Dođite na prvi festival maslina u Zagrebu!
[:HR]Udruga Zagrebački maslinarski institut, poziva vas na 1. Festival maslina u Zagrebu koji će se održati na Zagrebačkom velesajmu, u prostoru paviljona 7 i 7a, dana 6. i 7. veljače 2016.
Organizator i idejni začetnik Festivala je udruga Zagrebački maslinarski institut, uz pomoć Udruge branitelja domovinskog rata „Zagrebački velesajam“ (UBDRZV). Suorganizator i pokrovitelj ove manifestacije je Grad Zagreb. Najvažniji cilj ove izložbe je približiti građanima Grada Zagreba maslinu i proizvode od masline.
Stoga dođite poslušati:
- predavanja poznatih stručnjaka i znanstvenika o nutritivnoj i zdravstvenoj vrijednosti maslinova ulja;
- predavanja o hrvatskom maslinarstvu (o kvaliteti domaćih u odnosu na uvozne proizvode, kako se postiže optimalna kakvoća proizvoda pristupom u masliniku, berbi, preradi i čuvanju te prikaz metoda za provjeru kakvoće);
- kušaonice ulja (vođena degustacija) pod vodstvom certificiranih stručnjaka koji će zainteresirane naučiti pepoznati i razlikovati dobra od loših ulja;
- prodajnu izložbu na kojoj će se predstaviti pojedinačni maslinari, obiteljska poljoprivredna gospodarstva i udruge iz Istre, Primorja i Dalmacije sa svojim proizvodima;
- predstavljanje rezultata zagrebačkih i ostalih maslinara na području maslinarstva;
- kreativne radionice izrade kreme od maslinova ulja,
- program za djecu
- program namjenjen maslinarima.
Želja organizatora je da ova manifestacija preraste u tradicionalno godišnje zimsko druženje građana Grada Zagreba s maslinom i maslinarima. Donosimo također i program te letak Festivala.
[pdf-embedder url="http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2016/01/Najava_1_Festivala_maslina_u_Zagrebu_-veljača_-2016.pdf"]
Više informacija o ovom kreativnom i korisnim događanju potražite na www.zagreboliveinstitute.hr
Posjetite ZG Velesajam, i saznajte sve što ste željeli doznati o maslinama i maslinarstvu.
[pdf-embedder url="http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2016/01/Letak_A5_Maslina.pdf"]
[:]
Dalmacija - zemlja snova za gurmane[:en]Dalmatia - a dream world for the gourmands
[:HR]Autohtona jela za bogove
U posljednje vrijeme meniji koji se nude po dalmatinskim restoranima su svi sa prefiksom – izvorno i prirodno, nudi se specijalitet do specijaliteta.
Foto: TZ Supetar
Premda je dalmatinska zemlja škrta, vrijedne su ruke težaka, godinama krčile kamenjar i od njega stvarale plodne vrtače. Koliko je podneblje bilo škrto, toliko je mašta pri kombiniranju, slaganju okusa, maksimalnom iskorištavanju svake namirnice – stvarala čuda.
Tako su i Zagora i dalmatinski otoci imali svoje mozaike od spize. U svakom dijelu Dalmacije, bilo je ponešto karakteristično upravo za to područje. No nadasve – ukusno! Mnogi kažu, hrana za bogove.
Foto: TZ Supetar
Tako se na otocima, gdje je zemlje bilo malo, sve iskorištavalo. I divlje zelje, grmovi bilja koje je bilo jestivo, slagalo se u zelenu porciju povrća, oplemenjivalo maslinovim uljem i domaćim bijelim lukom.
Tu se porciju “pojačavalo” ribom, svježom ispečenom na gradele ili lešo skuhanom, dok se često, pogotovo zimi, pribjegavalo i sušenju morskih delicija. I za slatkim se sezalo u prirodu, pa su se u šećer valjali bademi, odnosno menduli, korice naranče ili limuna, popularni arancini, pa sušene smokve od kojih su se slagale najljepše torte, oplemenjene orasima, makom, rogačem...
foto: TZO Postira
Velik dio te tradicije danas nude dalmatinski kuhari. Gastronomska ponuda se vratila na staro - sve ono zdravo i domaće postalo je izuzetno popularno, bolje reći cijenjeno, jer napokon zdravo postaje – primarno!
Otoci su se dičili i bogatstvom gljiva, pa se tijekom sezona te jestive biljke spremalo na mali milijun načina, a nisu im bile nepoznate ni alge. Morske trave su bili pravi izvori joda, pa se današnji restorani s takvom ponudom nude pod oznakom – ekskluzivni! Još kada vam kao predjelo ponude ikru morskog ježa, ili pak na pladnju s ledom poslože kamenice ili morsko jaje - neprocjenjivo.
Foto: Ston.hr
Što se tiče same Zagore, još teže je bilo doći do plodne zemlje. Malo se tamo dalmatinskih polja diči oranicama. Godinama, bolje reći stoljećima seljaci su vadili kamenje, slagali ga u zidove, a ono malo zemlje obrađivali. Zrna pšenice i kukuruza posebno su se mljela u starim vodenim mlinovima, a pura iliti palenta, kuhala se na poseban način. Sat vremena se miješala drvenom kuhačom, i na kraju oplemenjivala životinjskom masnoćom (svinja), dok bi prava delicija za blagdane bili komadi pure kojoj je dodano začinsko bilje, i na kraju poprženo na otvorenoj vatri. Upravo ovaj recept je danas traženi dodatak za ribu na stolu većine restorana koji njeguju dalmatinsku kužinu. Zagora je bila i pravo mjesto za pronalazak puževa, pa su ovi ukusni zalogajčići, s dodatkom domaće kapule, zaliveni domaćim vinom, bili vrhunsko jelo. Sarme, domaće mljeveno miješano meso uvijeno u kiseli kupus, uvijek su prisutne. Bilo se radi o sinjskim arambašićima ili običnoj sarmi, dodatak je uvijek pire od domaćih krumpira.
Foto: TZ grada Sinja
Možemo tako nizati bezbroj autohtonih proizvoda kojima se Dalmacija diči, od Drniša i njegovih pršuta kojima je kvaliteta svjetski poznata, do otočkih ribljih specijaliteta kao što je sušena hobotnica, pršut od morskog psa, osušeni ugor ili gruj, i mnogo toga za Dalmaciju jedinstvenog. Za sam kraj sve serviramo uz domaće vino, a barem je ta paleta u Dalmaciji (pre)bogata svim i vrstama grožđa i okusima sorte. Za aperitiv će vas čekati domaća rakija, od rogačuše, lozovače, medice…okus koji samo poželjeti možete.
Mi njegujemo autohtono i tradicionalno, koje uvijek garantira i - zdravo!
Naslovna fotografija: TZ Supetar
Autochthonous food of the gods
Recently, the menus offered by Dalmatian restaurants are all prefixed with - the original and natural, offering a specialty to specialty. Although the Dalmatian soil is poor, diligent farmer's hands have cleared the rocky areas for years and created fertile valleys from it. As much as the resorts were poor, so much was the imagination creating miracles in combining and sorting of flavors, in making the most of any food.
Thus, Zagora and the Dalmatian islands had their own mosaics of food. In every part of Dalmatia was something typical of the area. But most of all - delicious! Many say, the food of the gods.
On islands, where fertile lands were only few, it was all exploited: wild greens, shrubs of edible plants constituted a green portion of vegetables, enriched with olive oil and domestic garlic. The portion was “intensified” with freshly grilled or boiled fish, and often, especially in winter, people resorted to drying seafood delicacies. The sweets were also of natural origin, so almonds, lemon and orange zest – the popular arancini, were coated in sugar; and figs were dried and used for making the most beautiful cakes, enriched with walnuts, poppy seeds, carob...
A large part of that tradition is nowadays offered by Dalmatian chefs. The gastronomic offer is back to the old school - all that is healthy and homemade has become extremely popular, rather appreciated – because healthy finally becomes primary! Islands are proud of the richness of mushrooms, and during the season these edible plants were prepared in a million ways, but they were not unfamiliar even with the algae. Sea grasses were the true sources of iodine, so today's restaurants offer such meals under the label - exclusive! And when you are offered with a sea urchin roe, or with sea eggs and oysters on a tray with ice – priceless!
