SUPETAR ponovno domaćin najvećeg kulinarskog festivala u regiji
Od 9. – 13. travnja Supetar će po 5. put ugostiti preko 500 sudionika najvećeg kulinarskog festivala u regiji - BISER MORA.
Vrhunski kuhari, enolozi i stručnjaci iz područja kulinarstva iz više od 15 zemalja susresti će se i ove godine u Supetru i krenuti u natjecanje za ovogodišnjim „Biserom mora“.
Organizatori ovog festivala – Savez kuhara mediteranskih i europskih regija (SKMER), Svpetrvs hoteli d.d., Grad Supetar i Turistička zajednica Grada Supetra, najavljuju pregršt kulinarskih događanja, prezentacija eminentnih stručnjaka, tematskih večeri zemalja sudionica, koncerata i gastro tura.
U programu ovogodišnjeg Bisera mora održati će se i državno natjecanje barmena s međunarodnim sudjelovanjem u najatraktivnijim disciplinama – „klasični stil“ i „fler“ na atraktivnim lokacijama - na supetarskoj rivi i prekrasnoj terasi novog hotela „Osam“ u samom središtu Supetra.
Sva događanja u sklopu festivala su besplatna i otvorena za javnost.
Rezervacije smještaja potražite na www.watermanresorts.com.
Više informacija o samom festivalu i mogućnostima za sudjelovanjem možete dobiti na www.skmer.hr i facebook stranici Skmer Acmer.
Pripremite najukusniji parfe od jagoda
Vrgorački kraj nadaleko je poznat po vrgoračkoj jagodi. Ovo slasno voće najbolja je i najkvalitetnija jagoda u Hrvatskoj, izvozi se diljem europe, te pokriva 55 posto domaćeg tržišta.
Foto: Tz grada Vrgorca
Bere se u svibnju i prava je inspiracija za izradu brojnih slastica, kolača, torti, krema...
Donosimo recept za izradu najukusnijeg parfea od jagoda. Za pripremu potrebna je svježe ubrana jagoda, preporuča se vrgoračka.
PARFE OD JAGODA
Sastojci: 450 g jagoda, 4 dcl slatkog vrhnja, 3 žumanjka, 200 g šećera, 2 žličice likera od jagode ili trešnje
Jagode oprati, izmiksati u multipraktiku ili lagano mikserom dok se ne dobije fina smjesa. Umutiti žumanjke i sećer (potrebno je da se sećer potpuno rastopi). Izmješati sa pasiranim voćem. Dodati 2 žličice likera od jagode ili trešnje. Umutiti šlag te pažljivo sjediniti sa pripremljenom smjesom. Smjesu izliti u kalup obložen folijom ili u manje zdjele za puding. Smjesu ostaviti preko noći u zamrzivacu da se dobro rashladi i stisne.
Serviranje: Ukrasiti šlagom i komadićima svježih jagoda.
Dobar tek!
Dubrovačka rozata - otkrivamo izvorni recept
BOGASTVO OKUSA
Dubrovačka rozata izvorna je dubrovačka delicija, dio hrvatske gastronomske baštine. Spominje se još od vremena Mletaka, u zapisima iz 1300. godine kao „fratrov puding“. Usprkos mnogim utjecajima tadašnjih sila Mletačkog i Osmanskog carstva, prenosila se generacijama i uspijela zadržate svoj izvorni recept. Dobila je ime po svom glavnom sastojku, Rosalinu - likeru od ruže.
Danas je rozata nezaobilazni dio ponude svakog boljeg restorana u Dubrovniku, također se priprema i u drugim djelovima Hrvatske.
Potrebni sastojci za 6 osoba
- 6 jaja
- šećer (kristal) 0,12 dkg
- mlijeko 0,5 l
- šećer kristal za karamel 0,06 kg
- liker od ruže (može i rum) 0,01 l
- polovina štapića od vanilije
- vrhnje (slatko) 0,2 l
- malo grožđica
- ušećerene kore naranče (arancini) 0,03 kg
Priprema
Prokuhajte mlijeko i vaniliju. U posebnoj posudi izmješajte jaja i šećer. Ohlađeno mlijeko dodajte izmješanoj smjesi. Neprestano miješanjte, pazite da se ne stvara pjena na površini.
Preostali šećer karamelizirajte i obložite kalup zdjele. U tako obloženi kalup izlije se pripremljena smjesa i stave u srednje zagrijanu pećnicu u zdjelu sa vodom da se krema stisne. Kad je smjesa napola stisnuta u sredinu zdjele ubaci se nekoliko grožđica namočenih u rum da ostanu u sredinu oblika. Peče se na umjerenoj temepereturi oko 150 do 160º C. Kada je smjesa stisnuta rozata se izvadi i ohladi i preko nje se ocijedi tekućina rastopljenog karamela. Ukrasi se po želji, tučenim slatkim vrhnjem, arancinima, grožđicama ili bademima.
