POVIJESNA BORBA ZA OPSTANAK OSTAVILA JE TRAGA NA LICU I RUKAMA, ALI I DUŠAMA, TIH PONOSNIH LJUDI

Od dolaska na ova područja, na škrtu zemlju dalmatinskog krša, te izdašno Jadransko more, gdje je prekrasna obala, osiguravala sve za odličan život, oni vode borbu! Prvo onu uvijek na poraz osuđenu, onu s prirodom koju krotimo i držimo pod kontrolom, no zna se tko je – gazda!
Te i onu drugu, s brojnim tiranima i osvajačima, koji su kroz stoljeća, tijekom povijesti, iz desetljeća u desetljeće, napadali, otimali, uništavala sve ono što su ti – dalmatinski judi – stvarali!
Mukotrpno, svojim žuljevitim rukama kamen po kamen vadili su, prebacivali ga i slagali u mire (ogradne zidove), tog dobivenog komadića zemlje. Nizali suhozide, dio po dio kao čipku oko parcela, reseći tako najvećim nizom bisera od sivog kamena, otoke ali i kopnene dijelove malih oranica od škrte zemlje otkinute. U njima se sadila vinova loza, širili maslinici, gdje se moglo i agrume i lavandu uzgajati, sadili su pšenicu i kukuruz. Krumpir pa čak i duhan se u tim malim vrtačama po brdima dalmatinskog krša njegovalo i pazilo kao život svoj.
Eh’ ti dalmatinski ljudi!
Kako opisati ustrajnost i želju za opstankom, ljubavlju vođenom, na tako negostoljubljivom području. Otoci sa ono malo vode, malo zemlje, jedino sunca u izobilju. Sunca koji uništava kožu, svaka bora priča priču za sebe – od odlaska ranojutarnjeg s motikom na ramenu, prema komadima zemlje koju su još stari njihovi sakupljali i od kamena čistili. Naporan je taj dio radnog dana, u toj utrci s vremenom jer prije podne što se napravilo – to bi bilo to! Treba, naime, borbu voditi s žarkim suncem koje nemilo peče, prekopati na ruke, samo s motikom tu tvrdu zemlju.
Onda marendin, najčešće komad kruha i malo maslinovog ulja za umacat’, ako bude koji komad mesa ili sušene ribe, pa opet put pod noge. Težački dio dana je okončan, treba sada i na ribe poći. Predvečer se sjeda u barku, vadi alat, do jutra se zna ostati i loviti ono bogastvo s morskog dna. Neka zamiriše gradela i obogati se trpeza, a zatim će se i zakantati, zapivati dalmatinska pisma – ona koja dušu liči. Uz žmul vina zaboravit će se na sve nedaće, savijene, umorne i istrošene škinje, opjevat’ će se ta škrta zemlja, u svakom stihu s ljubavlju će se njegovati taj komad tla, taj mali kutak na kugli zemaljskoj koji su još preci stari izabrali.
Dok se u Zagori, nakon jutarnjeg kopanja, onoga težačkog neumornog, prelazi na brigu o blagu, životinjama koje su po brdu raštrkane u potrazi za vlatima trave koje iz kamena vire! Ako se nije na zemlji, uvijek se nešto gradi, popravlja, pa ta živost ni otok ni Zagoru ne zaobilazi. Stremljenje prema boljoj budućnosti premda su ih sve nedaće stizale.
Rezultat svega – stameni izraz lica, uspravne kolone od ne baš rječitih ljudi (ma tko ima vremena za priču?), kršni muškarci otporni na sve!
I rad, i muku, i nedaće!
Samo im njihov rodni kraj ne dirajte – ni tvrdi kamen, ni ono malo zemlje, ni barke njihove male, ni ognjišta koja su tu već vjekovima, povijest koja je krvlju i znojem ispisana. Ni obitelji njihove, zna se tko je glava u kući, tko je odgovoran i brižan za sve, pun i ljubavi ali i ponosa.
A ni konobe im te dirajte, mjesta gdje će smisao život, imati tek u društvu prijatelje i pisme.

DALMATINSKE ŽENE – RADIŠNE LJEPOTICE
Uvijek su žene ognjišta čuvale, briga o djeci, kući i muškarcu svom, svaki atom snage su zahtijevali od tih ljepotica. Ni umor ni briga, ni neimaština nisu izbrisale krasotu, ženstvenost s tih lica, po ljepoti im premca u svijetu nema.
Iako su im na kraju života tijela umorna, savinuta u struku istrošena, jer osim brige o kući, žene te dalmatinske krasotice i u polju su radile. Težački kruh zarađivale, bok uz bok sa svojim muževima, motikama baratale.
Same su i na more odlazile, i u ribe su znale, a i maslinicama se bavile. Primjer su žene sa šibenskog područja, koje su zemlju imale na Kornatima, brodicama su odlazile sređivati masline, nadgledati stada ovaca i koza, a na povratku prema kopnu, i u ribolovu bi se te morske vučice – iskazala.