As for the hinterland, it was even harder to get to the fertile soil. Only a few Dalmatian fields boast of arable land. For years, rather centuries, farmers have extracted stones, made the walls of it, and cultivated those little areas. Wheat and corn used to be ground it the old water mills, and the corn flour or polenta was prepared in a special way. It was mixed with a wooden spoon for an hour, and was finally enriched with animal (pig) fat, while the true delicacy for the holidays were pieces of polenta to which herbs were added, and finally fried over an open fire. Precisely this recipe is nowadays required to supplement the fish on the table of most restaurants that cherish Dalmatian cuisine. The hinterland was the right place for finding snails, so these delicious snacks, with the addition of homemade onions, poured with homemade wine, made an excellent meal. Sarmas (homemade minced and mixed meat wrapped in sauerkraut) are always present. Whether it is a Sinj arambašić or an ordinary sarma, the addition is always local mashed potatoes.
We can list a myriad of local products that Dalmatia is proud of, from Drniš and its prosciutto which is of the world-famous quality, to the island's fish dishes such as dried octopus, shark ham, dried eel or gruj, and many more unique for Dalmatia. At the very end, all this food is paired with the homemade wine, and at least this range in Dalmatia is almost overly abundant, rich in all types of grape varieties and flavors. Homemade brandy is excellent as an appetizer: rogačuša, lozovača, medica…a taste you can only wish for.
We cherish the indigenous tradition, which always guarantees – healthiness![:]
Dolac - najšarenije mjesto u gradu
[:HR]Predstavljamo novo putovanje okusa i mirisa sa portala okusi.eu koji su posjetili najpoznatiju zagrebačku tržnicu Dolac.
Jedinstveni simbol grada Zagreba, plijeni kako bogatstvom okusa i mirisa tako i tradicijom koja se ogleda u svakom njegovom šarenom kutku.
Slikovita razglednica i živahan puls centra metropole, posljednjih nekoliko godina postao je i atraktivan mamac za strane i domaće posjetitelje, a ujedno i temom vrsnih putopisaca sa okusi.eu, čiji su poseban predmet interesa tržnice svijeta.
Članak prenosimo u cjelosti.
DOLAC - NAJŠARENIJE MJESTO U GRADU
Dolac je najpoznatija zagrebačka tržnica. Ako se ne prehranjujete u pekarama i ne čekate u redu za tri dana stari panirani pureći šnicl u nekom od supermarketa, onda znate za Dolac. I ne samo Dolac, jer Zagreb ima nekoliko legendarnih tržnica koje su poznate po svojim specifičnostima. I svaka ima svoje vjerne štovatelje. Moja mama nikad ne ide na Dolac jer ima nevidljivi loyalty card Trešnjevačkog placa. Tamo su njene kumice, Tatjana sa sirom i jajima, Drago s Plešivice s povrćem..,
No ovo je priča o Dolcu.
Dolac je u sadašnjem obliku otvoren 1930. godine gdje je glavna gradska tržnica preseljena s tadašnje Harmice, današnjeg Trg bana Jelačića. Glavni prolaz od Trga do Dolca zove se Splavnica i tamo se danas prodaje cvijeće i sadnice raznih biljaka. Od Splavnice se može glavnim stepenicama do otvorenog dijela ili kroz velika vrata do zatvorenog dijela tržnice Dolac. Zatvoreni dio tržnice čine uglavnom mesari i veliki mliječni odjel gdje možete kupiti čuveni sir i vrhnje ili veliku šnitu čistog kukuruznog kruha. Otvoreni dio tržnice čine prodavači voća i povrća te zasebna zgrada ribarnice.
Svaki put kad se vratim u Zagreb – obavezno odem na Dolac. I svaki se put razveselim kad vidim da su stvari, ljudi, boje, buka i mirisi isti kao i zadnji put ili prije 20 godina. Veseli me to opiranje modernizaciji i globalizaciji!
Jedina stvar koja je drugačija je ta da je Dolac postao turistička atrakcija tako da vam se sad češće dogodi da vas u prolazima između gusto načičkanih štandova gurkaju turisti s foto-aparatima nego penzioneri sa svojim kolicima. A i kad pogledate oko sebe, shvatite da se ima i što za fotografirati. Crveni šestinski suncobrani, zelene tikvice, žuti brački limuni, ljubičasti luk… … sve to kao u nekom psihodeličnom kolažu.
Ono što ne možete zabilježiti fotografijom, još je uzbudljivije i zanimljivije. Pregovori s prodavačima, komentari na komentare, detaljna analiza političke zbilje, jesu li limuni špricani ili ne – sve to čini jedan ugodan zamor koji će vam, ako razumijete dijalekte, vratiti osmjeh na lice.
Ulazak u ribarnicu u espadrilama se ne preporučuje. Mramorni stolovi i uvijek mokri podovi samo su dio doživljaja. Riba je izložena pred vama i uvijek se može dobro pregledati. Nema zaštitnog stakla i rasvjete pod kojom izgleda svježije i sjajnije – takva je kakva je. Pravi znalci uvijek idu na ribarnicu samo kad je na moru bilo dobro vrijeme, jer ako je bila bura ili nevrijeme nema svježe ribe!
Dolac je zaista doživljaj i drago mi je što se uvrstio u jednu od gradskih atrakcija. To je mjesto gdje se najbolje može vidjeti kako diše jedan grad, što ljudi kuhaju i što im je u životu bitno. Nadajmo se da će još dugo vremena ostati takav kakav je i da će se redovi za tri dana stari panirani šnicl u nekom od supermarketa smanjivati, a količina ljudi koji svoje tjedne zalihe dobre hrane kupuju na tržnicama poput Dolca povećati!
Izvor: Okusi.eu
Autor: Maša Taylor
Fotografije: Helena Varendorff
[:]
Posjetite Dane školjaka u sjeverozapadnoj Istri
[:HR]Užitak u slasnom morskom zalogaju gurmani imaju prigodu iskusiti na Danima školjaka koje na području sjeverozapadne Istre, od 13. veljače do 20. ožujka 2016. godine organiziraju turističke zajednice Umaga, Novigrada, Brtonigle i Buja.
U ponudi restorana naći će se maštoviti meniji na bazi školjaka,po prigodnim cijenama! Kulinarske delicije sljubljivat će se s vrhunskim lokalnim vinima i maslinovim uljima po kojima je ovaj kraj nadaleko poznat.
Istarske školjke - kapešante, pedoći, dondole, mušule, kanaštrele i oštrige posebnog su okusa zahvaljujući čistom podmorju.
Na tanjur stižu iz izlova i uzgoja čija tradicija seže u antičko doba, a kapešante se najčešće vade iz mora uz zapadnu obalu Istre, kraj izvora slatke vode, ponajprije na ušću Mirne, poznatom po vrhunskim primjercima.
Najbolje su zimi, a koji god recept izaberete nećete pogriješiti. U buzari s klasičnim začinima poput češnjaka i peršina, pomidorima, maslinovim uljem i bijelim vinom, s domaćom tjesteninom, u rižotima, zapečene u pećnici i na roštilju ili pak u sofisticiranim suvremenim kombinacijama. Dani školjaka odličan su povod za dolazak u sjeverozapadnu Istru tijekom veljače i ožujka.
Dobrodošli!
Fotografije preuzete: www.coloursofistria.com[:]
U kavanu idu ljudi koji žele biti sami, ali im je za to potrebno društvo
[:HR]Zimski praznici su za nama. Isti praznici nas ponekad znaju pošteno financijski i emocionalno iscrpiti (sjetite se političkih rasprava za obiteljskim stolom i vilica kojima se redovno i neshvatljivo maše kao kontraargument), te vjerujemo da kontemplativni odlazak u jednu od finijih gradskih kavana, može poslužiti kao ugodan lijek. Svaka kavana koja drži do sebe, može pružiti gostu ugodno iskustvo bijega od hektične svakodnevnice i gost može slobodno sam ispijati svoj espresso sjedeći u svojoj zoni komfora, tiho ometen jedino diskretnom muzikom klavira ili nekog klasičnog djela. Tako nekako izgleda naša predstava o tom finom mjestu koje je nekoć bilo rezervirano za starije intelektualce i gospodu u mirovini, a kako to izgleda danas, poslušajte izvješće iz prve ruke vrsnih gastronomada i svjetskih ljudi sa portala okusi.eu čiji izvrstan tekst o tematici bečkih kavana, predstavljamo našim čitateljima.
