splitsko-dalmatinska županija i Hrvatska turistička zajednica. Organizator je Turistička zajednica grada Omiša.
Treba istaknuti da u samoj bitci sudjeluje oko 100 sudionika pod oružjem,a očekujemo kao i prošle godine više od 10 tisuća posjetitelja, te popraćenost od strane svih medija.
Joško Stella, idejni tvorac i glavni organizator manifestacije