Smokvenjak
[nivo effect="fade" directionNav="button" controlNav="true" width="620px" height="360px"]
[image caption="Ostojić, Smokvenjak"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Ostojic-smokvenjak.jpg[/image]
[/nivo]
Smokvenjak je tradicionalni dalmatinski kolač od mljevene suhe smokve i badema. Danas, poznati hrvatski brand ECO FIG'O nudi ga u voćnoj i pikantnoj aromi. Izvrsno izbalansirana kombinacija smokava i mljevenog papra ili smokava i citursa, zasigurno ničije nepce neće ostaviti ravnodušnim.
INFO:
Tel: +385 (0)98 196 34 78
[styled_link link="http://www.smokva-ostojic.com" variation="slategrey"]www.smokva-ostojic.com[/styled_link]
Paprenjak
[nivo directionNav="button" controlNav="true" width="720px" height="360px"]
[image caption="Starogrojski paprenjak"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Starogrojski-paprenjak.jpg[/image]
[/nivo]
Suvenir starogrojski paprenjok
Starogrojski paprenjok izvorni je suvenir rađen prema motivima tradicijskog kolačića koji su žene i djevojke Starog Grada na otoku Hvaru od 1167. godine s ljubavlju spremale sinovima i muževima u mornarske škrinje za odlaska na daleka i duga putovanja. Riječ je o medenjacima spravljanim po pomno čuvanoj recepturi starih nona i tradicionalnom načinu oblikovanja u formi amfore, ribe, srca, djeteline i drugih maštovitih oblika filigranskom pažnjom iscrtanih slatkim nitima i razigranim točkicama.
Anel - tbt d.o.o.
Vrisna bb
Jelsa, otok Hvar
[styled_link link="http://www.paprenjok.com" variation="slategrey"]www.paprenjok.com[/styled_link]
Projekt Etno eko sela
[nivo effect="fade" directionNav="button" controlNav="true" width="720px" height="360px"]
[image caption="Eko-etno sela"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/03/eko-etno-sela_3.jpg[/image]
[image caption="Eko-etno sela"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/03/eko-etno-sela_2.jpg[/image]
[image caption="Eko-etno sela"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/03/eko-etno-sela_1.jpg[/image]
[image caption="Eko-etno sela"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Eko-etno-sela.jpg[/image]
[/nivo]
Svrha projekta "Etno-eko" sela, koji je Splitsko-dalmatinska županija pokrenula u suradnji s jedinicama lokalne samouprave je zaustavljanje trenda rasprodaje didovine i vraćanje života u davno napuštena sela. Stare dalmatinske kuće, kako na obali tako i dalmatinskoj zagori i na otocima, sve su traženije na tržištu nekretnina, a nasljednici koji su već odavno napustili "rodnu grudu", privučeni zaradom olako prodaju svoju "didovinu". Da bi zaustavila trend rasprodaje autohtonih dalmatinskih sela i vratila život u njih, Splitsko-dalmatinska županija je 2005. godine pokrenula projekt "Etno-eko sela", kao jedinstveni turistički proizvod.
Od 2005 do kraja 2009. u projekt je uloženo od strane Splitsko-dalmatinske županije preko 5 600 000 kn.
Major Ethno-Eco-villages are:
Humac- Municipality of Jelsa –Hvar
[styled_list style="circle_arrow" variation="slategrey"]
- sufinanciran je konzervatorski elaborat i izrada UPU-a
- Sufinanciran je otkup nekretnine(od strane općine) u kojoj će biti etno zbirka
- Obnovljene su gustirne, uređen je vidikovac
- izletničko etno-eko selo, u blizini je Grapčeva špilja
- Postoji proizvođač ekološkog vina unutar samog etno-eko sela
[/styled_list]
Bast i Topići – Općina Baška Voda
[styled_list style="circle_arrow" variation="slategrey"]
- konzervatorski elaborat
- UPU
- Otkup stare zidine u tijeku za etno-eko zbirku
- Postoji tradicionalni restoran i smještajni kapaciteti u starim kamenim kućama
[/styled_list]
Stara Podstrana – Općina Podstrana
[styled_list style="circle_arrow" variation="slategrey"]
- konzervatorski elaborat i UPU
- uređen stari objekt čitaonice (vlasništvo općine)
- postoje smještajni kapaciteti i pješačke staze
- turisti već dolaze izletnički
- održavanje kulturnih manifestacija
[/styled_list]
Od bitnijih još je važno spomenuti Murvicu, Općina Bol, Malo i Velo Grablje, Grad Hvar i Dol, Općina Postira-Brač
Cilj projekta je očuvanje naše kulturne baštine te stvaranje visokokvalitetnoga turističkog proizvoda. Bit je sačuvati objekte tradicionalne arhitekture i izvornu matricu naselja, te ih predstaviti kao dio hrvatskog turističkog identiteta, jer ako se rasprodaju, izgubit ćemo zauvijek našu didovinu. Uz obnovu raseljenih i zapuštenih sela plan je revitalizirati tradicionalne obrte i zanate, te kvalitetnije valorizirati enogastronomske domaće proizvode poput sortnih vina, maslinova ulja i namirnica karakterističnih za dalmatinsko podneblje. Stara dalmatinska sela sa svojom pučkom arhitekturom, odnosno "Etno-eko sela" postat će novi brend u Hrvatskom turizmu. "Cilj je da se ovaj projekt primjenjuje u svim primorskim Županijama kako bi se istovremeno sačuvala i komercijalno iskoristila naša tradicionalna pučka arhitektura. U sklopu Projekta obnovit će se tradicionalne dalmatinske kuće i gospodarski objekti, škole i crkve, stara infrastruktura, kao i izgradnja novih. Projektom će se zaustaviti raseljavanje starih sela, te vratiti domicilno stanovništvo kućama.