U kavanu idu ljudi koji žele biti sami ali …
Što su za Pariz bistroi, a za London pubovi, to su za Beč i Bečane upravo kavane. Kavana je prava bečka institucija u koju se ne ide samo popiti kavu nego razgovarati s prijateljima, pojesti nešto tipično bečko, kao iz mamine ili bakine kuhinje ili pak satima čitati brojne novine razapete na drvenim držačima. I ne, to nije mjesto samo za starije ili osobe u mirovini već za sve generacije i slojeve društva.
Navodno je prvu bečku kavanu otvorio Grk Johannes Theodat (Johannes Diodato) davne 1685. godine a neke su stvari ostale nepromijenjene. Iako je Beč danas čuven po kavanama i iako su one njegov zaštitni znak, prve kavane su otvorene oko 1530. godine u Osmanskom carstvu i to u Kairu i Damasku, a kasnije i Istanbulu. Čak su i London i Venecija bili brži od Beča. Iako danas kavane sve više odumiru odnosno zatvaraju se i preuređuju u nešto modernije, procjenjuje se da ih u glavnom gradu Austrije još uvijek ima oko 500.
Nemojte se nikako čuditi ako je konobar neljubazan i srebrni poslužavnik s kavom i čašom vode doslovce baci pred vas. I to je donedavno spadalo u tradiciju prave kavane, a danas pomalo izumire. U kavani se satima smije sjediti uz jednu kavicu,Melange, Fiaker ili možda Einspänner, a da vam pritom nitko ne pokaže da je vrijeme da odete.
Davno je pisac Alfred Polgar(1873 do 1955) napisao kako “u kavanu idu ljudi koji žele biti sami, ali im je za to potrebno društvo.” Poznati pisci kao što su Arthur Schnitzler ili Egon Erwin su u kavanama napisali velik dio svojih radova a neki su u svojoj omiljenoj kavani primali i poštu, kao da tu stanuju. I danas se u kavanama nalaze poslovni ljudi kako bi u opuštenijoj atmosferi obavili radni sastanak.
Kavana je u Beču puno i svaki kvart ima one koje su popularnije ili manje popularne. Tipično im je što je veći broj gostiju uglavnom stalna klijentela. Zanimljivo je i da stranci prisvoje neke kvartovske kavane kao svoje i tu se nalaze s prijateljima. Tako je i moj prijatelj iz New Yorka za sastanke odabirao Café Pruckel ili Café Diglas, koji su od njegovog tadašnjeg stana bili udaljeni svega 50 metara.
Jedna kavana koja spada u must see za posjetitelje Beča je Café Central u Herrengasse, što zbog uređenja (za koje je odgovoran slavni Alfred Loos) a što zbog slavnih posjetitelja poput Sigmunda Freuda i bečke inteligencije s početka 20. stoljeća. Café Central danas ima fantastične slastice, ali vam se tu može lako dogoditi da dugo čekate da na ulazak i stol, zajedno s dva autobusa ruskih turista. Turisti danas hodočaste i u već legendarni Café Hawelka u kojem je vlasnik, danas već 99-godišnjak, još od 1939. godine pa sve do nedavno dočekivao svoje goste. Kavanica je izuzetno malena i mračna, a domaći je izbjegavaju. Svejedno must see, barem jednom, pogotovo jer se nalazi blizu Grabena i turističkih putanja.
Podjednako privlačna domaćima, ali i turistima je Café Landtmann. Ovaj Kaffeehaus je čak zaštićen kao spomenik kulture. Zbog svoje lokacije u blizini gradske vijećnice (Rathaus) i Burgtheatera odnosno gradskog kazališta već godinama je okupljalište glumaca, političara i općenito starog bečkog društva. Ne smije se zaboraviti niti Café Schwarzenberg na Schwarzenbergplatzu koja je vrlo elegantnog izgleda i s odličnom hranom i kolačima. Sve nabrojane kavane su u samom centru Beča, u 1. okrugu.
Flair bečke kavane odnosno atmosferu prošlih vremena nude domaćima i već gore spomenuti dragi Café Pruckel na Ringu,Café Diglas na Wollzeile, pomalo ofucani Café Sperl u Gumpendorferstraße (6. okrug), Café Goldegg (4. okrug) te Café Weimar na Währingerstraße (8. okrug). Café Diglas kod Naschmarkta (6. okrug) je bio preofucan te je nedavno preuređen, a natpis kod vrata naglašava kako su «Pušači dobrodošli» – što je pomalo postalo raritet u zemlji u kojoj je pušenje po lokalima zabranjeno.
Pokraj hotela Sacher se nalazi kavana Mozart koja nije loša, ali nije ono što se očekuje od prave bečke kavane. Ugodna bez puno tradicionalnog. Ali ova, baš poput svih ostalih kavana, također ima dobre kolače i torte. Fantastične kolače ima i čuveni Demel koji je 2014. godine proglašen za najbolju gradsku kavanu. Kako Demel ima izuzetno dugu tradiciju konditora odnosno carskog slastičara, pročitajte o njemu više pod člankom Konditorei.
Na Karlsplatzu (sa strane 1. okruga) je Café Museum koji je nedavno preuređen i poprilično je ugodan. U blizini, preko puta samog Naschmarkta, na strani 6. okruga, smjestila se kavana Savoy koja ima vrlo interesantno uređen interijer i posebnu klijentelu.
No kad smo kod kavana, ne može se ne spomenuti Café Anzengruber (4. okrug) u blizini Naschmartka. Kavana koja to i nije, je u stvari već godinama kultno mjesto u gradu. Od kvartovskog okupljališta za Bečane, Anzengruber se razvio u okupljalište raznih skupina i slojeva ljudi. Što je našim ljudima možda još zanimljivije znati je da Anzengruber već tridesetak godina vodi obitelj iz Dalmacije. Tako da kad se mi domaći želimo tamo naći, kažemo po dalmatinski: Vidimo se u Anzengrubera! Cijela obitelj ovdje radi, tu se dobro jede, šnicla je savršena, krumpir-salata također, a ponekad ima i sarme ili punjenih paprika. Tu ćete dobiti i vina iz Hrvatske, a ako ostanete dovoljno dugo, jedan od vlasnika će vam i zapjevati.
Fotografije i tekst preuzeti sa portala Okusi.eu
Autor: Helena Varendorff
Izvorni tekst pročitajte ovdje.[:]
Pelješac – carstvo vina i aktivnog odmora[:en]Pelješac the Empire of Wine
[:HR]Poluotok Pelješac dio je ruralne turističke ponude Dubrovačko-neretvanske županije. Bogatstvo ovog prostora - od eno i gastro ponude do kulture i prirodnih ljepota - čine ga idealnom destinacijom za ugodan i aktivan odmor. Zato je Dubrovačko-neretvanska županija oformila svoju prvu tematsku turističku cestu upravo na prostoru Pelješca i nazvala je po njezinom najvrijednijem resursu - vinsko carstvo.
Ovaj vodič poslužit će vam kako bi ste uspjeli dokučiti i one najskrivenije kutke u kojima možete otkriti pravo carstvo okusa. Odvest će vas do svake vinarije i kušaonice vina, do agroturizama, restorana i školjkara, do vrijednih primjeraka kulturne baštine, upoznati vas sa zanimljivim manifestacijama, običajima i domaćim suvenirima.
Pohodite vinarije i kušaonice vina, agroturizme i vrhunske restorane, okupajte se u čistom moru, razgledajte kulturna bogatstva i senzacije - osjetite Pelješac svim svojim čulima!
Pelješac je sinonim za dobro vino. Asocijacija na Dingač i Postup, zaštićene zemljopisne položaje. Prostor u kojem caruje plavac mali. Ali i sva druga blaga prirode koja vrijedne ruke pretoče u prošek, likere, rakije i... djevičansko maslinovo ulje.
Pelješac je sinonim i za najkvalitenije školjke. Kamenice i mušule iz Malostonskog zaljeva cijenjene su u cijelom svijetu, bogatstvo ribe iz dva mora: malog (plitkog i toplog) i velikog (prozračnog i dubokog), domaći proizvodi s obiteljskih agroturizama - sve vas to vodi u neponovljivi gastro svijet.
