Samobor - gastronomski raj Zagrebačke županije
Osim ljepote omiljenog zagrebačkog izletišta, Samobor je poznat i po bogatoj gastro ponudi.
Polako, ali sigurno, Samobor je stekao reputaciju važnog gastronomskog odredišta Hrvatske i ovog dijela Europe. 
Tome su doprinijeli ovdašnji stanovnici i ugostitelji, koji su znali uspostaviti ravnotežu između naslijeđa, brižno čuvajući recepte predaka, i noviteta koji su neminovno ulazili u jelovnike. S vremenom su i neki od tih noviteta postali dio tradicije i vežu se uz samoborski kraj. 
Gastronomija i turizam su prirodno povezani i međusobno se podupiru. Gotovo da nema turista i posjetitelja koji u Samoboru nije kušao kremšnitu i domaće specijalitete, zatražio salamu, češnofku, muštardu, popio bermet, a za vrijeme Fašnika pojeo krafnu. U istraživanju mogli su otići i korak dalje te probati delicije samoborskih ugostitelja, koji su u svoje recepte ugradili i bogatstvo ovdašnje flore i faune, osobito ljekovitog bilja, gljiva, divljači i riba.
Dodatno su ponudu obogatila i obiteljska seoska gospodarstva te samoborski vinari pa i oni izbirljivi u Samoboru sigurno mogu pronaći nešto za sebe. 
Bogatstvo i raznolikost, a posebno tradicionalna kuhinja, dostatna su pozivnica za dolazak u Samobor i uživanje u njegovoj gastronomiji.
Jeste li znali da je Ministarstvo kulture 2007. proglasilo pripremu Rudarske greblice nematerijalnim kulturnim dobrom. Priprema ovoga "tenkog kolača" veže se uz povijest rudarstva u Rudama. Prvo je to bio uobičajeni obrok za rudare, a s vremenom prerastao u slani kolač nazvan po tradicijskom drvenom alatu greblici. To je samo dio prebogatog naslijeđa ovog dijela Hrvatske, a uživanje u tradicijskim jelima i danas je uobičajeno u gotovo svim samoborskim ugostiteljskim objektima.
Istražite stoga čim prije, samoborske restorane, domaćinstva i ugostiteljske objekte, a ako niste gladni, već dovoljan doživljaj biti će i fina kava i ukusna kremšnita na glavnom samoborskom trgu ovog proljeća.
Donosimo popis samoborskih restorana a ako ste ljubitelji tradicije, inspirirajte se listom tradicionalnih jela. Za gastro nostalgičare, tu je i samoborska kuharica koju možete prelistati na ovom linku.
Proljeće zove, dobro došli u prelijepi Samobor!
fotografije preuzete: Turistička zajednica grada Samobora i arhiv uredništva
Degustacija kamenica i peljeških vina na Danima malostonske kamenice 2017.
Jedna od najatraktivnijih proljetnih manifestacija „Dani malostonske kamenice“ posvećena je toj školjki koju je cijenila i dubrovačka vlastela sladeći se njome na svojim renesansnim gozbama
Vrijeme i mjesto održavanja: Mali Ston, 18.03.2017.
Degustacija kamenica i peljeških vina održava se na rivi u Malom Stonu 18.3.2017. od 11 sati, kada će te moći uživati u najpriznatijem morskom afrodizijaku te čaši vrhunskog pelješkog vina po promotivnim cijenama.
Manifestacija se održava tradicionalno obilježavajući blagdan sv. Josipa u Stonu i Malom Stonu, u organizaciji Turističke zajednice, Peljeških vinara te malostonskih školjkara.
Jeste li znali da je malostonski zaljev jedino mjesto u svijetu u kojem se uspješno uzgaja europska kamenica Ostrea edulis, kamenica koja je kvalitetom i ukusom najtraženija i najcjenjenija kamenica u Europi a raskoš njena okusa je bila prepoznata još u rimskom dobu?
