Proljetni gourmet blog: Elin recept za "smotane srdele"!
Piše: HotSpots gourmet bloger, Ela Vrsalović
Zdrava+jeftina+ukusna = srdela!
Lešo, marinirana, na brudet, usoljena, pečena, pohana, frigana...nema načina na koji je ne možete pripremiti a koji je najbolji? Svi! Uživajte u eksperimentiranju i iskušavanju novih recepata sa ovom supernamirnicom u glavnoj ulozi a ja vam danas donosim recept za "smotane" srdele:
Priprema:
Srdele očistiti od ljuski, izvaditi srednju kost, oprati i osušiti ih.
Napraviti pesto od petrusimula, češnjaka, slanih inćuna, kapara i maslinovog ulja.
Pestom tanko namazati filet srdele i zarolati prema repu.
Pričvrstiti rolicu čačkalicom,uvaljati u oštro brašno i kratko ispržiti na ulju.
Staviti na kuhinjski papir da se oslobodi suvišne masnoće. Posoliti i popapriti.
Guštajte! :)
Pozdrav sa Brača od naše Ele!
HotSpots gourmet bloger: Ela Vrsalović
Ela Vrsalović, prof. engleskog jezika i sociologije, diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Za sebe kaže da više voli kuhati nego predavati. Ljubav prema kužinavanju odvela ju je nekom drugom pravcu. Prekvalificirala se za kuhara u školi Oliva allegra i trenutno završava program usavršavanja za Menadžera hrane i pića na Visokoj školi za menadžment i dizajn Aspira. Dogodine planira upisati i studij Gastronomije.
Zajedno sa sestrom vodi konobu Bokuncin u Sutivanu. Ovo im je treća sezona i guštaju u svakom trenutku. Kuhanje je Elina strast, kuharice najdraža literatura a šetnja među bancima voća, povrća i sira na pazaru omiljena šoping ideja.
Piše: HotSpots gourmet bloger, Ela Vrsalović
Kolodvorska tržnica u Tajlandu
Tržnica na kolodvoru tik uz vlak? Zvuči totalno ludo. Kolege sa portala Okusi.eu, opet donose izvještaj iz dalekog svijeta. Putujemo na Tajland upoznati jednu od njihovih najzanimljivih tržnica.
Maeklong “Kolodvorska” tržnica u provinciji Samut Songkhram je koncentrirana oko tračnica 67 km pruge na relaciji prema Bangkoku. Vlak prolazi kroz središte tržnice 4 puta dnevno, i svaki put trgovci/prodavači moraju skloniti robu i nadstrešnice svojih štandova oko metar unazad i ponovno ih vratiti nakon prolaska vlaka.
Na tržnici je moguće pronaći sve vrste voća, povrća i morske hrane, te odjeće i obuće. Ova tržnica ima vrlo široku ponudu: od mesa morskog psa i voća durian (poznatog po jakom i neugodnom mirisu), pa do školskih uniformi. Uz “plutajuću tržnicu” Damnoen Saduak, jedna je od najpoznatijih turističkih atrakcija u Tajlandu.
Nekoliko minuta prije dolaska vlaka, preko zvučnika se oglašava signalno zvono i prodavači sklanjaju posebne cerade, ponekad i u zadnji tren, prije samog ulaska vlaka u tržnicu. Zbog ovih cerada se tržnica među lokalnim stanovništvom naziva Talat Rom Hoop (ตลาดร่มหุบ) što se prevodi kao “suncobrani tržnice se zatvaraju”.
Vlak ulaskom u tržnicu oglašava svoj dolazak sirenom i prelazi iznad robe, koja se nalazi uz same tračnice.
Prodavači i posjetitelji stoje uz sam rub i tu je potreban oprez, pogotovo kod snimanja vlaka ili selfies s vlakom.
Lako vam se može dogoditi da vas lokomotiva zahvati i smrska vam mobitel ili foto aparat. Čim je vlak prošao, prodavači nonšalantno vraćaju svoje suncobrane na mjesto i nastavljaju kao da se ništa nije dogodilo.
U svakom slučaju, prilično zanimljivo. Više priča o tržnicama svijeta pronađite na poveznici Tržnice svijeta i uživajte.
Autor: M.K.
Okusi.eu
6 najboljih recepata za krafne i fritule
Pročitajte vodič za vrijeme karnevala, maškaranja i preoblačenja. Iako se karnevali bliže svome kraju, nema razloga ne isprobati neke od preukusnih recepata s kolega iz Okusi.eu koji vam svojim slikopisom donose recepte za šest najboljih poslastica.
Krafne, krofne, uštipci, pokladnice i fritule, tipične su poslastice za vrijeme karnevala, preoblačenja i maškaranja. Pokladni utorak (fašnik) je posljednji dan prije Pepelnice odnosno Čiste srijede, koja označava početak korizme. Od Korizme pa do Uskršnje nedjelje je točno 47 dana i svake je godine različitog datuma. Vrijeme prije Korizme je bio period uživanja u hrani i piću, te zabavi pod maskama. U Beču je to bilo i vrijeme balova pod maskama, s kojih su vremenom nestale maske a balovi preživjeli. U Hrvatskoj se karnevalsko doba naziva i pokladama, što dolazi od “klasti”, starohrvatskog glagola koji znači prerušavati se.
Osim krafni i fritula, za vrijeme karnevala se pripremaju kroštule i fanjki ili poderane gaće. Rođak krafne je i doughnut ili donut, koji je krafna s rupom u sredini. Danas se doughnuts preljevaju čokoladom i raznim preljevima i jedu tijekom cijele godine, baš kao i krafne.
Pretpostavlja se da su krafne nastale u Njemačkoj, prvi put se spominju 1485 u kuharici Majstorstvo kuhinje, objavljene u Nürnbergu.
Evo naših najboljih recepata za krafne i fritule: (napomena - kliknite na označene linkove i doći ćete direktno do recepta u slikama)
Karnevalsko doba ne smije proći bez krafni (krofne, pokladnice). Ovo je mamin recept, najbolji.
2. Istarske fritule none (bake) Antonije
Ne treba čekati na karneval kako bi se pripremilo ove ukusne fritule. Priprema im je vrlo jednostavna i laka, poput palačinki.
Fritule od bundeve su poslastica kuhinje Portugala
Kreacija autorice prve hrvatske LCHF kuharice: uštipci, krafne, pokladnice bez glutena!
5. Domaće krafne: (Željkine krafne)
Ove su krafne vjerojatno među najukusnijima koje ćete ikada kušati
6. Mini krafne proslavljene slastičarke Tee Mamut
Pogledajte video recept za mini krafne Tee Mamut
https://www.youtube.com/watch?v=6VaQzvVk4SI
Ostalo bogatstvo, carstvo i kraljevstvo svih mogućih recepata istražite na webu naših kolega sa portala Okusi.eu
Dobar tek!
Izvor: www.okusi.eu
Fotografije recepti:
Gastro tura rajskim Kvarnerom
Skupina osam turističkih novinara iz Zagreba, zaputila se prošli četvrtak na studijsko putovanje Kvarnerom, u potrazi za zanimljivim mjestima dobre hrane, izvrsnih vibracija, zanimljivih običaja, a sve zajedno rezultiralo je jedinstvenim izletom u kojem smo uživali svim čulima.
Putovanje smo započeli u Stanciji Kovačići o kojoj možete sve što vas zanima, pronaći na ovoj poveznici.
Evo za početak par osnovnih informacija da se lakše snađete planirate li posjetu (a svakako je planirajte). Dakle Stancija Kovačići se nalazi na adresi Rukavac 51, 51211 Matulji.
Smještena je u podnožju padine Učke, nalazi se svega nekoliko minuta od opatijske rivijere.
Sam restoran sastoji se od 3 manje sale u kojima se može smjestiti do 70 uzvanika. Vanjska terasa ima oko 40 sjedećih mjesta gdje ćete se opustiti tijekom toplih ljetnih dana uživajući u pogledu i mirisima mediteranskog bilja. Vlasnik Stancije Kovačići ujedno je i glavni kuhar, chef Vinko Frlan koji je preuredio i obnovio staru obiteljsku kuću s kraja 19. stoljeća u ugostiteljski objekt koji je dobio ime po nadimku Frlanove obitelji u kući gdje se nalazila kovačnica. Vinko Frlan i njegova supruga Danijela zajedno vode Stanciju Kovačići.
foto: Facebook Stancije Kovačići
Chef Frlan svoju kuhinju će opisati kao mediteransku sezonsku i kreativnu s naglaskom na tradicionalna jela Kvarnera i Istre, obogaćena modernim aranžmanima.
U ponudi su razna jela od boškarina, peke od janjetine, jela sa šparugama,koprivom, medvjedjim lukom a gurmane će očarati domaća tjestenina, njoki, tortelini, ravioli..svašta finog, domaćeg, sezonskog i ukusnog. Carstvo okusa i bogatstvo mirisa!
Pri dolasku, oduševili su nas autentična toplina maštovito uređenog prostora u kojem se pazilo na svaki detalj.
A u samoj kuhinji opčiniti će vas kulinarsko carstvo maštovitih rajngli, divovskih lonaca, gnječilica povrća, sjeckalica i strojeva za izradu različitih oblika tjestenine, ogromna radna ploha.. i sve skupa navelo nas je da se momentalno osjećamo i mi kao profi kuhari.
Stoga smo revno prionuli zahtjevnom zadatku pripreme juhe od čičoke, marljivo se mijesio domaći kruh i spremali domaći torteline, dok se iz lonaca širio neodoljiv miris školjki i janjećeg mesa.
photo by: Rene Karaman, Menu.hr
Konačan rezultat zajedničkog truda izgledao je ovako:
foto: Rene Karaman
Doznali smo dakle iz prve ruke kako se ljube školjke i janeće meso. Ljubav je definitivno uzajamna.
Ne vjerujete li nama, provjerite strogi Trip Advisor i vrhunske ocjene sa različitih strana globusa. “Food from the heart!!!” , “Delicious and secluded”, “Phantastic” “Splendid frutti di mare risotto and carpaccio”, “Top class”... pohvale i epiteti se opravdano nižu jedan za drugima.
foto: Trip Advisor - screenshot
Nije naodmet spomenuti i vinsku kartu, koja sadrži isključivo hrvatska vina iz svih naših regija te se tokom godine održavaju i vinske večeri.
Posjetite i polajkajte njihovu Facebook stranicu i ostanite u toku sa svim novostima koje spremaju za proljetnu sezonu. A poželite li se smjestiti kod Vinka i Danijele ni to nije problem, nude i jako dobar smještaj.
Zvončarska muzejska zbirka
Siti, okrijepljeni i ponešto omamljeni bajnim okusima i vinom, spustili smo se malo niže u Rukavac, (također općina Matulji) u muzejsku zvončarsku zbirku, poslušati prezentaciju o karnevalsko maškaranim običajima ovog zanimljivog kraja. Zvončarska muzejska zbirka nastala je kao rezultat dugogodišnje međunarodne Zvončarske smotre koja se održava na području općine Matulji, prostora bogatog tradicijom pokladnih običaja, čija izvornost je još uvijek sačuvana.
Zbirka obuhvaća građu vezanu za cijelu Primorsko-goransku županiju (godišnji pokladni običaji s područja Kastavštine zaštićeni su kao nematerijalna kulturna baština).
Mlada kustosica je održala zanimljivo predavanje a doznali smo da se je 25.02.održala i tradicionalna 22.po redu Zvončarska smotra u Matuljima i milenijska fotografija by Šime Strikoman.