A prirodne ljepote - prekrasne plaže, skrovite uvale, čisto more i nedirnuta priroda, miris ljekovitog bilja odvode vas u prostor kakvi se danas još rijetko nalaze. Padine vinograda, od kojih su najspektakularniji oni u Dingaču, pružaju jedinstvene vizure, kao i brojni vidikovci poput onog s franjevačkog samostana Velike Gospe u Orebiću, na brdu sv. Ilija.
Kultura i civilizacija odavno stanuju na Pelješcu. Život ovdje seže još u vrijeme kamenog doba i antike. Ovaj važni kutak Mediterana živio je kroz stoljeća pod utjecajem brojnih kultura koje su ostavile svoj trag. Tu je solana iz 2. stoljeća prije Krista, stonske zidine iz 16. stoljeća - najduže u Europi, skladni gradići i naselja, s mnoštvom prekrasnih srednjovjekovnih crkava i samostana. Pomorski muzej svjedoči o slavnoj pomorskoj tradiciji Pelješca.
Vinarije/ Vinery
Vinarija Pelješac vino
Vinarija Ćurlin
Vinarija Vukas
Vinarija Andrović
Vinarija Ledinić
Vinarija Miloš
Vinarija Putnikovići
Vinarija Drače
Vinarija Bezek
Grgić vina
Vinarija Roso
Pelješki vinogradar
Vinarija Miličić
Vina Matković
Vinarija Madirazza
Vinarija Matuško
OPG Boris M. Violić
Vinarija Dingač
Podrum Bura
Vina Kiridžija
Vina Tomašević
Vinarija Korta Katarina
Vinarija Arambašić
Agroturizmi/ Agroturism
Taverna Domanoeta
Agroturizam Antunović
Agroturizam Bartulović
Agroturizam Kapor
Seljačko domaćinstvo Ivo Tolj
Izletište Hrid
Seljačko domaćinstvo Panorama
Izletište Kod Ivana
Tekst:
Dubrovačko – neretvanska županija
www.rural-dubrovnik-neretva.hr
Foto: Dubrovačko – neretvanska županija, Tz općine Orebić: Andrea Šain, Ivica Dajak[:en]The Pelješac Peninsula is a part of the rural tourism offer of Dubrovnik-Neretva County. The richness of this region - from its enological and gastronomical offer to its culture and natural beauty - make it an ideal destination for a pleasant and active vacation. That is why Dubrovnik-Neretva County has laid out the first thematic tourist road on Pelješac and has named it after its most valuable resource - the Empire of Wine.
This guide will help you uncover even the most hidden corners where you can discover a true empire of tastes. It will guide you to every winery and wine tasting establishment, to agro tourism, restaurants and shell-fishermen, to outstanding examples of our cultural heritage, and it will acquaint you with interesting events, customs and native souvenirs.
Visit wineries and wine tasting establishments, agro tourism, and excellent restaurants, bathe in a clean sea, see the cultural riches and sensations - experience Pelješac with your senses!
Pelješac is a synonym for good wine. It is associated with Dingač and Postup and protected geographical locations. It is an area in which plavac mali reigns, but also all the other natural riches that hard-working hands transform into prosecco, liqueurs, rakija, and virgin olive oil.
Pelješac is a synonym for the highest quality shellfish. Oysters and mussels from the Mali Ston bay are appreciated around the world, then there is the richness of fish from two seas: small (shallow and warm) and large (spacious and deep), and homemade products from family-owned agro tourism - all lead you to a unique gastronomical world.
And natural beauty - beautiful beaches, hidden covers, a clean sea, and pristine nature, the aroma of medicinal plants will lead you to a region that is rarely found today. The slopes of the vineyards, the most spectacular of which are at Dingač, provide a unique view, as do the other scenic overlooks, such as the one at the Franciscan monastery Our Lady in Orebić on St. Ilya hill.
Kultura i civilizacija odavno stanuju na Pelješcu. Život ovdje seže još u vrijeme kamenog doba i antike. Ovaj važni kutak Mediterana živio je kroz stoljeća pod utjecajem brojnih kultura koje su ostavile svoj trag. Tu je solana iz 2. stoljeća prije Krista, stonske zidine iz 16. stoljeća - najduže u Europi, skladni gradići i naselja, s mnoštvom prekrasnih srednjovjekovnih crkava i samostana. Pomorski muzej svjedoči o slavnoj pomorskoj tradiciji Pelješca.
Vinarije/ Vinery
Vinarija Pelješac vino
Vinarija Ćurlin
Vinarija Vukas
Vinarija Andrović
Vinarija Ledinić
Vinarija Miloš
Vinarija Putnikovići
Vinarija Drače
Vinarija Bezek
Grgić vina
Vinarija Roso
Pelješki vinogradar
Vinarija Miličić
Vina Matković
Vinarija Madirazza
Vinarija Matuško
OPG Boris M. Violić
Vinarija Dingač
Podrum Bura
Vina Kiridžija
Vina Tomašević
Vinarija Korta Katarina
Vinarija Arambašić
Agroturizmi/ Agroturism
Taverna Domanoeta
Agroturizam Antunović
Agroturizam Bartulović
Agroturizam Kapor
Seljačko domaćinstvo Ivo Tolj
Izletište Hrid
Seljačko domaćinstvo Panorama
Izletište Kod Ivana
Tekst:
Dubrovačko – neretvanska županija
www.rural-dubrovnik-neretva.hr
Foto: Dubrovačko – neretvanska županija, Tz općine Orebić: Andrea Šain, Ivica Dajak[:]
Turizam na otocima: Kako su zablistali naši dragulji?[:en]Tourism on Islands: What makes our pearls shine?
[:HR]Oni su ekskluzivni, uzbudljivi, znameniti, intrigantni, ukusni - a što je najbolje, sada smo od njih udaljeni tek kratkim letom hidroavionom.
Naravno, govorimo o jednom od najjačih aduta domaćeg turizma – našim otocima!
Možda vam se čini da im prečesto tepamo kao draguljima, biserima, perlama... no 1244 otoka, otočića, hridi i grebena naše zemlje upravo i asociraju na nakit koji resi našu čipkasto razvedenu obalu!
I baš kao što dragulj prelama svjetlost u bezbroj boja, tako je i mnoštvo naših otoka ove sezone otkrilo neko sasvim novo lice - ili pak dodatno ulaštilo ona već postojeća i dobro poznata. Donosimo vam listu otočkih superlativa - bilo da želite osmisliti svoj odmor, ili pak obogatiti ponudu svog mjesta, vjerujemo da će vam biti vrlo korisna!
PREDSEZONE SU UZBUDLJIVIJE. Sve je više otoka podiglo svijest o tome koliko je sezonalnost pogubna za domaći turizam. Naravno, svi vole udarne ljetne mjesece kada se brodske linije užare od turista, ali gostu valja ponuditi kvalitetan sadržaj i van ljetne „špice“. Atraktivne gastro-manifestacije i razvijanje aktivnog odmora pokazale su se prokušanim formulama za uspjeh. Biser mora u Supetru? Gastro show u Novalji?
Kušanje čarobnih korčulanskih bijelih vina? Naši su otoci gastronomade i u predsezoni stavili na „slatke muke“, a ne mogu im odoljeti ni ljubitelji rekreacije – ponuda seže od velolučkih biciklističkih i trkačkih maratona kroz atraktivnu prirodu, preko bračkog brdskog biciklizma, pa do pašmanskog škrapinga!
TURIZAM POPRIMA NOVE OBLIKE. Otoci prate turističke trendove u svijetu, a povratak čovjeka prirodi u ovo frenetično i stresno doba, jedan je od najpopularnijih u posljednje vrijeme. Sve se više pojavljuju, za moderne Robinzone idealne, kućice na osami, koje variraju u ekskluzivnosti – od tradicionalne starinske kuće sa autentičnim domaćim „štihom“, pa do otmjene vile u zabačenoj uvali sa wi-fi tehnologijom i bazenom!
Organsko i ekološko na cijeni su čak i kada je riječ o materijalima od kojih su izgrađene, a osim robinzonskih kuća, pravi procvat doživjela su i stara autentična otočka sela. Uzmimo samo primjer Donjeg Sela na Šolti čije su se stare kuće adaptirale i obnovile, te se transformirale u prave „ljepotice“! Stara sela su ujedno i idealno okruženje za kušanje domaćih vina i specijaliteta, koji su najslađi upravo u izvornom ambijentu; a osim robinzonskog i ruralnog turizma „pojačanje“ su dobili i onaj vjerski i arheološki – naročito otkako je otok Brač atraktivnim biltenom popisao i sistematizirao svoju impozantnu sakralnu baštinu, koju čini čak 119 građevina!