U toku cijelog dana biti će organizirana cjelodnevna prezentacija hrvatskih otočnih proizvoda sa ponudom tradicionalnih proizvoda vrhunske kvalitete. Organizatori će se ujedno pobrinuti da festa dobro prođe i uz zvuke dalmatinske glazbe, nastup folklora i tombole .
Kamenica - najpriznatiji morski afrodizijak
Priča o kamenici kao školjki afrodizijačkih svojstava poznata je od davnina kada su je na renesansnim gozbama dubrovačke vlastele sa zadovoljstvom kušali . Legenda o magičnim svojstvima ove školjke nije bila tajnom ni za austrijske careve koji su je često uživali na svojim jelovnicima. Gastro stručnjaci spominju da je kamenice najbolje služiti svježe otvorene i začinjene limunovim sokom. Kamenice su najzrelije i najukusnije u ožujku, kada se slavi blagdan Sv. Josipa.
Osim ‘Ostree edulis’, u zaljevu se uzgaja i mediteranska kamenica (Mytilus galloprovinicialis). Ljubitelji ovog afrodizijačkog jela, stonskim i mediteranskim kamenicama teško mogu odoljeti. Jedinstvena putena aroma i neodoljiv okus čistog mora koji se osjeti u ovim morskim zalogajima, napravili su od malostonskog zaljeva prepoznatljivu destinaciju i mjesto vrsne gastronomije kojoj su upravo kamenice zaštitni znak.
PROGRAM DOGAĐANJA:
11:00 - 16:00 degustacija kamenica na maunama uz prezentaciju vinara Pelješca i HOP-a na rivi u Malom Stonu. Humanitarna prodaja slastica Udruge „Liga protiv raaaka Pelješac, Mljet, Korčula, Lastovo“
11:15 – 16:00 Zabavni program uz Glazbeni sastav „Gusari“ i klape „Versi“
11:30 – Nastup pučke glazbe Ston
12:30 - Nastup KUD-a Ponikovska poskočica
14:00 - Tombola
16:00 – Fešta se seli u restorane
Više: www.ston.hr
Foto: Tz Ston
Ljubitelji zagorskih slastica – posjetite veselu manifestaciju 11. Babičini kolači!
... Jer proljeće na zagorskim bregima je poseban doživljaj!
Vrijeme i mjesto održavanja: Donja Stubica, 18. ožujka 2017. godine, početak 15 sati
Sportska dvorana kod osnovne škole Donja Stubica, Toplička cesta 27
Uronite u obilje najfinijih okusa i mirisa izvornih zagorskih slastica i posjetite manifestaciju 11. Babičini kolači, bajku okusa i doživljaja.
Na nepunih sat vremena vožnje od Zagreba ova najljupkija regija puna malih brežuljaka, kupališta s termalnim vodama, toplih seoskih domaćinstava.. i ove godine organizira veliki gastro događaj!
Organizatori manifestacije su Krapinsko-zagorska županija i Turistička zajednica Krapinsko-zagorske županije u suradnji s Gradom Donja Stubica.
„Babičini kolači“, natjecanje zagorskih baka u pripremi autohtonih slastica po receptima što su ih naslijedile od svojih majki, baka i prabaka, jedinstvena je manifestacija Krapinsko-zagorske županije kojom ona promiče vrijednosti žena, obitelji te živom čuva gastronomsku tradiciju Zagorja.
Ovo šarmantno natjecanje koje se održava cijelo desetljeće, potiče i razvija kreativne ideje autohtonih slatkih recepata, poniklih iz prošlih vremena a koji čuvaju jedinstveni šarm okusa i mirisa za ljubitelje tradicijske gastronomije.
Jedanaesta po redu manifestacija Babičini kolači održava se 18. ožujka 2017. godine u Donjoj Stubici odakle dolazi lanjska pobjednica Nada Tučkar.