Skradinska torta - ljepota za nepca
RECEPT
Gastronomija šibenskog kraja diči se vrhunskim slasticama od kojih je najpoznatija Skradinska torta. U nastavku pročitajte kako je napraviti po orginalnoj starinskoj recepturi.
Potrebno:
·12 jaja
·40 dg šećera
·40 dg oraha i badema (mljevenih)
·vanilin šećer
·rum
- čokolada za glazuru
Upute:
Vanilin šećer, rum, žumanjak i šećer dobro istuči-izmiksati.
Bjelanjak se istuče posebno.
U izmiješani žumanjak i šećer dodaje se jedna po jedna žlica bjelanjka i oraha.
Sve zajedno izliti u kalup, namašćen i pobrašnjen (ili obložen papirom za pečenje), te staviti peći u pećnicu.
U početku na temp. 220, nakon deset minuta smanjiti temperaturu i pokriti folijom.
Peci oko (min) 30 minuta, pripaziti da ne zagori.
Ohlađenu tortu preliti glazurom po želji (najbolje debelom čokoladnom).
Ohladiti!
Milan Brtan
Izvor: net.hr
Pripremite tradicionalnu dalmatinsku pašticadu
Pašticada je daleko najpoznatije i najtradicionalnije jelo koje asocira na Dalmaciju. Interesantno je da ne samo da svaki grad ima svoju inačicu, odnosno način pripreme, već se recepti razlikuju od domaćinstva do domaćinstva.
Međutim ono što im je zajedničko svima jest činjenica da je pašticada jelo ‘od sveca’, odnosno blagdansko jelo koje se priprema i služi u pravilu samo za velike fešte (slavlja).
Za tradicionalnu pašticadu svaki će vam kuhar reći da od mesa odaberete frikando, međutim mene je praksa naučila da su ruža ili orah daleko mekši i nježniji, samim time i jednostavniji za pripremu.
Nadalje, svi će vam reći da u pašticadu ide mrkva. Prava pašticada ne podnosi mrkvu, ne zbog okusa, nego zbog boje koja jako posvijetli umak (a prava pašticada MORA biti tamna).
Neki će ići tako daleko da će vam reći da u pašticadu uopće ne ide voće. Priznat ću vam da sam namjerno odabrala samo šljive kao sastojak osnovnog recepta, jer u moju pašticadu često ‘ugaze’ i smokve i borovnice i brusnice (orašaste plodove da ne spominjem).
Bilo kako bilo, ovo je moj osnovni recept za pašticadu, kojeg možete ili iskoristiti ovakvog, ili ga oplemeniti svojim tajnim sastojcima. U svakom slučaju, kad zagrizete u finalni proizvod kojeg naprosto morate poslužiti s domaćim njokima od krumpira, zagrist ćete u sam korijen tradicije Dalmacije.
Uslast!
Priprema:
Meso našpikajte češnjakom i pancetom (dugačkim nožem zasijecite tanke, uske džepove unutar mesa u koje ćete naizmjenice nagurati ploške/trakice češnjaka i trakice/komadiće pancete), premažite ga solju i paprom, namažite maslinovim uljem, pokrijte (prozirnom folijom) i ostavite da se marinira preko noći (ili najkraće sat-dva).
Pecite na u pećnici na 180-200°C minimalno pola sata, okrenite bar jednom da se zapeče sa svih strana.
Za to vrjeme, u velikom loncu na svinjskoj masti zažutite kapulu (luk) nasjeckanu na ploške. Dodajte usitnjene šljive, začinite, zalijte prošekom i vinom, dinstajte 15-ak minuta.
Umak propasirajte ili ga sameljite u blenderu/multipraktiku, vratite ga nazad u lonac.
Izvadite meso iz pećnice, narežite ga na šnite i stavite u umak. Ne zaboravite dodati i ‘umak’ od pečenja.
Ukoliko je umak pregust, dodajte malo vode.
Kuhajte satima (na laganoj varti); što duže kuhate, meso će biti mekše a pašticada ukusnija.
Izvor, foto: www.volim-meso.hr
Posjetite festival čokolade u Opatiji
06.12 2013 - 08.12.2013
OPATIJA
Možete li zamisliti bolji početak prosinca, mjeseca bogatog događanjima, od Festivala čokolade? Čokolada, slatko zadovoljstvo koje ispunjava optimizmom i zadovoljstvom, oduvijek je bila simbol bogatstva, sreće i ushićenja. Zato i je tako neodoljiva. Najslađi početak prosinca doživite u Opatiji na već tradicionalnom Festivalu čokolade od 06. - 08. prosinca 2013.!