AUTENTIČNOST I TRADICIJA UVIJEK DOBRO PROLAZE. Da je oduvijek bilo važno gostu ponuditi nešto 100% lokalno i svoje, dokaz je ogromno zanimanje turista za otočke tradicije i običaje. Ako ste pomislili da su sinonim luksuza za njih zlatne slavine, prevarili ste se – elitni gost dolazi po proizvod koji ne može pronaći u svom mjestu stanovanja – po nešto autentično.
Stoga ćete na stranim travel portalima pročitati kako su turisti najviše uživali u za nas naizgled jednostavnim aktivnostima kao što su pravilan način branja maslina, ili pak kušanje domaćeg meda sa saća koje su im priredili ljubazni domaćini! Dakako, iznimno su posjećene i tradicionalne pučke fešte – od slavlja mjesnih svetaca i smotri folklora, pa do božićnih i uskrsnih užanci!
A-LISTA JE JOŠ DULJA. Ne fali na otocima ni luksuza, a tko bi se među elitnim destinacijama istaknuo, doli naš Hvar! Poduža lista globalnih celebritija, koja je do sada uključila kako najplaćenije holivudske zvijezde sedme umjetnosti, tako i planetarno popularne glazbenike te članove kraljevskih obitelji, sve je bogatija, a ove nam je godine došla i famozna G.I. Jane – bezvremenska Demi Moore, koja je nakon posjeta ništa manje ekskluzivnom Dubrovniku, skoknula malo do Hvara probati morske delicije! Ondje uistinu nikada ne možete znati, tko pije capuccino na stolu do vašeg!
Tekst: Hot Spots
Foto: arhiva turističkih zajednica, ECA, Maksim Bašić[:en]They are exclusive, exciting, famous, intriguing, delicious – and the best of all, we are only a hydroplane flight away from them.
Off course, we are talking about the biggest advantage of national tourism – our islands!
Maybe you think that we are exaggerating when we call them jewels and pearls...but 1244 islands, islets and rocks of our country remind us of a jewellery that decorates the lace of our shore!
And just as light refracts in a jewel in numerous colours, this season numerous islands have discovered their new faces – or at least polished their old and very famous ones. We bring you a list of our islands' superlatives – whether you want to arrange your vacation, or enrich offer of your place, we believe it will be very useful!
PRESEASONS ARE EXCITING. All the more islands have raised awareness of fatal consequences of seasonality for national tourism. Of course, everyone likes hot summer months when ferry lines get crowded with tourists, but a guest should be offered quality content outside high summer season as well. Attractive gastro-manifestations and development of active vacation proved to be great formulae for success. Pearl of the Sea in Supetar? Gastro Show in Novalja?
Tasting of magic Korčula's wines? Our islands have attracted gastronomads, but recreation enthusiasts cannot resist them either – offer goes from Vela Luka's cycling and running marathons through attractive nature, Brač's hill cycling, to Pašman's škraping!
TOURISM TAKES NEW SHAPES. Islands are in step with world tourism trends, and the return of a man to nature in these frenetic, stressful times has been one of the most popular trends recently. There are all the more, ideal for modern Robinsones, isolated houses that vary in exclusiveness – from traditional old houses with authentic atmosphere, to modern villas in remote bay with Wi-Fi technology and a pool!
Organic and ecologic are at price even when construction materials are in question, and apart from Robinson houses, authentic island villages have become very popular, too. For example, there is Donje Selo in Šolta where old houses have been renovated and adapted, and thus transformed into real ‘beauties’! Old villages are also ideal surrounding for tasting homemade wines and specialties, which are most delicious in their original ambience; and apart from Robinson and rural tourism, religious and archaeological have been also developed – especially since Brač listed and systematized its remarkable sacral heritage – composed of even 119 buildings!
AUTHENTICITY AND TRADITION ALWAYS DO WELL. The fact that it has always been good to offer a guest something 100% local and original is proved by enormous interest of tourists for islands' tradition and customs. If you think that golden taps are their synonym for luxury, you are wrong – elite guest comes for products he cannot find in his/her place – something authentic.
Therefore, on foreign travel portals you can read that guests enjoyed the most in something we find simple as, for example, the right way of olive picking, or tasting homemade honey from honeycombs, all arranged by kind hosts. Off course, traditional folk festivities are exceptionally visited – from local patrons festivities and folklore festivals to Christmas and Easter customs!
A – LIST IS EVEN LONGER. There is plenty of luxury on our islands, but who would stand out among elite destination but our Hvar! Long list of celebrities, which so far has included the best paid Hollywood stars, planetary popular musicians and members of royal family, is getting longer. This year famous J.I. Jane – great Demi Moore was there, who came to Hvar to try some sea delicacies after her visit to exclusive Dubrovnik! There you can really never know who drinks cappuccino next to your table!
Hot Spots
Photo: arhiva turističkih zajednica, ECA, Maksim Bašić[:]
Posljednja «moda»: tržnice na zatvorenom kao centar kvartovskog života vikendom
[:HR]Okusi.eu - upoznajte predivne priče o hrani i životu
Pretražujući online bespuća i prostranstva raznolikih tema, te tražeći starinske recepte kroz koje se spretno isprepliće majstorska priča, naletjeli smo nedavno na portal okusi.eu, i momentalno se oduševili jer sve je tu! Zanimljivi putopisi koji će vas odvesti primjerice u profinjeni Beč ili magični Lisabon, primješani s super receptima, a osim brojnih recepata, nije zanemarena ni praktična strana svakodnevnog života. Želite li napokon naučiti kako se propisno postavlja stol, ili impresionirati goste receptom iz doba starog Rima? Doznati nešto o povijesti finih kavana?
Teme su brojne i raznolike a mi prenosimo njihovu izvrsnu reportažu o tržnicama na zatvorenom kao ultimativnom hitu kvartovskog života vikendom u susjednim nam zemljama.
Posjetite portal okusi.eu i inspirirajte se predivnim pričama o životu i hrani i njihovoj neraskidivoj vezi!
Posljednja «moda»: tržnice na zatvorenom kao centar kvartovskog života vikendom
Zatvorite oči i udahnite duboko. Misli očistite od svakodnevnih obaveza i zamislite da ste na tržnici. Ili placu, pijaci – ovisno o tome što vam je draže. Prvo vam dolaze mirisi, pa buka kolica i slaganja kašeta, prodavačkih ćakula, utega koji udaraju u vagu, brojanja sitnih novaca ili krumpira koji se kotrljaju niz tezgu.
Tržnica je mjesto gdje se najbolje osjeti život u nekom gradu. Tamo vidite kako ljudi žive i što im je bitno. Raznovrsnost boja, količina, oblika, vrsta hrane je nešto što vam puno govori o gradu i zemlji. O običajima i mentalitetu. Čim dođete u bilo koji grad u Italiji, na jednom od središnjih trgova do ranog popodneva je tržnica. Kraćim obilaskom te tržnice shvatit ćete da je Talijanima hrana bitna. Par vrsta artičoka, gljive, rajčice, sir, pršuti, radić i sve čega se možete sjetiti iz talijanske kuharice je u ponudi. I folklor koji uz to ide. U Italiji ili u Hrvatskoj, ako kupujete dok su djeca s vama, prodavači će vam gotovo uvijek pokloniti voćku dvije – jer su zdrave i jer vesele djecu.
Slika je potpuno drugačija krenete li tražiti tržnicu u recimo Oslu ili Kopenhagenu. Tržnice južnjackog tipa (na otvorenom i u centru grada) gotovo ne postoje. Povremeno i samo određenim danima više kao dio pop up mode ili zatvorenog tipa. Razlog tome je djelomično i negostoljubiva klima sjevera. No u zadnje vrijeme Berlin bilježi pomake u nekom drugom smjeru a prati ga i Beč.
