Putovanja su mi oduvijek jedno od najdražih iskustava u životu. Obožavam putovati bilo kuda, bez obzira na moju orijentaciju koja me nepogrešivo odvede na pogrešnu stranu avionskog šaltera, ili krivi dio nepoznatog grada.
No unatoč krivom orijentacijskom kompasu, smatram da putovanja trebaju planirati po načelu nekog prirodnog reda i poretka, a taj poredak nalaže da se treba temeljito istražiti svaki kutak Lijepe Naše, pa se onda otisnuti u nepoznato.
Stoga kad sam na jednom od studijskih putovanja od kolege Vlade Šestana (Savjetnik za putovanja, Travel Advisor.eu, Croatia active), saznala da je isplanirao (i realizirao) u idućih mjesec dana put u Južnoafričku republiku, Dohu i Dubai, Provansu, skijanje na South Lake Tahoe, a u uza sve to uspio svratiti i na neki milanski sajam – shvatila sam da je sazrio trenutak da ga netko odvede u Požegu, Kutjevo, Pleternicu i Veliku.
Požeško – slavonska županija pokazala se kao logičan izbor stoga što je Vlado vinski znalac, Provansa mu je drugi dom, a kao svjetski putnik zasigurno će pored vina znati dati i procjenu turističkog potencijala Zlatne doline.
Pored Vlade, putovanju se pridružila Karin Mimica, dobri duh hrvatske gastronomije, nositeljica projekta Gastronauta koji ima iza sebe organizaciju preko 100 tematskih gastronomskih i edukativnih događanja. Karin je i također voditeljica projekta “100 vodećih hrvatskih restorana – Restaurant Croatica”. Autorica dvadesetak gastro knjiga i brojnih medijskih priloga, predsjednica sekcije turističkih novinara Hrvatskog novinarskog društva, članica više gastro radnih skupina, Karin je bila idealan suputnik za otkrivanje turističkih tajni Zlatne doline.
Putovanju smo pridružili i Vladinog vrijednog kolegu Sanjina Maljkovića iz turističke agencije Croatia Active, i u takvom sastavu bili smo spremni za dvodnevnu turu požeškom dolinom.
U organizaciji Turističke zajednice Požeško – slavonske županije i njene direktorice Maje Jakobović Vukušić, dobili smo dvodnevan prijedlog Bike Hip and Hop biciklističke ture, koja je predvidjela zahvalan omjer wine tastinga i biciklističkih ruta kao i kušanje jela iz turističke gastro akcije: Okusi Zlatne Slavonije.
Naoružani kamerama, fotoaparatima i nešto malo kondicije, krenuli smo 7.svibnja iz Zagreba prema Požegi.
Požega – slavonska Atena i njena brda i doline idealne za city bike ture
U Požegi nas je dočekao Igor Marač, vlasnik agencije Luks Bike Adventure, prve agencije u Požegi specijalizirane za biciklističke izlete. Odmah sam shvatila da s Igorom nema labavo. Beskrajno strpljiv s nama Igor nas je svejedno odmah posjeo na bicikle, tako da smo marljivo odbiciklirali po sunčanoj Požegi a Igor nam je objašnjavao znamenitosti ovog neobično lijepog baroknog grada.
Požegu sam posjetila više puta, grad, osim što je lagan za šetnju i bicikliranje, ujedno je prepun zanimljivih točaka i povijesnih blagodati o kojima se možete informirati na ovom linku. Požežani su iznimno strpljivi i tolerantni spram biciklista, tako da nam je naviknutima na zg džunglu, bilo neobično što nitko ne trubi niti nas pokušava izgurati s ceste.
Stari Fenjeri – prirodni raj nadomak Požege
Nakon što smo istražili Požegu biciklom, na red je došla okrepa. Ona nas je čekala u restoranu Stari Fenjeri. Nitko nije očekivao da će priroda požeške doline biti razočarenje, ali prizor restorana oplahnutog cvijećem i nekim divovskim livadama sa srebrnim jezerom na potpunoj osami gdje krekeću žabe i pjevaju ptice i prostire se beskrajni kvadrati zelene šume (a sve to na jedva 5 min vožnje od grada), iznenadio je.
