Tag

Gastro blog

Browsing

Tradicijsko jelo s Pelješca donosimo sa portala Okusi.eu. Ovo jelo jednako dobro paše ljeti i zimi, a priprema je laka i relativno brza, dok Pelješki pjat možemo jesti i toplog i hladnog. I ovdje možemo varirati neke od začina a kako bismo jelo malo promijenili. Tako luk možemo zamijeniti česnjakom a peršin origanom ili ružmarinom.

Sastojci: 

  • 500 g mahuna, plosnatih ili onih okruglijih
  • 500 g rajčica
  • 2 srednje velika krumpira
  • 1 crveni luk ili
  • 1 režanj češnjaka (po izboru)
  • šaka sitno narezanog peršinovog lista ili žličica origana (mravinca) ili nekoliko listova ružmarina
  • maslinovo ulje
  • sol
  • papar

Koraci

  •  Korak 1

    Postupak za najbrži način pripreme:

    1. zakuhati oko 2 litre vode u kuhalici za vodu te prebaciti u lonac. Tu blanširati najprije rajčice odnosno ubaciti ih u kipuću vodu te izvaditi nakon pola do jedne minute, preliti hladnom vodom te oguliti kožu. Rajčice prethodno zarezati u obliku križa kod korijena kako bi se lakše ogulile. Vodu ostaviti neka vrije.

  •  Korak 2

    2. Krumpir oguliti i narezati na kockice. Mahunama odrezati vrhove i prerezati na 2-3 dijela. Tko voli, može ih ostaviti i cijele.

  •  Korak 3

    3. Ugrijati ulje u tavi te kratko prepržiti narezani luk ili česnjak te dodati rajčice koje se može prerezati vilicom na nekoliko dijelova ili malo zgnječiti. Poklopiti i ostavi da kuha te za to vrijeme pripremiti krumpire i mahune odnosno …

  •  Korak 4

    4. prvo ubaciti krumpire u kipuću vodu na oko tri minute a potom dodati i mahune na isto toliko odnosno još oko 3 minute ako su vrlo mlade i meke. Ovime skraćujemo vrijeme pripreme.

  •  Korak 5

    5. Izvaditi krumpir i mahune iz vode i dodati u umak od rajčica i nastaviti sve zajedno kuhati. Dodati sol i začine odnosno peršinov list, origano ili ružmarin. Kuhati još desetak minuta te provjeriti da li su krumpiri kuhani odnosno pokušati ih prepoloviti vilicom. Provjeriti i okus te dodati začine ili sol ako je potrebno.
    Jelo prija i drugi dan.

    Dobar tek!

    Izvor: Okusi.eu

    Autor: Helena Varendorff

Heuriger su jedna od važnih institucija hrane grada Beča i njegove kulturne i gurmanske scene, ali i cijele istočne Austrije. Većina posjetitelja glavnom gradu Austrije obavezno svrati i u neki od ovih vinskih podruma i restorana. Heurigeri su možda najsličniji našim konobama odnosno to je mjesto na kojem se može popiti vino te pojesti pokoju, najčešće hladnu sitnicu. Riječ Heurigerdolazi od izraza Heuriger Wein, ovogodišnje vino (riječ heuer znači ovogodišnji). Vlasnici Heurigera moraju imati svoj vinograd u blizini te služiti svoje vlastito vino i sokove.

Ovo je odredba koju je donio još Car Franjo Josip II (Franz Josef II) davne 1784. Godine. U početku se nije posluživala hrana kako se ne bi radila konkurencija restoranima, a gosti su čak do 20. stoljeća mogli donositi svoju vlastitu hranu koju su uživali uz vino.  Neki su Heuriger otvoreni samo par mjeseci u godini i tada je na njima izvješen vjenčić i napisano Ausg’steckt.


Od naših smo suradnika iz Istre doznali da slična stvar postoji u zaleđu Trsta i da se zove Osmiza (od slovenskog Osmica). Sličan je tip lokala postojao i u sjevernoj Hrvatskoj te Sloveniji i bili su poznati pod imenom Izletišta. Najviše ih je bilo po selima na i oko Medvednice, u Gračanima, Šestinama, Grmošćici, gdje su lokalni vinogradari izletnicima u jesen uglavnom nudili mošt po povoljnoj cijeni. Danas su ova predgrađa postala dio grada Zagreba, zakon se promijenio i uz vinograde su nestala i Izletišta. Šteta.

Heuriger se obično na šanku kupuje hladna hrana tipa namaza liptauer, namaz od jaja, masti od pečenja i sličnog. Ima i kobasica i moguće je naručiti po veću krišku kruha s raznim dodacima poput šunke s hrenom i krastavcem, kruha s maslacem i narezanim lukom vlascem (Schnittlauchbrot) i slično. Sve ih je više koji imaju i topli buffet s pečenjem, rostbifom, pečenom piletinom i sličnim. U jesen se u tjednima nakon berbe može naručiti Sturm – Mošt.

U mjesecu studenom su u nekim modernijim Heuriger i Dani guskepa se preporuča naći mjesto na kojem poslužuju i gusku na klasični način s knedlom i pirjanim crvenim zeljem. Tko želi igrati na sigurnu kartu može otići u Zum Martin Sepp u Grinzingu ali ova se Heuriger godinama proširila i postala magnet za turiste. I jelovnik se doduše povećao a s njim i cijene koje su sad, kao i posluga, na razini boljeg restorana. Ali hrana je izvrsna i ne može se pogriješiti iako možda nedostaje ono nešto izvorno.

Odmah iznad Martina Seppa je Heuriger Müllers koji je otvorila jedna austrijska food blogerica (Mehlspeissdinderl) sa suprugom. Mladi par je svoj lokal podigao na jednu novu razinu, modernim dizajnom etiketa za vinske boce te boce žestokih pića (Schnapps, poput lozovače). Kolače priprema vlasnica a moguće je zakupiti i cijeli prostor za privatne zabave.

Tko traži staru atmosferu kao iz Vojnika Švejka, može provjeriti bilo koju Heuriger u okolici Grinzingerplatza/trga ili kvartu na rubu grada Neustift am Walde. Samo tad je možda atmosfera na mjestu ali za vino i hranu se ne može uvijek garantirati. Dobrih Heurigera ima i u kvartovima Sievering i Nussdorf.

Gotovo u samom centru Beča, u blizini shopping ulice Mariahilferstrasse, smjestio se Bio Heuriger Zum Gschupftn Ferdl. Vrlo popularan među gurmanima i mladim foodiejima. Adresa: Windmühlgasse 20, 6. Bezirk.

Evo i još nekoliko preporuka Bečana, starijih i mlađih, za Heuriger koje oni vole i obilaze:

Zimmermann, Mitterwurzergasse 20. Neustift am Walde, 19. Bezirk. Usred vinograda, idealno za posjet s djecom zbog životinja koje drže.

Wolff, Rathstraße 44-46 Neustift am Walde, 19. Bezirk.

Fuhrgassl-Huber, Neustift am Walde 68, 19. Bezirk

Hengl-Haselbrunner, Döbling, Iglaseegasse 10, 19. Bezirk, odlično za jesti gusku. Vrlo In mjesto za domaće iz ovog prilično elitnog kvarta.

Zehner-Marie, Ottakringerstraße 222-224, 16. Bezirk. Lijepo, vrlo stara Heuriger, iz 1740. godine koji je dobio ime po lijepoj kćeri vlasnika. Ovo je najstariji Heuriger u Beču u koji je svraćao i prijestolonasljednik Rudolf, skladatelji Johann Strauss (otac) i Franz Schubert itd.

Welser, Probusgasse Heiligenstadt, 19. Bezirk

Sirbu, Kahlenbergerstraße 210 Nußdorf, 19. Bezirk. Na povišenom položaju usred vinograda, s fantastičnim pogledom na Dunav i Beč. Daleko od masovnog turizma.

Nierscher – u obližnjem Klosterneuburgu je odlično mjesto za poludnevni izlet s djecom. Ogromno imanje, odlična hrana, životinje, nogometno igralište.

 

Zum Martin Sepp, Cobenzlgasse 34, 19. Bezirk

Heuriger und Weingut Müller, Cobenzlgasse 38, 19. Bezirk

Izvan Beča se preporuča otići do Heurigera u vinskoj regiji Wachau (uz Dunav) i oko Neusiedlersee (Nežiderskog jezera).

Izvor i fotografije: Okusi.eu

Naslovna fotografija: Dino Cetinić, Maja Matuš, Okusi.eu

Smokva je kraljica voća i prava superhrana te booster za imuni sistem. To je namirnica koju možemo u raznim oblicima konzumirati cijele godine. U svježem je stanju izuzetno ukusna a u suhom – još više puna vitamina i korisnih sastojaka.

recept za bruskete sa smokvama

Smatra se da je smokva (ficus carica) bila prva namirnica koju su ljudi počeli uzgajati, prije pšenice i ječma, dakle poznata je više tisuća godina kao korisna prehrambena namirnica. U Rajskom su se vrtu Adam i Eva pokrili smokvinim listovima, nakon što su jeli «zabranjeno voće». Neki smatraju kako to zabranjeno voće nije bila jabuka već upravo – smokva. Domovina smokve je Mala Azija a divlje smokve rastu i u Afganistanu, Indiji i Pakistanu. Smokva pripada rodu dudova (murva) duda.

Ljekoviti dijelovi su plod, sok, list i kora drveta.

recept za tortu ili tortice sa smokvama

Čega sve ima u smokvama? Svježe su primjerice bogate kalijem koji pomaže regulaciji krvnog pritiska. Smokvina prehrambena vlakna poboljšavaju probavu a suhe smokve su odlične za utažavanje gladi. Zbog niske kaloričnosti su tako dobre i za mršavljenje. Odličan su izvor kalija koji smanjuje rizik srčanih oboljenja. Kalij pretjeranim soljenjem hrane na žalost previše gubimo iz organizma.

recept za cheesecake sa smokvama

U smokvama je znatna količina vitamina B (koristan za kožu), mangana, magnezija (važan za mišiće i živčani sustav, štiti od psihičkog stresa), Vitamin K, Tiamin. U suhima se nalaze i bakar, cink te željezo, a bogatije su kalorijama. Za konzumaciju su prikladni i smokvini listovi. Čaj od smokvinih listova je odličan za dijabetičare jer pomaže regulaciji šećera kod osoba s dijabetesom tip 1. Dijabetičari plod ne bi smjeli konzumirati. Lišće ima antioksidativna svojstva te se koristi za prirodni tretman protiv raka (pogotovo kože). Lišće je korisno i kod čireva na želucu, infekcija urinarnog i probavnog trakta, anemije. Najkorisnije je smokvu pojesti ujutro, na prazan želudac, jer je tada najkorisnija za organizam. Sok se koristi kao sredstvo za zgrušavanje. U narodnoj je medicini smokva lijek protiv kašlja te se kuha s mlijekom. Smokve narodna medicina koristi i za upale grla i pluća te za lječenje nametnika u crijevima.

Rijetko je što tako ukusno kao svježa smokva ubrana direktno sa stabla. Najbolje ih je dakle pojesti isti dan jer slijedeći više nisu toliko ukusne. Čuvati ih se može i u hladnjaku, zamotane u vlažnu pa suhu kuhinjsku krpu, u ladici za voće. Neki ih rado i smrzavaju. Suhe smokve se mogu čuvati i više mjeseci.