Berlin, osim jedne «turske» tržnice na otvorenom ima čak nekoliko tržnica na zatvorenom odnosno Markthallen (tržničkih hala). Najpoznatije su Markthalle Neun i Arminius Markthalle ili Moabiter Markthalle, koja još odiše duhom «starog Berlina» i ima najdužu tradiciju. Smještena u radničkom kvartu Moabit, to nije obična hala poput one na Dolcu u Zagrebu, gdje je mračno i hladno i gdje se miješa miris sirovog mesa s mirisom sira i gdje projurimo kupujući što nam je potrebno. U Arminiusmarkthalle nema strke a nema ni nekog posebnog i prodornog mirisa unatoč raznim štandovima te restoranima. Hala je svijetla i grijana te odiše nekom posebnom atmosferom. Mirom i opuštanjem kakvog nalazimo u vlastitom domu a koji je pak neobičan za ovako velik prostor. Ali Berlinci su ionako opušten narod…
Svratite na brunch ili ručak i sjedite možda na dugački stol pokraj potpunih stranaca. Budite sami u društvu. Provedite više ugodnih sati jedući koliko želite (po principu švedskog stola), uz zvuk klavira koji satima svira jedan glazbenik. Mabitska je hala jedna od 14 sličnih, i jedna od samo nekoliko preostalih hala koje su u Berlinu otvorene krajem 19. Stoljeća (1891. Godine) a koje su zamijenile otvorene tržnice zbog bolje higijene. Uz ovu, Markthalle X, prije nekoliko godina je ponovno otvorena i 9. Markthalle odnosno Markthalle Neun.
Markthalle Neun (Tržnička hala devet) se naziva još i Eisenbahnhalle (željeznička hala) a prije nekoliko godina je gotovo prestala postojati. Poput mnogih drugih širom svijeta, počela je služiti kao veletržnica a onda joj je priprijetilo i zatvaranje te prodaja velikom ulagaču koji je na ovom mjestu planirao shopping centar s garažom. Sve je spasila inicijativa građana kvarta Kreuzberg koja je od grada po bagatelnoj cijeni od 1 milijuna Eura, uspjela preuzeti ovaj objekt posebne arhitekture. U obrazloženju je bilo navedeno «oživljavanje života kvarta». I u tome su uspjeli, već 2011 je otvorena Markthalle Neun koja okuplja regionalne i bio proizvođače hrane.
Naravno i tu je dugački stol za one koji žele nešto pojesti i popiti u društvu. I upravo je to smisao tržničkih hala i tržnica i nakon dugog perioda supermarketa, vraćamo se onome što je stoljećima činilo fokus života gradova i sela: druženje uz kupnju. Tržnice su kroz povijest bile centar zbivanja. Danas možemo kupiti što poželimo jednim klikom, kod kuće u papučama, no sve je krenulo s tržnica. I doista, koje iskustvo može zamijeniti živu, izravnu kupnju?
Mirisanje jabuka, pipkanje tikvica, pregovaranje s vašim prodavačem. I taj odnos je najvažniji i često vam se čini da te ljude koji vam godinama prodaju svoje plodove i proizvode, poznajete bolje od nekih članova obitelji i doživotno ste im odani. Čak i ako vam tu i tamo prodaju nešto što nije na uobičajenom nivou, to nema veze jer je sve domaće – ili barem u to želimo vjerovati – no barem je živo, u boji, na dnevnome svjetlu uz zvukove života punih pluća.
Od prije nekoliko mjeseci novu «modu» u tržišnim halama slijedi i Beč, koji je izgradnjom centra Wien Mitte na Landstrasserhauptstrasse, ostao bez zadnje značajne tržnišne hale u kojoj se moglo kupiti i slavonskog kulena ali i srpskog kajmaka. U Beču je privatna inicijativa Markterei zakupila prazni i neiskorišteni prostor stare pošte i uspjela stvoriti mini kopiju berlinskih tržničnih hala. Malo izložbe, malo glazbe, igraonica za djecu, obrok na obaveznom dugačkom stolu ili pak vani, ispred nekog od sve popularnijih Food trucks (kamiona s hranom). Nakon toga slijedi možda kupnja vrlo originalnih ili proizvoda organskog porijekla malih proizvođača, kušanje insekata kao novog hita zdrave hrane budućnosti, prepune proteina, kušanje izuzetno ukusnih dimljenih jegulja i šarana, pričanje s prodavačima, pokoja kavica i već su prošli ugodni sati.
Tržnice nisu samo kupnja. Tržnice su doživljaj. Čak i za ljude koji misle da je hrana gorivo nužno za preživljavanje. (Ima ih!) Jer nije bit tržnica i modernih tržišnih hala samo hrana već ritual, mjesto koje nas podsjeća na to otkud potječemo i tko smo u suštini. I koliko je god jednostavno stisnuti miša i kupiti tjednu zalihu hrane online – tržnice nam nitko ne može zamijeniti. Po kiši, snijegu ili vrućini, tržnice nas vraćaju u život, u društvo i nagrađuju nas najboljim plodovima.
Kako se radi o uzlaznom trendu, može se izraziti i želja da on nikad više ne prestane nego postane tradicija.
Autori: Masa Taylor i Helena Varendorff
Markterei, Dominikanerbastei, 1. Bezirk, Beč. Zasada samo petkom od 15.00-00:00 i subotom od 10:00-22:00 sati
Arminiusmarkthalle – Berlin Tiergarten Moabit, Bezirk Mitte, U9 Turmstraße http://arminiushalle.zunftnetz.org/
Markthalle Neun – Berlin Kreuzberg, Eisenbahnstrasse 42/43, U1 Görlitzerbahnhof http://markthalleneun.de/
Tekst i fotografije prenesene su sa portala Okusi.eu.
Link na izvorni tekst potražite ovdje.
[:]
Posjetite Dane jadranskih lignji u sjeverozapadnoj Istri
[:HR]Da je domaća lignja uistinu slastan zalogaj gurmani će se uvjeriti tijekom Dana jadranskih lignji što se od 1. prosinca 2015. do 10. siječnja 2016.priređuju u restoranima sjeverozapadne Istre.
Oni će u navedenom razdoblju po povoljnim cijenama nuditi menije s više sljedova na bazi lignje, a sve u kombinaciji s lokalnim vinima i maslinovim uljima vrhunske kvalitete.
Ova gourmet manifestacija, osim što predstavlja dodatni motiv za posjet sjeverozapadnoj Istri tijekom božićnih blagdana, nastoji valorizirati izvanredne lignje iz Jadranskog mora koje se lovi upravo u zimskom razdoblju. Smjera k jačanju svijesti o njihovoj vrijednosti u kuhinji te potiče ugostitelje da osmisle nove, kreativne recepte na bazi te morske namirnice.
Od jeftine pučke, gotovo prezrene hrane, lignje su se na Jadranu u posljednjih pola stoljeća preobrazile u omiljeni specijalitet. Imaju delikatan okus po moru i vrstan su medij za najrazličitije okuse. Mogu se tretirati agresivno, s octom, ljutim papričicama i aromatičnim travama, ali i nježno, s nekoliko kapi limuna i malo vlasca.
Male, tanke i mekše lignje bolje su za pečenje cijele, dok su one velike i deblje pogodnije za pripremu jela koja zahtjevaju dulje kuhanje, pri čemu ih je dobro narezati ili zarezati s unutarnje strane. Posebno su cijenjene ako su umjesto mrežom ulovljene posebnom udicom, tzv. peškafondom.
Gostima se želi skrenuti pažnja i na bitnu razliku između jadranskih lignji te onih patagonijskih ili kalifornijskih. Iako je tržište preplavljeno potonjima, prve su daleko kvalitetnije polazište za kulinarske pothvate.
Ne propustite kušati jadranske lignje, jednu od istaknutih delicija bogate istarske trpeze.
Informacije potražite:
[email protected]
Telefon: +385 52 757 075
Izvor objave: www.coloursofistria.com
Fotografije: www.coloursofistria.com[:]
Bistro Fajn - gastro čarolija Gornjeg grada
[:HR]U vrijeme adventskog ludila, kada zagrebački centar vibrira od navale posjetitelja koji se slijevaju po blistavim adventskim punktovima, čarolija Gornjeg grada čini se pomalo nepravedno zapostavljena. No caffe barovi, i restorani s pogledom na Zagreb, romantične šetnice sa pogledom na zelenje i stare krovove, i dalje mame posjetitelje i turiste koji na Gornjem gradu dolaze predahnuti od donjogradskog šušura.