Proljetni dekor u punom cvatu ovdje vam šeretski namiguje u svakom listu, grmu, stablu a ručak u ovakvom ambijentu poseban je doživljaj. Stari Fenjeri su udaljeni od Požege svega par minuta vožnje automobilom, a svoju porciju spokoja i vi možete imati tako da se fino naručite na ručak ili večeru.
Vinarija Jakobović – Vetovo
Posjeta vinariji Jakobović bila je prva od nekoliko winetastinga koje smo imali u predviđenom planu a prva nakon ručka. Kušali smo tako kod g. Jakobovića njegova vina: Izvrsnu Graševinu, Pinot sivi, Chardonnay, Cabernet Sauvignon. Dočekala nas je i domaća plata, da bi degustacija bila potpuna.
Obitelj Jakobović proizvodi vina već 100 godina o čemu svjedoče stare bačve koje i danas čuvaju a vina Branka Jakobovića danas osvajaju prestižna priznanja i nagrade. Rajnski rizling sunčane boje okusa i mirisa ide uz svako neutralnije jelo, pa tako i uz ovu finu platu, a posebno paše rashlađen u vruće ljetno poslijepodne. Graševina je standardno fino dnevno vino za svaki dan, koje paše uz brojne kombinacije jela.
Vinarija Krauthaker
Vlado Krauthaker i njegov tim, odavno su postavili visoke standard i među najzaslužnijima su za razvoj vinarstva u Hrvatskoj. Tijekom godina, kvaliteta njegovih vina se samo povećala. Na izdašnoj degustaciji smo kušali čak 9 vrsta vina od kojih valja izdvojiti Graševinu Mitrovac koja je uvijek postavljala visoko ljestvicu kvalitete među graševinama. Chardonnay sur lie spada u najbolja dostupna bijela vina u Hrvatskoj.
Posebna metoda držanja vina nakon fermentacije u barique bačvicama na kvascima koji se redovit miješaju, daje i poseban okus. Za kraj smo kušali pjenušac na bazi Muškata koji je bio iznenađenje i pravo otkriće za sve prisutne vinoljupce. Drugačiji i bogat okusima, fino nas je osvježio.
Vinska kuća Sontacchi i priča o Kitokretu
Već ponešto omamljeni od kušanja finih vina, stigosmo u Vinsku kuću Sontacchi, koju vodi mladi simpatičan bračni par Antun i Maja koji su nastavili obiteljsku tradiciju, a ista seže od od 1900 godine sa Tomasom Sontacchijem. Provjerila sam preporuke ovog objekta na booking.com i visoki prosjek od 9,4 sa čak 118 recenzija, djeluje kao savršena pozivnica za dolazak u Kutjevo.
Ovaj šarmantan objekt nudi besplatne bicikle, opremu za roštilj, recepciju otvorenu 24 sata dnevno te terasu i najbolju gibanicu koju nam je spremila Maja. Kušali smo Kitokret, vinu iz sorte Portugisca koji navodno ima afrodizijačka svojstva.
Kako piše na njihovom webu: Ovo je vino, blagotvornog utjecaja na zdravlje, kako i govori usmena predaja starijih Kutjevčana (i još uvijek potentnih!), naša kupaža crnih sorata proizvedenih na tradicionalan način. Legenda o Kitokretu govori o markantnom Kutjevčaninu koji je svakodnevno ispijajući po dvije čaše „kitokreta“, kako je nazivao to crno vino, nestajao u noći. Kamo je išao, nikad se nije saznalo. Znalo se samo da je bio obožavan među ženama.