[nivo effect="fade" directionNav="button" controlNav="true" width="600px" height="360px"]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/11/Festival_cokolade_1.jpg[/image]
[/nivo]
Magični vinski svijet hvarskih vinogorja
Tradicija vinarstva i vinogradarstva na otoku Hvaru seže do antičkih vremena. U IV stoljeću pr.K. Grci s otoka Parosa osnovali su svoju koloniju Pharos na području današnjeg Starog Grada. Iz svoje pradomovine donijeli su kulturu vinove loze. O značenju vinove loze i vina za stare Grke govore nam metalni novčići koji su se kovali u Pharosu i Issi (današnji Vis), a koji su prikazivali grozd s lišćem vinove loze s jedne, a pehar za vino (kantharos) s druge strane. Dolaskom Rimljana 219. pr.K. širi se uzgoj vinove loze. U ruševinama rimskih villa rustica mogu se pronaći ostaci vinskih presa. Hvarski statut iz 1331. godine zabranjivao je uvoz vina na teritorij hvarske komune, osim ako je bila nerodna godina.
Sredinom XIX stoljeća lug (oidium),filoksera i peronospora uništili su vinograde u Francuskoj i Italiji što je dovelo do velike potražnje za dalmatinskim vinima koja su se isticala bojom, većom količinom alkohola i aromom. Tada na Hvaru, kao i ostalim dijelovima Dalmacije, vinogradari počinju sjeći masline, smokve i rogače a sade vinovu lozu, i to isključivo crne sorte.
Početkom 1892. Austrija i Italija potpisuju trgovački sporazum koji omogućuje uvoz jeftinih talijanskih vina na tržištu Austro-Ugarske i time uzrokuje krizu dalmatinskog vinogradarstva. Samo dvije godine kasnije u Dalmaciji se pojavljuje filoksera koja na Hvar stiže 1909. godine. Kriza u vinogradarstvu prisiljava mnoge težake na odlazak u Novi svijet u potrazi za poslom. U tim zemljama mnogi Hvarani su bili pioniri vinogradarstva. Obnovu vinograda onemogućilo je i izbivanje Prvog svjetskog rata.
Pojava privatnih proizvođača vina krajem 1980-ih uvodi novu perspektivu u proizvodnju otočkih vina. Za razliku od kvantitete kojoj se težilo tijekom za vrijeme socijalizma, privatni proizvođači naglasak su stavili na kvalitetu vina. Da su u tome uspješni potvrđuju mnogobrojne nagrade koje dobijaju na međunarodnim natjecanjima vinara.
Ako Vas put ponese do otoka Hvara ne propustite kušati neka od ovih vina:
Bogdanuša je autohtona vinska sorta s otoka Hvara. Jedno je od najboljih bijelih dalmatinskih vina sa 11-12,5 % alkohola, svijetložute boje, lagano kiselkasta i blagog mirisa. Najviše je ima u okolici Vrboske.
Parč se od davnine sadio u istočnom dijelu otoka Hvara. Odlikuje se mirisom po muškatu i zlatnožutom bojom te ima oko 12 % alkohola.
Plavac mali najpoznatija je dalmatinska sorta vina a najkvalitetnija vina ove crne sorte dolaze s južnih obronaka otoka Hvara. Tamnocrvene je boje, raskošnog bukea i izražene arome plavca te 13-14,5 % alkohola. Ovo vino je vrhunac hvarskog vinarstva.
Foto i tekst: Siniša Mikulčić Matković - Secret Hvar travel agency
http://www.secrethvar.com/
Gastronomija Dalmatinske Zagore
GASTRO BLOG
I tako, Sinj Vam je smješten dvadeset minuta od Splita uzbrdo, ima Alku, Gospu, Cetinu, Alkar i Junak od sporta, u polju masa obradive zemlje na brdima kamenjar. Ima semafor i nekakvi aerodrom, eto vidite, možemo i charterom do gori. Hajde sada ću malo ozbiljno.
O Sinju i čitavom Cetinskom kraju zaista je napisano mnoštvo tekstova, na metre knjiga i na kilometre filmskih traka je snimljeno, pa opet uvijek se ima nešto za dodati, nekakvi sitni detalji koje su neki prije nas preskočili evidentirati ili spomenuti.