Nagrađuje se izvornost!
Osim za jedno od tri pobjednička mjesta, babice se natječu i za priznanje za vizualni dojam pod nazivom „Izvorno zagorsko“.
U ovoj kategoriji boduje se opći dojam koliko su se natjecateljice svojom odjećom koju su odabrale nositi prilikom manifestacije i dekoracijom svog izlagačkog mjesta uspjele približiti starini zagorskog duha i tradiciji, koliko su se babice uspjele približiti starini zagorskog duha i tradiciji a o tome će uz Senku Jurinu, folkloristkinju iz Zaboka odlučivati Tatjana Brlek, voditeljica Muzeja Staro selo i Danica Pelko, profesorica filozofije i povijesti.
Kao i svake godine, nakon manifestacije i natjecanja bit će izdana i knjiga svih recepata kolača natjecateljica, koja će se moći kupiti u knjižarama Školske knjige.
Ove godine babice će se natjecati pred ocjenjivačkom komisijom koju čine vrsni gastronomski znalci:
Branko Čukelj, direktor hrane i pića u hotelu Sheraton, inače i dopredsjednik Hrvatskog kuharskog saveza, Božica Brkan, glavna urednica internetskog portala Oblizeki te Marko Živaljić, vlasnik seoskog gospodarstva Majsecov mlin i predsjednik Kuharskog saveza Krapinsko – zagorske županije.
Degustacije i zabavni program
Izloženi kolači pripremljeni na tradicionalan način prema originalnoj recepturi naših zagorskih babica mogu se kušati na samoj manifestaciji.
Dođite 18.ožujka 2017. godine u Donju Stubicu, družite se sa zagorskim babicama i podržite ovu hvale vrijednu manifestaciju!
Foto: TZ Krapinsko - zagorske županije
Okusi i mirisi slavonsko-srijemske gastronomije
Gdje ste vidjeli mršava Slavonca, a napose onoga iz Srijema? Slavonska trpeza pravi je koloplet mirisa, od slasne šunke, kulena i kulenove seke pa sve do lonaca i kazana u kojima se krčka grah, janjeći čobanac ili fiš paprikaš. Uz takvu “dinamitnu” hranu želudac se podlijeva čašicom domaće šljive, a počesto i kvalitetnim vinima. Nakon takvog obroka valja se zasladiti tradicionalnim jelom, pa odlično godi domaći salenjak spravljen od svinjske masti ili savijača od oraha i jabuka.
Kuhinja istočne Hrvatske rezultat je slijeganja stotina godina kulture, miješanja starosjedilaca i doseljenika, osvajača i branitelja. Jednostavna seljačka i domaća jela obogaćena su utjecajem osmanlijskih osvajača, a potom i austrougarskih kulinarskih posebnosti u jelovnik.
Čvarci i krvavice
Upravo je svinjokolja vezana za Srijem, pa se godišnje događanje “srijemska svinjokolja” rado posjećuje. Ovaj se srijemski običaj štuje izradom, ali i konzumiranjem tradicionalnih, nadaleko poznatih i priznatih srijemskih delicija, poput kobasica, švargle, krvavica ili čvaraka s “dušom”. Naravno, uz svinjokolju obavezno ide i kuhano vino te domaća rakija. Kako se drugačije ugrijati na zubatom suncu!
Tijekom svinjokolje za ručak je često na jelovniku tradicionalni “svinjokoljski” paprikaš, a potom slijedi slatko – krofne i salenjaci.
Jedan od poznatih tradicionalnih recepata srijemske kuhinje je krvavica s kiselim kupusom. Ta se delicija vezuje za svinjokolju, a još bolje prija ako su krvavice dimljene. Dinstani kupus obavezno se obilato začini slatkom paprikom, dok se oguljena krvavica preprži tako da se raspadne u kupusu. Jeste li spremni za ručak?