Staza graševine
Nije bilo lako poslije tolikih degustacija, ponovno sjesti na dva kotača, no zahvaljujući Igoru krenuli smo u obilazak biciklima po stazi Graševine, u nadi da ćemo savladati nešto malo zahtjevniji uspon.
Sanjin i Vlado su se dobro držali, no ja sam umalo neslavno aterirala na nizbrdici, koja mi se pokazala veći izazov nego brdovit uspon, te sam zaključila kako bicikl i ja ovaj put nismo našli zajednički jezik.
Do vinske kućice Maje i Antuna ipak je bilo sigurnije jedan dio puta propješačiti te me kolega Mirko Cenbauer iz Kutjevo portala, nije uspio ovjekovječiti u dostojanstvenom i spretnom letu na 2 kotača, već u klipsanju i veranju uz brdo s biciklom.
No što je, tu je. Per aspera ad astra.
Svejedno je ovaj pogled bio dovoljna nagrada za biciklističke napore:
Akademija graševine
Požeška kotlina sa svojim brdima i dolinama, daje gostu osjećaj potpunog odmaka od svega. Akademija Graševine nalazi se u neposrednoj blizini kutjevačkih podruma najpoznatijih hrvatskih vinara, no ipak na osami koja osigurava nevjerojatnu tišinu i mir.
U ponudi ima 10 soba, a poželite li tu organizirati teambuilding, sommelierske tečajeve ili različite svečanosti i slavlja, slobodno ih kontaktirajte.
Mir vinograda i prirode, u kombinaciji sunčanog jutra, obilježio je naš drugi dan. Čekala nas je Pleternica.
Pleternica – Pleter, muzej bećarca, cesta ruža i vina
Krenuli smo prema Pleternici, kamo smo se u pratnji simpatičnog domaćina Hrvoja Strnaka iz Turističke zajednice Pleternice uputili u šetnju, te na kraću bike turu.
Doznali smo od Hrvoja, da je Pleternica maleni ali propulzivan gradić koji je pun kreativnih ideja i projekata, od kojih su brojni realizirani. Apsolutni hit za koji držimo fige da što prije ugleda svijetlo dana, je budući Trg bećarca i Interpretacijski centar muzeja Bećarca. Mi im želimo puno uspjeha i dobar vjetar u leđa, jer je Pleternica ljupki mali grad posebnih priča i u turističkom smislu izniman potencijal. Dolaskom na Cestu vina i ruža, lako je shvatiti zašto – radi se o najljepšem vinogradarskom ambijentu koji smo igdje vidjeli.
Vinarija Markota
Pozicija brda Starac i Klikun iznad Pleternice, dvije su ponajbolje kontinentalne destinacije za sadnju vinove loze u Hrvatskoj. A što se tiče kušanja vina u bačvi obitelji Markote, raj je jedina riječ koja dostojno opisuje pogled i vizure ovih vinograda.
Mladi Marko Markota, osim što je pravi slavonski domaćin, pokazao nam je još jednu ključnu stvar vezanu za ovaj kraj a to je da mladi vinski kadar sve više preuzima obiteljsku tradiciju i ostaje razvijati vlastiti proizvod u svom kraju.
Isto kao i mladi par iz Sontacchija, nitko od njih se ne prepušta malodušju i žalopojkama, već su prionuli poslu i dodatno oplemenili uz pomoć modernih koncepata, svoje životne projekte. Lijepa hrvatska priča koja daje nadu da još nije sve propalo.
O vinima Markota možete pronaći više na njihovoj Facebook stranici.
Park prirode Papuk
Naša dvodnevna avantura primakla se kraju. Svatili smo do kampa Duboka u Parku prirode Papuk o kojem doista ne treba puno pričati, zapravo tamo treba doći i šetati. I biciklirati. I zaspati negdje ispod krošnje. Ručak nas je čekao u Čiča Mati u društvu Tomislava Galića, direktora Turističke zajednice Velike, a prethodno smo i po području parka uspjeli odbiciklirati.