Koliko je ovo lijep i specifičan kraj skužili su ljudi davno, pa čak i stari rimljani. Na Čitluku, naselju na sjevernome ulazu u Sinj podigli su koloniju, gradić Kolonia Claudia Aeekum, a znate da su stari rimljani gradove i zidine dizali planski i osmišljeno. Voda, zemlja, kanalizacija, vjetar...i tako dalje,sve su to oni kalkulirali.
Ugodno mjesto za stanovanje! Pronađeno je i par ostataka villa rustica i nadgrobnih spomenika koji nam dokazuju da su rimski legionari uživali svoje zaslužene mirovine baš u Sinju i okolici nakon što su osvojili cijeli, do tada, poznati svijet.
A onda se besio big bang, nestalo je struje, nastao je mrak, Rim je otišao u stečaj, vrime je stalo, došli su neki novi divlji ljudi sa sjevera, udomaćili su se tu, pripitomili su se, sredili zemljišne knjige i odlučili se da ih više nikada neće potjerati sa njihovih parcela.
Obećanje su održali, cijelu povijest ovoga kraja obilježili su ratovi, zemlja je natapana krvlju, ljudska sjena i korak je skoro bio rijetkost, tako dragi moji, nemojte se čuditi i pitati se zašto su ovdašnji stanovnici ovoliko ponosni!
Ostat ću još malo u povijesti. Ovaj put na redu su putopisci iz 17. i 18. stoljeća.
Prvi na redu je talijanski fratar, biolog, geolog i putopisac Alberto Fortis. Ako vas zanima Dalmacija i njena povijest, nabavite ovu knjigu, biti će Vam od velike pomoći. Danas kad smo međusobno povezani na sve moguće načine, zamislite smo kako je bilo njemu na konju po zaraslim rimskim cestama i golom kamenjaru, skoro je zaplakao na Klisu kad je pogledao more i otoke, civilizaciju...mislio je da se više nikada neće vratiti. Samo putovanje je prošlo bolje nego što je ikada zamišljao. Zanemarimo li stručne dijelove knjige primijetit ćemo da se puno riči potrošilo na SPIZU, šta se jede i šta se pije.
Baš ta spiza i spizavanje je trebala biti tema ove dizertacije, ali malo sam se zanio, pa ne možeš odma za stol i u kužinu. Treba upoznati i neke elementarne stvari, pinku kulture i mrvu povijesti.
Znači prvi gastro-Robinsin je bio talijan.
Njemu je bilo posebno drago mlijeko, na sve moguće načine. 'Kiselina', vrhnje, maslo, sirevi, ovčiji, kravlji kozji, toliko je otkačio na milsove pretke, da je skoro svaku stručnu disertaciju završavao sa hranom i koliko su domaćini uljudni i kako se dobro i kvalitetno hrane. Naravno, nema light proizvoda, kefira niti soja latte, ali dragi moji ako dublje pronjuškate po sinjskoj i splitkoj peškariji ( pazaru ), možete pronaći upravo upravo takve proizvode.
Sir iz mišine je ono kao hit danas?
A tek pečeno meso? Janjetina, puretina, divljač?
Sve je to moj talijan prova, ja ga zasad samo pratim, moram, da ne bih štogod slučajno preskočio, evo nikako da provan pečenu janjetinu u prirodi serviranoj na crnoj pogači, danas poznatijoj kao Vrlička pogača.
Tko zna, možda mi se posrići jednog dana.
Da mi se vegetarijanci ne bi našli štufi i uvriđeni, ljutike, kapule i luka se gutalo na tone, danas bi se reklo da ' jedan Orbit nakon jela....bla bla'.
Vrime leti dalje, a jednoga dana temo neke 1838 godine, u Sinju se pojavila i jedna okrunjena glava. Dosadilo mu more i otoci, pa je poželio vidjeti šta je 'giri iza brda'. One se zvao Friedrich, Kralj saksonski. Dvorski kancelar je vodio dnevnik, a naš Ivan Mažuranić prevodio. Sve bi bilo u najboljem redu i po starom rasporedu, od alke, čistog i urednog grada, lipih kuća i vrtova, kulturnih domaćina, genijalne spize da se na meniju nije pojavio - sladoled.
Tu slasticu u Sinj su donijeli venecijanski vojnici, porijeklom švicarci - obitelj Trek. Koliko je ekipa ostala oduševljena pokazuje rečenica : ' Kavana Tomasseo u Trstu ne bi napravila boljega!'.
Ovaj ulomak iz dnevnika samo je pokazatelj koliko su se Sinj i Cetinska krajina počeli buditi nakon stoljeća ratovanja i počeli ubrzano uključivati u moderna nadolazeća vrimena, ali i da je ovo sredina u kojoj se i te kako dobro miješaju Mediteran i kontinent, zapad i orijent, pogotovo u kuhinji.