Projekt predviđa komercijalizaciju smještajnih i ugostiteljskih kapaciteta (seoski turizam), oživljavanje tradicijske proizvodnje i starih obrta te proizvodnju zdrave hrane. Uz sufinanciranje predviđen je i Plan upravljanja etno-eko selima, a projekt je pozitivno ocijenjen od strane Ministarstva kulture, s kojim surađujemo,ministarstvo turizma i Uprave za regionalni razvoj Ministarstva gospodarstva.
Projekt je kao jedan od zajedničkih zadataka uvršten i u „Deklaraciju o Ruralnom turizmu“ koju je potpisalo 16 Županija. Također je prezentiran na prvom hrvatskom Kongresu o ruralnom turizmu koji se održao na Hvaru prošle godine i na Međunarodnoj konferenciji „Turističke mogućnosti jadranskog zaleđa“ u Mostaru , travanj 2008.
Piše: Joško Stella
Hvarsko kazalište
[nivo effect="fade" directionNav="button" controlNav="true" width="720px" height="360px"]
[image caption="Staro Hvarsko kazalište"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/03/Hvarsko-kazaliste.jpg[/image]
[image caption="Hvarsko kazalište danas"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/03/hvarsko-kazaliste_1.jpg[/image]
[image caption="Hvarsko kazalište"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/03/hvarsko-kazaliste_2.jpg[/image]
[image caption="Robinja u hvarskom kazalištu"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/03/Robinja-u-kazalistu-prije-2006.jpg[/image]
[/nivo]
Hvarsko povijesno kazalište – najstarije javno/komunalno kazalište Europe, ususret 400-toj obljetnici
Hvarsko povijesno kazalište spomenik je od nacionalnog značaja za republiku Hrvatsku, i jedan od najznačajnijih spomenika svoje vrste u Europi.
Smješteno je na prvom katu zgrade Arsenala, brodogradilišta i spremišta za komunalnu galiju iz sredine 16.st. Kao ključni objekt lučkih uređaja, smješten je u središtu urbanističke jezgre grada Hvara.
Iako je skromnih dimenzija, skladnim renesansnim oblicima spada u jedan od najljepših i najbolje sačuvanih na Mediteranu. Oštećenja koju su mu nanesena 1571. g. napadom Turaka, te eksplozijom baruta na gradskoj citadeli 1579. g., rezultirala su izgradnjom potpornih lukova u prizemlju i povišenjem objekta, što je dalo mogućnost korištenja prvog kata. Knez Petar Semitecolo, svojom je vizionarskom i demokratskom upravom, sanirao Arsenal i postigao socijalni mir u Komuni. Ta je postignuća obilježio natpisom na istočnim vratima prizemlja Arsenala: ANNO PACIS PRIMO MDCXI – PRVE GODINE MIRA 1611. Nakon izgradnje Fontika s reprezentativnim renesansnim lukovima prema trgu i terasom s Belvederom, istočni dio prvog kata uređen je u prostranu dvoranu s pozornicom koja je trebala poslužiti za kulturna i društvena događanja.