Vile Montis Aurea
Mislili smo da smo vidjeli sve i da smo zaokružili dojam o Požeško – slavonskom kraju, taman žmirkavi od sunca, ruža, vina s brda iznad Pleternice i ručka s Papuka. Ali kad smo stigli do Vila Montis Aurea, shvatili smo da su nam iz Turističke zajednice županije, mudro ostavili šećer za kraj. Dakle, ta ljepota.. Rastrčavši se po okolišu, nismo znali što bi prije fotografirali. Pa smo sjeli s Igorom za veliki stol i opet nešto pojeli:
Dakle usred najčišće i najtiše prirode, oplemenjene okolnim kućicama u štajerskom stilu, mi smo se našli u kompleksu od četiri male vile koje su opremljene bazenom, jacuzzijem, stolom za ping pong, i sadržaje za zabavu djece. A okolica, kao preslikana iz austrijske pastorale na tragu filma Moje pjesme moji snovi. Ili iz nekog švicarskog luksuznog prospekta, kojem ne treba photoshop obrada. Igor Salak koji je pokrenuo ovaj pionirski projekt i kraljevski nas ugostio, rekao nam je što sve možemo raditi ovdje:
Dakle tu možete u ljetnim mjesecima doći i zaboraviti na jade i stres uz otvoreni bazen i prekrasan krajolik, a zimi je podjednako moguće vrhunsku relaksaciju doživjeti u zimskim mjesecima u zimskom vrtu u sklopu kuće. Zašto? Zato jer u zimskom vrtu imate saunu i jacuzzi uz direktan pogled na ovaj krajolik. Poželite li catering – nema problema, Igor i to rješava. Izlete ili bicikle? Može. Svaka kuća ima saunu, bazen i jacuzzi, te niz pogodnosti koje nudi ovaj tip smještaja a okolica je također specifična.
Samo Novo Zvečevo, (dakle taj švicarsko – austrijski pejzaž), smješten je na nadmorskoj visini od 447m, u srcu Papuka, parka prirode i Geoparka pod UNESCO-vom zaštitom. Jankovac je udaljen oko 37 km, dolina bogata potočićima i izvorima, a hlad će vam priskrbiti stoljetne bukve slavonske šume.
Također, na oko 11 km nalazi se Rupnica, jedinstveni geološki spomenik prirode, te na udaljenosti oko 23 km, Arboretum Lisičine, savršeno mjesto za opuštajuće šetnje u kojima će posebno uživati ljubitelji cvijeća i biljaka, dok na udaljenosti od samo 4 km možete vidjeti stare hrastove divove Papuka, stare preko 400 godina, najstarije žive organizme Slavonije.
Ili umjesto hodanja okolo i branja bilja i cvijeća, jednostavno se fino zatvorite u ovakvu kuću i nemojte izlaziti iz jacuzzija i saune, i bazena. Neće vam teško pasti:
Rastanak
Požeška županija, vinogradarski, ruralni i prirodni raj, destinacija velikog potencijala, ostala je lebdjeti u svojoj zlatnoj auri zalaska sunca koji je prigodno okupao njene brežuljke, šume i livade. Zbogom divni kuleni, pastrvo, slanine, čvarci, fini sirevi i još finiji kolači, zbogom graševino, Pinotu sivi i Cabernetu, zbogom vile s bazenima, nadamo se da je rastanak privremen!
Hvala našem vodiču Igoru Maraču, i ako već niste obavezno posjetite web adresu Luks bike Adventure i naručite si točno ovakav izlet. Ili neki drugi. Hvala svima sudionicima priče, koji su nas ugostili ko da smo im rođeni, hvala Maji i Ivoni iz Turističke zajednice županije koje su ovo sve organizirale.
Valis Aurea, srest ćemo se opet.
Fotografije: privatna arhiva, Mirko Cenbauer, Vile Montis Aurea arhiva, Igor Marač, Karin Mimica