Stihovi jedne od najpoznatijih pjesama o Dalmaciji
Dalmatino povišću pritrujena

Dalmatino povišću pritrujena!
Ditinstvon gladnin povist štukali;
Dalmatino povišću pritrujena!
Kroz kadene dicu čičan pasli,
a judi driti ka kolone,
Dalmatino povišću pritrujena!

LJUBO STIPIŠIĆ-DELMATA

Tekst: Dalmatian hot spots magazin

[nivo effect=”fade” directionNav=”button” controlNav=”true” width=”720px” height=”360 px”]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/01/Vrgorac_1.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/01/Vrgorac.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/01/paska-cipka.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/01/klape.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/01/Folklor-Vrgorac.jpg[/image]
[/nivo]

[nivo effect=”fade” directionNav=”button” controlNav=”true” width=”720px” height=”360px”]
[image caption=”Svadbeni običaji”]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Svadbeni-obicaji.jpg[/image]
[/nivo]

Koloplet ljubavi, plesa, zabave i domaće trpeze

Scenarij za vječnu ljubav

Običaji uoči vjenčanja širom Dalmacije su slični, prvo prezentiraju igru nadmudrivanja pri “kupnji” mlade, dok darovi koje ona donosi u novu kuću simboliziraju budućnost bogatu ljubavlju, obiljem i srećom.Tradicija puka podrazumijeva i svadbene običaje, čiji se scenarij godinama nije mijenjao, tek prilagođavao modernijim vremenima. Spoznajom kako je očuvanje kulturne baštine, danak za budućnost, sve više se njeguju sami običaji te njihov značaj. U tom se duhu u sklopu murterskoga ljeta, održava kulturna manifestacija „Murterski pir“, baš kako bi se privuklo mlade iz Hrvatske, pa i širom svijeta, da se u doglednoj budućnosti požele vjenčati upravo na način starih Murterina.

I Kulturno društvo iz Crivaca u zaleđu Splita, ovog je ljeta nanovo oživjelo sam običaj vjenčanja i snimku odaslalo širom svijeta, pa se već rade i pribilješke domaćih ljudi, čak i stranaca, koji bi također sudjelovali u starinskoj ceremoniji vjenčanja.

Ceremonija ponajprije obuhvaća prosidbu divojke. Naime, mladićev otac uz pratnju muškog dijela obitelji (mladoženja bi ostao ispred kuće) došao bi u kuću mlade, te od njenog oca i majke zatražio ruku njihove kćerke za svog sina. Tijekom obilne večere, koju je posluživala buduća mladenka, bi se razgovaralo o uobičajenim, svakodnevnim događajima. Tek pred kraj večere bi mladićev otac izvadio maramicu (koju je djevojka dala svom izabraniku) i kazao:

– Moj je sin našao ovu maramicu, pa neka je uzme ona čija je!
Djevojka bi na to morala upitati svog oca:
– Ćaća, smin li je uzeti?
Na što bi otac, ako se slaže s tim brakom, odgovorio:
– Uzmi ćeri, sritno ti bilo!
To je značilo da je divojka isprošena i onda bi i budući mladoženja mogao ući u kuću nazdraviti uz rakiju i pršut, te bi mladenku simbolično darivali – bičvama (vunenim čarapama), peškirima, rupcima.

No uoči same ceremonije vjenčanja, još par dogovora su imale obje obitelji, gdje bi se mladenka darivala i jabukom. Prvo bi svatovi mladoženje došli pred kuću, a pred cijelom kolonom bio je barjaktar. Tada bi slijedilo kupovanje mlade. Kum bi tražio njihovu prelijepu djevojku, no iz kuće bi najstariji muški član nudio druge djevojke, od onih najstarijih, pa do najmlađih. Nikako do prave. Kako bi kum davao više novca – a cjenkalo se s pravim žarom – tako bi predstavnik mladenke tražio – više. Tek kada bi svi bili zadovoljni postignutom cijenom je pred svatove izlazila mlada! Svatovi bi mlade pred crkvom dočekivali pjesmom, ali i bacanjem riže, koja je simbol plodnosti, no konkretno taj je običaj došao u Dalmaciju iz okolice Zagreba.
Naime, u dalmatinskim obiteljima se protiv uroka i zla svakom svatu stavljalo po tri zrna soli, dva lista masline te komadić blagoslovljene svijeće.

Tijekom same večere, osim blagoslova hrane, prvo bi sve pozdravio kum uz zdravicu, a tijekom večeri pokušala bi se mladoj i cipela ukrasti, te nanovo otkupiti. Sam dolazak u novu kuću za mladu je tražio još jednu provjeru – uzimanje jabuke s vrha barjaka te prebacivanje preko njene nove kuće pred svekrvom. Naravno, mladoženja bi je trebao prenijeti preko praga, a u sobi novog bračnog para čekala bi – škrinja! Radilo bi se tu o darovima koje je mladenka donijela u novu obitelj, ali i stvarima koje je mladenka pribavila za zajednički život. Nikako se nije smjelo zaboraviti raspelo i očenaši.
Sve za što bolji, novi život za mladu obitelj…

Foto: Turistička zajednica općine Murter – Kornati