Kaokakao - slatki hram okusa stanuje u Voloskom
Iduća postaja bila je popularna slastičarna iz Voloskog - Kaokakao, na adresi Štangerova 44.
I tu smo marljivo provjerili preporuke Trip advisora – pohvale se nižu jedna za drugom!
“Don't miss”, “Incredible!” , “The best bakery in town”.. i tako redom.
Ova mala ljupka slastičarna, vanjskim izgledom po ničemu ne odaje utvrdu raskošnog hrama slatkoće, no kad uđete u nju, preplavi vas simfonija boja i oblika i protiv svoje volje, prigodno zaboravite da ste prije nepunih sat vremena jeli obilan ručak.
foto: Facebook Kaokakao
Kako je istaknula vlasnica Anja Žulić, ujedno i glavna slastičarka, svi proizvodi pripravljeni su od najfinije belgijske čokolade, kvalitetnog vrhnja, maslaca, finih začina i sezonskih namirnica prema kojima slažu svoju ponudu.
foto: Facebook Kaokakao
Iz ponude ističemo tortu Kaokakao (tamni čokoladni biskvit, mousse od tamne čokolade s 64 % kakaa, creme brulee od mliječne čokolade, hrskavi vafel) te tortu Volosko koja se sastoji od šest slojeva i ne sadrži brašno (tamni biskvit, krema s malinama i karameliziranim lješnjacima, lješnjak biskvit, žele od malina, ganache)..
foto: Rene Karaman
Probali bi ih najradije sve
Obavezno posjetite i polajkate Facebook stranicu ove slastičarnice i neka se obavezno nađe na vašem putnom itineru kod razgleda Kvarnera.
Mesnica Čučković
Pri kraju našeg razgleda, posjetili smo mesnicu Čučković iz Marinića. Ova mesnica postoji još od 1989 godine, a utemeljio ju je Gligorije Čučković koji je tajne svog zanata uspješno prenio na sinove Dejana i Danijela Čučkovića. Nekoć su im kupci dolazili većinom iz Primorsko – goranske županije, no nova vremena i nove tehnologije u kombinaciji s kvalitetom poslovanja čine svoje, te se glas o ovoj maloj mesnici pronio nadaleko i naširoko.
Kupci dolaze čak iz okolnih zemalja a samo na dan naše posjete domaćini su istakli s ponosom, posjetilo ih je oko 20 kupaca iz Zagreba, kojima nije problem odvesti se do njihove adrese u potrazi za dobrim komadom sočnog mesa.
foto: Facebook mesnice Čučković
Predan rad, nekad i do 14 sati dnevno, kreativnost u pripravi mesnih jela, roštilji na otvorenom, druženje sa svojim vjernim kupcima i fanovima njihove Facebook stranice, nesvakidašnji pristup poslu, šarm i duhovitost braće..sve ovo odudara od uvriježenog stereotipa mesara. Ono što upada u oko, nije samo ljubav prema svom poslu. Već i spretno plivanje kroz nove komunikacijske alate društvenih mreža. Ne znam tko od braće piše ovako nadahnute objave na Facebooku, no na stilu im mogu pozavidjeti i vrsni copywriteri. Evo kako to izgleda kad vas preko svog Fejsa pozivaju na neki od gastro evenata na kojima kroz svoja gostovanja spremaju mesne delicije:
MUNDOAKA "Food with Heart and Soul" ČAKOVEC - gastro event
** Meso ženske aromatično senzibilne svinje, primarno meso glava odstajale svinje vertikalno položene na max. 2°C, kuhane dovoljno dugo na točno određenoj hektopaskalnoj osnovi vanjskog tlaka zraka, mješajući meso u smjeru obrnutom od smjera kazaljke na satu, oxfordskim veslanjem desnom rukom te cupkajući uz taktove Arethe F. krećemo u izradu terine.
Glasnim dvoglasjem i krikovima uzbuđenja milujemo razbuđeni okusi otkoštene svinjske koljenice, kažiprsom odvojena masnoća od kožice i mesa čine izvanvremensku rapsodiju okusa i mirisa. Slaganjem komponenata višestruko homogenizirane svinjske mase tek smo na pola puta....
Dovoljno za sada, zar ne?
Nastavak slijedi...
U iščekivanju svinjskog eventa, srdačno vaši, Dejan i Danijel.
(izvor i foto: Facebook mesnice Čučković)
Uvjereni smo da je navedeni event prošao više nego dobro.
Treba li reći da smo se i tamo okrijepili?
Besramno siti i prepuni dojmova, završili smo ovu gastro turu primorsko –goranskom županijom, odlučni posjetiti navedena mjesta još jednom.
A za svaki slučaj, bit ćemo pametniji i nećemo ništa jesti barem 3 dana unaprijed.
Da rezimiramo: Tražite li vrhunski ručak i smještaj, posjetite Stanciju Kovačići gdje će vas naučiti novim kulinarskim vještinama.
Slobodno zgriješite s rajskim okusima u Volovskom u Kaokakao slastičarnici
foto: Facebook Kaokakao
a ako su vam dojadila konfekcijska sumnjiva mesna pakiranja iz trgovačkih lanaca, na povratku si nabavite vrhunske šnicle ili kobasice, juneće butove ili što god vam već milo, u maloj ali slavnoj mesnici Čučković.
I znajte: uz ovakve domaćine uvijek ćete se osjećati kao svoji na svome, a od toga nema bolje preporuke.
Naslovna fotografija: Rene Karaman
Fotografije: Rene Karaman, Facebook Stancije Kovačići, Facebook Kaokakao, Mesnica Čučković, Croatia Hotspots
golly&bossy ispod ekvatora i iza Wallaceove crte
Dragi Naši,
Izvještaj s našeg jugoistočnoazijskog putovanja započinjemo s njegovim krajem, s otočićima Gili. Gili su tri mala, mala otočića odmah uz Lombok, a Lombok je otok do Balija.
Tri su Gilija: Gili Trawangan, Gili Meno i Gili Air, a mi smo bili na Trawanganu. Do njega samo došli iz balineške luke Padang Bai nekim brzim brodom tipa naš katamaran samo nije katamaran nego obični brod. U Padang Baiu smo se ukrcali na nekom normalnom pristaništu, ali čim smo došli na Trawangan počela je avantura. Jer nema pristaništa, nego se brod zabije ravno u pijesak, vi priko malih skala izađete ravno u more, a lokalci onda iz ruke u ruku prebacuju kofere do plaže. Aha.
Da biste znali na koji ste Gili pristali, svako je pristanište-plaža obilježeno šarenim imenom.
Na Gilijima inače nema prometa, tj. nema vozila s motorom na unutrašnje izgaranje. Samo bicikle, električni skuteri i kočije s konjićima. Konjići su mini, veličine našega tovara, a kočijice su slatke i žute.
Sto godina samoće
Giliji su koraljni otoci, pjeskoviti su, i sve je pržina. Ulice nisu asfaltirane, eventualno popločane, ali ni to nije najšesnije izvedeno. Cilo nas je vrime zapravo mučilo kako nam je sve to poznato, ali nismo se mogli sjetit na što nas podsjećaju misto. A tek onda kad smo se vratili, sjetili smo se. Macondo! Mitski Macondo!
Prašina, vrućina, konjski izmet i kokoši
Ali, ne dajte se zavarat, nije sve tako bijedno. Iza ovih zidova kriju se vile i hotelčići i bungalovi.
A ovo na predzadnjoj slici se vidi džamija. Cila Indonezija je većinom muslimanska, samo su na Baliju većinom hinduisti, a Lombok je opet muslimanski, pa tako i Giliji. Ovo je nova džamija, još se gradi, što ne znači da će se paralelno sređuje i okolna infrastruktura.
Džamija je prekrasna, s ovim prozračnim minaretom djeluje čak i mediteranski.
O Gilijima i kornjačama
Giliji su u prošlosti bili nenastanjeni, eventualno bi se na njih sklonili ribari.
Onda su za vrime 2. svjetskog rata Japancima služili kao osmatračnica i zatvor, a onda su se Lombočani sjetili da bi tu mogli uzgajat kokosove palme i poslali zatvorenike s Lomboka da rade na plantaže. Plantaže su propale, ali onda su došli turisti. I ostali. I zatvorenici su ostali i sad su oni lokalno stanovništvo. “I'm an original Gili boy. Born and raised” reka nam je jedan mladac kad smo se iskrcali.
Nisu baš lokalci lipi, dosta su mali i zdepasti, a zato što su muslimani, žena se puno ni ne vidi. Možda su one lipše. Al svejedno, svi su ljubazni i srdačni i hoće pomoć i učinit.
Ali bili smo seli na kafu u jedan fini hotel i gledamo konobare, svi šesni, lipi, visoki. I pitamo mi našega konobara da odakle je. S Lomboka, govori. Aha, vidi se da niste odavde, odgovorili smo mu.
Giliji su inače poznata destinacija za ronioce, a i mi smo htili malo uživat u podmorju zato smo išli na ronilačku turu, ali onu za masku i peraje, ne onu za boce. A tako smo imali priliku i obać sva tri Gilija.
Ono što nam se ni baš svidilo na toj turi je da se baš ne poštuje priroda. I inače ni baš najčistije, mogli ste vidit na slikama ulice. Kad smo bili na Havajima (klik) na sve smo morali pazit. Ne smiš ovo, ne smiš ono, poslušaj predavanje prije nego uđeš na plažu, ne gazi na koralje, ne hrani ribice, ne uznemiravaj kornjače...
A na Gilijima kad smo doplovili do kornjača, kornjače su ležale na dnu, na nekih 5-6 metara dubine. Ležale i gledale svoja kornjačasta posla. Nisu se najnajbolje vidile jer su ipak bile malo dublje, ali opet, vide se u svojem prirodnom elementu. Ali onda bi lokalac koji nas je vodio, da ne bi mi turisti ostali zakinuti, zaroni do kornjače i povuka je za peraju gore da je mi bolje vidimo. To misto di smo bili još se zove i Rezervat kornjača, a kad tamo jadne kornjače, samo ih se gnjavi i ne da im se mira.
Kad smo se napokon okanili kornjača, došli smo i do drugog mista di su nam dali kruh da hranimo ribice. A to se ne smije, naučili smo na Havajima, jer prvo kruh nije dobar za probavu ribica, drugo tako će ribice postat agresivne i treće mogu te i ugrist jer nisu to baš ni tako sitne ribice. Nismo imali aparat što snima pod more, ali virujte nam, nisu to gavunići nego malo veće ušate.
Ali, osim toga, sve nam je bilo lipo. Koralji su lipi i šareni, ribice su lipe i šarene, kornjače su cool, a more je toplo. A i Gili Air i Gili Meno su lipi. Mislimo, vidiš jednega, vidiš sve, ali svejedno, neka smo mi i to obašli.
Ovo su Gili T (skraćeno od Trawangan, jer ko će to izgovorit) u pozadini i Gili Meno ispred. Gili T još i ima neku uzvisinu, nekih 30 m visine, a na Menu i Airu su najviše točke odašiljači za mobitele.
Inače su svugdi uz obalu na Baliju znakovi evakuacije u slučaju cunamija. A baš smo mislili da na Gilijima nema ni znakova jer se nema ni di uteć. Val bi samo proša iznad palmi i odašiljača.
Plaže i zaštita od sunca
Kad smo u Padang Baiu čekali da se ukrcamo na brod za Gilije, gledali smo turiste koji se iskrcavaju u povratku s Gilija. Svi su bili izuzetno sretni i izuzetno izgoreni. Baš izgoreni. Gledali smo ih i mislili: ma nećemo mi ovako izgorit, mi smo isto otočani, znamo mi kako sa suncem.