Za vas smo odabrali nekoliko odličnih recepata sa smokvama, svježim i suhim. Recepte od smokvi (a i brojne ostale), pronađite na originalnom linku: Smokva kraljica voća, sa portala Okusi.eu

Fotografije: Okusi.eu

Već smo pisali o Stanciji Kovačići koja nam se toliko svidjela da smo ponovili posjet.


Ovaj put smo nam je chef Vinko Frlan pripremio rižoto od netom ubranih šparoga.

Chef Frlan rižoto radi točno 16 minuta i za rižoto se radi od početka do kraja, prema pravilima, za svaku narudžbu. “Nema kod nas da imamo unaprijed skuhanu rižu pa je samo pomiješamo s drugim sastojcima”, kaže Vinko.
Krenimo dakle redom:

  1. Na maslinovu ulju popržiti narezani češnjak. Češnjak jako brzo zagori i postane gorak, zato pazite, ova faza traje tek minutu-dvije.
  2. Dodajte rižu kratkog zrna i miješajte tako da se svako zrno poprži i obloži uljem.
  3. Sve zalijte bijelim vinom i miješajte dok ne ispari.
  4. Zatim dodajte malo temeljca te vrhove šparoga.
  5. Stalno miješajte, nastavite dodavati temeljac čim ispari i gledajte na sat. Za 16 minuta vaš rižot je gotov.

Kako bi obogatio okus, Vinko Frlan još je u svoj rižoto od šparoga umiješao dosta svježe istarske kravlje skute. Uz to, kao dekoraciju, ali ukusni dodatak, na vrh je posložio čips od pršuta koji je napravio tako što je tanke kriške pršuta stavio u pećnicu dok je pripremao rižoto.

 

Naravno, posluženo nam je i predjelo prije toga. Marinirani inćuni, s kravljom skutom, salatom i kumkvatom.


Želite li doznati još tajni ovog velikog majstora kuhinje, imate sreće, jer chef Vinko rado dijeli svoje znanje na kuharskim radionicama. Doznajte više na internetskoj stranici Stancije Kovačići.

Doručak u Stanciji Kovačići izgleda ovako:

O Stanciji Kovačić
Evo  par osnovnih informacija da se lakše snađete planirate li posjetu (a svakako je planirajte). Dakle Stancija Kovačići  se nalazi na adresi Rukavac 51, 51211 Matulji.


Smještena je u podnožju padine Učke, nalazi se svega nekoliko minuta od opatijske rivijere.

Sam restoran sastoji se od 3 manje sale u kojima se može smjestiti do 70 uzvanika. Vanjska terasa ima oko 40 sjedećih mjesta gdje ćete se opustiti tijekom toplih ljetnih dana uživajući u pogledu i mirisima mediteranskog bilja.

Vlasnik Stancije Kovačići ujedno je i  glavni kuhar, chef Vinko Frlan koji je  preuredio i obnovio staru obiteljsku kuću s kraja 19. stoljeća u ugostiteljski objekt koji je dobio ime po nadimku Frlanove obitelji u kući gdje se nalazila kovačnica. Vinko Frlan i njegova supruga Danijela zajedno vode Stanciju Kovačići.

Chef Frlan svoju kuhinju će opisati kao mediteransku sezonsku i kreativnu s naglaskom na tradicionalna jela Kvarnera i Istre, obogaćena modernim aranžmanima.


U ponudi su razna jela od boškarina, peke od janjetine, jela sa šparugama,koprivom, medvjedjim lukom a gurmane će očarati domaća tjestenina, njoki, tortelini, ravioli..svašta finog, domaćeg, sezonskog i ukusnog.

Fotografije: Croatia Hotspots
Tekst: Ana Biško

[:HR]Nastavljamo sa serijom razotkrivanja domaćih i stranih tržnica svijeta, koje istražuju kolege s partnerskog gastro portala Okusi.eu. Neke od izvrsnih putopisa možete pronaći ispod ovog teksta, a danas upoznajemo Rijeku, Europsku prijestolnicu kulture 2020, i to kroz njene okuse i mirise, kroz putovanje glasovitom riječkom tržnicom.

ID-1311-trznica-rijeka_3769Doznajte kako iz prve ruke i prvog pera Okusi.eu, naše Helene Varendorff,  zapravo izgleda ukusna esencija Kvarnera, te vreva i bogatstvo boja ovog dijela Lijepe Naše.

Riječka tržnica je užitak za sva osjetila

ID-1308-trnica-rijeka_3763

Riječka tržnica svojom vrevom i vikom nasmijanih prodavača, odlično pristaje u ovaj šarmantni lučki grad. Ne samo Okusi već i Michelinov vodič, preporučuju posjet Riječkoj tržnici. Portal visitrijeka.hr navodi ono što Okusi stalno ponavljaju: “Niti jedan supermarket ne može zamijeniti šarm osobnog kontakta s prodavačem i uzbuđenje nepredvidive kupnje na tržnici.”

ID-1319-rijeka-ribarnica_3813

Riječka se tržnica, ili Velika tržnica, nalazi u tri zgrade smještene između luke i Narodnog kazališta te preko puta Palače Modello. Jedna je zgrada rezervirana za prodaju mlječnih proizvoda, druga mesa a ona najbliža moru za ribu i plodove mora. U ribarnici se popnite i na galeriju i uživajte u pogledu na svjež ulov iz Kvarnerskog zaljeva, vrevu i bogatstvo boja. Prodavači voća i povrća su gotovo nagurani na brojnim štandovima u prostoru između tri zgrada i po okolnim ulicama.

ID-1309-trznica-rijeka_3765

Gradska se tržnica pojavila oko kraja 19. Stoljeća uz morsku obalu, nedaleko od mola na kojemu su ribari iskrcavali ulov. Riba, rakovi i plodovi mora su se prodavali na otvorenom a od 1866. godine i pod krovom u ribarnici. Uz tu je ribarnicu 1880. godine započela gradnja novih dvaju paviljona, prema projektu Izidora Vauchniga.  Uoči Prvog svjetskog rata je započela i gradnja na novoj ribarnici, prema projektima riječkog arhitekta Carla Pergolija.

ID-1314-trznica-rijeka_3793Na stranicama grada rijeke Visit Rijeka doznajemo i kako je « Pergoli je u oblikovanju pokazao naklonost bečkoj secesiji. Na to upućuje kamena dekoracija, rad venecijanskog skulptora Urbana Bottassa. Riječ je o kapitelima, četiri fontane u unutrašnjosti ribarnice, te ukrasima na pročelju.

ID-1317-rijeka-ribarnica_3826 Oko stupova i na pročelju Bottasso je poslagao brojan morski životinjski svijet, čineći to tako vješto kao da se odlučio osobno prihvatiti prodavačkog posla. Kameni rakovi, hobotnice, ribe i školjke ostavljaju dojam živih, pozivajući prolaznika da se približi ribarnici, u kojoj će pouzdano naći nešto za svoj stol.»

ID-1321-rijeka-ribarnica_3798

Popularna “Placa” radi svaki dan od 6.30 do 14 sati, a nedjeljom od 6.30 do podne.

Adresa: Ulica Vatroslava Lisinskog 2, 51000 Rijeka, Hrvatska

Više fotografija pogledajte u slikovnici

Izvor objave i link na originalan tekst: Okusi.eu 
Fotografije; Okusi.eu

Autor; Helena Varendorff

 

[:]

Tragom posljednjeg teksta o bečkim tradicijskim slastičarnama, donosimo priču o jednom od najposebnijih domaćih proizvoda, kultnom korčulanskom Cukarinu. A kako je Korčula trenutno jedna od najpoželjnijih svjetskih destinacija ove godine prema The New York Timesu, tada je red da se osvrnemo i na prepoznatljiv gastro suvenir grada Korčule, koji svakako dobrim dijelom doprinosi njenoj slavi. Oduševljenje kolačima iz Cukarina ne jenjava, brojni domaći i strani posjetitelji doslovno bivaju omađijani kolačima iz ove male slastičarne, a tajna je u dobro čuvanim, starim receptima.

dsc_0956Omiljena tema brojnih stranih medija o inovativnom i jedinstvenom konceptu pravljenja slastica, Cukarin se nametnuo kao jedan od zaštitnih gastro amblema otoka Korčule. Posebnost ove netipične skromne slastičarne/dućančića u centru Korčule, je da su njeni kolači koje je upoznao svijet  – cukarin, klašun i amaretu, kao i „bruštulane mindole“ – bademe u šećeru, – svi  napravljeni prema starom korčulanskom receptu, kojima se kasnije pridružili i Marko Polo bombica i harubica.

dsc_0995Kolače radi gospođa Smiljana Matijaca. Njeni skriveni recepti iz kojih se otjelovljuju magični kolači, zaludjeli su brojne turiste koji se vraćaju po njih, mole gđu Smiljanu da ih pošalje poštom, vlakom, avionom ili busom a jednom su, kad se gđa Smiljana razboljela – protestirali ispred vrata zatvorene slastičarne ne vjerujući da toliko finih slastica proizlazi iz vještih ruku samo jedne žene.

dsc_1009

Domaća receptura, prirodan okus i magičan ambijent u kome kolači nastaju, proslavili su Cukarin koji se našao kao top  preporuka u raznim gastronomskim magazinima i turističkim vodičima. Naravno, uspjeh se potvrdio brojnim priznanjima i nagradama – Plavi cvijet je samo jedna od mnogih a poseban je ponos najviše priznanje koje joj je dodijelio HOK u srpnju 2014 godine  – Povelji sa pisanim priznanjem Zlatne ruke. Donosimo vam kratak opis nagrađivanih slastica iz Cukarina, a kod planiranja posjete otoku Korčuli, ne zaboravite posjetiti ovo, sada već kultno mjesto hrvatske gastro škrinje, nositelja oznake Hrvatski otočni proizvod (HOP).

CUKARIN

Web

Probajte ovaj, oblikom zanimljiv i naoko jednostavan suhi kolačić! Jednostavno se topi u ustima i na nepcu ostavlja cijelu filharmoniju prirodnih esencija limuna i naranče s blagim doticajem i mirisom dalmatinskog sunca. Tradicionalno se jede umočen u slatko vino Prošek. Kušajte jednom i garantirano ćete postati trajni obožavatelj! Svaki ovaj, kao i slijedeći kolači, mijese se i oblikuje  ručno, pa se može reći da je svaki komad jedinstven i unikatan.

KLAŠUN

Web

 

Također izrađen od istog svjetlog tijesta sa slatkim iznenađenjem u sredini! Kada zubi prođu kroz tanku opnu mirisnog, prhkog tijesta,zaustave se na moment na bogatom punjenju od oraha prožetom mirisnom esencijom domaće rakije od ruža. Svi ostali božanstveni okusi, koji se stvaraju u ustima daju se samo naslutiti . .

AMARETA

kolaci-01

 

Svjetlozlatne amarete,  po nekima kolač tajanstvenih afrodizijačkih moći. U ovoj profinjenoj smjesi bogatog okusa dominiraju mljeveni mindoli (bademi) s jasnim zamamnim mirisom korice od limuna i naranče. Ali ostali neodoljivi okusi se ne daju dešifrirati! Mnogi tvrde da u sastavu ima i meda i suhih smokava, no, što je zapravo istina, ostavimo kao izazovnu tajnu. GLUTEN FREE!