Ćevapi i kobasice
Srijemski ćevap svojstven je ovome kraju i nema mnogo veze s “originalnim” receptom: narezana svinjska vratina dobro se ispeče, a dok se ona peče, luk, očišćena paprika i rajčice narežu se na kocke, posole i promiješaju. Potom se u dubljoj posudi meso i povrće lagano pirja na vatri i povremeno protrese. Pravilo kaže da je ćevap zgotovljen kada se povrće pirjanjem smanji na jednu trećinu.
Srijemska je kobasica sjajna, a valja je pripraviti odmah tijekom kolinja. Recept zahtijeva čak deset kilograma mesa, od čega pet kilograma otpada na lopatice, četiri na svinjsku vratinu, a jedan kilogram na svježu, tvrdu pancetu. Krupno narezanom mesu dodaju se sol, cukar i česan, zatim se dobro promiješa i ostavi na hladnom nekoliko sati. Nakon toga meso se melje, miješa sa slatkom i ljutom crvenom paprikom i paprom, ponovno promiješa i ostavi još pola sata. Potom se pune kobasice i slijedi sušenje.
Da hrana lakše “klizi”
Gdje ste vidjeli mršava Slavonca, a napose onoga iz Srijema? Slavonska trpeza pravi je koloplet mirisa, od slasne šunke, kulena i kulenove seke pa sve do lonaca i kazana u kojima se krčka grah, janjeći čobanac ili fiš paprikaš. Uz takvu “dinamitnu” hranu želudac se podlijeva čašicom domaće šljive, a počesto i kvalitetnim vinima. Nakon takvog obroka valja se zasladiti tradicionalnim jelom, pa odlično godi domaći salenjak spravljen od svinjske masti ili savijača od oraha i jabuka.
Kuhinja istočne Hrvatske rezultat je slijeganja stotina godina kulture, miješanja starosjedilaca i doseljenika, osvajača i branitelja. Jednostavna seljačka i domaća jela obogaćena su utjecajem osmanlijskih osvajača, a potom i austrougarskih kulinarskih posebnosti u jelovnik.
Čvarci i krvavice
Upravo je svinjokolja vezana za Srijem, pa se godišnje događanje “srijemska svinjokolja” rado posjećuje. Ovaj se srijemski običaj štuje izradom, ali i konzumiranjem tradicionalnih, nadaleko poznatih i priznatih srijemskih delicija, poput kobasica, švargle, krvavica ili čvaraka s “dušom”. Naravno, uz svinjokolju obavezno ide i kuhano vino te domaća rakija. Kako se drugačije ugrijati na zubatom suncu!
Tijekom svinjokolje za ručak je često na jelovniku tradicionalni “svinjokoljski” paprikaš, a potom slijedi slatko – krofne i salenjaci.
Jedan od poznatih tradicionalnih recepata srijemske kuhinje je krvavica s kiselim kupusom. Ta se delicija vezuje za svinjokolju, a još bolje prija ako su krvavice dimljene. Dinstani kupus obavezno se obilato začini slatkom paprikom, dok se oguljena krvavica preprži tako da se raspadne u kupusu. Jeste li spremni za ručak?
Ćevapi i kobasice
Srijemski ćevap svojstven je ovome kraju i nema mnogo veze s “originalnim” receptom: narezana svinjska vratina dobro se ispeče, a dok se ona peče, luk, očišćena paprika i rajčice narežu se na kocke, posole i promiješaju. Potom se u dubljoj posudi meso i povrće lagano pirja na vatri i povremeno protrese. Pravilo kaže da je ćevap zgotovljen kada se povrće pirjanjem smanji na jednu trećinu.