Nedavno smo tako naletjeli na restoran koji se smjestio se u gornjogradskoj Vranyczanyevoj ulici, Bistro Fajn iz Gornjeg grada koji oduševljava intimnom i ljupkom atmosferom nenametljivog gostoprimstva, a napose maštovitim menijima.
Fajn u zagrebačkom slengu znači fino, što samo po sebi uvjerava na uživanje u raskoši autohtonih delicija koje su u njemu dostupne. Sezonske namirnice i dostupnost istih s tržnice, temelj su njihovog gastro izričaja a kroz ponudu menija prožimaju se sve hrvatske regije, pripremljene s lokalnim namirnicama.
Cilj im je zadovoljiti potrebe svojih gostiju od kavice s bogato i smjelo kreiranim kolačima, do predjela koji u svom izboru imaju neizostavni Miljevački pršut koji služe sa kozjim sirom, džemom od rajčica, maslinama, humusom i svježe pečenom pogačom, preko ručka i večere koji su bogatstvo okusa spravljeni isključivo od sezonskih namirnica oplemenjenih suvremenim kulinarstvom.
Menu se zasniva isključivo na dnevnoj ponudi, koja je dnevno navedena na zanimljivoj crnoj ploči na istaknutnom mjestu bistroa, a ovisi o dnevnom ulovu na ribarnici i mesnicama Dolca.
Vinska karta nudi probran izbor iskrenih lokalnih vina s pokojim izletom u međunarodne vode u potrazi za vrhunskom kapljicom. Zimski kapacitet restorana ponešto je limitiran u odnosu na proljetno ljetnu sezonu, sa 25 mjesta stoga je uputno prije dolaska rezervirati svoj stol, dok se na proljeće otvara terasa za piće, ručak večeru ili tek usputni zalogaj.
Za kreiranje svakodnevnih jelovnika zaslužan je mladi chef Matija Kruhonja, čije kreacije vješto prizivaju tradiciju prilagođenu suvremenim kulinarskim tehnikama.
Bistro Fajn iako kvadraturom nevelik prostor, svakako spada u restorane koje je u Zagrebu šteta propustiti. Stoga tražite li iskustvo koje nije isključivo iskustvo dobre hrane, već u istom udjelu servira čaroliju ambijenta, usluge i gastro rapsodije – posjetite ga.
Fotografije: Facebook Bistro Fajn
Naslovna fotografija: fajnbistro.com.hr
[:]
Eno - gastro putovanje Hrvatskom uz Vina Belje
[:HR]Vina Belje pridružila su se dodjeli nagrada za najbolje turističke reportaže Marko Polo, prezentacijom svojih najboljih vina u suradnji s Udrugom Tradicija Zagorja.
Tema prezentacije bilo je sljubljivanje blagdanskih specijaliteta s Vinima Belje, a na meniju su bili zagorski, dalmatinski i slavonski specijaliteti.
Prezentaciju je vodila Ljiljana Vajda-Mlinaček, izvršna direktorica Sektora marketinga i turizma Belja, istaknuvši široki raspon jela koja se mogu sljubiti uz Vina Belje. “Naša najvažnija sorta je graševina, za koju smo se i danas uvjerili kako odlično ide uz morsku ribu, slavonske i baranjske specijalitete, ali i zagorsku bućnicu. Snažna crvena vina iz našeg podruma izvrsno se sljubljuju uz sva jela od crvenog mesa, patku, ali i uz suhomesnate delicije. Vina Belje doista imaju ponudu za sve regionalne okuse i siguran su izbor za različite blagdanske trpeze“, ističe Ljiljana Vajda-Mlinaček.
Uzvanici su, među ostalim, mogli uživati u sparivanju izvorne zagorske race s mlincima i beljskog cabernet sauvignona, najbolje plasiranog hrvatskog crvenog vina u izboru za Vinske zvijezde, najopsežnije vinsko ocjenjivanje u Hrvatskoj. Cabernet sauvignon Vina Belje mekano je, toplo i puno vino s izraženom voćnosti, rubinske boje, začinjeno aromama hrasta, začina i zrelih šljiva, naglašenih kiselina koje potiču sočnost i daju šarmantnu živahnost.
Vrhunska graševina iz podruma Belja – dobitnika nagrade Bijeli grozd za eno-gastro turizam prema izboru udruge G.E.T. - pokazala se kao idealna nadopuna uz baranjski kulen i škarpinu u hrskavoj korici. Dubokog i profinjenog okusa u kojem dominira zelena jabuka i profinjena mineralnost, beljska je graševina svježe, elegantno, dobro strukturirano vino s laganom ugodnom gorčinom na kraju. Svojim dubokim, punim, voćnim karakterom i snažnim, mekim i zrelim taninima, vrhunski merlot iz Belja ponovno je pokazao da je kao stvoren za tradicionalne suhomesnate proizvode kulen, slaninu i kobasicu, dok su ljubitelji slatkog jedva dočekali božićnu tortu uz Goldberg chardonnay.
Fotografija: Croatia Hotspots
14.12.2015.[:]
Suncokret ruralnog turizma - dodjela godišnjih nagrada
[:HR]
Dodjela nagrada najboljim subjektima ruralnog turizma
ZAGREB, 15.12.2015.
Suncokret ruralnog turizma Hrvatske jedinstveni je godišnji nacionalni projekt ocjenjivanja turističkih seljačkih obiteljskih gospodarstava (OPG-a), poduzetnika u ruralnom turizmu, ruralno-turističkih projekata i manifestacija te tradicijske gastronomije ruralnih područja Republike Hrvatske, kojeg organizira udruga - Klub članova "Selo" (KČS) i HF Eko Etno Grupa d.o.o. (utorak, 15. 12. 2015. u 12.00 sati; ORIS Kuća arhitekture, Kralja Držislava 3, Zagreb).
U okviru akcije ocjenjuju se i promoviraju sljedeće kategorije: turistička seljačka gospodarstva, poduzetnici u ruralnom turizmu, ruralno-turistički projekti, ruralno-turističke manifestacije, tradicijska ruralna gastronomija i vinski turizam.
Na ovogodišnji natječaj za „Suncokret ruralnog turizma Hrvatske“ stiglo je ukupno 120 prijava. Također, osam prijava za ruralni turizam stiglo je na natječaj Hrvatske gospodarske komore „Turistički cvijet - kvaliteta za Hrvatsku“ u kategorijama Obiteljski smještaj i Okusi Hrvatske te je Klub članova „Selo“ ocijenio i njih kao i sve ostale prijavljene.
.JPG)
Više: www.ekoetnogrupa.hr
Organizator:
HF EKO ETNO GRUPA d.o.o.
Jurkovićeva 8
10000 Zagreb
www.ekoetnosajam.hr
[:]
Započeo Gastro Advent u Splitu
[:HR]
Novinari tiskanih medija zapalili prvu adventsku svijeću!
U nedjelju, 29.11.2015. u 11 i 30 sati u restoranu Velum na Zvončacu, započeo je tradicionalni splitski Gastro Advent. Ugodno druženje uz paljenje prve adventske svijeće proteklo je u znaku badema. Prvu adventsku svijeću zapalili su novinari tiskanih medija. Održana je prezentacija jela Cetinske krajine.
Ideja organizatora je kroz četiri adventske nedjelje promovirati splitske restorane s ponudom adventskih jela i upoznati adventske običaje različitih zemalja, a da pri tome adventske svijeće pale novinari. Svijeće pale novinari iz tiskanih medija, elektroničkih medija, radio i TV kuća.
Na početku događanja posjetitelje je pozdravila direktorica Tz grada Splita Alijana Vukšić, direktorica Tz grada Sinja Monika Vrgoč i organizatorica manifestacije Olja Martinić.
6. GASTRO ADVENT
Već šestu godinu za redom se u gradu pod Marjanom održava se jednistveni Gastro Advent u svijetu. Svake nedjelje u prosincu pale se adventske svijeće, a čast paljenja svjetla pripada novinarima. Adventski se vijenci izrađuju od namirnica iz mediteranske kuhinje, koja odiše skromnošću, ali i tradicijom i zdravljem. Gosti gastroadventa dolaze iz raznih zemalja svijeta, promičući tako svoje običaje i delicije u brojnim splitskim restoranima, što je svojevrsna razmjena advenstkih čarolija, kroz okuse i mirise Božića.