Istina je da ne postoji nešto što bi se moglo nazvati ' Sinjska kuhinja'. Isto tako istina je da u svim mogućim hrvatskim kuharicama ima te recepte što za vršavaju sa ' po sinjski' ili 'na sinjski'.
A znam da znate da su Sinjski arambaši zaštićeno nematerijalno dobro RH? Jel' tako?
Bilo bi možda najbolje da se popnete ili spustite do Sinja. Restorana ima, nije ih problem naći, ja ih za sada neću reklamirati, samo moram ti reći - ' sve šta pliva, leti, gmiže, puže i raste u Sinju će ti spremiti u pijat!'Stvarno, ovamo se još drži do stađuna, sezonske hrane i ne brini, industrije nema, zrak je čist, priroda buja, rijeke i jezera su hladni, pitki i puni ribe. Nema GMO mesa ni verdure, na vino se navikneš brzo, malo je jače i oporije, sotre su domaće.
Zaboravi i na žgaravicu ako te muči, popit ćeš domaću orahovicu!
Mario Despotović - Fizi
[nivo effect="fade" directionNav="button" controlNav="true" width="600px" height="360px"]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/11/BCP_3936ss.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/11/BCP_3937s.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/11/BCP_3938_s.jpg[/image]
[/nivo]
Martinje u Zagrebačkoj županiji
BLAGDAN VINA
U studenom se na Dan sv. Martina mošt pretvara u vino. Popularno Martinje, blagdan vina, običaj je koji je duboko ukorijenjen u tradiciju sjeverozapadnih krajeva Hrvatske pa se tako još i danas posebno obilježava. U Zagrebačkoj županiji Martinje se slavi po mnogim gradovima i mjestima. Među njima se tradicijom i bogatstvom programa ističe Dugo Selo, čiji je sveti Martin zaštitnik, te Samobor, Sveti Ivan Zelina, Velika Gorica i Jastrebarsko.
11.11.2013.
Više:www.tzzz.hr
Foto: Saša Plejić
[nivo effect="fade" directionNav="button" controlNav="true" width="600px" height="360px"]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/11/Grožđe-Saša-Plejić.jpg[/image]
[/nivo]
Dani otvorenih vrata agroturizama Istre
PROMOCIJA SEOSKIH DOMAĆINSTAVA
03.11.2013 - 24.11.2013
Dani otvorenih vrata agroturizma Istre organizirani su od strane AZRRI-Agencije za ruralni razvoj Istre Pazin u suradnji sa agroturizmima Istarske županije. Cilj otvorenih vrata agroturizma Istre je promovirati seoska domaćinstva i njihovo imanje te istarsku gastronomiju kao zaštitni znak ruralnog prostora sa svrhom da nadrastu regionalni značaj i postanu međunarodno zanimljiva destinacija. Oživljavanjem i širenjem ponude autohtonih jela i proizvoda polako se vraća, na veliko zadovoljstvo uživatelja u dobrim okusima, povratak na selo, floru i faunu te gostoljubive domaćine.
Dani otvorenih vrata agroturizma Istre održati će se od 03.11. do 24.11. (samo nedjeljom) a uključeno će biti 11 agroturizama koji će nuditi jelovnik po promotivnoj cijeni od 60,00 HRK.
Program Dana otvorenih vrata agroturizma Istre preuzmite OVDJE.
Info:
Foto: www.istra.hr
Recepti za prste polizat
DUBROVAČKA KUŽINA
Kako danas, tako i u prošlosti – naš kameni biser, grad Dubrovnik, oduvijek je bio živo i posjećeno središte Mediterana. Zajedno sa trgovcima i putnicima namjernicima, pristizali su ovdje i novi začini i tehnike obrade i spremanja jela, od kojih se neka, poput čuvene zelene menestre, spominju još u pisanim dokumentima iz 14. i 15. stoljeća!
Interesantno da je utjecaj na dubrovačku kužinu imao i sam senat, koji je inzistirao na umjerenosti pri jelu te jednostavnosti, što je rezultiralo jednom od najzdravijih kuhinja koje poznajemo. Na radost svih naših gurmanski nastrojenih čitatelja, donosimo neke od recepata koji osim što su pravi užitak za nepca, nose sa sobom i dašak tradicije...