Srijemska je kobasica sjajna, a valja je pripraviti odmah tijekom kolinja. Recept zahtijeva čak deset kilograma mesa, od čega pet kilograma otpada na lopatice, četiri na svinjsku vratinu, a jedan kilogram na svježu, tvrdu pancetu. Krupno narezanom mesu dodaju se sol, cukar i česan, zatim se dobro promiješa i ostavi na hladnom nekoliko sati. Nakon toga meso se melje, miješa sa slatkom i ljutom crvenom paprikom i paprom, ponovno promiješa i ostavi još pola sata. Potom se pune kobasice i slijedi sušenje.
Da hrana lakše “klizi”
U svakom kutku Slavonije možete pronaći lokalni specijalitet vrhunske kvalitete, no vrhunska se vina nalaze u srijemskom dijelu regije. Točnije u Iloku, gdje su pitomi obronci Fruške gore i vlažni Dunav stvorili savršenu mikroklimu za proizvodnju vina. Tako je već stotinama godina, a najbolji dokaz su traminac, graševina, rizling, frankovka, chardonnay ili pinot.
Uz sve ljepote ide i nadaleko poznata slavonska gostoljubivost: domaćin će vas dočekati s prasetom na ražnju, trgancima sa sirom i čvarcima, domaćim kruhom, paprenom kobasicom, sušenim šaranom, iločkim ćevapom, bazlamačom s crnim pekmezom, kokošjom čorbom i tko zna čime još!
Kako bilo, odlučite li se za srijemsku sarmu od kiseloga kupusa, srijemske goveđe odreske ili srijemski paprikaš od svinjskih kožica, jedno je sigurno – nećete pogriješiti i tražit ćete još!
Sve ove gore navedene delicije možete kušati u odabranim restoranima u Vukovarsko-srijemskoj županiji koji su uključeni u projekt „Okusi Srijema i Slavonije“. Oni su:
- Villa Lenije – Vinkovci,
- restoran Orion – Vinkovci,
- hotel Lav – Vukovar,
- hotel Dunav – Ilok,
- Iločki podrumi – Ilok,
- Acin salaš – Tordinci,
- restoran Aquarius – Bošnjaci,
- restoran Gondola – Sotin.
Svi oni rade pod prepoznatljivim logotipom i propisanom ugostiteljsko-turističkom ponudom. Svaki od hotela i restorana sam je kreirao jelovnik kako bi se predstavio tradicijskim jelima.
Izvor i fotografije: blog.visitvukovar-srijem.com/hr
Proljetni gourmet blog: Elin recept za "smotane srdele"!
Piše: HotSpots gourmet bloger, Ela Vrsalović
Zdrava+jeftina+ukusna = srdela!
Lešo, marinirana, na brudet, usoljena, pečena, pohana, frigana...nema načina na koji je ne možete pripremiti a koji je najbolji? Svi! Uživajte u eksperimentiranju i iskušavanju novih recepata sa ovom supernamirnicom u glavnoj ulozi a ja vam danas donosim recept za "smotane" srdele:
Priprema:
Srdele očistiti od ljuski, izvaditi srednju kost, oprati i osušiti ih.
Napraviti pesto od petrusimula, češnjaka, slanih inćuna, kapara i maslinovog ulja.
Pestom tanko namazati filet srdele i zarolati prema repu.
Pričvrstiti rolicu čačkalicom,uvaljati u oštro brašno i kratko ispržiti na ulju.
Staviti na kuhinjski papir da se oslobodi suvišne masnoće. Posoliti i popapriti.
Guštajte! :)
Pozdrav sa Brača od naše Ele!
HotSpots gourmet bloger: Ela Vrsalović
Ela Vrsalović, prof. engleskog jezika i sociologije, diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Za sebe kaže da više voli kuhati nego predavati. Ljubav prema kužinavanju odvela ju je nekom drugom pravcu. Prekvalificirala se za kuhara u školi Oliva allegra i trenutno završava program usavršavanja za Menadžera hrane i pića na Visokoj školi za menadžment i dizajn Aspira. Dogodine planira upisati i studij Gastronomije.