Ali ne, izgorili smo. Izgorili smo kako zadnja Čehinja. Džaba nam faktor 50 kojega smo mazali preko faktora 30. Koban je bi ronilački izlet jer se na barci najviše izgori, nije da nismo znali. Pridodajmo tomu bile plaže i sunce koje se odbija od bilog pijeska na dnu i dobijamo recept za reš-pečenega turista. Mi smo zapravo bili Česi i Nijemci koji misle da je dalmatinsko sunce isto kako i njihovo sunce doma. Ali ne, sto puta je jače. A gilijevsko sunce je još sto puta jače od našega.
Kad smo se vratili s Gilija, još smo jednu večer bili na Baliju. I u hotelu di smo bili su nudili razne masaže i tretmane. Vidili smo tretman aloe verom i onako crveni išli se odma naručit. Ali, nažalost, hotel je osta bez aloe vere. Sad znate koliko je to traženo. A u dućanima ni bilo ni jogurta za kupit da malo stavimo na facu, da olakšamo jadnoj koži muke. A ništa, trpili smo. Ali koža pamti, govore dermatolozi.
A opet, kako nećemo izgorit kad se na Gilijima nema što činit osim ronit, partijat i drogirat (ali to samo za mulariju 18-22) i bit na plaži. A cili otok je plaža. Tako da ćemo vas sad izgnjavit s zalascima sunca i beskrajnim horizontima i valovima.
Ali s obzirom da je nama trenutno pogled kroz punistru ovakvi, onda i nas puca žal za tropskim morima i povjetarcem u kosi.
Dakle, plaže. S onim ljuljačkama u moru.
Ovo je zapadna strana Gilija T. Nikad se nismo kupali u toplijemu moru. Koliko toplo? Kako čaj, tako je bilo toplo. Al neka, bolje da je toplo nego da je ova ledara koja trenutno vlada vanka.
Kad smo otkrili ovu dole plažu sa stablom, rekli smo, to je to. Mislimo, svejedno smo izgorili, ali koliko bi tek bili da ni bilo ovog skromnog stabalca.
Evo nas u hladu ispod stabalca. Po danu je oseka i zato ima dosta mista ispod u hladu
A ovo nisu kamenčići nego koralji. Aha. Pravi koralji. Mrtvi doduše, ali koralji. Koje onda more stotinama godina kotrlja i pretvara u pijesak.
Uh, kad smo počeli skupljat te koralje nismo mogli stat. Ovi je bili, ovo je plavi, ovi je veliki, ovi ima zanimljivi oblik... Dovukli smo cilu vrićicu doma, a bili bi i cili kufer, samo da samo mogli.
No, vratimo se na našu bajnu plažu i stabalce. Nisu svi turisti blentavi kako mi i znaju kako se zaštitit od sunca. Na primjer ove Koreanke ili Japanke, što već, koje se kupaju u haljinama i šeširima.
A onda smo tu s crvenim kapelinom vidili kasnije u điru. I dalje sva pokrivena. Opreza nikad dosta jer sunce je nemilosrdno, a koža pamti.
Evo još jedna plažna slika, najidiličnija.
A kako bismo se uvik osjećali kako da smo na plaži i ispod stabla, ovo nam je zaslon na mobitelu.
Wallaceova crta
Za kraj se vratimo na početak i naslov. OK, jasno je da smo ispod ekvatora. Ali, što je Wallaceova crta? Wallaceova crta nazvana je po znanstveniku Alfredu Russelu Wallaceu, jednom od osnivača zoografije kaže enciklopedija.hr, a označava razmeđu između azijske i australske flore i faune. I prolazi točno između Balija i Lomboka. Istočno od te crte, tamo di smo i mi bili, već počinju na primjer kakadui i tobolčari. Ovo znači i da smo korak bliže Australiji, svojoj duhovnoj domovini (klik)!
A, iako su Bali i Lombok udaljeni samo 35 km, a to je otprilike koliko od Šolte do Visa, na njima žive drukčije ptice.
Eto, prelazimo meridijane i paralele, brišemo granice, na zadovoljstvo svoje, a nadamo se i naših čitatelja.
Tekst i fotografije: blog.dnevnik.hr/gollynbossy
Antikvarijat Studio: U novoj epizodi “Ljubavne priče” darujemo vam 20% popusta!
Kratak, ali nikako malen, roman “Svila”, talijanskog pisca Alessandra Bariccoa jedna je od onih priča koje vam se zauvijek usjeku u pamćenje, a lako vam mogu i promijeniti život, znate li čitati. Glavni lik, Hervé Joncour, iz svojeg malog mjesta u južnoj Francuskoj, odlazi na putovanje u potrazi za dudovim svilcima, a to je putovanje veliko za 19. stoljeće, veliko kao čitav jedan život.
Autor o svojoj priči kaže: "Ovo nije roman. Nije niti pripovijetka. To je priča. Započinje s čovjekom koji obilazi svijet, a završava smirujućim jezerom za vjetrovita dana. Čovjek se zove Hervé Joncour. Ime jezera nije poznato. Moglo bi se reći da je to ljubavna priča. No, da je samo to, ne bi bila ni vrijedna pripovijedanja. Postoje tu i želje, i boli, za koje savršeno znaš što su, ali nemaš pravih riječi da ih iskažeš. A opet, nije ljubav.
(Drevni je to običaj. Kada ti ponestane riječi da nešto imenuješ iskažeš, koristiš priče. I djeluje. Već stoljećima.) Svaka priča ima svoju muziku. Ova posjeduje bijelu muziku.
Važno je to napomenuti, jer bijela je muzika čudna vrst muzike što ponekad zbunjuje: svira se polako, pleše se sporo. Kada se dobro svira, to je kao da čuješ zvuk tišine, a one koji je božanski plešu, promatraš li ih, doimaju se nepomičnima. Ta bijela muzika, to je nešto prokleto teško. Nemam više bogzna što za dodati. Možda tek pojasniti da se priča odvija u devetnaestom stoljeću: samo zato da niko ne bi očekivao avione i psihoanalitičare. Nema ih. Možda drugi put.”
A znate li tko su Ganozza i Mariotto? Naravno da znate, Ganozza i Mariotto su glavni likovi tridesettreće pripovijetke u zbirci potpisanoj pseudonimom Masuccio Salernitano iz 1476. godine. Autor, pravim imenom Tommaso Guardati, napisao je priču o nesretnim ljubavnicima iz Siene, a oko stotinu godina kasnije ju je obradio Arthur Brooke napisavši poemu naziva “Tragična historija Romea i Julije”. Upravo je ta poema poslužila Williamu Shakespeareu za stvaranje tragedije “Romeo i Julija”, vjerojatno najpoznatije ljubavne priče svih vremena.
“Kad sam ušao u predsoblje, vladao je u njemu već polumrak sa kojim se nemoćno borio jedini prozor, još crven od večernjeg neba. Na podu je ležao moj prtljag već spremljen za put. Među koferima sa glavom na najvećem od njih, sa licem okrenutim ka zemlji, ležala je Jelena.“
Ne treba posezati u biografiju Ive Andrića da bi se otkrilo tko je Jelena; dovoljno je pročitati priču “Jelena, žena koje nema” da bismo saznali da je svatko od nas imao nekad neku svoju Jelenu, nedosegnutu, čekanu, nepoznatu i sveprisutnu kao što samo čežnja sveprisutna može biti.
Ma kako završila, svaka je ljubavna priča sretna već i samo zato što je ljubavna.
Antikvarijat Studio nastavlja svoje tradicionalno darivanje, pa i za ovo Valentinovo možete nabaviti omiljene naslove umanjene za 20%. Posjetite nas u Masarykovoj 20 u Zagrebu, te na internetu: www.antikvarijat-studio.hr i www.facebook.com/AntikvarijatStudio/
Dobrodošli!
Pregledajte neke naslove koji su na valentinovskom sniženju u Antikvarijatu Studio, inspirirajte se najljepšim stvarima u životu: Ljubavi i knjigom!
Online narudžbe: antikvarijat-studio.hr
Promo
Hrvatska – puna ljepote!
Grad Venecija ima nešto malo manje od 60.000 stanovnika, a godišnje ga posjeti gotovo dvadeset milijuna turista.
Zlobnici se pitaju kako je moguće da jedan vremešni grad sa svojim nemirisnim kanalima, skupom ponudom hrane, doseže tako impresivne brojke posjetitelja? Stanovnici Venecije, ojađeni prekomjernom navalom turista, sve se više iseljavaju, a ujedno različitim performansima ukazuju na problem nedostatka radnih mjesta van turističkog sektora koji uzrokuje iseljavanje u unutrašnjost Italije.
Foto: wallpapermagazine.net
Unatoč svim tim problemima, Venecija i dalje nudi posjetiteljima raskoš svoje dekadentne ljepote koja šapće iz starih palača brojne priče o životu slavnih kako stanovnika tako i brojnih slavnih posjetitelja.
Maleno ribarsko naselje, otočić Burano, (udaljen 45 min vožnje od Venecije), pretvoreno je također u meku turista iz cijelog svijeta koje sa svojih 3000 stanovnika ugošćava brojne venecijanske posjetitelje. Osim živopisnog kolorita svojih ribarskih kućica nudi brojne galerije, prodavaonice čipke, predivne restorančiće – dakle i on servira isključivo tradiciju kao glavnu atrakciju svoje turističke ponude.
Foto: wallpaperfast.com
Ako se maknemo od Venecije i odemo u Prag, šarmantnu češku prijestolnicu koja živi turizam 24/7 dok je češki godišnji prihod od turizma također ekspandirao zahvaljujući Pragu, jasno nam je da zemlje koje mora uopće nemaju, također vrlo solidno zarađuju i prihoduju novac od te grane. Zahvaljujući dobro razrađenom konceptu turizma koji je zadnja dva desetljeća u Pragu doslovno eksplodirao, zbog brojnih turista, napose iz Amerike koji su otkrili romantičnu češku prijestolnicu u srcu Europe u kojoj život pulsira i dan i noć ne bi li gostima omogućio jedinstven doživljaj Europe.
NAŠI ADUTI - BESPRIJEKORNA LJEPOTA PRIRODE I SLAVNA TRADICIJA
otok Proizd, foto www.proizd.net
Nećemo zapomagati nad svim resursima koji se ne koriste dovoljno kod nas, već ćemo se pobrojati nekoliko izvrsnih atrakcija naše zemlje koje su davno postale mamac turista iz cijelog svijeta, kao i neke atraktivne turističke potencijale našeg kontinenta.
Split i Splitsko – dalmatinska županija
Split se zadnjih nekoliko godina razvija u punokrvni turistički grad, grad koji ne statira na svojim spomenicima baštine (a koji su impresivni čak i u svjetskim okvirima), već ih aktivno predstavlja turistima i trudi se brojnim atraktivnim manifestacijama servirati što više svoje tradicije posjetiteljima uz obogaćivanje popratne ponude.
A kako svaki trud kad tad urodi plodovima, tako je i Split povećao značajno svoje turističke prihode u posljednjih nekoliko godina.
Foto: Tz grada Splita
Dalmatinsko zaleđe
Foto: Dalmatia Explorer, Peručko jezero
Pored Hrvatskog Zagorja, dalmatinska Zagora je jedan od najvećih skrivenih dragulja lijepe naše u kojem ćemo uživati sve dok ga stranci ne otkriju. Dok bajkovito Zagorje zasluženo već dobiva pažnju stranih posjetitelja, mistična Dalmatinska Zagora na najboljem je putu da i ona postane naše turističko blago. Jednostavno morate posjetiti ove predjele i provesti u njima barem 2 dana da se uvjerite u činjenicu koliko je naša zemlja još čista i bogata raskošnim a neotkrivenim potencijalima.