[nivo effect="fade" directionNav="button" controlNav="true" width="600px" height="360px"]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/11/Rožada.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/11/Dubrovacka-kuzina.jpg[/image]
[/nivo]
ORANCINI su slastica od narančine kore, te je jako bitno da naranče budu poznatog porijekla. Naranču je potrebno oguliti i izrezati na dugačke rezance ili okrugle komade, koji se namaču u vodi nekoliko dana. Potom se stave cijediti i prokuhaju. U vodu se dodaje šećer u jednakoj količini kao i korice i kuha dok tekućina ne ispari. Nakon kuhanja, korice se cijede, uvaljaju u šećer, te se ostavljaju da se suše na zraku 2-3 dana.
Prekrasan mjesec svibanj idealan je za berbu NEŠPULA, od čijeg blagotovornog ploda se sprema izvrstan liker. Nešpule (1 kg) je potrebno izrezati i dobro izmiješati sa jednakom količinom šećera. Smjesa se ostavi na suncu 40 dana uz povremeno miješanje, nakon čega se u nju dolije 1 l rakije i ostavi još 5 dana na suncu. Nakon toga se procijedi.
Aromatična i bogata DUBROVAČKA TORTA od badema i naranči, prema pojedinim pisanim dokumentima nastala je davne 1585. godine u jednom dubrovačkom samostanu. Žumanjke od 9 jaja, 1 vrećicu vanilija šećera i oko 150 grama običnog šećera izmiješajte u pjenastu smjesu. Bjelanjke s oko 70 grama šećera istucite u čvrsti snijeg. Snijeg dodajte žumanjcima uz lagano miješanje tako da smjesa ostane pjenasta. Uz miješanje dodati mljevene bademe (350 g), krušne mrvice (80 g), narančinu koricu i sok (1 dl). Smjesu ujednačeno izmiješati, te istresti u kalup promjera 26 cm obložen pek papirom, te peći oko 35 minuta u pećnici prethodno zagrijanoj na 170 stupnjeva.
Ljubitelje morskih delicija oduševit će LIGNJE PUNJENE NA DUBROVAČKI NAČIN. Očistite 1 kg liganja te ih sitno nasjeckajte. 1 glavicu luka nasjeckati i blago popržiti na ulju te dodati glave i krakove lignji, pa ostaviti da se prži. Dodati sol, papar, sitno sjeckani česan, malo vina i zgnječenu rajčicu, a na kraju rižu (4 žlice). Čim stavite rižu, maknuti sa vatre. Dobivenom smjesom napuniti lignje i zatvoriti ih čačkalicom. Tako nadjevene lignje pržiti na vrućem ulju a pri samom kraju dodati ostatak vina od 4 žlice i kratko kuhati u tako dobivenom umaku. Osim ovih delicija, svakako probajte zelenu menestru, crnu juhu od sipe, pecenu kozletinu s krumpirima i puževe!
Dalmacija u mom koferu
Šetnja po Dalmaciji za svakoga putnika predstavlja pravo iskustvo okusa, mirisa, lepezu podsjetnika koji i nakon povratka kućama mogu nuditi snažno sjećanje na ljepote ovoga kraja.
Što bi mjesto u torbi svakog turista na povratku u njegov dom trebalo naći? Zrno soli, kap lavande, komadić slatkoga svakako se ne bi trebalo zaobići. Na Pagu ne smijete zaobići pašku janjetinu, kao što ne smijete sa sobom zaboraviti ponijeti znameniti kolut paškog sira. Tu je i nadaleko poznata čipka napravljena od čvrstog konca, po tradiciji koju na mlađe prenose starije otočanke. U putničkoj torbi se svakako moraju naći i paški biškoti, slasni prepečenci koje više od 300 godina u amostanskim odajama rade časne sestre benediktinke.
U Zadru je nezaobilazan Muzej antičkog stakla gdje možete kupiti zanimljive staklene posudice, bočice, čaše, vrčiće, ili bokaliće, izrađene tehnikom fuzije. Grijeh bi također bio ne okušati svjetski poznati slatki liker Maraskino, koji se pravi od višanja iz okolice grada, po recepturi što su je početkom 16. stoljeća otkrili redovnici Dominikanskog samostana.
Brušeni koralj sa Zlarina je nezaobilazni ljetni must have ukras za svaku ženu. Zato na ovom idiličnom otočiću investirajte u kupnju vječno aktualnih koraljnih naušnica, ogrlice, prstenčića, ili narukvice. U Skradinu, pred samim ulazom u Nacionalni park Krka, u nekom od simpatičnih lokala svakako probajte glasovitu Skradinsku tortu, kako je domaći nazivaju - prirodnom viagrom.
Za čokolade Nadalina obogaćene lokalnim i egzotičnim začinskim biljem i voćem, od crvenog papra i cimeta, preko suhih smokava, rogača i badema, sve do lavande, koristi se najkvalitetniji
kakao iz Sumatre.