MARKO POLO BOMBICA

kolaci-02

Ime asocirano oblikom topovske kugle, a na spomen svjetski poznate bitke u kojoj je zarobljen MARKO POLO i koja se odvijala baš ispred grada Korčule. Bombica “Marko Polo” je kreativni proizvod novog doba, koji će tek ući u korčulansku tradiciju . . Riječ je o pravoj kalorijskoj bombi – kuglici od fine kreme, posute fino sjeckanim orasima, a zatim  omotane debelim slojem čokolade. Kod ove deliciozne kombinacije dolaze na svoje obožavatelji čokolade. GLUTEN FREE!

HARUBICA

Web

To je kolač od rogača u papirnatoj košarici. Sladak i mirisni plod, hrana je još iz biblijskih vremena, a u ovom slučaju sljubljen s čupavom kapom domaće marmelade skupa sa korom od naranče. Ovu deliciju svakako trebate probati . .

BROŠTULANI MINDELI

Web

Mindele su Rimljani kao dar donosili prijateljima, a na vjenčanjima su bacali na mladence kao simbol plodnosti. Naše su none ili bake bruštulavale dugi niz godina do danas. Vrlo popularni, jednostavni slatki užitak.

BRUŠTULANI MINDELI “NA BILO”

Web

Za vjenčanja, krštenja, pričesti i drugih prigoda u Korčuli su se posebno spravljali mindeli na «bilo». Jednako zarazno mirisni i hrskavi.

KORČULANSKE SPOMILJE

kolaci-03

Rade se po staroj zaboravljenoj recepturi od bjeljanka šećera, vanilije i soka limuna. Spomilje je naziv od spomena na njihov okus i kad se jednom probaju nepce ih ne zaboravlja. GLUTEN FREE!

Za dostojno doživjeti ove kolačiće i njihovu magičnu esenciju, definitivno treba posjetiti Korčulu. Nestvarno lijep otok koji će vas ostaviti ljepotom bez daha, najbolje se može doživjeti upravo kroz ovako lijepe priče o trudu, umješnosti i upornosti vlasnice, te prepoznatljivim kolačima čija se slava davno otisnula od korčulanskog škoja i koja priča priču o Cukarinu već dva desetljeća.

dsc_1020

Fotografije i opis kolača preuzeti sa: cukarin.hr[:]

[:HR]Donosimo novi putopis sa portala Okusi.eu, inspiriran slatkim zalogajima čuvenih bečkih slastičarna. Pročitajte sve o kultnim slastičarnama koje posjećuju brojni turisti i domaći ljudi a s prvim naznakama proljeća možete se nadahnuti i na brzinsku posjetu domaćim slastičarnama.
Svaki grad Lijepe Naše ima svoje slatko grešne adute, te se poznate domaće slastičarne, već neko vrijeme uspješno pozicioniraju kao dio atraktivne turističke ponude kojoj je teško odoljeti, posebno  (onim rijetkima) s autohtonom i tradicijskom  ponudom kolača i torti kao što je recimo korčulanski Cukarin.  No ako vas put nanese u carski Beč, predlažemo da slijedite preporuke s  Okusi.eu i nećete pogriješiti.

BEČKE SLASTIČARNICE NISU SAMO SACHER

ID-210-Bec-galerija-i-clanak-kavane-Demel_3298

Konditorei ili slastičarnica u Beču je jedna od važnih institucija hrane ovog grada te jedno od „obaveznih” mjesta koje pravi foodie treba posjetiti. Ovo je samo mali pregled onih najvažnijih. Svi turisti pod obavezno idu u onu najčuveniju i najrazvikaniju slastičarnicu Demel, koja se nalazi na Kohlmarktu, najskupljoj ulici u gradu.

 

Demel sebe i danas naziva K. u. K. Hofzuckerbäcker odnosno Carski i kraljevski dvorski „pekač slastica” i zbog ove se titule i duge tradicije obično čeka red na ulazak. Demel je osnovala obitelj Demel davne 1786. godine i nalazila se u njihovim rukama sve do 1972. godine. Na sadašnjoj se lokaciji nalazi od 1857. Demel je također proglašen i za najbolju gradsku kavanu u 2014. godini. Nalazi se na najelitnijoj i najskupljoj adresi u gradu, Kohlmarkt, pred samim dvorcem Hofburg koji je bio zimska rezidencija carske obitelji Habsburg (Schönbrunn je bio ljetna).

ID-214-becke-kavane-co-demel-show_1266Demel ima i otvorenu kuhinju gdje se može gledati kako se rade neke od slastica.  Tu je „naša“ Tea Mamut bila na stažiranju kad je tek počela sa slastičarskim studijem na američkoj CIA. Demel vrijedi vidjeti pa makar i samo izvana jer su izlozi uređeni najneobičnijim slatkim kreacijama. Možda nije loše pripomenuti da su porcije godinama postale sve manje, a cijene sve više jer je Demel naravno na onoj najobaveznijoj must see listi svakog turista.
Tko je željan probati odlične bečke slastice, jednako je dobar i klasični Gerstner koji je nedavno otvorio podružnicu na Kärtnerstraße, preko puta Operne kuće (Staatsoper). Manji izbor kolača imaju i unutar robne kuće Peek&Cloppenburg u shopping ulici Mariahilferstrasse.

ID-211-Becke-kavane-co-hotel-sacher_3038

Svaki će turist poželjeti otići u Hotel Sacher na pravu tortu Sacher. Nešto što ćete doživjeti jednom u životu vrijedi čekanja u redu, jer gužve su česte. Želite li pravo iskustvo, probajte si rezervirati mjesto u crvenom salonu ili jednoj od prostorija koje gledaju na ulicu. U slučaju gužve bi vam se moglo dogoditi da sjedite u jednoj od stražnjih prostorija koje po ničemu nisu posebne (za razliku od spomenutih salona). Treba napomenuti da je njihova torta ipak Sacher ukusna i sočna. Kome se ne čeka, može si u Sacherovoj trgovini iza ugla kupiti jednu malu, cijelu tortu te ponijeti kući u drvenoj kutijici.

Možda nije zgorega spomenuti i Aidu, lanac slastičarnica koje krasi pastelna ružičasta boja, a koja se odnedavno doselila i u Hrvatsku. Inače je ovo mjesto na kojem se rado susreću penzioneri. Kolači su tipični za bivšu Monarhiju i nisu loši, a prodaju i čitave kuglofe, štrudle od jabuka i slično, Aida je odlično mjesto na koje možete skoknuti po kolač ako vas netko spontano pozove na večeru, a vi poželite donijeti desert. Oberlaa je nešto slično poput Aide, kolači su dobri, kava nije loša a u zadnje vrijeme nude i macarons.

Dok je Aida okupljalište penzionera, Ströck Feierabend i Josephbrot su postali omiljena okupljališta mladih. Radi se o dvije obiteljske pekare koje, poput francuskih boulangeries, nude malo više: odlične i uglavnom francuske kolače! Za Ströck ih priprema Francuz Pierre Reboul. U obje pekare-slastičarne je moguće pojesti i dobar doručak i večeru, a u Josephbrotu i ručak. Josephbrot nudi na prodaju i svoje namaze i razne druge specijalitete. Obje se slastičarnice nalaze na živoj Landstrassehauptstrasse u 3. okrugu a Josefbrot je na nekoliko metara udaljenosti od stanice podzemne željeznice Wien Mitte i tako odlično povezan s cijelim gradom.

Za preporuku je i Motto am Fluss na Schwedenplatzu koji ima izuzetno dobre slastičare i uvijek zanimljive slastice. U gradu ima i puno drugih mjesta s kolačima (pogotovo u kavanama, o kojima pišemo posebno) no ovo su ipak ona koja bi barem jednom trebalo posjetiti.

Autor:  Helena Varendorff

Fotografije: Helena Varendorff

Okusi.eu[:]

[:HR]Autohtona jela za bogove

U posljednje vrijeme meniji koji se nude po dalmatinskim restoranima su svi sa prefiksom – izvorno i prirodno, nudi se specijalitet do specijaliteta.

brač-2

Foto: TZ Supetar

Premda je dalmatinska zemlja škrta, vrijedne su ruke težaka, godinama krčile kamenjar i od njega stvarale plodne vrtače. Koliko je podneblje bilo škrto, toliko je mašta pri kombiniranju, slaganju okusa, maksimalnom iskorištavanju svake namirnice – stvarala čuda.
Tako su i Zagora i dalmatinski otoci imali svoje mozaike od spize. U svakom dijelu Dalmacije, bilo je ponešto karakteristično upravo za to područje. No nadasve – ukusno! Mnogi kažu, hrana za bogove.

brač-3
Foto: TZ Supetar

Tako se na otocima, gdje je zemlje bilo malo, sve iskorištavalo. I divlje zelje, grmovi bilja koje je bilo jestivo, slagalo se u zelenu porciju povrća, oplemenjivalo maslinovim uljem i domaćim bijelim lukom.
Tu se porciju “pojačavalo” ribom, svježom ispečenom na gradele ili lešo skuhanom, dok se često, pogotovo zimi, pribjegavalo i sušenju morskih delicija. I za slatkim se sezalo u prirodu, pa su se u šećer valjali bademi, odnosno menduli, korice naranče ili limuna, popularni arancini, pa sušene smokve od kojih su se slagale najljepše torte, oplemenjene orasima, makom, rogačem…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
foto: TZO Postira

Velik dio te tradicije danas nude dalmatinski kuhari. Gastronomska ponuda se vratila na staro – sve ono zdravo i domaće postalo je izuzetno popularno, bolje reći cijenjeno, jer napokon zdravo postaje – primarno!
Otoci su se dičili i bogatstvom gljiva, pa se tijekom sezona te jestive biljke spremalo na mali milijun načina, a nisu im bile nepoznate ni alge. Morske trave su bili pravi izvori joda, pa se današnji restorani s takvom ponudom nude pod oznakom – ekskluzivni! Još kada vam kao predjelo ponude ikru morskog ježa, ili pak na pladnju s ledom poslože kamenice ili morsko jaje – neprocjenjivo.

ston.hr_
Foto: Ston.hr

Što se tiče same Zagore, još teže je bilo doći do plodne zemlje. Malo se tamo dalmatinskih polja diči oranicama. Godinama, bolje reći stoljećima seljaci su vadili kamenje, slagali ga u zidove, a ono malo zemlje obrađivali. Zrna pšenice i kukuruza posebno su se mljela u starim vodenim mlinovima, a pura iliti palenta, kuhala se na poseban način. Sat vremena se miješala drvenom kuhačom, i na kraju oplemenjivala životinjskom masnoćom (svinja), dok bi prava delicija za blagdane bili komadi pure kojoj je dodano začinsko bilje, i na kraju poprženo na otvorenoj vatri. Upravo ovaj recept je danas traženi dodatak za ribu na stolu većine restorana koji njeguju dalmatinsku kužinu. Zagora je bila i pravo mjesto za pronalazak puževa, pa su ovi ukusni zalogajčići, s dodatkom domaće kapule, zaliveni domaćim vinom, bili vrhunsko jelo. Sarme, domaće mljeveno miješano meso uvijeno u kiseli kupus, uvijek su prisutne. Bilo se radi o sinjskim arambašićima ili običnoj sarmi, dodatak je uvijek pire od domaćih krumpira.

