“Kuća u kući” zaštićeni je spomenik kulture koji privlači sve veći broj turista!

Otok Brač možda je najpoznatiji po rajskoj plaži – tirkiznoj oazi Zlatni rat smještenoj u Bolu, koju svake godine posjećuje stotine tisuća posjetitelja. Međutim Bol je destinacija koja vrvi od niza kulturnih znamenitosti i povijesnih lokaliteta. U samom mjestu Bol postoji jedna znamenitost, svjetska atrakcija o kojoj se malo zapravo zna.

Ponesite uspomenu s odmora na ovu rijetku i posebnu priču

Pregršt je toga na otoku Braču što bi preporučili, ali “Kuću u kući” nikako ne smijete zaobići. Nalazi se u Bolu, zaštićeni je spomenik kulture iz 19. stoljeća i meka je turista koji dolaze ovdje iz cijelog svijeta, dive joj se, fotografiraju je kroz rešetke – postavljene na ulazu u “vanjsku” kuću zbog opasnosti od urušavanja.

Legenda o ‘kući u kući’

Nekad davno živio je čovjek po imenu Marko, budući da je Marko često bio vrlo prgav i bezobziran, sumještani su  mu dali nadimak  “Marko Sila“. Veliki dio zemljišta iza  Markove kuće pripadao je bogatoj obitelji Vuković. Vukovići su bili velika  obitelji, koja je imala  šestericu sinova od kojih su trojica bili svećenici, a ostala trojica su bili pomorski kapetani koji su u svom vlasništvu imali veliki jedrenjak koji je plovili po cijelom mediteranu sve do Španjolske. Sva trojica braće su se čak i vjenčali u Španjolskoj, zatim su odlučili izgraditi veliku kuću (“Paloc”-palaču) u Bolu, za svoje obitelji.

Da bi  postigli svoj cilj, smetala im je Markova kuća, koja je bila izgrađena na jednom dijelu njihove zemlje. Ponudili su da otkupe Markovu kuću, ali “Marko Sila” nije htio prodati svoju kuću. Vukovići su bili u prijateljskim odnosima sa načelnikom Bola Vuziom, pa su se obratili njemu tražeći pomoć u rješavanju njihovih problema. Vuzio se trudio uvjeriti Marka da proda svoju kuću Vukovićima, ali on je uporno odbijao prihvatiti ponudu, te je načelnik Vuzio pokušao upotrijebiti svoje ovlasti da prisili “Marka Silu” na prodaju. Međutim to je toliko razljutio Marka”Silu” koji je ozbiljno zaprijetio da će ubiti načelnika, ako mu pokušaju oduzeti kuću. Stoga je načelnik  Vuzio odlučio staviti Marka u zatvor, ali je Marko  pobjegao u Dubrovačku republiku. Kada je Marko pobjegao iz Bola Vukovići  su započeli s izgradnjom svoje palače i podizanjem zidova oko Markove kuće, sa namjerom da je kasnije sruše.

Nedugo nakon što je Marko dočuo da su Vukovići  počeli sa zidanjem Paloca, kupio  je  par bačava baruta i vratio se u Bol, sa namjerom da uništi sve što su Vukovići  izgradili do tada. Pod okriljem noći Marko je otišao iskopati rupe ispod podignutih zidova i postaviti barut  u njih, prije nego je i uspio zapaliti barut pojavili su se žandari i spriječili ga u namjeri. Marko je ponovno morao otići iz  Bola i pronaći novo utočište za neko vrijeme.

Vukovići su nastavili sa izgradnjom svoje palače, sagradili su tri kata te još su samo trebali napraviti krov i podove.Zbog toga su se uputili  sa svojim brodom u Mletke po drvenu građu i materijal za krov. Na povratku iz Mletaka uhvatila ih je velika oluja, te potopila brod  i nitko od posade se nije uspio spasiti. Kako niti jedan od od braće Vuković nije imao djece, loza Vuković se ugasila. A Marko”Sila”!?…On se nakon nekog vremena vratio se u Bol, gdje je nastavio živjeti u svojoj kući, koja je bila okružena zidinama nedovršene palače. Marko”Sila” se nikad nije ženio pa nije ni imao djece, ali jedan od njegovih nećaka  je nastavio živjeti u kući nakon što je Marko umro.

I dan danas “kuća u kući” ili “Paloc” ponosno stoji tamo, i na taj način svjedoči o legendi davnih vremena.
Danas je Paloc-“kuća u kući” zaštićeni spomenik kulture. Općina Bol je osvjetlila kuću tako da turisti i uvečer mogu pogledati kuću.

www.bol.hr

Sponzorirani članak

Foto: Tz Bol, Centar za kulturu Bol, Zaklada

SVEČEV KIP NOSILI SU KAPETANI.
Koliko Baška Voda brižljivo njeguje tradiciju proslave svog zaštitnika, pokazuje i činjenica da su u prošlosti mjestom, za vrijeme svečane procesije, njegov kip pronosili znameniti Baškovođani poput mjesnih kapetana, a u novija vremena, kako bi se ovaj interesantan običaj očuvao, smijenili su ih baškovoški momci i mještani odjeveni u mornarske uniforme!

Da bi cijelo mjesto odisalo slavljeničkom atmosferom, mještani urese svoje prozore svečanim tapetićima, a velika se tradiconalna procesija proteže od crkve Sv. Nikole pa sve do centra mjesta, gdje se obično održi i Sveta misa uveličana i nastupom crkvenog zbora. Budući da je Sveti Nikola zaštitnik pomoraca i putnika, blagoslov mora i brodov na Mulu je neizostavan dio svečanog kolorita, a dijele se i pokloni za djecu. Svečanost se obično završi uz druženje i dobru glazbu, koje je svakako još ugodnije uz besplatnu zakusku – domaće delicije i tradicionalno iće i piće poput ukusnog bakalara! Dođite i vi na ovu sjajnu fjeru, i uživajte u autentičnom zrncu tradicije u izvornom mediteranskom ambijentu!

