This post is also available in: English
Bistre i brze vode studene Cetine oplakuju nepregledno i plodno Sinjsko polje, krške kraljice Svilaja, Dinara i Kamešnica kamenim vrletima štite svoje kraljevstvo. Duga tradicija sinjskog planinarstva najbolji je jamac neponovljivog iskustva osvajanja veličanstvenih vrhova s kojih se pružaju spektakularni vidici.
Iziđite iz svoje zone udobnosti i duboko udahnite čisti planinski zrak i osjetite život za volanom quad vozila ili ostvarite vlastitu filmsku avanturu jeep safarija.
Brojne agencije idealno osmišljenim aranžmanima pobrinut će se za izvorni doživljaj „pitome divljine“ cetinskog kraja. Uređene biciklističke staze odvest će vas drevnim putevima s daškom bogate i burne povijesti.
Odnedavno se Sinjani ponose i domaćinstvom jedne etape uzbudljive međunarodne biciklističke utrke Cro Race.
Od davnina blisko povezan s uzgojem konja i konjičkim sportom, Sinj nudi i novoizgrađenu i vrhunski opremljenu jahačku salu i sjajnu mogućnost jahanja – u sedlu plemenitih grla, laganim kasom praćenim umirujućim topotom kopita istražite mrežu jahačkih staza.
Posjet sinjskom hipodromu, drugom po veličini u Hrvatskoj, i impresivnoj alkarskoj ergeli, svakako je jedinstveno iskustvo. Za sve one koji se više vole osloniti na sebe i jednostavno prošetati – nema straha – u kojem god smjeru krenuli, kao najdragocjeniji dar odmata se neka nova panorama, neki novi pitoreskni kutak.
Produhovljeno hodočasničko nadahnuće pronaći ćete na Stazi Gospi Sinjskoj, tom divnom „hrvatskom Caminu“, ali i stazom prema sinjskom Starom gradu, koja u šumovitoj idili krije 14 postaja križnog puta, grandioznih djela velikana hrvatskog kiparstva.
Posjetitelji željni adrenalina mogu se okušati u kanuingu brzacima rijeke Cetine, paraglidingu ili čak padobranstvu – Sinj ima i funkcionalni sportski aerodrom!
Razvijene sportske infrastrukture ne bi se posramili ni veći gradovi: teniski tereni, nogometni i ragbi stadion, atletska staza, i vjerovali ili ne, gradski bazen olimpijskih dimenzija koji u ljetnim mjesecima osvježava Sinjane i njihove goste.
No, sve građevine i aktivnosti ne bi vrijedile da nije sinjske gostoljubivosti – Sinjani su poznati kao domaćini koji dočekuju punim srcem i punim stolom – širom će otvoriti svoja vrata svakom putniku (ne)namjerniku. Bogata i unikatna gastronomija plod je stoljetnih dodira istoka i zapada, Mediterana i kontinenta.
Sinjski arambaši svjetski su poznata delicija bez koje neće proći nijedno slavlje, domaći pršut šiban neumoljivom burom, sir iz mišine zamamnim okusom mirisnih trava s planinskih pašnjaka zasjenit će sve druge… U Sinju je hrana doista umjetnost.
Oduvijek na čvorištu i megdanu civilizacija, viteški Sinj smjestio se podno ostataka tvrđave Grad na kojoj se ugnijezdila zavjetna crkvica sagrađena na dvjestotu godišnjicu dolaska iz Rame.
Presudni egzodus naroda u bijegu od osmanlijskog zuluma označio je zauvijek identitet ovog junačkog grada – grada Sinjske alke i Čudotvorne Gospe Sinjske. Povijesna pobjeda 1715. iznjedrila je vitešku igru koja je ušla u svoje četvrto stoljeće i koju zbog neprocjenjive vrijednosti štiti i UNESCO.
Neraskidiva veza i zahvalnost Majci Božjoj izvire iz svakog kutka, a najviše u veličanstvenom svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske, najvjernije odvjetnice Hrvata, uvijek punom vjernika željnih utjehe i nade. Svetište je lani ugostilo i značajni Kongres duhovne baštine marijanskih svetišta.
Sinjski muzeji izlažu i njeguju plodove bogate kulturno-povijesne baštine, a galerije su rado posjećena mjesta zanimljivih događanja, koncerata i izložbi domaćih i stranih umjetnika. Muzej Sinjske alke inovativno je i interaktivno središte koje uspješno spaja tradiciju i moderno.
Ukoliko se u Sinju nađete u vrijeme poklada, spremite se na iznenađenje. Tradicionalni pokladni ophodi potkamešničkih sela, slavni i impozantni Didi s Kamešnice svojim izgledom i nastupom sigurno će vas impresionirati i svakako potjerati duhove zime.
Prkos i otpornost domaćeg stanovništva ogleda se i u nijemom kolu, tradicionalnom gluvom plesu, čiju je vrijednost prepoznao UNESCO te ga 2011. godine uvrstio na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Iz naraštaja u naraštaj prenose se u Dalmatinskoj zagori zvuci stare ojkavice i rere. Ojkavica, koja je ime dobila po karakterističnom uzviku oj, od 2010. godine nalazi se na UNESCO-ovom popisu ugrožene svjetske baštine. Rera, živopisno dvoglasno pjevanje, duboko je ukorijenjeno u identitet Cetinjana te nerijetko opisuje svakodnevne pojave, trzavice između susjednih sela, karaktera i običaja, ismijava ljudske mane i slabosti, često i posebno izabranim rječnikom.
Vješte ruke živi su svjedoci tradicije – utkaju nasljeđe predaka u svaki kamen suhozida, svaki zamah vesla. Umijeće gradnje lađe u Otoku kod Sinja zaštićeno je nematerijalno dobro Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Danas se održavaju utrke cetinskih lađi te manifestacije poput Žabarijade (natjecanje u skakanju žaba), akcije čišćenja korita rijeke Cetine i tradicijskog ribolova upravo iz cetinske lađe.
Još jedna naša i svjetska perjanica nalazi se na UNESCO-ovu Reprezentativnom popisu nematerijalne baštine čovječanstva – umijeće suhozidne gradnje spomenik je trajniji od mjedi – žuljevite ruke otimale su krškom kraju kamen po kamen i stvarale predivne strukture, prenoseći dragocjeno znanje budućim naraštajima.
Tako je i Sinj mozaik savršeno posloženih kamenčića – gastronomija, prirodne ljepote, srdačni ljudi, mnoštvo sadržaja – stvaraju doista remek-djelo Dalmatinske zagore.
Fotografije: Tz grada Sinja, različiti autori
This post is also available in: English
