Želite li sačuvati vlastite korijene, nema bolje nego upoznati i istražiti vlastite običaje i tradiciju.  Tradicijski običaji su upravo ogledalo naših korijena. Oni simboliziraju naš identitet i vrijedno naslijeđe kojeg se ne treba olako odreći.

U Vrlici je vrijeme uskršnjih blagdana poseban doživljaj. Za Uskrs se staro i mlado okuplja u mjesnoj crkvi Gospe od Ružarja, u želji da kao sudionici ili pak znatiželjni promatrači budu dio stoljetne tradicije čuvanja Kristova groba.

Kako točno izgledaju ovi drevni običaji?

Od davnine sve do današnjih dana u Vrlici se njeguje običaj da u Velikom tjednu grupa muškaraca pripadnika Bratovštine Čuvara Kristova groba sudjeluje u obredima i ophodima Velikog tjedna, čuvajući Kristov grob, zbog čega se zovu grobari. To su kršni muškarci odjeveni u prelijepe, mjesecima izrađivane tradicionalne nošnje od tkanog sukna i domaće ovčje vune, urešene zlatnim koncem i čojom, te upotpunjene starinskim oružjem – kuburama, iz kojih će nešto kasnije, tijekom pučkog slavlja, odjekivati i pucnji u znak veselja zbog Isusova uskrsnuća i njegove pobjede nad smrću. Ovaj je običaj postao ne samo crkvena manifestacija već i povijesna i kulturna baština hrvatskog katoličkog puka vrličkog kraja.

No da vam malo dočaramo sam tijek događaja… Arambaša je zapovjednik grobara i naravno sve aktivnosti idu preko njega. Tek od 18 godina se može postati čuvar groba. Uvjet je naravno da grobar mora biti aktivni kršćanin. Na Veliki četvrtak grobari se sastaju kod župne kuće gdje je nakon ispovijedi zajednička večera. Slijedi misa u crkvi Gospe od Ružarja, pranje nogu i procesija gdje se sveti sakramenat prinosi grobarima. Na Veliki petak ide se put križa kroz grad Vrliku, a iza toga slijedi čitanje muke, zatim otkrivanje i ljubljenje križa počevši od svećenika zatim grobari te ostali prisutni puk.

Grobari se za ovo vrijeme izmjenjuju na straži. Ovdje je riječ o dubokom vjerskom osjećaju i predanosti čuvanja presvetog tijela Isusova u razdoblju od polaganja u grob do uskrsnuća. Čitav postupak čuvanja Kristova groba odvija se u strogom i ozbiljnom ozračju, u tradicionalnim narodnim nošnjama vrličkog kraja, s tradicionalnim oružjem kojim su Vrličani stoljećima branili svoj dom i svetu katoličku vjeru i njena načela. Kršni momci i snažni muževi uljepšavaju otajstvo muke i smrti, Uskrsa i pobjede. Na Veliku subotu bdijenje počinje u 23 sata. U toku mise kada bude Slava Bogu grobari bježe i napuštaju grob te izlazeći iz crkve zapjevaju i zapucaju kuburama te se potom vraćaju natrag slušati misu.

Na sami Uskrs, Čuvari Kristova groba ili grobari dolaze u špaliru pred crkvu i ulaze na misu, a svoju službu završavaju iza mise kada pred crkvom plešu vrličko kolo u znak pobjede Krista uskrsloga nad zlom i grijehom. Vrličko ili kako se još naziva nijemo kolo je zaštićeno  od strane UNESCO-a kao nematerijalna kulturna baština.