MEŠTAR O’ BUFONADE!
SIGURNO STE ČULI za njegovu alegoriju „Um“, veličastvene biste i spomenike značajnih ličnosti koji su ga vinuli u sam vrh domaćeg kiparstva. No, jeste li znali da je Ivan Rendić ostvario još jednu podjednako zavidnu karijeru, koja nije zaslužila da ostane u sjeni – onu nepopravljivog šaljivdžije koji nikad ne miruje i uvijek je „na manevru“?
PETNAESTOGODIŠNJI MAĐIONIČAR. Iako nije rođen u Supetru (slučaj je htio da se to desi u Imotskom), upravo je naša otočka metropola mjesto njegove vedre mladosti. Obiteljska zanatska klesarska tradicija bila je presudna za Rendićevo životno opredjeljenje, pa je tako sa svega 15 godina izradio impresivan reljef ugrađen u zid obiteljske kuće.
No, paralelno s kiparskom karijerom, otpočinje i karijera vragolana koja se nije pretjerano svidjela njegovim učiteljima (a ni djevojčicama čije je haljine zašio!), pa je istu izbjegavao u strahu od učiteljevih batina. A kako živa dječačka mašta nije mogla mirovati, mladi je kipar na krovu kuće izgradio mlin na vjetar, kakav je postojao na ulazu u supetarsku luku. Ugradio je u njega majčin mlinac za kavu i za maestrala mljeo kavu čitavom susjedstvu i uzimao desetinu, poput pravog mlinara!
TRST JE OBILJEŽIO NJEGOV ŽIVOT, iako je boravak u njemu kipar uvijek smatrao privremenim. Ondje je otpočeo školovanje i proveo veći dio svog aktivnog životnog vijeka, uključujući neke od najplodonosnijih faza svog opusa. Iako su brojne narudžbe za spomenike, vile i portrete naprosto pljuštale, Rendić kipar uvijek se trudio da i Rendić šaljivdžija bude jednako aktivan – zabavljački duh nikad ga nije napuštao. Nas je od srca nasmijala šala koju je izveo u otmjenom Caffeu degli Specchi – sve kockice šećera Rendić je zamijenio mramorom i naravno da se ni uz uporno miješanje kava nije mogla zasladiti!
Čini se da je živopisan ambijent kafea nerijetko inspirirao kipara za razne podvale, pa se tako na urnebesan način osvetio kibiceru koji mu je dosađivao spavajući za njegovim stolom. Ugasio je svjetlo u kavani, a svi su gosti, na njegov nagovor, nastavili kartati, igrati biljar, razgovarati. Kad se spavač probudio, čuvši žamor, a okružen mrklim mrakom, u panici je počeo vikati misleći da je – oslijepio!
I ZAGREB I SUPETAR podjednako su poslužili kao atraktivna kulisa za „smicalice“. Možda najsmješnija je zgoda koju je izveo sa slikarem Medovićem, koji je bio malena rasta i jako je želio narasti. Rendić mu je za dobru večeru obećao pomoći i spremio mu tinkturu koju je ovaj redovito pio. Svaku mu je večer u kavani skraćivao štap te je ovaj rapidno rastao. Priredio je obećanu večeru, na kojoj je Rendić pred čitavim društvom otkrio tajnu „rasta”!
Od supetarskih zgoda, posebno je „urnebesna“ ona s maškarade – Krnje koji petaje roge, naliven gipsom koji – razumije se – ne može goriti, uz veliku pompu poklonjen Splićanima, samo je potvrdio kiparev renome nepopravljivog šaljivdžije.
ULTIMATIVNI ŠKERAC. Želeći biti pokopan samo sa štapom i šeširom, te natpisom „Rendiću, gdje si?“ ovaj velikan domaćeg kiparstva kao da je prorekao vlastitu sudbinu i u samoj smrti ostao dosljedan svojoj boemskoj i teatralnoj prirodi.
Naime, zahvaljujući nevjerojatnom spletu okolnosti gdje je organizator njegovog splitskog ispraćaja – umro, u jednom se trenutku doista nije znalo gdje je kipar! A njegov je sin Dunav, da završimo ovu priču u vedrom tonu kakav bi i sam umjetnik preferirao, boem kao i otac sam, mjesec dana zbog korote pio samo – crno vino.
Više i foto: TZG Supetar