[nivo effect="fade" directionNav="button" width="600px" height="360px"]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/11/skradinska-torta.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/11/skradin_7.jpg[/image]
[/nivo]
UNESCO-ov grad Trogir nudi trogirske rafiole, tradicijsku slasticu koju prethodno morate naručiti, zbog čega bi se najbolje bilo obratiti u Turističku zajednicu grada.
U šetnji Pagom tijekom ljetnih mjeseci naići ćete na otočke čipkarice koje čipku rade pred vratima svojih kuća. Pašku čipku je voljela i carica Marija Terezija koja je na dvoru imala svoju osobnu čipkaricu s otoka. Casanova, Alfred Hichcock...
UNESCO-ov grad Trogir nudi trogirske rafiole, tradicijsku slasticu koju prethodno morate naručiti, zbog čega bi se najbolje bilo obratiti u Turističku zajednicu grada. I Split ima asa u rukavu, Nadalinu, jednu do najpoznatijih hrvatskih čokoladaterija na čijim policama osim raznoraznih začina možete naći čokolade sa suhim smokvama i prošekom, bademima, rogačem, lavandom, cimetom, crvenim paprom, maslinovim uljem ili cvjetnim medom.
Pučišće na Braču nudi suvenire od visoko-cijenjenog bračkog kamena koji se mogu pronaći u njihovoj Klesarskoj školi. A ne bi bilo loše na odlasku svratiti i do malenog Dola i uživati u torti hrapaćuši, koju je prethodno potrebno naručiti kod neke od lokalnih domaćica. I Hvar ima svoja skrivena blaga, a osim glasovitih vina i ulja, tu je svakako i nježna čipka, koju od tananih listova biljke agave rade hvarske časne sestre benediktinke. Nedaleko od samostana, na hvarskoj rivi svakako zastanite na nekom od brojnih štandova i izaberite stručak ljekovite lavande, mirisni paketić ili ulje njenih cvijetova, da vas još dugo podsjećaju na ljepotu dalmatinskog otoka sunca.
Imotski uz posjet krškim fenomenima Modrom i Crvenom jezeru nudi i poznatu slasticu znanu kao Imotska torta, suhi kolač koji također možete sa sobom ponijeti u torbi. Ali i Dubrovnik ima svoja mala blaga, primjerice broštulane bajame ili ušećerene korice naranče koje se mogu pronaći u malim paketićima u nekom od brojnih gradskih suvenirnica. Slatka Korčula čuva jedan popularni objekt pred kojim ljeti turisti čekaju u dugom redu, a riječ je o slastičarni Cukarin u kojoj morate probati kolače znane kao klašun, amareto, marko polo bombica, harubica, ili bruštulane mindole.
Foto: Tz grada Skradina
Konoba - mjesto prave dalmatinske priče
[nivo effect="fade" directionNav="button" controlNav="true" width="620 px" height="360 px"]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/10/dalmatinska-konoba-1.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/10/konoba.jpg[/image]
[/nivo]
Malo je kojem prostoru u dalmatinskoj ikonografiji pridodana tolika pažnja kao konobi. Mjesto je to opjevano u pjesmama, oživljeno na filmovima, prikazano na kazališnim daskama. U njoj se odvijao živi život, u njoj se slavilo i tugovalo, plakalo i smijalo, svađalo i mirilo. I sve to uz obilje domaće spize, prave autohtone, koja se krčkala u velikim loncima na ognjištima, za obitelji, rodbinu i prijatelje. Tako je to nekada bilo.
Konoba današnjeg vremena je, uz čast iznimaka, izgubila takav karakter. Pretvorila se ona u ugostiteljski objekt u kojima su kaštradina i tripice, manistra u suvo i pašta fažol, jota i kupus izgubili rat s ćevapima i pizzama, hamburgerima i lignjama iz uvoza, onima što su na svoja dalmatinska odredišta putovali u debelom ledu tko zna koliko dugih dana, mjeseci ako ne i godina. Motiv druženja i nadalje je ostao isti, no promijenio se onaj osnovni, prepoznatljivi miris iz kužine, vonj koji je aludirao na hranu spremljenu na način kako su to radile naše bake i prabake. Konoba je ostala konoba, s istim onim ribarskim mrežama i loncima, prepariranim ribama i ostalom morskom menažerijom, no izgubio se njen osnovni smisao, njegovanje autohtonosti u gastronomskom smislu.