601652_4876803323465_1792008738_n
Foto: TZ grada Sinja

Možemo tako nizati bezbroj autohtonih proizvoda kojima se Dalmacija diči, od Drniša i njegovih pršuta kojima je kvaliteta svjetski poznata, do otočkih ribljih specijaliteta kao što je sušena hobotnica, pršut od morskog psa, osušeni ugor ili gruj, i mnogo toga za Dalmaciju jedinstvenog. Za sam kraj sve serviramo uz domaće vino, a barem je ta paleta u Dalmaciji (pre)bogata svim i vrstama grožđa i okusima sorte. Za aperitiv će vas čekati domaća rakija, od rogačuše, lozovače, medice…okus koji samo poželjeti možete.
Mi njegujemo autohtono i tradicionalno, koje uvijek garantira i – zdravo!

Naslovna fotografija: TZ Supetar

Autochthonous food of the gods

Recently, the menus offered by Dalmatian restaurants are all prefixed with – the original and natural, offering a specialty to specialty. Although the Dalmatian soil is poor, diligent farmer’s hands have cleared the rocky areas for years and created fertile valleys from it. As much as the resorts were poor, so much was the imagination creating miracles in combining and sorting of flavors, in making the most of any food.

Thus, Zagora and the Dalmatian islands had their own mosaics of food. In every part of Dalmatia was something typical of the area. But most of all – delicious! Many say, the food of the gods.

On islands, where fertile lands were only few, it was all exploited: wild greens, shrubs of edible plants constituted a green portion of vegetables, enriched with olive oil and domestic garlic. The portion was “intensified” with freshly grilled or boiled fish, and often, especially in winter, people resorted to drying seafood delicacies. The sweets were also of natural origin, so almonds, lemon and orange zest – the popular arancini, were coated in sugar; and figs were dried and used for making the most beautiful cakes, enriched with walnuts, poppy seeds, carob…

A large part of that tradition is nowadays offered by Dalmatian chefs. The gastronomic offer is back to the old school – all that is healthy and homemade has become extremely popular, rather appreciated – because healthy finally becomes primary! Islands are proud of the richness of mushrooms, and during the season these edible plants were prepared in a million ways, but they were not unfamiliar even with the algae. Sea grasses were the true sources of iodine, so today’s restaurants offer such meals under the label – exclusive! And when you are offered with a sea urchin roe, or with sea eggs and oysters on a tray with ice – priceless!

As for the hinterland, it was even harder to get to the fertile soil. Only a few Dalmatian fields boast of arable land. For years, rather centuries, farmers have extracted stones, made the walls of it, and cultivated those little areas. Wheat and corn used to be ground it the old water mills, and the corn flour or polenta was prepared in a special way. It was mixed with a wooden spoon for an hour, and was finally enriched with animal (pig) fat, while the true delicacy for the holidays were pieces of polenta to which herbs were added, and finally fried over an open fire. Precisely this recipe is nowadays required to supplement the fish on the table of most restaurants that cherish Dalmatian cuisine. The hinterland was the right place for finding snails, so these delicious snacks, with the addition of homemade onions, poured with homemade wine, made an excellent meal. Sarmas (homemade minced and mixed meat wrapped in sauerkraut) are always present. Whether it is a Sinj arambašić or an ordinary sarma, the addition is always local mashed potatoes.

We can list a myriad of local products that Dalmatia is proud of, from Drniš and its prosciutto which is of the world-famous quality, to the island’s fish dishes such as dried octopus, shark ham, dried eel or gruj, and many more unique for Dalmatia. At the very end, all this food is paired with the homemade wine, and at least this range in Dalmatia is almost overly abundant, rich in all types of grape varieties and flavors. Homemade brandy is excellent as an appetizer: rogačuša, lozovača, medica…a taste you can only wish for.
We cherish the indigenous tradition, which always guarantees – healthiness![:]

[:HR]Predstavljamo novo putovanje okusa i mirisa sa portala okusi.eu koji su posjetili najpoznatiju zagrebačku tržnicu Dolac.
Jedinstveni simbol grada Zagreba, plijeni kako bogatstvom okusa i mirisa tako i tradicijom koja se ogleda u svakom njegovom šarenom kutku.
Slikovita razglednica i živahan puls centra metropole, posljednjih nekoliko godina postao je  i atraktivan mamac za strane i domaće posjetitelje, a ujedno i temom vrsnih putopisaca sa okusi.eu, čiji su poseban predmet interesa tržnice svijeta.
Članak prenosimo u cjelosti.

ID-543-Dolac-helena_8045

DOLAC – NAJŠARENIJE MJESTO U GRADU

Dolac je najpoznatija zagrebačka tržnica. Ako se ne prehranjujete u pekarama i ne čekate u redu za tri dana stari panirani pureći šnicl u nekom od supermarketa, onda znate za Dolac. I ne samo Dolac, jer Zagreb ima nekoliko legendarnih tržnica koje su poznate po svojim specifičnostima. I svaka ima svoje vjerne štovatelje. Moja mama nikad ne ide na Dolac jer ima nevidljivi loyalty card Trešnjevačkog placa. Tamo su njene kumice, Tatjana sa sirom i jajima, Drago s Plešivice s povrćem..,

No ovo je priča o Dolcu.

ID-134-dolac-helena_8018

Dolac je u sadašnjem obliku otvoren 1930. godine gdje je glavna gradska tržnica preseljena s tadašnje Harmice, današnjeg Trg bana Jelačića. Glavni prolaz od Trga do Dolca zove se Splavnica i tamo se danas prodaje cvijeće i sadnice raznih biljaka. Od Splavnice se može glavnim stepenicama do otvorenog dijela ili kroz velika vrata do zatvorenog dijela tržnice Dolac. Zatvoreni dio tržnice čine uglavnom mesari i veliki mliječni odjel gdje možete kupiti čuveni sir i vrhnje ili veliku šnitu čistog kukuruznog kruha. Otvoreni dio tržnice čine prodavači voća i povrća te zasebna zgrada ribarnice.
Svaki put kad se vratim u Zagreb – obavezno odem na Dolac. I svaki se put razveselim kad vidim da su stvari, ljudi, boje, buka i mirisi isti kao i zadnji put ili prije 20 godina. Veseli me to opiranje modernizaciji i globalizaciji!

ID-534-dolac-Zagreb_8021_a

Jedina stvar koja je drugačija je ta da je Dolac postao turistička atrakcija tako da vam se sad češće dogodi da vas u prolazima između gusto načičkanih štandova gurkaju turisti s foto-aparatima nego penzioneri sa svojim kolicima. A i kad pogledate oko sebe, shvatite da se ima i što za fotografirati. Crveni šestinski suncobrani, zelene tikvice, žuti brački limuni, ljubičasti luk… … sve to kao u nekom psihodeličnom kolažu.

ID-130-dolac-cover_7987-900x506

Ono što ne možete zabilježiti fotografijom, još je uzbudljivije i zanimljivije. Pregovori s prodavačima, komentari na komentare, detaljna analiza političke zbilje, jesu li limuni špricani ili ne – sve to čini jedan ugodan zamor koji će vam, ako razumijete dijalekte, vratiti osmjeh na lice.

ID-536-dolac-helena_7998_a

Ulazak u ribarnicu u espadrilama se ne preporučuje. Mramorni stolovi i uvijek mokri podovi samo su dio doživljaja. Riba je izložena pred vama i uvijek se može dobro pregledati. Nema zaštitnog stakla i rasvjete pod kojom izgleda svježije i sjajnije – takva je kakva je. Pravi znalci uvijek idu na ribarnicu samo kad je na moru bilo dobro vrijeme, jer ako je bila bura ili nevrijeme nema svježe ribe!

Dolac je zaista doživljaj i drago mi je što se uvrstio u jednu od gradskih atrakcija. To je mjesto gdje se najbolje može vidjeti kako diše jedan grad, što ljudi kuhaju i što im je u životu bitno. Nadajmo se da će još dugo vremena ostati takav kakav je i da će se redovi za tri dana stari panirani šnicl u nekom od supermarketa smanjivati, a količina ljudi koji svoje tjedne zalihe dobre hrane kupuju na tržnicama poput Dolca povećati!

ID-133-kumica-Helena_8006

Izvor:  Okusi.eu

Autor: Maša Taylor

Fotografije: Helena Varendorff

 [:]

[:HR]Zimski praznici su za nama. Isti praznici nas ponekad znaju pošteno financijski i emocionalno iscrpiti (sjetite se političkih rasprava za obiteljskim stolom  i vilica kojima se redovno i neshvatljivo maše kao kontraargument), te vjerujemo da kontemplativni odlazak u jednu od finijih gradskih kavana, može poslužiti kao ugodan lijek.  Svaka kavana koja drži do sebe, može pružiti gostu ugodno iskustvo bijega od hektične svakodnevnice i  gost može slobodno sam ispijati svoj espresso sjedeći u svojoj zoni komfora, tiho ometen jedino diskretnom muzikom klavira ili nekog klasičnog djela. Tako  nekako izgleda naša predstava o tom finom mjestu koje je nekoć bilo rezervirano za starije intelektualce i gospodu u mirovini,  a kako to izgleda  danas, poslušajte izvješće iz prve ruke vrsnih gastronomada i svjetskih ljudi sa portala okusi.eu  čiji izvrstan tekst o tematici bečkih kavana, predstavljamo našim čitateljima.

ID-211-Becke-kavane-co-hotel-sacher_3038

U kavanu idu ljudi koji žele biti sami ali …

Što su za Pariz bistroi, a za London pubovi, to su za Beč i Bečane upravo kavane. Kavana je prava bečka institucija u koju se ne ide samo popiti kavu nego razgovarati s prijateljima, pojesti nešto tipično bečko, kao iz mamine ili bakine kuhinje ili pak satima čitati brojne novine razapete na drvenim držačima. I ne, to nije mjesto samo za starije ili osobe u mirovini već za sve generacije i slojeve društva.

Navodno je prvu bečku kavanu otvorio Grk Johannes Theodat (Johannes Diodato) davne 1685. godine a neke su stvari ostale nepromijenjene. Iako je Beč danas čuven po kavanama i iako su one njegov zaštitni znak, prve kavane su otvorene oko 1530. godine u Osmanskom carstvu i to u Kairu i Damasku, a kasnije i Istanbulu. Čak su i London i Venecija bili brži od Beča. Iako danas kavane sve više odumiru odnosno zatvaraju se i preuređuju u nešto modernije, procjenjuje se da ih u glavnom gradu Austrije još uvijek ima oko 500.

ID-213-becke-kavane-co-cafe-drechsler_6645

Nemojte se nikako čuditi ako je konobar neljubazan i srebrni poslužavnik s kavom i čašom vode doslovce baci pred vas. I to je donedavno spadalo u tradiciju prave kavane, a danas pomalo izumire. U kavani se satima smije sjediti uz jednu kavicu,MelangeFiaker ili možda Einspänner, a da vam pritom nitko ne pokaže da je vrijeme da odete.

ID-210-Bec-galerija-i-clanak-kavane-Demel_3298 Davno je pisac Alfred Polgar(1873 do 1955) napisao kako “u kavanu idu ljudi koji žele biti sami, ali im je za to potrebno društvo.” Poznati pisci kao što su Arthur Schnitzler ili Egon Erwin su u kavanama napisali velik dio svojih radova a neki su u svojoj omiljenoj kavani primali i poštu, kao da tu stanuju. I danas se u kavanama nalaze poslovni ljudi kako bi u opuštenijoj atmosferi obavili radni sastanak.