Foto: TZ Imotski
Zamislite samo kako bi stranci vješto eksploatirali podatak da u susjedstvu njihovih gradova postoje oaze na niti 45 min vožnje u kojima se doslovno može piti iz smaragdnih izvora, da se na djevičanskim planinskim obroncima može udahnuti najčistiji zrak u ovom dijelu Europe s spektakularnim pogledom na pučinu i otoke srednje Dalmacije, da se bicikl može voziti satima bez prometnog kolapsa, i da se može pojesti organska domaća hrana proizvedena iz vrtova i domaćinstava ovog kraja u brojnim domaćim konobama.
Da se djeca mogu sigurno i nesmetano igrati gdje god žele.
Hrvatsko Zagorje
Foto: Tz Krapinsko - zagorske županije, Branka Mašić
O Zagorju smo dosta pisali, no i dalje nema dostatnog fonda riječi kojima se može dočarati ljepota zagorskih brega i stotinu pedeset nijansi zelenila na zagorskim vinogradima i livadama.
foto: Klet Kozjak
No jedan od aduta ove ljupke regije su i manifestacije koje se često organiziraju u ovom kraju i privlače sve veći broj posjetitelja a mi ćemo istaknuti jednu od najatraktivnijih Seljačku bunu.
Sisak i okolica
Posjetite li primjerice Sisak, dočekat će vas ljupki grad obrubljen gustom šumom na čijem obodu vas smireno dočekuje veličanstveni Stari grad, koji svakog stanovnika dočeka dobrodošlicom vrijedne povijesne baštine, u neodoljivom kolopletu čudesne prirode. Kao i ukusne gastronomije.
Imanje Stara Lonja, arhiv uredništva
Požeško-slavonski kraj
I ovaj kraj se trudi premda daleko od mora i pučine, pozicionirati na mapi hrvatskih atrakcija svojom prvenstveno sjajnom gastronomijom i svjetski poznatim vinima.
Požega, foto: Tz grada Požege
Slavonske atrakcije su također polako ali sigurno već postale prepoznatljive, a priroda ove županije doslovno mami na otkaz s posla i preseljenje u neko od planinarskih domova s pogledom na planinu Papuk i požeško - slavonsku ravnicu.
Manifestacija Grgurevo i Vincelovo koje u prvi plan nude slavnu tradiciju, također su izvrstan način kako doprijeti do većeg broja potencijalnih posjetitelja.
foto: TZ Požeško - slavonske županije
Vinkovci - Vukovarsko - srijemska županija
foto: TZ grad Vinkovci
Jeste znali da su naši Vinkovci najstariji grad u Europi? Ili da je tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja 23.12.2012, u Vinkovcima pronađena ostava s izrazito vrijednim srebrnim posuđem koje se prema prvim pokazateljima datiraju na doba kasne Antike. Vinkovci su prema svim nalazima, najstariji europski grad odnosno najstarije urbano naselje u kojem se u kontinuitetu živi više od 8300 godina. Nije li to sjajna priča za sve posjetitelje i turiste koji su u potrazi za starinama, arheološkim bogatstvima i drevnim pričama?
Zagrebačka županija
foto: Mario Žilec
Carstvo izletničkog odmora, vinskih staza, seoskih domaćinstava, aktivnog odmora i brojnih manifestacija te napose prekrasne prirode već dugi niz godina se ne oslanja samo na svoje prirodne resurse već raznim manifestacijama (preko 300 godišnje) svojim stanovnicima i posjetiteljima pruža uvid u bogatstvo svoje prošlosti, kulture i tradicije. Martinje, Vincekovo,Samoborski Fašnik, neke su od brojnih manifestacija Zagrebačke županije.
Foto: TZ Zagrebačke županije, M. Vrdoljak
Bjelovarsko bilogorski kraj
Još jedna županija krije u svojim zelenim njedrima brojne adute. Jeste znali da je grad Daruvar bio iznimno važno naselje još u rimsko doba zahvaljujući izvorima tople vode. Bogati turistički potencijal ove naše destinacije čine brojne crkve, muzeji, srednjovjekovni burgovi (Garićgrad i drugi) te drugi kulturno-povijesni spomenici, kao i šumovite gore, brojne rijeke i ribnjaci.
foto: TZ grada Daruvara
Bogata gastronomska ponuda uključuje specijalitete češke i talijanske kuhinje, kvalitetna vina (daruvarski rizling) i domaće pivo (Staročeško). A Daruvarska i Bilogorska vinska cesta utažit će žeđ vinoljupcima, dok će najmlađe kao i nas stariju djecu, doslovno oboriti s nogu Seoski turizam Salaj.
Foto: bozicnabajka.com, Imanje Salaj
Prirodoljupci će posjetiti i Vilu Bilogore, još jedan turističko ruralni biser ove županije.
foto: Vila Bilogore, Bjelovarsko - bilogorska županija
Hrvatska – blistava škrinja stoljetnih blaga u svakom svojem kutku bi tako imala štošta otkriti zainteresiranom gostu. Ista ta zemlja zaslužuje da je svi njeni stanovnici ponosno predstave svijetu učeći o njoj, educirajući se o svim prednostima i bogatstvu koje nam nudi.
Papuk, foto TZ Požeško - slavonske županije
Informirani i ponosan stanovnik svoje zemlje, njen je najbolji turistički promotor. Ne budimo stoga malodušni jer ostati u ovoj zemlji i pokazati je dostojno svijetu u njenoj ljepoti i raznolikosti, zahtijeva ponekad veću hrabrost nego umorno dići ruke i jednostavno otići. Nemojmo to zaboraviti, posebice u ovim bremenitim vremenima dok nas bombardiraju sa svih strana neplaćenim oglasima o prednostima života vani. Hrvatska je jednostavno puna ljepote čak i u svojim najtežim mijenama.
I mi je volimo takvu.
Omiš, foto: www.dalmatia.hr
Ponekad sretnu, često nesretnu, ponekad izgubljenu ali uvijek beskrajno lijepu.
Pronađite i vi vaš kutak odmora baš u Lijepoj našoj, jer nema mjesta na svijetu koji može nadomjestiti dom.
foto: TZ Bol
A Hrvatska je naš dom.
fotografije: arhiv turističkih zajednica, naslovna foto TZ Bol foto Zagrebačke županije M. Žilec, M.Vrdoljak
Tekst: Anita Žuvela Hitrec
Maske su pale! Spremni za fašničke fešte i karnevalsko ludilo?
Velika karnevalska fešta, na veselje brojnih ljubitelja u prerušavanje i odličnu zabavu, počinje diljem Hrvatske a zabave nerijetko traju do dugo u noć! Karneval organizira gotovo svaki grad u Hrvatskoj.
Ovom atraktivnom manifestacijom održava se i promovira bogata materijalna i nematerijalna kulturna baština pojedinih lokalnih sredina. Nema ljepše prigode nego na trenutak pobjeći iz sivila svakodnevnice, dobro se nasmijati i opustiti i svakom manifestacijom pokazati turistima ili znatiželjnicima običaje i identitet svog mjesta/grada.
Karneval, poklad ili fašnik, vrijeme je u godini omiljeno svima, najmlađima i najstarijima, period godine koje prati vesela atmosfera i dobra zabava. Jedan od poznatijih karnevala u Hrvatskoj, Riječki karneval, svake godine ovisno o vremenskim uvjetima, posjeti više od 100.000 ljudi, dok međunarodne grupe bilježe svake godine sve veći broj sudionika.
Samoborski fašnik najveći je i najstariji karneval i najbolji spektakl u kontinentalnom dijelu Hrvatske, koji se slavi još od 1827. godine. Šarene maske, karnevalska vesela povorka, zamamni miris kremšnita i zime u zraku..ima li bolje preporuke za veseli izlet do Samobora?
Samobor - slavlje može početi
Jedna od najstarijih i najveselijih pokladnih svečanosti u Hrvatskoj ove godine bilježi 191. obljetnicu održavanja. Grad Samobor krajem siječnja postaje ponovno Fašnička republika te brojnim fašničkim događanjima čuva stoljetnu tradiciju ove danas moderne manifestacije, a koju svake godine posjeti oko 150 000 posjetitelja. Tmurna zima u Hrvatskoj tako biva prošarana bojama i šarenilom vesele fašničke povorke, mirisima i okusima specijaliteta koje priređuju gradovi i manja mjesta, te veselju koje nesputano proizlazi iz prepuštanja duhu poklada i odmaku od svakodnevnog tempa.
Samoborski Fašnik
Fašnik je jedna od rijetkih prigoda kada se uz djecu mogu opustiti i zaigrati i odrasli, pa njegova slavna gotovo dva stoljeća duga tradicija u Zagrebačkoj županiji blista punim sjajem.
Poznat je i Lastovski poklad. Dubrovačka tradicija poklada seže još u 14. stoljeće. Za Rijeku i Opatiju karakteristični su zvončari, maske od ovčje kože, sa rogovima od divljači i zvona čijom se bukom tjeraju zle sile.
Prije su ljudi za vrijeme karnevala nosili jezive maske i pravili veliku buku. Svrha toga je bila otjerati zle duhove i hladnu zimu. Danas, većina ljudi slave vrijeme karnevala zbog običaja i zabave.
Samoborski fašnik
Znanstveno je dokazano da dobra atmosfera i kostimiranje djeluje dobro na naše raspoloženje.
Vrijeme maškara nam pruža mogućnost da budemo neko drugi, da pobjegnemo iz uloge koju imamo u svakodnevnom životu, te se dobro zabavimo.
DOBRU ZABAVU PRATI DOBRO JELO
Svaki kraj ima svoje posebnosti kako u običajima tako i u hrani koja se priprema u pokladno vrijeme.
Primjerice, krafne i jastučići s kiselim zeljem pripremaju se i konzumiraju u Zagorju, kobasice, buhtle i pogačice u Slavoniji, kroštule s bademima, presnac od mladog ovčjeg sira i kolači od maruna u Kaštavini i Ćićariji, fritule i kroštule u splitskoj regiji, a svi smo isprobali i neodoljive samoborske kremšnite... Hrana je spektakularni dio ponude svakog karnevala i fašnika i uvijek se maske na kraju skinu pred dobrim tanjurom. Svaki kraj nudi svoje posebnosti i običaje, na nama je da tu ponudu i običaje što bolje, efikasnije i uspješnije, promoviramo kao dio turističke ponude i posebnosti naših krajeva.
mačkari podkamešničkih sela, dalmatinska Zagora
U Hrvatskoj se uz karneval ravnopravno spominju nazivi mesopust, poklade ili fašnik (od njem.Fastnacht, tj. noć posta), koji su vezani uz određene regije, mjesta, njihove običaje, a često se u prerušavanju moraju poštivati pravila i ritual, njihov početak i kraj.
Karnevalske svečanosti obično uključuju maskirane povorke i plesove, bakljade, vatromete, obasipanje cvijećem, konfetima i korijandolima, te na kraju svečano spaljivanje ili pokapanje velike lutke, personifikacije „princa karnevala”.