Završetak ovih radova Semitecolo je obilježio natpisom nad glavnim ulaznim vratima na Belvederu, ANNO SECVNDO PACIS MDCXII – DRUGE GODINE MIRA 1612. Znakovito jest da je Semitecolo obilježio socijalni mir izgradnjom prostora kulturne namjene i to u vremenu kada je u Europi postojalo tek nekoliko dvorskih i akademijinih ( privatnih ) kazališta. Štoviše, otvorivši ovakav prostor za sve žitelje Komune, napravio je povijesni iskorak u demokratizaciji kulture u Europi. Iako nam povijest, sve do 1712. g. nije ostavila traga o izgledu i scenskom korištenju teatra, pisani povijesni dokumenti iz 17.st. nam svjedoče da je prostor bio u namjeni.
Slijedeći povijest nastajanja prvih teatara Europe, koja su sva bila privatna ( namijenjena povlaštenim staležima ), hvarsko je Kazalište treće po starosti, a prvo kazalište otvoreno javnosti, bez obzira na stalešku pripadnost.
Danas sačuvan interijer Kazališta, prvi put izgrađen 1803.g. kada je osnovano Kazališno društvo ( prvo svoje vrste u Europi ), mijenjao se i dorađivao do 1900. g. Stilski pripada neobaroku i kao takav se uvrštava u desetak sačuvanih baroknih i neobaroknih teatara Europe.
Kazališno je društvo vodilo i program Kazališta. U kazališnim sezonama, koje su bile vezane za vrijeme karnevala, u hvarskom su kazalištu nastupale domaće i strane scenske i glazbene amaterske i profesionalne kazališne družine. Gostovale su dramske grupe i kazališta iz Splita, Zadra, Dubrovnika, Ancone i Barija. U jednoj se sezoni znalo održati i do 36 priredaba, među njima drame i komedije, kantate, koncerti i opere. Bogat scenski život Kazališta nastavljen je i u 20. st. kada su u njemu nastupale kazališne kuće i ansambli iz mnogih gradova bivše države.
Može se reći da je u bližoj povijesti tek jednom obilježena obljetnica ovog objekta. Akademik dr. Grga Novak i Akademija, zajedno s hvarskom općinom i Centrom za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara, 1972.g. obilježili su 360 - tu obljetnicu Kazališta.
Stoga je predstojeća obljetnica hvarskog Kazališta datum od izuzetne kulturno-povijesne važnosti za Hvar i Hrvatsku.
Viši kustos Muzeja hvarske baštine, Mirjana Kolumbić, prof.
Tragom rimskih legija
[nivo effect="fade" directionNav="button" controlNav="true" width="720px" height="360px"]
[image caption="Burnum"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/03/burnum.jpg[/image]
[image caption="Arheoloski Muzej Split"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/03/arheoloski-muzej-split.jpg[/image]
[image caption="Nadgrobna stela sa područja Burnuma"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/03/Nadgrobna-stela-sa-podrucja-burnuma.jpg[/image]
[image caption="Rimske legije"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/03/rimske-legije.jpg[/image]
[image caption="Trasa rimske ceste istočno od utvrde Čačvina"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Trasa-rimske-ceste-istocno-od-utvrde-Cacvina.jpg[/image]
[image caption="Tilirium"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Tilirium_1.jpg[/image]
[image caption="Tilirium"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Tilirium_2.jpg[/image]
[image caption="Tilirium"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Tilirium_4.jpg[/image]
[image caption="Tilirium"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Tilirium_3.jpg[/image]
[image caption="Muzej, postav logora Burnum"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Muzej-postav-logora-Burnum.jpg[/image]
[/nivo]
Trasom Dolabelinih legija
Augustov, a potom i Tiberijev čovjek od povjerenja, legatus Augusti pro praetore Publije Kornelije Dolabela, zasigurno je ime koje se posebnom pažnjom bilježi u poglavlju o rimskoj Dalmaciji. Autoritet među legijama i vrsni administrator Carstva za svog namjesništva (14. – 20. g. posl. Kr.) pokreće kapitalne infrastrukturne projekte sa uporištem u izgradnji cestovne mreže na istočno jadranskom arealu. Slijedom trasiranih dionica za vremena cara Augusta, Dolabela započinje gradnju pet novih cestovnih pravaca kako bi se netom pacificirana područja Ilirika što brže i uspješnije povezala sa jadranskim litoralom.