 

Kavana je u Beču puno i svaki kvart ima one koje su popularnije ili manje popularne. Tipično im je što je veći broj gostiju uglavnom stalna klijentela. Zanimljivo je i da stranci prisvoje neke kvartovske kavane kao svoje i tu se nalaze s prijateljima. Tako je i moj prijatelj iz New Yorka za sastanke odabirao Café Pruckel ili Café Diglas, koji su od njegovog tadašnjeg stana bili udaljeni svega 50 metara.

ID-209-Bec-cafe-Diglas_3052

Jedna kavana koja spada u must see za posjetitelje Beča je Café Central u Herrengasse, što zbog uređenja (za koje je odgovoran slavni Alfred Loos) a što zbog slavnih posjetitelja poput Sigmunda Freuda i bečke inteligencije s početka 20. stoljeća. Café Central danas ima fantastične slastice, ali vam se tu može lako dogoditi da dugo čekate da na ulazak i stol, zajedno s dva autobusa ruskih turista. Turisti danas hodočaste i u već legendarni Café Hawelka u kojem je vlasnik, danas već 99-godišnjak, još od 1939. godine pa sve do nedavno dočekivao svoje goste. Kavanica je izuzetno malena i mračna, a domaći je izbjegavaju. Svejedno must see, barem jednom, pogotovo jer se nalazi blizu Grabena i turističkih putanja.

Podjednako privlačna domaćima, ali i turistima je Café Landtmann. Ovaj Kaffeehaus je čak zaštićen kao spomenik kulture. Zbog svoje lokacije u blizini gradske vijećnice (Rathaus) i Burgtheatera odnosno gradskog kazališta već godinama je okupljalište glumaca, političara i općenito starog bečkog društva. Ne smije se zaboraviti niti Café Schwarzenberg na Schwarzenbergplatzu koja je vrlo elegantnog izgleda i s odličnom hranom i kolačima. Sve nabrojane kavane su u samom centru Beča, u 1. okrugu.

ID-1046-becke-kavane-mala-goldegg-900x506

Flair bečke kavane odnosno atmosferu prošlih vremena nude domaćima i već gore spomenuti dragi Café Pruckel na Ringu,Café Diglas na Wollzeile, pomalo ofucani Café Sperl u Gumpendorferstraße (6. okrug), Café Goldegg (4. okrug) te Café Weimar na Währingerstraße (8. okrug). Café Diglas kod Naschmarkta (6. okrug) je bio preofucan te je nedavno preuređen, a natpis kod vrata naglašava kako su «Pušači dobrodošli» – što je pomalo postalo raritet u zemlji u kojoj je pušenje po lokalima zabranjeno.

ID-212-becke-kavane-co-cafe-sperl_5796

Pokraj hotela Sacher se nalazi kavana Mozart koja nije loša, ali nije ono što se očekuje od prave bečke kavane. Ugodna bez puno tradicionalnog. Ali ova, baš poput svih ostalih kavana, također ima dobre kolače i torte. Fantastične kolače ima i čuveni Demel koji je 2014. godine proglašen za najbolju gradsku kavanu. Kako Demel ima izuzetno dugu tradiciju konditora odnosno carskog slastičara, pročitajte o njemu više pod člankom Konditorei.

ID-214-becke-kavane-co-demel-show_1266Na Karlsplatzu (sa strane 1. okruga) je Café Museum koji je nedavno preuređen i poprilično je ugodan. U blizini, preko puta samog Naschmarkta, na strani 6. okruga, smjestila se kavana Savoy koja ima vrlo interesantno uređen interijer i posebnu klijentelu.

No kad smo kod kavana, ne može se ne spomenuti Café Anzengruber (4. okrug) u blizini Naschmartka. Kavana koja to i nije, je u stvari već godinama kultno mjesto u gradu. Od kvartovskog okupljališta za Bečane, Anzengruber se razvio u okupljalište raznih skupina i slojeva ljudi. Što je našim ljudima možda još zanimljivije znati je da Anzengruber već tridesetak godina vodi obitelj iz Dalmacije. Tako da kad se mi domaći želimo tamo naći, kažemo po dalmatinski: Vidimo se u Anzengrubera! Cijela obitelj ovdje radi, tu se dobro jede, šnicla je savršena, krumpir-salata također, a ponekad ima i sarme ili punjenih paprika. Tu ćete dobiti i vina iz Hrvatske, a ako ostanete dovoljno dugo, jedan od vlasnika će vam i zapjevati.

Fotografije i tekst preuzeti sa portala Okusi.eu
Autor: Helena Varendorff
Izvorni tekst pročitajte ovdje.[:]

[:HR]Poluotok Pelješac dio je ruralne turističke ponude Dubrovačko-neretvanske županije. Bogatstvo ovog prostora – od eno i gastro ponude do kulture i prirodnih ljepota – čine ga idealnom destinacijom za ugodan i aktivan odmor. Zato je Dubrovačko-neretvanska županija oformila svoju prvu tematsku turističku cestu upravo na prostoru Pelješca i nazvala je po njezinom najvrijednijem resursu – vinsko carstvo.

korta_katarina 30_1

Ovaj vodič poslužit će vam kako bi ste uspjeli dokučiti i one najskrivenije kutke u kojima možete otkriti pravo carstvo okusa. Odvest će vas do svake vinarije i kušaonice vina, do agroturizama, restorana i školjkara, do vrijednih primjeraka kulturne baštine, upoznati vas sa zanimljivim manifestacijama, običajima i domaćim suvenirima.

Ivica Dajak (2)_1

Pohodite vinarije i kušaonice vina, agroturizme i vrhunske restorane, okupajte se u čistom moru, razgledajte kulturna bogatstva i senzacije – osjetite Pelješac svim svojim čulima!

DSC_6730_1

Pelješac je sinonim za dobro vino. Asocijacija na Dingač i Postup, zaštićene zemljopisne položaje. Prostor u kojem caruje plavac mali. Ali i sva druga blaga prirode koja vrijedne ruke pretoče u prošek, likere, rakije i… djevičansko maslinovo ulje.

IMG_2499_1

Pelješac je sinonim i za najkvalitenije školjke. Kamenice i mušule iz Malostonskog zaljeva cijenjene su u cijelom svijetu, bogatstvo ribe iz dva mora: malog (plitkog i toplog) i velikog (prozračnog i dubokog), domaći proizvodi s obiteljskih agroturizama – sve vas to vodi u neponovljivi gastro svijet.

29_08_2008 084_1a

A prirodne ljepote – prekrasne plaže, skrovite uvale, čisto more i nedirnuta priroda, miris ljekovitog bilja odvode vas u prostor kakvi se danas još rijetko nalaze. Padine vinograda, od kojih su najspektakularniji oni u Dingaču, pružaju jedinstvene vizure, kao i brojni vidikovci poput onog s franjevačkog samostana Velike Gospe u Orebiću, na brdu sv. Ilija.

Andrea Šain (56)_1

Kultura i civilizacija odavno stanuju na Pelješcu. Život ovdje seže još u vrijeme kamenog doba i antike. Ovaj važni kutak Mediterana živio je kroz stoljeća pod utjecajem brojnih kultura koje su ostavile svoj trag. Tu je solana iz 2. stoljeća prije Krista, stonske zidine iz 16. stoljeća – najduže u Europi, skladni gradići i naselja, s mnoštvom prekrasnih srednjovjekovnih crkava i samostana. Pomorski muzej svjedoči o slavnoj pomorskoj tradiciji Pelješca.

Vinarije/ Vinery
Vinarija Pelješac vino
Vinarija Ćurlin
Vinarija Vukas
Vinarija Andrović
Vinarija Ledinić
Vinarija Miloš
Vinarija Putnikovići
Vinarija Drače
Vinarija Bezek
Grgić vina
Vinarija Roso
Pelješki vinogradar
Vinarija Miličić

Vina Matković
Vinarija Madirazza
Vinarija Matuško
OPG Boris M. Violić
Vinarija Dingač
Podrum Bura
Vina Kiridžija
Vina Tomašević
Vinarija Korta Katarina
Vinarija Arambašić

Agroturizmi/ Agroturism

Taverna Domanoeta
Agroturizam Antunović
Agroturizam Bartulović
Agroturizam Kapor
Seljačko domaćinstvo Ivo Tolj
Izletište Hrid
Seljačko domaćinstvo Panorama
Izletište Kod Ivana
Tekst:
Dubrovačko – neretvanska županija
www.rural-dubrovnik-neretva.hr

Foto: Dubrovačko – neretvanska županija, Tz općine Orebić: Andrea Šain, Ivica Dajak[:en]The Pelješac Peninsula is a part of the rural tourism offer of Dubrovnik-Neretva County. The richness of this region – from its enological and gastronomical offer to its culture and natural beauty – make it an ideal destination for a pleasant and active vacation. That is why Dubrovnik-Neretva County has laid out the first thematic tourist road on Pelješac and has named it after its most valuable resource – the Empire of Wine.

korta_katarina 30_1

This guide will help you uncover even the most hidden corners where you can discover a true empire of tastes. It will guide you to every winery and wine tasting establishment, to agro tourism, restaurants and shell-fishermen, to outstanding examples of our cultural heritage, and it will acquaint you with interesting events, customs and native souvenirs.

Ivica Dajak (2)_1

Visit wineries and wine tasting establishments, agro tourism, and excellent restaurants, bathe in a clean sea, see the cultural riches and sensations – experience Pelješac with your senses!

DSC_6730_1

Pelješac is a synonym for good wine. It is associated with Dingač and Postup and protected geographical locations. It is an area in which plavac mali reigns, but also all the other natural riches that hard-working hands transform into prosecco, liqueurs, rakija, and virgin olive oil.

IMG_2499_1

Pelješac is a synonym for the highest quality shellfish. Oysters and mussels from the Mali Ston bay are appreciated around the world, then there is the richness of fish from two seas: small (shallow and warm) and large (spacious and deep), and homemade products from family-owned agro tourism – all lead you to a unique gastronomical world.

29_08_2008 084_1a

And natural beauty – beautiful beaches, hidden covers, a clean sea, and pristine nature, the aroma of medicinal plants will lead you to a region that is rarely found today. The slopes of the vineyards, the most spectacular of which are at Dingač, provide a unique view, as do the other scenic overlooks, such as the one at the Franciscan monastery Our Lady in Orebić on St. Ilya hill.

Andrea Šain (56)_1

Kultura i civilizacija odavno stanuju na Pelješcu. Život ovdje seže još u vrijeme kamenog doba i antike. Ovaj važni kutak Mediterana živio je kroz stoljeća pod utjecajem brojnih kultura koje su ostavile svoj trag. Tu je solana iz 2. stoljeća prije Krista, stonske zidine iz 16. stoljeća – najduže u Europi, skladni gradići i naselja, s mnoštvom prekrasnih srednjovjekovnih crkava i samostana. Pomorski muzej svjedoči o slavnoj pomorskoj tradiciji Pelješca.