Ako može Venecija ili slavni Rio de Jainerio,može i Hrvatska iskoristiti predsezonu da što bolje i spremnije pripremi i oglasi neke od svojih najuspješnijih i najveselijih manifestacija. Uz atraktivnu maškaranu zabavu, nema bolje pozivnice za upoznati našu tradiciju, običaje i usput se dobro provesti.
foto: Samoborski fašnik
Foto: Riječki karneval, Tz Samobor, www.fasnik.com, Lastovski poklad
ANTIKVARIJAT STUDIO: KNJIGE SU VJEČNE - Od Aleksandrije do Zagreba
Najveća i najpoznatija knjižnica antičkog svijeta bila je i ostala Aleksandrijska knjižnica, ali njoj su prethodile brojne i javne i privatne zbirke najprije glinenih pločica, a zatim svitaka i knjiga. Pizistrat, atenski aristokrat iz 6. stoljeća prije nove ere, smatra se utemeljiteljem prve javne knjižnice, a osnovao ju je tako što je svoju privatnu zbirku ustupio za javno korištenje.
Prve su knjižnice Rima utemeljene na ratnom plijenu donesenom iz Grčke u 2. i 1. stoljeću prije nove ere, a prvu javnu rimsku knjižnicu osnovao je Gaj Azinije Polion oko 39. godine prije nove ere. Kroz naredne vjekove knjižnice su djelovale unutar crkvi i samostana i bile vezane uz skriptorije čija je funkcija bila umnažanje rukopisa prepisivanjem. Potkraj srednjega vijeka pojavile su se svjetovne i sveučilišne knjižnice poput onih u Sorbonni i Oxfordu.
Sorbonne, čitaonica sveučilišne knjižnice
Tijekom 15. stoljeća knjižnice doživljavaju svoj procvat, a osobito nakon izuma tiskarskog stroja. U 19. stoljeću konačno nastaju prve narodne knjižnice financirane od država ili gradova, te one u potpunosti postaju otvorene za javnost.
Arheološka iskapanja u Rimu otkrila su brojne privatne knjižnice koje su u neko doba bile rezultat pomodnosti, no zasigurno je među njihovim vlasnicima bilo i pravih bibliofila, a takva strast za posjedovanjem knjiga gotovo uvijek je vezana uz strast za čitanjem.
Werner Oechslin Bibliothek, privatna knjižnica nedaleko Zuricha
Suvremeni bibliofili ponekad posjeduju iste naslove različitih godina izdanja. Neke od tih knjiga su rijetke, druge ljepše dizajnirane od starijih, treće su uspomene kojih se vlasnik ne želi odreći. Bibliofil zna gdje se na njegovoj polici nalazi koja knjiga te često ima osobni način slaganja kojega teško itko drugi može shvatiti. Bibliofil sanja vlastitu knjižnicu neograničene kvadrature; nijedna mu javna knjižnica ne može zamijeniti vlastitu, on želi svoju, pa zato mnogo vremena provodi u knjižarama i antikvarijatima.
Knjižara u dominikanskoj crkvi, Maastricht, Nizozemska
Kad čitamo, ne čitamo slova, riječi i rečenice, već čitamo misli, poruke koje nam je autor napisanog želio prenijeti. Ponekad je to uputa za upotrebu kakvog uređaja, nekad gradivo koje će nam omogućiti polaganje ispita, ali čitanje je uvijek širenje vidika, čak i kad čitamo nešto s čim se ne slažemo.
Zimski ugođaj u antikvarijatu Studio, Zagreb
Plinije Mlađi rekao je kako nijedna knjiga nije toliko loša da se iz nje ne bi nešto dalo naučiti, a jedna rumunjska poslovica kaže: Nije učen onaj tko čita knjige, nego onaj tko zna što čita. Koja god vam se od ovih izreka čini istinitijom, čitajte, jer čitanje je dobro, a knjige su vječne: na vašim policama, na policama knjižnica, knjižara i antikvarijata, a iznad svega, ugrađene u vaše znanje.
Svitak je bolji od izrezbarena kamena.
Čovjek je umro: njegovo tijelo je prašina,
A njegovi ljudi su otišli sa zemlje.
Knjiga će podsjetiti na njega
U ustima govornika koji ga čita.
(Egipat, 1300 godina p.n.e.)
Nešto od književnih poslastica antikvarijata Studio po sniženim cijenama
Nešto staro, vrijedno, rijetko…
POSJETITE NAS U MASARYKOVOJ 20 u Zagrebu, i na webu: www.antikvarijat-studio.hr, a naša Facebook stranica je: facebook.com/AntikvarijatStudio/
Sretno i ugodno čitanje želi vam ekipa iz antikvarijata Studio!
Naslovna fotografija: Aleksandrijska knjižnica, rekonstrukcija.
Ostale fotografije: uz dopuštenje antikvarijata Studio.
golly&bossy pohode badnjake
Božić je već neko vrijeme iza nas, a s njim se povukla i brojna plastična oprema, pirotehnička čudesa te blješteći ukrasi. Iako je svake godine adventsko vrijeme sve raskošnije i zabavnije, što u turističkom smislu svakako pozdravljamo, ipak se nekad ne možemo oteti dojmu da se negdje, nepovratno izgubio osnovni smisao tog blagdana. Zato smo se jako poveselili novom postu naših najdražih otočkih blogera gollyh&bossyh koji su svojim slikopisom donijeli dašak tradicije s naše Korčule i podsjetili na naš Praizvor i Ljepotu u njenoj jednostavnosti i skromnosti.
"Mir i blaženstvo obavili su mjesto i imali smo osjećaj da smo u bajci. Daleko od velikih urbanih središta gdje su ljepotu povijesnih pročelja gotovo prekrili brojni ukrasi na tragu Las Vegasa, u malom vinogradarskom raju na Korčuli carevala je dostojanstvena jednostavnost i humana interakcija, a bit onoga što znači Božić dosegnuta je bez pretencioznosti i pompe."
Dragi Klingoncy,
Dok Vi proučavate hramove na Baliju i guštate na tamošnjim plažama, mi drhturimo na temperaturama ispod nule i zagrijavamo se kontemplirajući o zimskim blagdanskim običajima. Odlučili smo da prije nego li se prebacimo na proljetne frekvencije, podijelimo s Vama doživljaj Badnjaka na Korčuli. Prvo ćemo objasniti riječ „badnjak“ koja označava panj tj. drvo koje se pali uoči Božića, a također znači i blagdan i u tom se slučaju piše velikim slovom. Etimolozi kažu da riječ dolazi od glagola „bdijeti“, a korijen te riječi zadržao se u svim slavenskim i baltičkim jezicima. Običaj paljenja badnjaka i bdijenja oko vatre vuče svoje korijene još iz pretkršćanskih vremena i direktno je povezan s obredima oko zimskog solsticija, suncostaja kada se slavi ponovni produžetak dana i povratak Sunca pri čemu je obredno bdijenje bilo povezano s kultom plodnosti. U tami se zemlja odmara, prikuplja snagu, sve miruje, istovremeno umire i ponovno se rađa. Klice života spavaju u utrobi tamne zemlje, a toplina vatre čovječjom rukom formiranog ognjišta daje sigurnost, vjeru, nadu i radost novog života.
Jedan od najimpresivnijih običaja koji su se očuvali na našemu otoku je paljenje badnjaka u Lumbardi. Na sam Badnjak na nekoliko punktova u mjestu, najčešće u neposrednoj blizini sakralnih objekata, postavljaju se debla stabala usječenih u obližnjim šumama Crne Korkyre pa se slažu jedna na druge tvoreći oblik krnje piramide. U kasnim popodnevnim satima drvena konstrukcija se zapali, vatra se razgori, frcaju iskre sa svih strana, a toplina isijava pozivajući stanovnike na druženje i veselje pa se staro i mlado sjati oko zapaljenog badnjaka na čašicu razgovora i domaćeg vina i rakije.
Na improviziranim stolićima bude i pršurata i drugih slastica, peče se riba i svega bude dovoljno za svih, pogotovo tekućih prehrambenih proizvoda. Kako vrijeme odmiče, a kazaljke na satu se počinju približavati ponoći, tako i obrazi postaju rumeniji, osmijesi širi, a srca otvorenija i čeljad razdraganija. Velika buktinja na otvorenom svijetli i plamti dok okupljeni nazdravljaju i jedni drugima zazivlju sreću.
Proteklog Badnjaka pohodili smo prvo zaselak Javić gdje je podno crkvice Svetog Špiridijuna plamtio impresivni veliki badnjak oko kojeg su se skupili uglavnom stanovnici zaselka, ali su ga pohodili i iz drugih djelova Lumbarde. Pilo se dobro domaće vino i jela riba koju su pekli dobro organizirani lokalni momci zaslužni i za paljenje badnjaka i dobru atmosferu. Nešto malo dalje od velikog badnjaka, napravljen je i jedan minijaturni za najmlađe, a tvorac ovog malog spektakla se, na oduševljenje malih i velikih, obukao u Djeda Mraza.
Kasnije smo napravili đir po Lumbardi gdje je još na nekoliko mjesta gorio badnjak, a posebno lijepo je bilo vidjeti onog pred Župnom crkvom Svetog Roka. Mir i blaženstvo obavili su mjesto i imali smo osjećaj da smo u bajci. Daleko od velikih urbanih središta gdje su ljepotu povijesnih pročelja gotovo prekrili brojni ukrasi na tragu Las Vegasa, u malom vinogradarskom raju na Korčuli carevala je dostojanstvena jednostavnost i humana interakcija, a bit onoga što znači Božić dosegnuta je bez pretencioznosti i pompe.
Oduševljeni atmosferom spustili smo se na Plavila u uvalu Račišće gdje je gorio veliki očaravajući badnjak u neposrednoj blizini mora. Pjevala je klapa, a nad morskom površinom je lebdila vodena para.
Ugodna toplina isijavajućeg badnjaka širila se prostorom i svi su bili blaženi i dobri, a u jednom trenutku imali smo osjećaj da smo u središtu neke prerafaelitske slike. Progovorili su jedni s drugima oni koji inače ne komuniciraju, namršteni su se smiješili, a grintavi su se veselili. A oni uvijek vedri i zadovoljni bili su još blaženiji. I dok je pjesma nježno prožimala uvalu, četiri elementa voda, vatra, zemlja i zrak bili su u jednoj točki pa je i onaj najveći peti došao na svoje. I bi Ljubav. U odsjaju plamena i toplinom u srcu dočekali smo Božić u blizini onih koje volimo, a onda smo išli leć i čvrsto smo zaspali. Opet ćemo poć gledat badnjake.
Vaši
tekst i foto: golly&bossy
Šetnjom po bajkovitoj Bilogori - neodoljiva destinacija ruralnog turizma
Zeleni predjeli bajkovite Bilogore čudesni su i u srcu najljuće zime. Uvjerili smo se to kada smo pozvani od strane Turističke zajednice Bjelovarsko – bilogorske županije na jednodnevno studijsko putovanje u četvrtak 29.prosinca, taman kao uvertira za rastanak od 2016-e.
Skupina od dvadesetak turističkih novinara iz cijele zemlje, posjetila je arkadiju netaknute prirode i nekoliko turističkih aktrakcija koje polako ali sigurno postaju turistički adut ove županije i koje idu u odličnom smjeru razvoja europskog ruralnog turizma.
foto; Š.Brajković
Priča o ovoj županiji međutim nije priča samo o blagodatima prirode i izvrsne gastronomije.Kontinuirana suradnja s privatnim sektorom kroz 2016., iznjedrila je niz pozitivnih promjena.
Bjelovarsko – bilogorska županija postala je članicom grupe EDEN Networka – europskih destinacija izvrsnosti najveće profesionalne mreže održivog turizma Europske komisije, koja okuplja 66 članica iz 23 europske zemlje.