U nepunih sedam godina Dolabeline uprave izgrađeno je više od 550 milja (millia passus) cesta, i to većim dijelom po vrlo teškom i nepristupačnom terenu. O tom poduhvatu vjerno svjedoče tzv. solinski natpisi, epigrafski spomenici sačuvani na 4 ploče koje su svojevremeno bile ugrađene u u zvonik splitske prvostolnice. Pretpostavka je da su kao građevinski materijal prenijete sa područja antičkog grada Salone, porušenog u vremenu avarsko – slavenske invazije tijekom sedmog stoljeća. Danas, izložene u lapidariju Arheološkog muzeja u Splitu, važan su izvor za proučavanje mreže prvih rimskih komunikacija na prostoru nekadašnje provincije Dalmacije, te topografije ove pokrajine.
Pored naziva cestovnih dionica uspostavljenih za Dolabelinog mandata, solinski natpisi navode nam i graditelje za neke od komunikacijskih pravaca. Tako u trasiranju ceste a colonia Salonitana ad fines provinciae Illyrici, najdužoj od svih pet komunikacija, aktivno sudjeluju veksilacije (odjeli vojnika izdvojeni od glavnine legija za posebne operativne zadatke) VII i XI legije, dok via Gabiniana ab Salonis Andetrium podižu pripadnici VII legije. Iako se za ostale tri komunikacije (a Salonis ad Hedum castellum Daesitiatium, ad Bathinum flumen, ad imum montem Ditionum Ulcirum) izričito ne navodi tko ih je gradio, moguće je da su u trasiranju i ovih dionica svoj obol dale već spomenute legijske postrojbe. Kontrolu izgradnje i održavanje cesta vodio je u pravilu centralni ured nadležan za gradnju prometnica (cura viarum).
Razmatranjem Dolabeline cestovne mreže prema unutrašnjosti, očito je da je ishodište za njih bila Salona, administrativno središte rimske Dalmacije. Sve ceste solinskih natpisa prolazile su prema zaleđu kliškim klancem, a zatim se granale u tri smjera. Jedan je komunikacijski pravac vodio na logor augzilijarnih postrojbi Andetrium (Gornji Muć), a drugi na Aequum (Čitluk pored Sinja), agrarnu koloniju rimskih veterana VII i XI legije utemeljenu za cara Klaudija, vjerojatno u razdoblju iza 42. g. posl. Kr. Treća u nizu prometnica usmjeravala se na beneficijarsku postaju Pons Tiluri (Trilj), smještenu na rijeci Cetini (Hyppus). Putevi se odavde račvaju na sjeveroistok prema rudarskom distriktu Argentaria (područje oko grada Srebrenice u istočnoj Bosni i Hercegovini), te na jugoistok, preko trgovačke kolonije Narone (Vid, kod Metkovića) do gradova Scodra (Skadar) i Dyrrachion (Drač) u Albaniji. O značaju tog prometnog čvorišta u kasnoantičkom razdoblju govori i podatak iz darovnice bizantskog cara Justinijana I. Velikog kojom poklanja benediktinskom samostanu na Monte Cassinu (u središnjoj Italiji), pored ostalih posjeda i Pontem Ciluri u Dalmaciji.
Dolabeline ceste su isprva imale obilježja vojnog karaktera (viae militares), da bi s vremenom sve više poprimale i javnu ulogu (viae publicae). Vojni sadržaj se ogledao ponajviše u mnogobrojnim manjim utvrdama (burgi, castella), osmatračnicama (speculae) razmještenim uzduž trasa pojedinih cesta i umreženim sa većim fortifikacijskim uporištima – legijskim kastrumima (castra stativa). Na prostoru Dalmacije pronalaze se dva kompleksa takve namjene. Vojni logor Burnum, smješten sjeverno od Kistanja u selu Ivoševci, nedaleko od slapa Manojlovac na rijeci Krki (Titius) i Tilurium, podignut na mjestu današnjeg naselja Gardun, u neposrednoj blizini grada Trilja. Sav taj obrambeni sustav osmišljen je kao stabilizator mira u regiji i oslonac rimskoj vlasti nakon slamanja otpora panonsko – delmatske alijanse u Batonskom ustanku 9. g. posl. Kr. U to se dakako uklapa i provedba romanizacije domicilnog (ilirskog) stanovništva u čemu Dalmacija svakako nije bila izuzetak u odnosu na ostala područja podložna Carstvu.
Nazočnost vojske u provinciji, bilo da se radilo o legijama, ili pomoćnim četama (auxilia) garantirala je i sigurnost uslijed čestih prepada drumskih razbojnika (latrones, grassatores) koji su još dugo nakon rimske okupacije ostali prijetnja normalnom odvijanju prometa i trgovine cestovnim pravcima. Stoga se i u mirnodopskom razdoblju na put odlazilo prvenstveno danju kako bi se noć dočekala u za to predviđenim objektima kao što su cestovne ispostave (mansiones) i konaćišta (tabernae). Na postajama se stacioniraju i odjeljenja prometnih nadglednika (stationarii), odgovornih za poštivanje prometnih propisa i općenito sigurnost prometa.