Vinarije/ Vinery
Vinarija Pelješac vino
Vinarija Ćurlin
Vinarija Vukas
Vinarija Andrović
Vinarija Ledinić
Vinarija Miloš
Vinarija Putnikovići
Vinarija Drače
Vinarija Bezek
Grgić vina
Vinarija Roso
Pelješki vinogradar
Vinarija Miličić

Vina Matković
Vinarija Madirazza

Vinarija Matuško
OPG Boris M. Violić
Vinarija Dingač
Podrum Bura
Vina Kiridžija
Vina Tomašević
Vinarija Korta Katarina
Vinarija Arambašić

 

Agroturizmi/ Agroturism

Taverna Domanoeta
Agroturizam Antunović
Agroturizam Bartulović
Agroturizam Kapor
Seljačko domaćinstvo Ivo Tolj
Izletište Hrid
Seljačko domaćinstvo Panorama
Izletište Kod Ivana
Tekst:
Dubrovačko – neretvanska županija
www.rural-dubrovnik-neretva.hr

Foto: Dubrovačko – neretvanska županija, Tz općine Orebić: Andrea Šain, Ivica Dajak[:]

[:HR]Okusi.eu – upoznajte predivne priče o hrani i životu

Pretražujući online bespuća i prostranstva raznolikih tema, te tražeći  starinske recepte kroz koje se spretno isprepliće majstorska priča, naletjeli smo  nedavno na  portal okusi.eu, i momentalno se oduševili jer sve je tu! Zanimljivi putopisi koji će vas odvesti primjerice u profinjeni Beč ili magični Lisabon, primješani s super receptima, a osim brojnih recepata, nije zanemarena ni praktična strana svakodnevnog života. Želite li napokon naučiti kako se propisno postavlja stol, ili impresionirati goste receptom iz doba starog Rima? Doznati nešto o povijesti finih kavana?
Teme su brojne i raznolike a mi prenosimo njihovu izvrsnu reportažu o tržnicama na zatvorenom kao ultimativnom hitu kvartovskog života vikendom u susjednim nam zemljama.
Posjetite portal okusi.eu i inspirirajte se predivnim pričama o životu i hrani i njihovoj neraskidivoj vezi!

ID-1120-Berlin-Arminiushalle_3342

Posljednja «moda»: tržnice na zatvorenom kao centar kvartovskog života vikendom

Zatvorite oči i udahnite duboko. Misli očistite od svakodnevnih obaveza i zamislite da ste na tržnici. Ili placu, pijaci – ovisno o tome što vam je draže. Prvo vam dolaze mirisi, pa buka kolica i slaganja kašeta, prodavačkih ćakula, utega koji udaraju u vagu, brojanja sitnih novaca ili krumpira koji se kotrljaju niz tezgu.

ID-1114-Berlin-Markthalle-Neun_3272

Tržnica je mjesto gdje se najbolje osjeti život u nekom gradu. Tamo vidite kako ljudi žive i što im je bitno. Raznovrsnost boja, količina, oblika, vrsta hrane je nešto što vam puno govori o gradu i zemlji. O običajima i mentalitetu. Čim dođete u bilo koji grad u Italiji, na jednom od središnjih trgova do ranog popodneva je tržnica. Kraćim obilaskom te tržnice shvatit ćete da je Talijanima hrana bitna. Par vrsta artičoka, gljive, rajčice, sir, pršuti, radić i sve čega se možete sjetiti iz talijanske kuharice je u ponudi. I folklor koji uz to ide. U Italiji ili u Hrvatskoj, ako kupujete dok su djeca s vama, prodavači će vam gotovo uvijek pokloniti voćku dvije – jer su zdrave i jer vesele djecu.

Slika je potpuno drugačija krenete li tražiti tržnicu u recimo Oslu ili Kopenhagenu. Tržnice južnjackog tipa (na otvorenom i u centru grada) gotovo ne postoje. Povremeno i samo određenim danima više kao dio pop up mode ili zatvorenog tipa. Razlog tome je djelomično i negostoljubiva klima sjevera. No u zadnje vrijeme Berlin bilježi pomake u nekom drugom smjeru a prati ga i Beč.

Berlin, osim jedne «turske» tržnice na otvorenom ima čak nekoliko tržnica na zatvorenom odnosno Markthallen (tržničkih hala). Najpoznatije su Markthalle Neun i Arminius Markthalle ili Moabiter Markthalle, koja još odiše duhom «starog Berlina» i ima najdužu tradiciju. Smještena u radničkom kvartu Moabit, to nije obična hala poput one na Dolcu u Zagrebu, gdje je mračno i hladno i gdje se miješa miris sirovog mesa s mirisom sira i gdje projurimo kupujući što nam je potrebno. U Arminiusmarkthalle nema strke a nema ni nekog posebnog i prodornog mirisa unatoč raznim štandovima te restoranima. Hala je svijetla i grijana te odiše nekom posebnom atmosferom. Mirom i opuštanjem kakvog nalazimo u vlastitom domu a koji je pak neobičan za ovako velik prostor. Ali Berlinci su ionako opušten narod…

ID-1106-Berlin-Markthalle-Neun_3839 (Medium)Svratite na brunch ili ručak i sjedite možda na dugački stol pokraj potpunih stranaca. Budite sami u društvu. Provedite više ugodnih sati jedući koliko želite (po principu švedskog stola), uz zvuk klavira koji satima svira jedan glazbenik. Mabitska je hala jedna od 14 sličnih, i jedna od samo nekoliko preostalih hala koje su u Berlinu otvorene krajem 19. Stoljeća (1891. Godine) a koje su zamijenile otvorene tržnice zbog bolje higijene. Uz ovu, Markthalle X, prije nekoliko godina je ponovno otvorena i 9. Markthalle odnosno Markthalle Neun.

ID-1110-Berlin-Markthalle-Neun_3296 (Medium)

Markthalle Neun (Tržnička hala devet) se naziva još i Eisenbahnhalle (željeznička hala) a prije nekoliko godina je gotovo prestala postojati. Poput mnogih drugih širom svijeta, počela je služiti kao veletržnica a onda joj je priprijetilo i zatvaranje te prodaja velikom ulagaču koji je na ovom mjestu planirao shopping centar s garažom. Sve je spasila inicijativa građana kvarta Kreuzberg koja je od grada po bagatelnoj cijeni od 1 milijuna Eura, uspjela preuzeti ovaj objekt posebne arhitekture. U obrazloženju je bilo navedeno «oživljavanje života kvarta». I u tome su uspjeli, već 2011 je otvorena Markthalle Neun koja okuplja regionalne i bio proizvođače hrane.

ID-1111-Berlin-Markthalle-Neun_3300 Naravno i tu je dugački stol za one koji žele nešto pojesti i popiti u društvu. I upravo je to smisao tržničkih hala i tržnica i nakon dugog perioda supermarketa, vraćamo se onome što je stoljećima činilo fokus života gradova i sela: druženje uz kupnju. Tržnice su kroz povijest bile centar zbivanja. Danas možemo kupiti što poželimo jednim klikom, kod kuće u papučama, no sve je krenulo s tržnica. I doista, koje iskustvo može zamijeniti živu, izravnu kupnju?

ID-1106-Berlin-Markthalle-Neun_3839 (Medium)

Mirisanje jabuka, pipkanje tikvica, pregovaranje s vašim prodavačem. I taj odnos je najvažniji i često vam se čini da te ljude koji vam godinama prodaju svoje plodove i proizvode, poznajete bolje od nekih članova obitelji i doživotno ste im odani. Čak i ako vam tu i tamo prodaju nešto što nije na uobičajenom nivou, to nema veze jer je sve domaće – ili barem u to želimo vjerovati – no barem je živo, u boji, na dnevnome svjetlu uz zvukove života punih pluća.

ID-1121-Berlin-Arminiushalle_3338 (Medium)

 

Od prije nekoliko mjeseci novu «modu» u tržišnim halama slijedi i Beč, koji je izgradnjom centra Wien Mitte na Landstrasserhauptstrasse, ostao bez zadnje značajne tržnišne hale u kojoj se moglo kupiti i slavonskog kulena ali i srpskog kajmaka. U Beču je privatna inicijativa Markterei zakupila prazni i neiskorišteni prostor stare pošte i uspjela stvoriti mini kopiju berlinskih tržničnih hala. Malo izložbe, malo glazbe, igraonica za djecu, obrok na obaveznom dugačkom stolu ili pak vani, ispred nekog od sve popularnijih Food trucks (kamiona s hranom). Nakon toga slijedi možda kupnja vrlo originalnih ili proizvoda organskog porijekla malih proizvođača, kušanje insekata kao novog hita zdrave hrane budućnosti, prepune proteina, kušanje izuzetno ukusnih dimljenih jegulja i šarana, pričanje s prodavačima, pokoja kavica i već su prošli ugodni sati.

Tržnice nisu samo kupnja. Tržnice su doživljaj. Čak i za ljude koji misle da je hrana gorivo nužno za preživljavanje. (Ima ih!) Jer nije bit tržnica i modernih tržišnih hala samo hrana već ritual, mjesto koje nas podsjeća na to otkud potječemo i tko smo u suštini. I koliko je god jednostavno stisnuti miša i kupiti tjednu zalihu hrane online – tržnice nam nitko ne može zamijeniti. Po kiši, snijegu ili vrućini, tržnice nas vraćaju u život, u društvo i nagrađuju nas najboljim plodovima.

ID-1107-Berlin-Markthalle-Neun_3838

Kako se radi o uzlaznom trendu, može se izraziti i želja da on nikad više ne prestane nego postane tradicija.

Autori: Masa Taylor i Helena Varendorff

Markterei, Dominikanerbastei, 1. Bezirk, Beč. Zasada samo petkom od 15.00-00:00 i subotom od 10:00-22:00 sati

Arminiusmarkthalle – Berlin Tiergarten Moabit, Bezirk Mitte, U9 Turmstraße  http://arminiushalle.zunftnetz.org/

Markthalle Neun – Berlin Kreuzberg, Eisenbahnstrasse 42/43, U1 Görlitzerbahnhof  http://markthalleneun.de/

Tekst i fotografije prenesene su sa portala Okusi.eu.

Link na izvorni tekst potražite ovdje.

 [:]

[:HR]Jedna od brojnih stvari koju volimo na jesensko kišnom repertoaru je druženje u intimnoj i toploj atmosferi doma koji nam upravo za hladnih kiša, najednom privlačnije izgleda.
Naravno, u društvu je uvijek nekako bolje, tako nam  nipošto nije mrsko za najmilije goste skuhati nešto fino i toplo. Ako ste ih kao vrsni kuhari i domaćini, već oduševili s internacionalnom kuhinjom koju ste im s puno ljubavi i pomno spravljenom servirali na sveopće zadovoljstvo i ponestaje vam ideja.. zašto im ovog puta ne bi skuhali nešto naše, domaće s tradicijskim štihom i starom povijesnom  pričom?
Donosimo nekoliko prijedloga za atraktivan meni, od zagorja do krajnjeg juga, a vi odaberite nešto po svom ukusu čime ćete razveseliti fina nepca vaših dragih gostiju.

Zagorski stol

Svinjska pisanica Stubica

4 svinjske pisanice (lungića)
15 suhih šljiva
40 dag maslaca
0,3 dl ulja
0,3 dl domaće šljivovice
3 dl kiselog vrhnja
1,5 dl slatkog vrhnja
1/2 vezice peršunova lista
2 dl bijelog vina
papar, sol
Pisanicu napunite suhim šljivama, kojima ste prethodno odstranili koštice i napunili ih svježim maslacem. Posolite i na laganoj vatri u tavi pržite. Ostatke suhih šljiva narežite na rezance i natopite u bijelom vinu, te stavite kuhati zajedno s pisanicom. Kuhanjem se količina vina smanjuje na 1/3. Dodajte kiselo i slatko vrhnje pa kuhajte još neko vrijeme dok ne dobijete gusti umak. Na kraju ulijte domaću rakiju šljivovicu, te kuhajte 1-2 min. Dobivenim umakom prelijte pisanice i sve još pospite sitno isjeckanim peršunom. Kad pržite pisanicu, pazite da se ne preprži. Budući daje to najmekši dio mesa, bolje ga je izvaditi i staviti na topli tanjur, a umak zgotoviti posebno. Kao prilog preporučujem domaće rezance, rižu na maslacu ili kuhane makarone.