OBRTNIČA ŠKOLA SPLIT IZRADILA JE ADVENTSKI VIJENAC
Prekrasni vjenac posvećen bademina djelo je "Obrtne tehničke škole" Split . Svijećnjak su izradili strojari uz pomoć nastavnika Ante Ribičića i Nevena Katušića. Barska stolica je završni rad učenika stolara. Od ideje do realizacije pratili su učenici drvodjeljski tehničari-dizajneri.
Kroz ovo druženje u Restoranu Velum brojni prisutni naučili su brojne zanimljivosti o vrijednostima jela sa bademima te se podsjetili na veličanstvena delicije pripremljene sa namirnicama uzgojenima na sinjskim poljima.
GASTRO ADVENT U ZNAKU BADEMA
Badem (lat. Prunus amygdalus) se smatra jednom od najvažnijih namirnica mediteranske prehrane. Stablo je vrlo izdržljivo, otporno je na visoke temperature i sušu a njegovi nježni cvjetovi nagovješćuju proljeće. Plod je iznimnih nutritivnih vrijednosti te je kao takav predmet brojnih ozbiljnih istraživanja kako bi se potvrdio njegov blagotvoran učinak na zdravlje. Gastronomima badem pruža izvrsnu mogućnost u ostvarivanju kulinarskih kreacija jer je zahvalna i trajna namirnica. Koristi se u prehrani zdravih i bolesnih u slanim i slatkim jelima ali i kao komponenta čarobnih napitaka.
Uvriježeno je mišljenje kako badem spada u skupinu orašastih plodova gdje je naveden u stručnim tablicama. Istina je da je blizak rođak marelici, šljivi , višnji te je badem zapravo koštunica iz porodice ruža.Uz to što čuva kardiovaskularni sustav, regulira šećer u krvi, pospješuje funkcije mozga badem očarava naša čula u slatkim i slanim varijantama.
U raskošnom blagdanskom izdanju bile su poslužene brojne delicije sinjskog kraja: Sinjska plata sa domaćim kobasicama i pršutom, arambašići, kiseli kupus sa suhim mesom, teleća peka sa domaćim krumpirom, uštipci i palačinke sa namazom od badema.
U ovogodišnjoj manifestaciji GASTROADVENT U SPLITU sudjeluju sljedeći restorani:
Restoran Diocles; Restoran Zrno Soli; L' Aroma ( HOTEL Split), Restoran Apetit; Restoran Dvori; Brasserie on 7; Central; NOSTRESS bistro;Tinel; UJE oil bar; hotel Consul; Zalogajnica Bepa; Restoran Mazzgoon; Kavana Ćakula; konoba Nevera; Restoran Velum; Japanski restoran SAMURAJ
Informacije o jelovnicima u okviru Gastroadventa u Splitu pronaći ćete na web stranici Turističke zajednice Split
ADVENT U SPLITU - manifestacija koja je postala razlog dolaska turista iz cijelog svijeta
Gastro Advent dio je manifestacije „Advent u Splitu“ koja se u posljednje dvije godine profilirala se kao jedan od prepoznatljivih brendova grada i van granica lijepe naše.
U Turističkoj zajednici grada Splita kažu kako se trude da svi koji posjete njihov grad ponesu lijepe uspomene zbog kojih će se često i rado vraćati. Grad Split i Turistička zajednica Grada Splita, od samih početaka su prepoznali ovu manifestaciju i podržavaju je svojim pokroviteljstvom.
Budite i vi dio splitske adventske čarolije te upoznajte brojne kulturne i zabavne sadržaje koji se zimi nude na dlanu. Split posjećuje sve veći broj turista i van ljetne sezone – provjerite zašto!
Splitski Advent – najljepša zimska priča Dalmacije
na Facebook stranici : GastroadventuSplitu
ili na telefon 021 348 600
[:]
Pogače iz otočnog podruma
[:HR]Zanima li vas kako naučiti raditi pogače od najboljih? Kako su golly&bossy naučili pripremati rožatu i mindulate i zašto su ponosni na ta umijeća ter misle da im vrijede više od dvije stečene diplome?
Tko je kultna teta Mila i zašto je njen podrum nulta točka odakle kreću sve stečene životne mudrosti i brojna gastro umijeća? Što su to bile muhe i zašto je dobro čuvati i sabirati sve naizgled nepotrebne sitnice koje poslije u potrazi za svakodnevnim, tako dobro dođu?
Na ta pitanja, koja sabiru na jednom mjestu brojna promišljanja drevne otočne mudrosti, kolekcionarstvo kao metafora šparnog bića domaćice, na umijeće autentične gastronomije kako od malo napraviti puno.. na sve to dobit ćete odgovore u ljupkoj minijaturi naših unikatnih korčulanskih blogera gollyh&bossyh.
Dragi naši
Odlučili smo i Vas i fanove, počastit pričom o pogačama koje čini naša Teta Mila. U našemu životu Teta Mila ima kultni status. Posjeduje ormare prepune retro robe iz Amerike, Australije, Indije, kad Nam služi staklenka, konac, vrića, botun, teća, svašta...sve to možemo nać u nje uredno složeno, čisto i očuvano i sve što Nam treba dobijemo uz obavezan komentar: "Jan čuvan, a Vin mećete! Evo ti sad, ali drugi put mi ne dohodi" i "Je li vidiš kako Mila sve čuva i kako sve dojde u Taj!". I tako već priko dvadesetipet godišć... "Doć u Taj" u luškemu i blaskemu govoru znači da će nešto "Dobro doć" tj. "Da će poslužit nekoj svrsi" a porijeklo riječi "taj" trenutno istražujemo.
Isto tako, teta Mila nam je cili život govorila da moramo čuvat stvari jer da će "Doć Bile Muhe". Mislimo da su Bile Muhe personifikacija, metafora, parabola Recesije i Globalnog zatopljenja ili tek praiskonska slutnja invazije insekata iz druge galaksije. Inače, da parafraziramo TBF, svugdi smo bili sve vidili, ali najveće mudrosti u životu stekli smo u Podrumu u naše Tete Mile i na to smo neobično ponosni. Nekad je Teta Mila pogače, lumblije, pršurate, mindulate, pandišpan i ostale domorodačke delicije činila po noći ili u strogoj tajnosti, da joj mi dica ne bi smetali.
Ali, došlo je vrime Traditio legis tj. vrime kad je naša tetka odlučila prenit znanje i sad, kadgod štogod čini, Nas zove da gledamo i učimo. Tako Nas je nedavno naučila činit mindulate i rozatu i mislimo da nam to znanje vridi jednako ko i naše dvi mukotrpno stečene diplome. A niki dan Nas je zvala da dojdemo gledat kako čini pogače. Mi smo došli naoružani fotoaparatom i počašćeni što smo pozvani. I počelo je. U praiskonsku crvenu posudu Teta Mila obično istrese kilo brašna i u to stavi malo aniža:
Onda u to stavi cukar i jedno jaje:
Kvasac tj. kvas:
Šaku soli i to greze, a ne fine:
I mast koja se prethodno razmuti u vrilemu mliku /cca po litre mlike i 2 zlice masti/:
Cukar obavezno:
Kad se to sve stavi u posudu, masa se mora umisit tj. umjesit, dobro izgnječit:
Dok se ne dobije lipo, glatko tisto:
Koje se onda pokrije s dekom i stavi blizu ognja. Naša Teta Mila oduvik tisto pokriva s ovom prapotopnom dekom na prugice koju je još pokojni Dida doni s broda i mislimo da je ona uzrok našeg fetišističkog odnosa prema linijama, kako vertikalnim tako i horizontalnim. O našoj opsesiji meandrima da i ne govorimo...
Kad se nako dobre dvi ure tisto digne tj. uzajde, onda se razvaja s lazanjarom:
I kad se dobro razvaja, onda se formira u pogačice i koje se onda stavu frigat u vrilo uje:
Kad su gotove, izgledaju ovako:
A na stolu ovako:
Ono što Nas najviše veseli u Podrumu je ova tavaja od plastike tj. nadstolnjak kojega u Lumbardi slikovito zovu "napica" (oni rogač npr. zovu "harub" i svaki put odvalimo kad to čujemo):
Ovakvi motivi uistinu vesele, a kuća Tete Mile ih je prepuna i u njoj se uvik osjećamo dobro, sigurno i zaštićeno bez obzira što više nismo Dite.
Volu Vas Vaši.
Čitajte nas na; golly&bossy
[:]