Svi važniji rimski cestovni pravci (prometnice koje su za ono vrijeme imali značaj kao moderni autoputevi našeg doba) obilježavaju se kamenim stupovima – miljokazima (marmor milliarium) oblog presjeka, promjera do 40 cm, i visine do 1,50 m. Od oznake postaje na desetom miljokazu od Salone (ad decimum milliarium) nastalo je i ime današnjeg naselja Dicmo. Miljokazi su najautentičniji dokaz za postojanje neke rimske ceste, poglavito ako su pronađeni in situ. Postavljani su kao počasni spomenici carevima, što nam govori i primjer miljokaza iz Velića kod Trilja podignut u čast imperatora Maksimina Tračanina. Nije poznato da li su Dolabeline ceste imale miljokaze, no možda su postavljeni istom kada prometnice poprimaju veći značaj i za civilni promet općenito.
Autor: Lino Ursić
Foto: Izvor Lino Ursić, TZ grada Trilja
Pučko kulturno naslijeđe dalmacije
[nivo effect="fade" directionNav="button" controlNav="true" width="720px" height="360px"]
[image caption="Večer Folklora: ples Smokvica"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/03/Smokvica_ples2.jpg[/image]
[image caption="Večer Folklora: ples Smokvica"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/03/Smokvica_ples.jpg[/image]
[image caption="Večer Folklora: ples Smokvica"]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/03/Vecer-folklora.jpg[/image]
[/nivo]
Pučko kulturno naslijeđe Dalmacije je , slobodno možemo reći, najbogatije i najraznolikije u Hrvatskoj i svijetu. Na ovom, ne tako zemljopisno velikom prostoru nastali su brojni zanimljivi folklorni izričaji koji su na svjetskoj listi nematerijalnog kulturnog naslijeđa.
Dalmacija je u svojoj dugoj povijesti bila otvorena prema svima pa su brojni kulturni utjecaji dijelom obilježili folklor Dalmacije. No isto tako kao poznati pomorci Dalmatinci su donosili pojedine zanimljive folklorne elemente s bližnjih i daljnjih putovanja ali su ih svojom visokom kreativnošću prilagođavali hrvatskom kulturnom izričaju ovoga kraja.
Brojni pučki umjetnici stvarali su i kreirali svekoliko bogatstvo dalmatinskog folklora, koje je poznato u domovini i šire. Ono se može svrstati u dvije kategorije : seoski folklor, kojemu pripada dalmatinsko zaleđe i obilježen je dinarskim značajkama i gradski folklor, jadranskog obilježja, kome pripada najveći dio starih naselja na obali i otocima. No, zbog višestoljetne migracije na ovo područje, ova dva folklorna obilježja tu i tamo se prožimaju, negdje više negdje manje.
Posjetitelj ovoga kraja u svakom će mjestu vidjeti posebnosti sredine u kojoj boravi, a ljepotom i raznolikošću na tako malenom prostoru bit će oduševljen.U zaleđu uz robusno ojkanje i plesove-kola snažnih skokova domorodci ovog brdskog kraja prikazat će svoje nošnje koje su urešene višebojnim vunenim vezom i srebrnim nakitom. Uzmorje i otoci oduševit će elegancijom svojih starih pučkih nošnji u kojima prevladavaju lagani štofovi i svila te zlatni nakit.
Stanovnici Dalmacije zaljubljeni su u svoju tradiciju , zbog toga su sačuvali sve što je kroz povijest vrijedni puk stvarao: stare plesove – kola ( šestodjelna kola uz pjesmu ili bez glazbene pratnje), plesove u parovima(kontradance,šotiće,polke ,tance, bale,četvorke, monfrine, mažurke, valcere…),plesove od boja(morešku, kumpaniju…).
Posebnost Dalmacije su „klape“- skupine pjevača ili pjevačica, a ponegdje i pjevačica i pjevača zajedno, od pet do devet sudionika koji svojim višeglasjem pjevaju stare balade, bez glazbene pratnje ili uz gitare i mandoline. Takav primjer folklornog glazbenog izričaja jedinstven je u svijetu.Zbog svega ovoga treba doći u Dalmaciju uživati u starim običajima, pjesmama, plesovima, a uz sjetnu klapsku pjesmu navečer uživati uz domaće jelo i dobro vino.
Piše: Nenad Milin