Napomena: pisanica Stubica je specijalitet koji se već u 16. stoljeću posluživao u plemićkim kućama.

Zagorski štrukli

štrukliFoto: Portal za kulturni turizam

Omjer namirnica: izmiješa se pola glatkog i pola oštrog brašna, doda se mlake vode u koju se stavi malo octa, sol, jedno jaje, 2 žlice ulja i dobro se mijesi na dasci. Mijesi se tako dugo dok se tijesto ne počne odvajati od daske. Izmiješano tijesto se podijeli u mlinčeke, prekrije čistom krpom i pusti da stoji oko 1 sat. Zatim se tijesto razvlači na stolu, stolnjaku ili plahti. Započinje se razvlačiti mlinčenjakom, potom se tijesto lagano polije uljem da se ne hvata za ruke i dalje se rukama razvlači. Najčešće se razvlači preko širine stola, a deblji rubovi uz kraj razvučenog tijesta rukom se strgaju. Tijesto se fila uz jedan rub, poškropi otopljenim maslacem, margarinom ili uljem (da se tijesto ne prime nego lista), tijestom se nadjev preklopi i potom se stolnjakom tijesto suče, rola do kraja. Postavlja se u namašćeni protvan i prijenosno se reže tanjurom na željenu veličinu. Ako se ne reže prijenosno, pečeni štrukli se režu nožem. Za same štrukle potreban je jedan kravlji sir, jaja, sol, vrnje, a može se dodati i malo šećera da budu slatki. Sve se združđe vilicom ili rukom i fila se tijesto. Štrukli se slože u protvan i zaliju otopljenim putrom, margarinom, uljem i vrhnjem.

bb-stuklijada1foto:www.tzkzz.hr

Zagorska juha

(recept za 4 osobe)
70 dag krumpira (bijeli)
5 dag sušene slanine ili vratine
5 dag crvenog luka
2 češnja češnjaka
2 dl kiselog vrhnja
5 dag mrkve
2 dcl bijelog vina
Slatka crvena paprika, sol, papar, lovorov list,
vegeta, papar u zrnu, glatko brašno, peršin list,
svinjska mast (2 žlice) ili ulje
Na masnoći popržimo sušenu slaninu izrezanu na kockice. Kad se poprži dodajemo sitno kosani luk te sve zajedno pirjamo. Dodajemo sitno kosani češnjak, slatku papriku, mrkvu narezanu na kockice, lovorov list, sol, vegetu. Očišćeni i narezani krumpir na kockice kuhamo u slanoj vodi. Kada sve povrće omekša sjedinimo ga zajedno u loncu, dodajemo bijelo vino i pustimo da lagano zakuha. U posebnoj posudi izmutimo 2 žlice glatkog brašna i kiselo vrhnje te preko cjediljke ulijevamo u juhu. Kuhamo još 10 minuta. Začinimo po želji i serviramo.

zagorska_juha_vuglec bregfoto: www.vuglec-breg.hr

Marininirana tunjevina na dubrovački način

Normativ za 4 osobe

– tunjevina 80 dag
– brašno 6 dag
– ulje (maslinovo) 1 dl
– luk 15 dag
– ocat (vinski) 0,4 dl
– češnjak 2,5 dag
– ružmarin 3 dag
– petrusin u listu 2 dag
– lovorov list 0,5 dag
– šećer 0,5 dag
– limun 8 dag
– masline (crne) 10 dag
– papar 0,1 dag
– sol 2,5 dag

Prigotovljavanje:
Tunjevina se nareže na komade (fete), posoli i uvalja u brašno. Na vrućem ulju se isprži i izvadi u drugu posudu. Na ulju od prženja doda se sječeni luk na ploške i lagano pirja dok ne uvene. Doda se sjeckani češnjak i petrusin (peršin), lovorov list i ružmarin. Zalije se s 1 dl vode i pusti iskuhavati desetak minuta. Doda se šećer, papar, ocat i sol. Tako vruća marinada prelije se preko pržene ribe i ohladi.
Ohlađena marinada čuva se do upotrebe u hladnjaku. Tijekom posluživanja na tanjur ili pliticu stavi se luk s mirišljivim biljem iz marinade. Na to se posloži riba i uresi ploškama limuna i crnim maslinama te pospe sjeckanim petrusinom ( peršinom).

marinirana tunjevina
foto:experience.dubrovnik.hr

Šporki makaruli

Jelo od tjestenine s umakom od mesa, koje su dubrovački gospari pripremali o sv. Vlahu.
Naziv «šporki makaruli» došao je zbog načina posluživanja ovog jela, naime, kad bi se pojeo umak s komadima mesa, posljednje goste zapala bi samo tjestenina «makaruli» preliveni umakom ili «šporkani».Šporki makaruli su jelo koje se sastoji od mesnog umaka s maccaronima ili pastom u obliku makarona (po dubrovački makarula) te čine osnovu jelovnika dubrovačkih pokladnih i svečarskih trpeza. Iz recepta za šporke makarule vidimo direktan utjecaj talijanske kuhinje i sličnosti sa receptima za tzv. ragu di carne.

Normativ za 5 osoba

– govedina (ili junetina-meso bez kosti) 0,80 kg
– mast (svinjska) 0,10 kg
– luk 0.50 kg
– ukuhana rajčica (konzerva) 0,04 kg
– vino (crveno) 0,10 kg
– peršin (u listu) 0,025 kg
– češnjak 0,02 kg
– cimet 0,0002 kg
– klinčić 0,0001 kg
– lovorov list 1/4 kom
– makaruli (tjestenina) 0,50 kg
– sir (domaći – ovčji ili kozji) 0,05 kg
– papar 0,0008 kg
– sol 0,03 kg

Prigotovljavanje:
Odvojeno meso od tetiva i masnog tkiva isječe se na kocke (veličine 1,5 x1,5 cm). U posudi na vreloj svinjskoj masti doda se sjeckani luk. Kad luk uvene i zastakli doda se sječeno meso. Sve se pirja dok tekućina iz mesa potpuno ne ispari. Doda se ukuhana rajčica pa još kratko vrijeme popirja. Zalije se vinom i tekućinom (toplom vodom). Jelo se povremeno promiješa uz stalno pirjanje u posudi bez poklopca. U jelo se dodaju sjeckani peršin i češnjak, cimet, klinčić, lovorov list, papar i sol. Jelo se i dalje lagano pirja oko dva sata ovisno o tvrdoći i količini mesa, uz povremeno dolijevanja malo vrele vode.
Kuhani i ocijeđeni makaruli lagano se operu mlakom vodom, dobro ocijede, preliju rastopljenom mašću, izmiješaju, a zatim pomiješaju s mesom i umakom. Tako sastavljeno jelo treba odstajati desetak do petnaestak minuta kako bi se što bolje sjedinilo.
Jelo se poslužuje posuto domaćim struganim ovčjim ili kozjim sirom.

šporki makaruli
foto:experience.dubrovnik.hr

Dubrovačka rozata – savršen desert

dubrovačka rozata
foto: experience.dubrovnik.hr

Dubrovačka rozata izvorna je dubrovačka delicija, dio hrvatske gastronomske baštine. Spominje se  još od vremena Mletaka, u zapisima iz 1300. godine kao „fratrov puding“. Usprkos mnogim utjecajima tadašnjih sila Mletačkog i Osmanskog carstva, prenosila se generacijama. Dobila je ime po svom glavnom sastojku,  Rosalinulikeru od ruže.
Danas je rozata nezaobilazni dio ponude svakog boljeg restorana u Dubrovniku, također se priprema i u drugim djelovima Hrvatske.

Potrebni sastojci za 6 osoba

– 6 jaja
– šećer (kristal) 0,12 dkg
– mlijeko 0,5 l
– šećer kristal za karamel 0,06 kg
– liker od ruže (može i rum) 0,01 l
– polovina štapića od vanilije
– vrhnje (slatko) 0,2 l
– malo grožđica
– ušećerene kore naranče (arancini) 0,03 kg

Priprema
Prokuhajte mlijeko i vaniliju. U posebnoj posudi izmješajte jaja i šećer. Ohlađeno mlijeko dodajte izmješanoj smjesi. Neprestano miješanjte, pazite da se ne stvara pjena na površini.Preostali šećer karamelizirajte i obložite kalup zdjele. U tako obloženi kalup izlije se pripremljena smjesa i stave u srednje zagrijanu pećnicu u zdjelu sa vodom da se krema stisne.
Kad je smjesa napola stisnuta u sredinu zdjele ubaci se nekoliko grožđica namočenih u rum da ostanu u sredinu oblika. Peče se na umjerenoj temepereturi oko 150 do 160º C.
Kada je smjesa stisnuta rozata se izvadi i ohladi i preko nje se ocijedi tekućina rastopljenog karamela. Ukrasi se po želji, tučenim slatkim vrhnjem, arancinima, grožđicama ili bademima.

Rožadafoto:experience.dubrovnik.hr

Recepti za štrukle i zagorsku juhu preuzeti sa stranica Turističke zajednice Krapinsko-zagorske županije. Potražite na toj stranici još finih recepata koji krijepe tijelo i griju dušu. A kad se fino najedete, niko vam ne brani da od srca zapjevate.
Recepti za rožatu, mariniranu tunjevinu i šporke makarule preuzeti sa stranica Turističke zajednice grada Dubrovnika.

Naslovna fotografija: www.visitdubrovnik.hr[:en]One of the numerous things we like from rainy autumn repertoire is socializing in intimate, cosy home atmosphere which, all of the sudden, during cold rain, seem very appealing.

Of course, the more the merrier, so we are very glad to cook something nice and warm for our dearest guests. If you have already delighted your guests, in your host-cook role, with international cuisine which you prepared and served with a lot of love and care, and you are running out of ideas…why not cook something ours, homemade, with a touch of tradition and a story from history?

We bring you a few suggestions for attractive menu, from Zagorje to far south, so  you can choose something according to your taste that will bring joy to fine palates of your guests.

Zagorski stolfoto:www.tzkzz.hr Zagorje’s table

Pork tenderloin Stubica

4 pork tenderloins

15 dried plums

40 dg butter

0,3 dl oil

0,3 dl plum brandy (šljivovica)

3 dl sour cream

1,5 dl cooking cream

fresh parsley leaves

2 dl white wine

pepper, salt

Remove all bones from the pork tenderloin and stuff them with butter and dried plums. Add salt and fry the tenderloins in a hot frying pan. Cut the rest of the dried plums into strips, soak them in white wine and add them to the tenderloins. While cooking, the amount of wine will be reduced to 1/3. Then add the sour cream and cooking cream and cook until the sauce thickens. At the end, add the plum brandy and cook for another 1 to 2 minutes. Pour the sauce over the pork tenderloins and top with finely chopped parsley. When frying the tenderloins, be careful not to overcook them. Since this is a very tender meat, it is better to remove the tenderloins from the frying pan and put them on a warm plate and finish making the sauce separately. As a side dish, we recommend homemade pasta, rice cooked on butter or cooked macaroni

Note: Pork tenderloin Stubica is a specialty dating back to the 16th century and was served in noblemen’s homes.