I zato se s punom pažnjom iščekuje projekt vraćanja konobe na dane stare slave, u kojem će se na testu naći ugostiteljski objekti koji se kite takvim nazivom. Borit će se žestoko i to ne između sebe, u obilatoj i sve više rastućoj konkurenciji, već sa samima sobom. Da bi dobile traženu Oznaku izvornosti – Pravo dalmatinsko, u svojim će loncima morati početi kuhati na recepture vezane uz dalmatinsku autohtonu spizu. U praksi to znači kako će svojim gostima morati ponuditi samo najbolje, domaće, autohtono, izvorno, proizvedeno isključivo na području naših otoka, obale i zagore. Konoba će zapravo postati brand, postat će mjesto u kojem će se guštati u gastro okusima povijesti ovoga kraja, bit će ona spoj znanja i imanja domaćih.
Projekt stavljanja konobe,odnosno njenog vraćanja na temelje s kojih je ponikla, iznijela je Javna ustanova RERA SD, a između ostalog, osim davanja oznake mjestu koje slavi lokalnu gastronomiju, pružit će i traženu kvalitetu hrvatskih proizvoda i usluga. Već krajem godine Dalmacija će dobiti svoje prve konobe s znakom kvalitete. A s njima u paketu konačno stiže i hrana koja će, makar u tim objektima, istjerati pomodarnosti i inačice raznih kuhinja koje se u konobama dosada prioritetno nudile. Konačno će domaći gost opet moći guštati u mirisima kakve je nekada ćutio u kuhinji svojih baka. A strani će moći uživati u neiscrpnom gastro blagu dalmatinskog kraja. Opet nam stiže vrijeme gavunčića i srdela na savur, fritula i paradižeta, palačinka sa skutom i medom, smutice i polpeta u šugu, raštike, kaštradine...Jela za prste polizati, a tako olako nepravedno izbrisana s jelovnika.
Foto: Konoba Panorama, Topići
Jeste li ikad probali bračku tortu Hrapoćušu?
Jeste li ikad probali bračku tortu Hrapoćušu, koja se zbog svojih sastojaka još naziva i bračkim slatkim afrodizijakom?
Uspomena s ljetovanja ili preporuka što svakako treba probati ako ljetujete na Braču. Ova ukusna torta potječe s Dola na Braču i svaka dolska obitelj ima svoj „tajni“ recept. Hrapoćuša je dobila ime po kamenu jer izgledom podsjeća na istoimeni kamen.
Zanimljivost ove torte je da može izdržati 5-6 dana na sobnoj temperaturi bez da izgubi na okusu ili kvaliteti.
Ministarstvo kulture nakon kulena, arambašića, soparnika, ličkog sira i bračkog vitalca proglasilo je tortu hrapoćušu zaštićenim nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.
U čast svoje torte svake godine mještani organiziraju veliku feštu pod nazivom “Noć hrapoćuše”. Recept i umjeće spremanja ove raritetne torte prenosile su generacije na generaciju.
Ova izvrsna senzacija sastoji se od dva sloja; biskvita od badema natopljenog u Maraschinu sa koricom od naranče, prelivenog grubo narezanim bademima i orasima umućenim u šećer i bjelanjak. Ova bogata torta se sprema isključivo za posebne prigode, a samo njeno ime inspirirano je krševitim kamenih špiljama u okolini, na koje njena tekstura vizualno aludira.
Sastojci:
Broj osoba: 10 osoba
TIJESTO
14 ŽUMANJAKA
5 BJELANJAKA
350 gr. ŠEČERA
250 gr. BRAŠNA
100 gr, ORAHA
1/2 PRAŠKA ZA PECIVO dolcela
NADJEV
9 BJELJANJAKA
650 gr. ŠEČERA
700 gr. ORAHA U KOMADU
1 LIMUN
Priprema:
Vrijeme pripreme: 60 min
1. Izradit sa miserom dobro jaja sa šečerom, te dodajte ostale navedene sastojke.
2. Pecite na temperaturi od 180 ,15-20 min.tj.dok se tijesto ne ispeče.
3. Bjelanjke malo razradite, ali ne u čvrsti snjeg, dodajte šečer i orahe u komadu.
4. Stavite smjesu u veliku plitku teču i pirjajte na laganoj vatri dok smjesa ne dobije zlatkastu boju.
5. Tada u smjesu stavite iscjeđeni limun i opet pirjajte do zlatnožute boje jer če je limun posvjetliti.
6. Nadjev je gotov kad se odvaja od teče.
7.Stavite na pečeni biskvit i pecite na temperaturi od 150 dok se nadjev ne osuši potamni cca.30 min.
Dobar tek!
Recept: http://www.coolinarika.com/
Foto: Tzo Postira