Od brojnih atributa istaknuta je kvalitetna izvorna domaća gastronomija, ekološka proizvodnja OPG-ova, ali i gostoljubivost stanovnika. Netaknute šume, raskošni vinogradi, plavi ribnjaci, smaragdne livade obrubljene bajkovitim gorskim proplancima u kombinaciji sa višestruko nagrađivanim parkovima i okućnicama, odnosno ljupkim gradovima u kojima se pazi na svaki detalj gradskog exterijera, samo su neke od pohvala kojima su u ovoj uglednoj asocijaciji nahvalili bjelovarsko – bilogorski kraj.
Što govore o našoj županiji, uvjerite se jednim klikom na link: youredenexperience.com/destinations ili klikom na fotografiju EDEN-a.
Ključ turističkog koncepta TZ BBŽ temelji se na izradi kreativnih programa i turističkih proizvoda (promatranje ptica, konjički turizam, agroturizam kroz seoska gospodarstva, kulturna blaga bogatog identiteta ovog kraja, izvrsne wellness i SPA programe Daruvarskih toplica s rimskom poviješću i tradicijom). Uživati u prirodi nije dovoljno, potrebno je osmisliti, povezati i predstaviti niz povezanih proizvoda koji se nude današnjim sve zahtjevnijim gostima, no recenzije s booking coma govore da se ide u dobrom pravcu.
VINARIJA CONER - PRVA TOČKA PUTOVANJA
Naše putovanje započeli smo posjetom u izletištu i vinariji Coner u Jabučeti, nedaleko od Bjelovara. Zimski krajolik prirode je standardno ogoljen i jednoličan - ali ne i ovdje. Unatoč hladnoći i zimi, svejedno možete uočiti bogatstvo zelenila i bogate bilogorske vegetacije. Kako li onda sve ovo tek izgleda u proljeće?
foto: Š.Brajković
U ovom izletištu upravo je dovršen projekt "Rekreacijsko-edukativnog parka" uz potporu HTZ-a, a otvoreni su i novi smještajni objekti kategorizirani s visokih 4 i 5 zvjezdica. Tražite li komfor pa i dozu luksuza, dođite u Coner, na niti sat vremena od Zagreba vas očekuju visoko kategorizani apartmani u samom srcu prirode.
U sklopu vinarije nalazi se i poveći restoran u kojem se mogu kušati tradicionalna jela bilogorskoga kraja pripremljena prema posebnim recepturama od namirnica proizvedenih na njihovim imanju na Bilogori ili na seoskim domaćinstvima u okolici.
Uz obilan i izdašan doručak kojim smo dočekani (sve domaće i pripremljeno svježe), krenuli smo u razgled vrsno uređenih apartmana.
Topli tonovi domaćeg drva koje je korišteno za izradu namještaja kao i pogled na vinograde iz gotovo svakog prozora, oduševili su posjetitelje.
Apartmani su opremljeni svime što vam treba za kvalitetan odmor u prirodi. Sve je tu - novouređeni park za djecu, vinarija u podrumu objekta, velik prostran prostor za blagovanje, i prekrasan pogled uz opciju relaksirajućih šetnji.
Hrana je izdašna, raskošna i krajnje ukusna. Idealno za ljubitelje prirode, dobre hrane i opuštenog domaćeg štimunga koji od vas traži ništa drugo doli čisti odmor i privremeni zaborav od gradskog žrvnja. A sve u toplini domaćeg drva.
I svaki prozor pruža neodoljiv pogled na vinograde. Poželite li se smjestiti u ovom jedinstvenom objektu, posjetite njihovu web stranicu: vinarija-coner.hr i svakako lajkate njihov Facebook.
Okrijepljeni i osnaženi zdravim i izdašnim domaćim doručkom i izvrsnim domaćim likerima, posjetili smo i Romsku kuću, jedinstveni etno objekt u Hrvatskoj.
foto: Š.Brajković
Ljubav i trud koji su vlasnici uložili u Kuću, vidljiva je u svakom detalju.
Toplina interijera sa vilinskom okućnicom privremeno vas teleportira u neki drugi svijet.
Sve je pregledno, ljupko i uredno sortirano, ruka vješte gazdarice i domaćice kuće, zrcali se u svakom kutku ove jedinstvene eko - etno zbirke.
Romska kuća nalazi se u Maglenči u Velikom Trojstvu, a zainteresiranim posjetiteljima prema najavi nudi se bogat izbor mogućnosti. Na vama je da odaberete željeni program.
Slađana i Goran Đurđević, foto: Š.Brajković
Što sve možete vidjeti i doživjeti u Romskoj Kući? Možete za početak poslušati vrlo zanimljivu prezentaciju povijesti i običaja Roma uz prikaz popratne dokumentarno povijesne izložbe o životu i običajima autohtonih hrvatskih Roma – Lovara. Nije nam jasno kako ovakvi programi nisu uvršteni u obavezne školske razglede.
foto: Š.Brajković
Na toj prezentaciji se doista educirate o stvarima o kojima niste znali gotovo ništa a itekako su povezane s našim kulturnim identitetom i naslijeđem.
Možete degustirati neke od specijaliteta tradicionalne romske kuhinje i kupiti neke od proizvoda lavande koje vlasnici sade na vlastitim nasadima oko kuće. Tu je degustacija proizvoda lokalnih OPG-ova Velikog Trojstva kao i najam kuće za sve vrste evenata na otvorenom i zatvorenom prostoru, prostor za roštilj, prostor za prezentacije, edukacije, okrugle stolove..
Dodatno možete na osnovu prethodnog upita i dogovora, poslušati prezentaciju romske glazbe, plesa, nastup KUD, ženskog zbora, idiličnu vožnju kočijom ovim lijepim krajem, jahanje, obilazak lokalnih OPG-ova, posjet obližnjim izletištima, a za sve od navedenog slobodno kontaktirajte gđu Slađanu Đurđević na mob 099 222 70 40 ili na email: [email protected] ili g. Gorana Đurđevića na mob 095 535 58 02 ili na mail: [email protected].
Ne zaboravite posjetiti ni njihovu Facebook stranicu.
foto: Š.Brajković
Romska kuća jedan je i od "Horses welcome punktova" novog turističkog projekta u BBŽ - "Upoznajte i istražite bjelovarsko-bilogorski kraj na konju" koji je na netom održanoj nacionalnoj svečanosti Suncokret ruralnog turizma, osvojio Zlatnu povelju u kategoriji 150 kandidiranih projekata, a Romska kuća posebno priznanje.
Nakon Romske kuće, prepuni dojmova i brojnih zanimljivih informacija o Romima Lovarima, krenuli smo prema novootvorenoj Vili Garić u Podgariću.
Unatoč hladnom zimskom vremenu i skorom sumraku, ne može vam promaći čudesna smirujuća ljepota krajolika.
Ovo područje za prirodoljupce prava je škrinjica s blagom. S jedne strane dočekuje vas prava gora, s druge strane jezero.
Nakon 3 godine unutar koje je objekt Vila Garić bio zatvoren, sada je preuređen i obnovljen, zablistao punim sjajem.
„Vila Garić“ raspolaže s ukupno 19 soba i 2 apartmana s pogledom na jezero i prirodu.
Sve su sobe opremljene televizorom, tušem i WC-om, dok apartmani posjeduju i kadu s bideom, mini-bar, veliki TV sa satelitskim prijamnikom te odvojenu spavaću i dnevnu sobu s vanjskom terasom.
Gosti mogu boraviti u jednokrevetnim, dvokrevetnim ili trokrevetnim sobama od kojih su neke prilagođene osobama s invaliditetom, a u hotelskom restoranu moguća je bogata pansionska i a la carte prehrana po povoljnim cijenama.
Od specijaliteta preporučamo kušati teleće izvrsne medaljone u umaku od vrganja i šampinjona ili rolane veprove odreske, a zatim se zasladite kraljevskom delicijom odnosno palačinkama od kukuruznog brašna punjenim sirom i grožđicama. Zahvaljujemo se ovom prilikom osoblju i vodstu vile na prefinoj domaćoj večeri koju nažalost nismo stigli uslikati, prebrzo je nestala.
Jasna Vaniček Fila direktorica,TZ Bjelovarsko - bilogorske, Anita Žuvela Hitrec Hotspots.net.hr, Radmila Kovačević (Večernji list)
Također sklopu objekta nalazi se aperitiv bar i to pored ulaza u „Vilu Garić“ gdje je ujedno smještena i ljetna terasa na tri razine sa stotinjak sjedećih mjesta.
foto:www.vila-garic.hr
Pitoreskni Podgarić nudi vam i dodatne aktivnosti. Možete tako isprobati ribičke vještine subotom i nedjeljom, unajmiti kanue za vožnju po jezeru ili bicikle kojima gosti mogu obići obližnje prirodne ili povijesne znamenitosti. Jeste znali da je Garić grad jedan od najstarijih srednjevjekovnih utvrđenih gradova u središnjoj Hrvatskoj, a dao ga je sagraditi ban Stjepan Šubić 1256?
foto: www.vila-garić.hr
U sklopu objekta moguće je koristiti i obližnje košarkaško, rukometno te nogometno igralište.
Ljubitelji šetnji mogu uživati u šetnji do ovog povijesnog lokaliteta kroz sat i pol laganje šetnje, dok će vas bicikl odvesti do tamo za svega 15 minuta.
A najbolje od svega, od Zagreba se dovezete za max sat vremena do ovog jezera iz bajke!
Upiti i rezervacije na: Vila Garić,Podgarić 6a,43 233 Podgarić
tel: 099 50 72 791
email: [email protected]
Odlični podaci za turizam BBŽ u posljednje 2 godine
Za kraj evo nekih podataka koje smo dobili na prezentaciji od gđe Jasne Vaniček File, direktorice Tz Bjelovarsko – bilogorske županije, koja je bila domaćin našeg razgleda i koja nas je stručno, i s maksimalnom predanošću, provela kroz dio turističkih ljepota svoje županije.
Daruvarske toplice su bukirane u cijelosti kroz cijeli prosinac zahvaljujući svojim programima i tradicijski poznatoj wellness kvaliteti ovog kraja, a dobre su najave i za siječanj.
Centralno blatno kupalište, foto:Ratko Vuković
Sa 37.754 noćenja, broj noćenja popeo se u dvije godine na 73.381 ( podatak iz sustava eVisitor od 31.12.2016.), što je dakle gotovo dvostruki porast ostvarenih noćenja gostiju u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji,
Vila Bilogore, foto: vilabilogore.com
Popunjena je bila i novootvorena Vila Bilogore za blagdane, obitelj iz Čakovca je zakupila cijelu kuću za sebe, i raste popunjenost ostalih smještajnih kapaciteta, a nekoliko je njih, poput prvog hostela u SRC Kukavici, tek u prosincu otvorio, tako da su u njima imali prve goste potkraj prosinca, te njihove rezultate popunjenosti zapravo očekuju tek radom u 2017. godini.
Bjelovarsko – bilogorska županija domaćin je i državnim i međunarodnim natjecanjima u endurance – daljinskom jahanju, a početkom 2016. u suradnji s međunarodnom asocijacijom ENGEA dobili su i prvih 8 certificiranih vodiča za turističko jahanje. Također je upravo u toj županiji u listopadu nastala i prva u Hrvatskoj s međunarodnim ISO standardom, certificirana konjička turistička staza duga 90 km.