Štrukli – Cheese filled pastry

bb-stuklijada1foto:www.tzkzz.hr

Ingredients: Combine an equal amount of allpurpose flour and pastry flour, some warm water mixed with vinegar, salt, one egg, 2 spoons of oil, and mix the ingredients on a wooden surface to form a dough. Keep kneading the dough until it begins to separate from the surface. Shape the dough into smaller ball shaped pieces, cover with a clean dishtowel and let it rest for about one hour. Then place the dough on a large surface such as a kitchen table or table cloth and begin rolling out the dough with a wooden rolling pin (mlinčenjak). Lightly brush the dough with oil to prevent from sticking and continue rolling out the dough with your hands until it is thin and covers the surface of the table. The dough hanging off the edges of the table should torn off with your hands. Spread out the filling along the dough on the edge of the table cloth, brush with melted butter, margarine or oil and roll the dough tightly with the help of the table cloth. Cut into pieces using the rim of a plate, place in a greased dish and bake. The štrukli can also be cut using a knife after baking. To make a cheese filling you will need 1 cottage cheese, eggs, salt, sour cream and a bit of sugar to add some sweetness. Mix all of the ingredients with a fork and spread evenly over the dough. Arrange the štrukli in a greased ovenproof dish and top with melted butter, margarine, oil and sour cream.

Zagorje soup

(serves 4)

70 dg potatoes (white)

5 dg cured bacon or pork neck

5 dg red onions

2 garlic cloves

2 dl sour cream

5 dg carrots

2 dl white wine

Sweet paprika, salt, pepper, bay leaf, vegeta (vegetable and herb seasoning), whole black pepper, flour, parsley leaves, lard (2 teaspoons), oil. Cut the cured bacon into small pieces and fry them on the lard. After a few minutes, add finely chopped onions and saute until soft. Add chopped garlic, paprika, chopped carrots, bay leaf, salt and vegeta. Peel the potatoes and cut them into small cubes, then cook them in salted, boiling water. When the vegetables are soft, add the potatoes and white wine. Simmer on low heat. In a separate bowl, mix together two spoonful of flour and sour cream, and pour the mixture into the soup through a strainer. Cook for another 10 minutes. Season to taste and serve.

zagorska_juha_vuglec bregfoto: www.vuglec-breg.hr

Marinated tuna in Dubrovnik way

(4 persons)

– tuna 80 dg

– flour 6 dg

– olive oil 1 dl

– onions 15 dg

– vinegar 0,4 dl

– garlic 2,5 dg

– rosemary 3 dg

– leaves of parsley 2 dg

– laurel leaves 0,5 dg

– sugar 0,5 dg

– lemon 8 dg

– black olives 10 dg

– pepper 0,1 dg

– salt 2,5 dg

Cut tuna in pieces (thick slices), put salt and dip in flour. Fry in hot oil and take it out into a separate dish. On oil where tuna was fried add onions chopped in slices and cook until it becomes soft. Add chopped garlic and parsley, laurel leaves and rosemary. Pour 1 dl of water and cook for 10 min. Add sugar, pepper, vinegar and salt. Pour hot marinade over fried fish and leave to cool.Once the marinade is cool, it is kept in fridge. When serving on a plate or in a dish put onions with herbs from marinade. Lay the fish on it and decorate with slices of lemon and black olives. Put parsley over it.

marinirana tunjevina
foto:experience.dubrovnik.hr

Šporki makaruli (‘Dirty pasta’)

Pasta dish with meat sauce, made by Dubrovnik’s nobleman on occasion of St Vlaho

The term dirty came for the way of serving this dish. Namely, when the sauce with pieces of meat is eaten, last guests would only be left with pasta scarcely covered in sauce. This dish is made of meat sauce with macaroni or pasta in that shape and it is the basis of Dubrovnik’s festivity menus. Influence of Italian cuisine and similarity with recipes for the so called ragu di carne is obvious from the very recipe.

(for 5 persons)

– beef (without bones) 0,80 kg

– pork fat 0,10 kg

– onions 0.50 kg

– cooked tomato (can) 0,04 kg

– wine (cred) 0,10 kg

– leaves of parsley) 0,025 kg

– garlic 0,02 kg

– cinnamon 0,0002 kg

– clove 0,0001 kg

– leaves of laurel 1/4 pcs

– pasta 0,50 kg

– cheese (homemade-  sheep’s or goat’s) 0,05 kg

– pepper 0,0008 kg

– salt 0,03 kg

Preparation:

Chop meat cleaned from fat and tendons into pieces (size  1,5 x1,5 cm). In a dish where fat is heated put chopped onions. When onion is soft add meat. Simmer all until the liquid form the meat evaporates. Add cooked tomatoes and simmer shortly. Pour wine and warm water over it. The dish needs to be occasionally stirred while cooked in an uncovered dish. Add chopped parsley and garlic, cinnamon, clove, laurel, pepper and salt. The dish is simmered for about two hours, depending on quantity and tenderness of meat, while occasionally adding hot water.

Rinse cooked and drained pasta in lukewarm water, drain well, pour melted fat over it, mix it and then mix with meat and sauce. Leave to rest for 10-15 min before serving.

The dish is served with homemade grated sheep or goat cheese.

šporki makaruli
foto:experience.dubrovnik.hr

Dubrovnik rozata –a perfect dessert

Dubrovnik’s rozata is original Dubrovnik’s delicacy, a part of Croatian gastronomic heritage. It is mentioned already in Venetian times, in notes from 1300, as a ‘monk’s pudding’. Despite strong influence of Venetian and Ottoman Empire, it has been carried out through generations. It got its name after its main ingredient, Rosalin – rose liqueur.

Today it is unavoidable part of every better Dubrovnik’s restaurant, and is also prepared in other parts of Croatia.

For 6 persons

– 6 eggs

– sugar 0,12 dkg

– milk 0,5 l

– crystal sugar for caramel 0,06 kg

– rose liqueur (or rum) 0,01 l

– half vanilla stick

– sweet cream 0,2 l

– some raisins

– orange peel in sugar (arancini) 0,03 kg

Preparation:

Boil milk and vanilla. Mix eggs and sugar in a special dish. Add cooled milk to this mixture. Stir constantly; be careful not to create foam on the surface. Caramelize the rest of sugar and coat the edges of the dish. In this dish put prepared mixture of eggs and milk and put in heated oven in a dish with water to condense the mixture.

When the mixture is half condensed put some raisins soaked in rum in the middle of the dish. Bake in moderate temperature from 150 – 160º C.

When the mixture is completely condensed and cooled, pour melted caramel over it. Decorate as you wish with whipped cream, arancini, raisins or almonds.

dubrovačka rozatafoto:experience.dubrovnik.hr

Recipes for štrukli and Zagorje soup are taken from web pages of Tourist board of Krapina-Zagorje County. There you can search for some more nice recipes that refresh body and warm the soul. And when you are full, feel free to sing a song.

Recipes for rožata, marinated tuna and dirty pasta are taken form webpage of Dubrovnik City Tourist Board.

 

 

 

 

 

 

 

[:]

SEOSKA IDILA – svjetski trend unutar kojeg Hrvatska ima što dati

Trendovi u svjetskom turizmu prilično su promjenjiva kategorija, a povećana potražnja za seoskim domaćinstvima jedan je od aktualnijih. Naime, u značajnom je porastu broj turista koji umjesto komfora moderno opremljene, ali nerijetko hladne i sterilne hotelske sobe, radije biraju boravak u starinskoj kući nekog seoskog imanja, koja nudi mnogo neposredniji dodir sa domaćim običajima i lokalnom kulturom.

foto: Gondola Sotin, Vukovarsko – srijemska županija

Seoska imanja prilagođena za prihvat gostiju kombiniraju ono najbolje – domaćinski pristup i vrhunsku gastronomiju u autentičnom lokalnom ambijentu. Prekrasna priroda koja ih okružuje doprinosi iznimnom osjećaju odmora i relaksacije, a starinske kuće u kojima se odsjeda, prepune izvornih predmeta iz prošlosti, pružaju zbilja osobit ugođaj.


foto: Turistička zajednica Virovitičko -podravske županije

Lokalne delicije – poput fiš paprikaša, čobanca, kulena i čvaraka u Slavoniji, ili pak pašticade, janjetine, pršuta i sira ukoliko se gost našao u dalmatinskom zaleđu – ovdje stižu pravo iz toplih kuhinja ljubaznih domaćica, čiju životnost teško može nadmašiti ijedan restoran.

Pita od jabuka
foto: Turistička zajednica Virovitičko – podravske županije

Gosti znaju da će upravo ovdje popiti najbolju čašicu domaćeg vina ili rakije, a osim fantastične hrane, njihovi će im domaćini ponuditi i prave atrakcije. Sadržaja ima napretek, a oni sežu, primjerice, od razgledavanja ergele konja uz mogućnost jahanja te vožnje seljačkim kolima i fijakerima, pa do iznajmljivanja ribičke opreme i čamaca – poznatih dunavskih čiklji!
Na seoskim gospodarstvima uživat će i naši najmlađi – njih će, osim igre na svježem zraku, zasigurno veseliti druženje sa domaćim životinjama.

10917298_10205249341129774_6866728483549571388_nPustara Višnica, privatni album uredništva

Ne čudi nas, stoga, što strani gosti sve više i više biraju ovakav tip odmora… U suglasju s prirodom i tišinom koje ovakve destinacije nude na dlanu, brojni gosti se rado vraćaju mjestima koja oduševljavaju svojom prirodnom ljepotom i eko bogatstvom a kojeg imamo napretek. Posebice u našim kontinentalnim županijama.

10997009_10205249466212901_7619559040357329137_nPapuk, privatni album uredništva

Naposljetku, nema živopisnijeg načina da se vidi kako se nekada radilo i živjelo, a ni ukusnijeg specijaliteta od onog iz domaće kuhinje!

foto: TZ Požeško -slavonske županije

Seoska domaćinstva mogu tako postati mjesta susreta, druženja, zabave i nevjerojatnih uspomena i doživljaja koja će posebno razveseliti naše najmlađe.


Foto; Seoski turizam Na malenom brijegu, Bjelovarsko – bilogorska županija

Može ih se posjećivati kroz sva godišnja doba, priroda će uvijek pokazati svoju lijepu stranu bez obzira na to gdje otišli. Brojna jela našeg kontinenta, postala su vrijedno tradicijsko blago, prepoznatljivo i u svijetu.

foto: www.visitzagorje.hr
A kada se uz gastro raskoši naših kontinentalnih županija, pronađe i odličan sadržaj- zabavi neće biti kraja.
Odmorite se stoga na zelenoj strani Lijepe Naše!


Foto: Vila Bilogore

Pozivamo vas da se prisjetite još jednom naših top mjesta za vrhunsko blagovanje u raskošnoj prirodi i da istražite bajku hrvatskog kontinenta:

Kamo na izlet u Bjelovarsko – bilogorskoj županiji

Zašto posjetiti Zagorje

Sisak i okolica

Za podravskim i slavonskim stolom

Kamo na izlet u Vukovarsko – srijemskoj županiji

Naslovna fotografija; Pustara Višnica, privatan album uredništva