IVAN RENDIĆ (1849. – 1932.) je bio prvi hrvatski kipar novijeg razdoblja. Iako rođen u Imotskom, Supetar je njegovo zavičajno mjesto,  mjesto kojem je dao neizbrisiv pečat snagom svog stvaralaštva i kiparskog genija. O njegovim radovima svjedoče brojni spomenici razasuti od Trsta (Italija), Rijeke, Zagreba, Venecije, Duborvnika, do naravno Supetra i otoka Brača.  U svom radu suradjivao je s brojnim hrvatskim velikanima koji su mu bili modeli, kao što su Gundulić, Preradović, Gaj, Kačić – Miošić, a njegovo specifično umijeće i briljantna vještina, utrli su temelje  brojnim kiparima koji će ga slijediti i ponovno razviti hrvatsku skulpturu – Meštroviću, Rosandiću, Kršiniću, znog čega ga se danas smatra ocem modernog hrvatskog kiparstva. Najvećem i najpoznatijem kiparu u čast, Turistička zajednica Grada Supetra u suradnji sa Narodnom knjižnicom iz Supetra osmislila je Kulturni đir „Dan s Rendićem„ kako bi se svim gostima ali i stanovnicima približili život i djelo ovog velikog Supetranina.

Kulturni đir započinje na supetarskoj rivi pokraj spomenika velikom kiparu, zatim kreće dalje ulicom koja nosi njegovo ime do obiteljske kuće Rendić. Na pročelju kuće možete vidjeti prvi rad Ivana Rendića.

Đir vas dalje vodi povijesnom jezgrom ovog prekrasnog bračkog gradića preko Vrdolci do starih Gustirni, dalje preko Glavice i spušta se ulicom Ignjata Joba sve do galerije „Ivana Rendića“ u kojoj se nalaze odljevi brojnih njegovih dijela.

U parku u blizini galerije nalazi se jedno od najlijepših Rendićevih dijela – Alegorija „Um“ original kojeg se nalazi u Trstu.

Put vas dalje vodi preko supetarske rive, gradske plaže Banj do prekrasnog supetarskog groblja na kojem se nalazi čak 14 Rendićevih dijela i grob ovog velikana hrvatskog kiparstva. Dobro nam došli ovom stazom slavnog umjetnika!

VRDOLCA – MJESTO RENDIĆEVE STAROSTI

Supetar je počeo živjeti u doba mirne rimske uprave (sarkofazi i villa rustica na groblju) do u starokršćansko doba uz današnju crkvu (6. st. Starokršćanski mozaik), pa pošto se ugasio, preskočio nekoliko stoljeća, počeo je iznova živjeti u Glavici, Vrdolcu i Varoši, a odatle se spušta prema moru (in portu sancti Petri). Supetar postaje bračkom prijestolnicom početkom 19. stoljeća.; 1900.g. je imao 1829 stanovnika, ima status Grada od 1997.g. i danas broji nešto više od 4 000 stanovnika.

Detalj s supetarskog groblja

GUSTIRNE – malo mjesto značajno za supetarski svakodnevni život

Početkom 20. stoljeća ovo je mjesto imalo vrlo značajnu ulogu u životu Supetra, jer je opskrbljivalo vodom stanovnike Vrdolci, Varoša i Glavice. Kišnica se skupljala na obližnjem pjoveru, a akumulirala se u ovim bunarima. Na ovom su se mjestu okupljale supetarske žene, komentirale dnevna društvena događanja, razmjenjivale novosti, a s njega odnosile vodu u svoje domove, za piće, pranje odjeće i posuđa, napajanje stoke i ostale potrebe.

Rendićev anđeo na groblju

Ivan Rendić je bio poseban duh,jedna od onih osobnosti koja ostavljaju pečat ne samo svojim djelima, već i svojom posebnom kreativnom naravi. Bio je poznati hedonista, veseljak i šaljivac, prepun optimizma i ljubavi prema životu koja se ogledala u stalnoj spremnosti za šalu, zabavu i užitak.

GALERIJA “IVAN RENDIĆ”

Galerija „Ivan Rendić“ je zbirka sakupljenih umjetnina Ivana Rendića, njegovih skulptura, reljefa i nacrta. Meka je to supetarske kulture i umjetničkog stvaranja. Posjetitelj se u njoj upoznaje s počecima novijeg hrvatskog kiparstva, s djelima umjetnika koji mu je samopožrtovno gradio temelje. Otvorena 1999.g. galerija danas sadrži 18 skulptura i reljefa i 50 originalnih nacrta, crteža, fotografija i dokumenata Rendićeva života. U Galeriji se ugošćuju i postavljaju mnogobrojne izložbe, predavanja, predstavljanja knjiga, koncerti i književni susreti.

RADOVI IVANA RENDIĆA

Na supetarskom groblju možete vidjeti neka od najboljih djela Ivana Rendića. Upoznavanje s dvanaest radova, upoznavanje je s čovjekom koji je čitav svoj život posvetio kamenu, u njemu i iz njega stvarao, čovjekom koji je beskrajno volio Supetar i njegove ljude, usprkos njihovom čestom neshvaćanju njegovog karaktera i nepriznavanju njegove umjetničke veličine i snage.

Grob Ivana Rendića

Više informacija pronađite na www.supetar.hr i dobro došli!

Posjetite našu Facebook stranicu i ostanite u toku sa svim novostima koje spremamo za Božić i Novu godinu.