Seoski turizam Na malenom brijegu, foto: namalenombrijegu.hr
Suradnja privatnog i javnog turističkog sektora, te uspješno korištenje fondova EU, rezultirala je otvorenjem velikog Sportsko – rekreacijskog centra s bazenima u Kulturnom centru Mato Lovrak u Velikome Grđevcu
te prvog kampa u seoskom domaćinstvu Vinia u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.
Kamp je posjetiteljima svoja vrata otvorio 04. srpnja 2016. na poznatom seoskom turističkom gospodarstvu obitelji Šapić – Izletištu i vinotočju Vinia.
U sklopu EU projekta ekološke mreže Natura 2000, u mjestu Blatnica u općini Štefanje otvoren je Info-edukativni punkt Blatnica i Poučna staza Lokvanjić, a uz objekt opremljen kao interpretacijski centar, poučna staza duga 2,9 km opremljena je s 10 edukativnih tabli o flori i fauni ribnjaka i promatračnicama za ptice.
Atraktivnost ovog prirodnog prostora, posebice područja šumskih površina, nude mogućnost razvoja i unapređenja turističke ponude destinacije i još jednim proizvodom - foto-safarijem. A više i o toj vrsti ponude možete saznati na webu: Foto-safari ponuda, a dodatne informacije možete pronaći na web stranici Turističke zajednice Bjelovarsko – bilogorske županije.
Izvrsna suradnja županijskog TZ-a s privatnim turističkim subjektima, otvorila je definitivno brojne potencijale i mogućnosti razvoja brojnih turističkih proizvoda, s naglaskom na eno gastro ruralni turizam a članstvo u EDEN networku samo je potvrda priznanja da se ide u dobrom smjeru. Dvostruko povećanje broja noćenja gostiju u odnosu na 2014, svakako govori o pozitivnim promjenama.
I zato posjetite magičnu Bilogoru i uvjerite se u njene brojne atribute, neće vas razočarati. A mi im želimo još puno novih projekata u 2017 i dobar vjetar u leđa!
tekst: Anita Žuvela Hitrec
fotografije, Štefan Brajković, Anita Žuvela Hitrec, Vila Garić, Ratko Vuković, Vila Bilogore, Na malenom brijegu
naslovna fotografija: www.namalenombrijegu.hr
Fotografije kampa i SRC-a, Štefan Brajković
Kod Djeda Božićnjaka
Dok je u ovom trenutku Djed Božićnjak već krenuo na svoj put oko svijeta, mi se prisjećamo našeg nedavnog susreta. Posjetili smo ga naime, prije oko mjesec dana, u njegovom uredu u gradiću Rovaniemi na samom sjeveru Finske. Rovaniemi je glavni grad finske pokrajine Laponije i nalazi se na sjevernom Polarnom krugu. Polarni krug se na finskom naziva Napapiiri a Djed Božićnjak Joulupukki (prijevod: Božićni jarac). Djed Božićnjak, kojeg neki kod nas i dalje zovu Djed Mraz (Ded Moroz je kolega iz Rusije), ustvari živi u mjestu Korvatunturi a preko dana posjećuje svoje selo (Santa Village) gdje svakodnevno prima djecu i odrasle iz cijelog svijeta. Djeda Mraza se smatra osobom različitom od Joulupukkija, engleskog Father Christmas te američkogSanta Clausa, iako se u posljednje vrijeme svi likovi polako stapaju u jednog.
Za vrijeme našeg posjeta je odraslih bilo puno više nego djece a neki putnici iz Azije svraćaju čak s koferima, direktno iz obližnje zračne luke u koju se nakon susreta s Djedicom odmah vrate. Kad se ulazi u Djedove odaje, odmah postaje jasno da je fotografiranje i snimanje zabranjeno. Ali to i nije važno, važan je osjećaj čarolije koja se stvara, a odrasle se barem za nekoliko trenutaka vraća u djetinjstvo.
Dok čekamo pred vratima Djedove primaće sobe, već čujemo njegov glas kako pozdravlja grupu od šestero (odraslih :)) gospođa iz Azije. Umjesto odgovora, čuo se grupni vrisak oduševljenja ovih žena. I naš susret je prošao slično. Djed prima djecu a poslije doziva i kaže: “a sad velika djeca”, i pruža nam ruke a mi se vraćamo u djetinjstvo. Čarolija je potpuna, Djed je stvaran, čak i ako u njega u jednom trenutku niste više vjerovali. Djedica ima dubok i ugodan glas i zanima se za sve, i otkuda ste i koliko vam je godina a na kraju obavezno dodaje za koliko dana dolazi k vama.
“Velika djeca” su obično jednako uzbuđena kao i ona mala a susret ostaje u trajnom sjećanju. Kako bi sjećanje bilo što snažnije, moguće je kupiti fotografije i filmove susreta s Djedicom. Sve to obavljaju, naravno Djedovi pomoćnici i pomoćnice – Elfovi.
U selu naravno stanuju i sobovi Djeda Božićnjaka, oni isti s kojima je krenuo na putovanje. Mi smo im odnijeli nešto hrane. To je zimi posebna mahovina a ljeti se hrane raznim biljem. Svi će vam u Laponiji naglasiti kako su sobovi glavna hrana ali da se “Djedove sobove”, a pogotovo Rudolfa ne jede. Sobovi su doista glavna hrana, u raznim oblicima, i o tome ćemo pisati u posebnom tekstu.
U Djedovom selu je i nekoliko restorana, u kojima se može kušati Rudolfove rođake, obične sobove. Rudolf je inače jako simpatičan, malen i baš lijep.
Kako bi sobovi ostali u formi do Badnje večeri, cijele godine vuku sanjke po snijegu ili sanjke na kotačima dok snijega još nema. Sobovi koji vuku sanjke su tradicionalan način prijevoza naroda Sami, prastanovnika Laponije. Sličan posao kao sobovi, u Selu imaju i haskiji koji žive na maloj farmi u blizini. Tu je također moguće je napraviti par rundi sanjkama ili, dok snijega još nema, u posebnim kolicima.
Farma se čini dosta velika a psi trče u grupama s do 10 pasa po vozilu.
Kao i svi radni psi, i ovi husky jedva čekaju da ih se upregne kako bi mogli “raditi” i protrčati šumom. Vožnja sanjkama koje vuku psi je jedna od glavnih atrakcija cijele regije i nudi se na raznim mjestima. Manji broj haskija je namijenjen za druženje a ostale se ne preporuča dirati, odnosno, približavanje kavezima i diranje je zabranjeno. Ovo ne čudi, jer ipak su to poludivlje životinje. U Laponiji neki haskije miješaju s vukovima, navodno zbog izdržljivosti. Haskiji koje smo mi vidjeli su u svakom slučaju zavijali poput pravih vukova.
U Selu se nalazi i Santa Claus Main Post Office, odnosno Poštanski ured Djeda Božićnjaka. Djed ovdje prima pisma iz cijelog svijeta i ovdje se mogu vidjeti i pročitati neka najzanimljivija. Djed u proteklih 60-tak godina primio preko 11,1 milijuna pisama iz 194 zemlje svijeta. U vrijeme Božiča Djed Božićnjak prima i do 32,000 pisama dnevno a za Božić 2005 je primio čak 550,000 pisama.
Ako ste pisali djedu, vaše je pismo još uvijek tu, jer on sva ta pisma čuva na posebnoj poštanskoj polici. Evo i Hrvatske:
Sva pisma koja se pošalju iz ove Pošte, imaju posebnu marku te poseban žig s Polarnog kruga. Kako su marljivi suradnici Djeda Božićnjaka doista mislili na sve, ovdje možete poslati svoje razglednice i tako da na odredište stignu pred Božić. Tko želi da pismo za Božić napiše sam Djed Božićnjak, i to je moguće organizirati, ukoliko ste spremni platiti traženu cijenu.
U Poštanskom uredu se nalaze i kamin, stolica za ljuljanje te nekoliko stolova na kojima možete pisati vaše razglednice ili čestitke za Božić. Teta poštarica je ustvari Elf, pomoćnica Djedice. Na prominentnom mjestu se nalazi i kutija prepuna nečeg za što na prvi, površni pogled nije jasno o čemu se radi. Na drugi pogled je sve jasno – to su dudice. A na treći pogled, na objašnjenje na finskom i engleskom: to su dudice koje su djeca, kojima više ne trebaju, poslala za bebe Elfove i bebe sobove. U paketima se često nalaze i pisma te darovi za sobove, poput mrkve.
Na kraju napornog dana, osvježiti se moguće u jednom od restorana u blizini. Mi vam preporučamo Kotahovi. Kota iz naziva je posebna koliba koja izgledom podsjeća na Tipi šator, a tipična je za Laponiju te Sami narod. U sredini se nalazi otvoreno ognjište iznad kojeg je dimnjak. Okruglice od soba su na jelovniku s pireom od krumpira, a ovisi o godišnjem dobu, u ponudi će biti različita hrana. Ukoliko vam se pruži prilika, obavezno kušajte juhu od lososa – najbolja je od svih u cijeloj okolici, bezalkoholno toplo piće Glogi, te kolač od sveprisutnih divljih borovnica.
Izvor objave i fotografije: Okusi.eu
Kamo za blagdane?
[:HR]Kamo za blagdane? Lijepom našom gdje vas put odvede..
Jedinstveni miris zime zavladao je diljem kontinenta i obale. Gradovi i općine užurbano pripremaju božićno novogodišnje spektakle, kućice na rivama prepune su suvenira, autohtonih namirnica, ručnih radova, šarenih kuglica i ukrasa..A svaki grad i općina se dostojno trudi u ovom bajkovitom periodu godine prikazati svoju ljepotu na najbolji način. Biti domaćin, raširiti svoje tople vibracije gostima i svojim stanovnicima te raskriliti svoje dveri bogate povijesti i arhitekture i osvojiti prirodnim netaknutim ljepotama one koji im dođu u posjet.
Kako smo i koliko bogati ljepotom, vrijeme je da se podsjetimo ovim malim slikopisom. Ukoliko tražite mjesto na kojem ćete provesti blagdane i želite da to bude lijepa naša Hrvatska, izbor neće biti lagan.
Zagrebačka okolica
foto: Mario Žilec
Ako se želite zabaviti u Zagrebačkoj županiji, posjetite web stranicu gdje imate detaljan program svih prosinačkih zbivanja gdje će se za svakoga naći ponešto. Zašto Zagrebačka županija? Odvojite si par minuta za ovaj prekrasan video, jer slika govori više od 1000 riječi. A dodajte slici i magičnu glazbu, vjerujemo da nećete imati problema s pakiranjem prema nekom od njenih izletišta. Ljepota ionako govori najviše jezika.
Netaknuta priroda Zagrebačke županije - foto TZ Sveta Nedelja
Sveta Nedelja - foto TZ Sveta Nedelja, Zagrebačka županija
Hrvatsko Zagorje
Kamin u nekoj veseloj kleti, toplina ljudi čije se gostoprimstvo stoljećima nije izgubilo i zapanjujuća priroda općina i malenih brežuljkastih hiža koje se otvaraju posjetitelju gdje mu oko seže jednom kad dođe na neko zagorsko brdašce. A uzmemo li u obzir da će svugdje naći okrepu u vidu fantastične hrane i vina, razlozi nabrajanja postaju suvišni. Brojne općine ove županije očarat će vas nedirnutim skladom i mirom prirode koja daleko iza sebe ostavlja užurbanost asfalta i stresa velikih gradova..ovo su mjesta istinskog spokoja u sva godišnja doba. Preferiramo proljeće jer nismo zimski tipovi ali probajte odoljeti ovoj idili?
Foto: Zrinka (TZ Krapinsko - zagorske županije)
Požega
Ovaj biser "Zlatne doline", smješten je u srcu kotline koju okružuju Psunj, Papuk, Krndija, Dilj i Požeška gora. Gotovo osam stoljeća pisane povijesti ovog ljupkog i skladnog grada ispisali su arhitekturi neka od najljepših baroknih potpisa Hrvatske. Uđite u Požegu sa bilo koje od sve četiri strane svijeta i svaki ulazak otkrit će vam dio kulturne baštine prekrasne Slavonske Atene, a svi putevi vode do baroknog trga Svetog Trojstva. Topli i srdačni ljudi, suvremeni ritam življenja koji pulsira na ulicama grada koji broji gotovo 26.500 stanovnika i sasvim pristojna ponuda ugostiteljskih objekata uz predobre restorane s vrhunskim vinima, ovaj grad svrstava u mapu poželjnijih kontinentalnih odredišta. Vjerujemo da je posebno čaroban u božićno vrijeme. Ne propustite posjetiti Lipik i Kutjevo, nisu daleko a također nude raznolike sadržaje posjetiteljima, od vrhunske gastronomije, vina do arhitekture.
Požega, Foto TZ Požeško-slavonske županije
Kutjevo, dvorac Kutjevo, foto TZ Požeško slavonske županije
OSIJEK
Do kraja Adventa posjetite Osijek jer vas očekuju vinski festival, veseli božićni tramvaj s vilenjacima, virtualna stvarnost (virtual reality) u tramvaju, bogati program božićnih koncerata, dašak bečkog Novogodišnjeg koncerta u osječkom HNK i omiljeni božićni sajmovi upravo stvoreni za druženje s prijateljima i obitelji u okruženju svjetlucavih ukrasa, mirisu božićnih drvaca, kuhanog vina ili… jednostavno Božić kakav ste davno poželjeli… Ostanite i koji dan dulje te na središnjem trgu u starom gradu uz čašu pjenušca uplešite u Novu godinu.
Dubrovnik
Grad s velikim D, Dubrovnik je bezvremenski ideal ljepote i sklada. Bili smo više puta, zaljubili se svaki puta kao da nam je prvi.
Zamislite grad kojeg obrubljuju beskrajne nijanse plavog koje udara u stoljetne stijene, a zidine jednako sjaje kroz stoljeća i odolijevaju zubu vremena bivajući sve to ljepše! Pa ga još u mašti okitite božićnim ukrasima, pustite da zamiriše dubrovačka rožata, kroštule, pogače i razna morska jela kroz kamene ulice, a beskrajni nebeski svod (koji je nadahnuo Gundulića da spjeva bezvremenu odu Gradu) upali brojne zvijezde pod Stradunom..zamislite li sve te prizore i dalje će stvaran biti ljepši nego u mašti. Dubrovnik je doista misterij ljepote. Posve razumijemo horde raspomamljenih turista koji ga opsjedaju svako ljeto.
Panorama Dubrovnika, fotoTZ grad Dubrovnik
Split
Osim što je beskrajno lijep, Dioklecijanov grad je definitivno grad u kome se možete i provesti. Advent u Splitu je nadaleko poznat, hvaljen i posjećen, a atomsfera splitske zime i njegovih okusa i mirisa osvaja sve veći broj stranih posjetitelja. Split očarava i dosta je da ga posjetite na 24 sata, pamtiti ćete svaki detalj o Splitu gotovo zauvijek. Šarm koji ovaj grad stoljećima čuva u sebi, ne dopušta da nitko ostaje imun na njega.
Split, foto TZ grada Splita
Foto: Adventilacija NA RIVI, Darko Stipanicev, Tz Split
ŠIBENIK
Ovogodišnji moto Adventure – plastic free pratit će i radionički program Tvrđavice u Radionici Djeda božićnjaka. Program „Adventura 2016“ započinje 09. prosinca koncertom grupe Libar, nakon čega slijede: blues band Colors of blue, večer posvećena Azri sa splitskim Big Bangom, Songkillersi, Miro Odak i Gastarbajteri, Freetulada, zagrebački pop pioniri Flyer, 50 godina šibenskog rock ‘n’ rolla na kojoj će se okupiti kultni šibenski sastavi, a za Badnjak će, prije puštanja lampiona uoči rođendana grada, božićnu atmosferu na Kraljev dvor donijeti gipsy swing sastav Repassage.
Na večeri šibenskih studenata 27. prosinca gostovat će Marijan Ban i Diktatori, a na silvestarsko jutro zabavu će prirediti grupa Fenix. I ove godine Šibenik će proslaviti i prvi dan nove godine s grupom Elemental, čime će se zatvoriti Adventura 2016. Osim živih svirki očekuju nas retro slušaonice dobro uhodanih DJ-eva, Kristića i Živkovića, odnosno Kraljeve straže.
Barone tvrđava, Tz Šibenik foto
Naravno da ovo nije ni manji dio blaga koje Hrvatska nudi.
Otkrijte u zelenoplavim očima naše prekrasne zemlje tisuću razloga da budete sretni i da posjetite barem neku od naših destinacija.
Zimski blagdani su idealno vrijeme za to. A kroz istraživanje Lijepe naše, od srca vam želimo sretan Božić i uspješnu 2017!
Anita Žuvela Hitrec
Antikvarijat Studio: Djed Knjižičnjak bira za vas uz 20% popusta!
Knjigoljupci, ljubitelji starih knjiga, rijetkih izdanja i dobre literature, vrijeme je darivanja! Tražite savršene božićne darove za vaše najdraže? Navratite u antikvarijat Studio, gdje vas čeka naš novi pomoćnik - Djed Knjižičnjak!
Djed Knjižičnjak veoma je darežljiv - sve knjige u antikvarijatu u Masarykovoj 20 u Zagrebu i u internetskoj trgovini dat će vam 20% povoljnije!
Uz blagdanske popuste Djed Knjižičnjak velikodušno daje svoje prijedloge i savjete: koju knjigu kupiti mami, bratu, prijateljici?
Koje knjige odabrati za najmlađe? Za najmlađe u vašoj obitelji djedica je pripremio bajkovito i zanimljivo štivo uz koje će uživati cijela obitelj.
Biblija u stripu: Stara cijena 135,00, nova cijena = 80,00 / I.Brlić-Mažuranić - Priče iz davnine: Stara cijena 149,00 nova cijena = 80,00 kn / Grimmove bajke: Stara cijena 80,00 = nova cijena = 64,00 kn / M. Le Gwen - Bijeli medvjedić: Stara cijena 40,00 = nova 32,00 kn / D. Kozina - Za najmlađe - Stara cijena 15,00 = nova cijena 12,00 kn / Karl May - Winnetou I-III.: Stara cijena 100,00 = nova cijena 80,00 kn.
Za mame i bake, a sigurno i ponekog tatu, Djed Knjižičnjak nudi zanimljiv izbor kuharica, odaberite neku od njih pa se zasladite u ovo blagdansko vrijeme, kao nekoć naši Zrinski.
Varga - Hrana, kuhinja i blagovanje u doba Zrinskih: Stara cijena 350,00, = nova cijena 208,00 kn / M. Vučević - Zlatna knjiga kuharstva: Stara cijena 220,00, = Nova cijena 176,00 kn / D. Marjanović Radica - Dalmatinska kuhinja: Stara cijena 220,00 = nova cijena 176,00 / I. Karačić - Domaća kuhinja: Stara cijena 100,00= nova cijena 80,00 kn / Ignacija Ana Pavlin - Iz kuhinje sestre Ignacije: Stara cijena 100,00 = nova cijena 80,00 kn.
Na raspolaganju su vam zanimljive i aktualne knjige iz povijesti, hrvatske i svjetske, po odabiru djedice…
D. Stevenson - 1914.-1918. Povijest prvog svjetskog rata: Stara cijena 399,00 = nova cijena =232,00 kn / S. Žižek- Živjeti na kraju vremena: Stara cijena 200,00 = nova cijena =160,00 kn / T. Jakovina - Treća strana hladnog rata:Stara cijena 200,00 = nova cijena =160,00 kn / V. Deide - Japan: Stara cijena 229,00 = nova cijena =144,00 kn / Povijest I-XXI: Stara cijena 950,00 = nova cijena =760,00 kn.
Za sve ljubitelje prirodnih, tehničkih i medicinskih znanosti, Djed Knjižičnjak pripremio je izbor…
Anatomski atlas s latinskim nazivljem: stara cijena 683,00 =nova cijena 392,00 kn / Atlas arhitekture I: stara cijena 252,00 =nova cijena 152,00 kn; Atlas arhitekture II: stara cijena 252,00 = nova cijena =152,00 kn / Bronštejn - Matematički priručnik: stara cijena 414,00 = nova cijena=264,00 KN / V. Herak Perković - Veterinarski priručnik: stara cijena 1260,00 = nova cijena=536,00 kn.
Djedica nije zaboravio ni na ljubitelje slikarstva, fotografije i dizajna: zavirite u našu ponudu naslova iz područja umjetnosti i obradujte sebe i svoje najdraže.
K. Ruhrberg et al. - Umjetnost 20. stoljeća: stara cijena 390,00 = nova cijena 312,00 kn / V. Žmegać - Strast i kontruktivizam duha: stara cijena 400,00 = nova cijena 240,00 kn / R. Ivančević - Perspektive: stara cijena 199,00 nova cijena =120,00 kn / F. A. Cerver - Interior Design Atlas: stara cijena 100,00 = nova cijena 80,00 kn / U. Scheid - 10000 nudes:stara cijena 100,00 = nova cijena 80,00 kn / L. Da Vinci - Traktat o slikarstvu: stara cijena 100,00kn, = nova cijena 80,00 kn.
Makar koja stranica prije spavanja…Pogledajte što imamo od svjetske i domaće beletristike…
J. Franzen - Korekcije: stara cijena 129,00 = nova cijena 48 kn / G. Flynn - Nestala: stara cijena 149,00 = nova cijena 56,00 kn / S. King - Vreća kostiju: stara cijena 100,00 =nova cijena 80,00 kn / H. Hesse - Rosshalde: stara cijena 45,00 = nova cijena 36,00 kn / M. Jergović - Wilimowski: stara cijena 119,00 = nova cijena 68,00 kn / D. Drndić - EEG: stara cijena 149,00 = nova cijena 88,00 kn.
Poslastica za sve one nepopravljive knjiške moljce, ljubitelje rijetkih i prvih izdanja, Djed Knjižičnjak odabrao je naslove iz naše škrinjice s blagom koji će vas zasigurno oduševiti.
Mile Budak - Na vulkanima I-II, I. izdanje 1941.: stara cijena 150,00 =nova cijena 120,00 kn; Branko Čopić - Ježeva kuća, I. izdanje 1949.: stara cijena 500,00 = nova cijena 400,00 kn; A. G. Matoš - Umorne priče, prvo izdanje 1909.: stara cijena 2000,00 =nova cijena 1600,00 kn; I. Hoić Slike iz obćega zemljopisa III, 1892. g.: stara cijena 120,00 =nova cijena 96,00 kn; Jules Verne - Od zemlje do mjeseca i Oko mjeseca, 1875. (prvi prijevod na hrvatski jezik): stara cijena 750,00 = nova cijena 600,00 kn / Hand-Atlas der Anatomie des Menschen: stara cijena 2500.00, nova cijena = 2000.00 kn.
Ugodne blagdane i sretnu Novu 2017, želi vam ekipa Antikvarijata Studio!
Dobro došli!
promo