Zajedno sa sestrom vodi konobu Bokuncin u Sutivanu. Ovo im je treća sezona i guštaju u svakom trenutku. Kuhanje je Elina strast, kuharice najdraža literatura a šetnja među bancima voća, povrća i sira na pazaru omiljena šoping ideja.
Piše: HotSpots gourmet bloger, Ela Vrsalović
Podstrana oduševljava gurmane!
Prilikom posjete Podstrani ne propustite uživati u gastro ponudi destinacije, ručajte u nekom od podstranskih ugostiteljskih objekata i nikako ne napustite Podstranu ne pojevši makar krišku poljičkoga soparnika (ili podstranskoga ujenka)!
Ova privlačna turistička destinacija vrhunskog smještaja, ponosi se svojim breskvama, prepoznatljivim znakom ove pitoreskne općine. A osim što je dom ovog ukusnog voća, Podstrana je spoj raznolikosti i bogate prošlosti, koja je i dan danas predmet brojnih rasprava među znalcima.
Zaljubljenicima u prirodu koji su u Podstrani u prolazu ili su u Podstranu svratili kao izletnici iz neke od susjednih destinacija svakako bismo preporučili da nakon obveznog obilaska Sv. Martina i Gornje Podstrane, te po mogućnosti i uspona do Sv. Jure na Vršini, ne zaboravite uživati u prepoznatljivom brendu ovog kraja - gastronomiji Podstrane.
GASTRO PONUDA
Osim zaljubljenika u povijest i kulturu, te ljubitelja aktivnog odmora na vodi ili kopnu, ovo će mjesto oduševiti i gurmane! Među brojnim atraktivnim ugostiteljskim objektima, čak 6 je smješteno tik uz more, a delicije poput dalmatinske peke, poljičkog soparnika i domaćeg kruha mogu se probati i u sklopu brojnih uzbudljivih manifestacija.
Neka se na podstranskim tanjurima na vašoj trpezi svakako nađu i zalogaji karakteristični za ovo podneblje. Podstransku gastronomsku ponudu čine jela s mediteranskog menija te autohtoni podstranski i poljički specijaliteti među kojima je glasoviti poljički soparnik ili podstranski ujenak. Namirnice iz lokalnog ekološkog uzgoja: povrće, voće (s breskvom kao zaštitnim znakom općine) i vinova loza, svježi morski plodovi te izvrsna domaća vina i maslinovo ulje aduti su svake dobre podstranske kuhinje.
Stara Podstrana - skriveni gurmanski raj
Na padinama Primorske kose doživjet ćete neobičnu ambijentalnu ljepotu eko-etno sela Gornje Podstrane, Starog sela Jesenice i Duća, a sve o bogatoj povijesti poljičke kneževine doznat ćete podno brda Podgradac. Tu ćete, s vidikovca pored crkve sv. Jure zaštitnika Poljica, uživati u veličanstvenom pogledu na ušće Cetine.
Mnogobrojni restorani, konobe, picerije te kafići i objekti brze prehrane smješteni su pretežito uz glavnu podstransku prometnicu i u Gornjoj Podstrani. Rastući trend ruralnog turizma ucijepio je novu energiju ovom području, pa je ovdje utemeljeno i etno-eko selo Stara Podstrana. Ono ima poseban ugođaj, a gosti uživaju u saživljavanju sa tradicijom i običajima!
Još jedno posjete vrijedno izletište je Antoničin mlin, smješteno na obali rijeke Žrnovnice u središtu sela. Razgledajte antički Gračić s crkvom sv. Mihovila. Pošljunčena šetnica duljine 2 km prati riječnu obalu od ušća do Pete Peruna (kamenoloma). Čitavom je duljinom zasjenjena krošnjama drveća te je idealna za predah, osvježenje tijekom ljeta, rekreativnu šetnju ili jogging te laganu vožnju biciklom. Životinje i biljke koje žive u rijeci i na njenim obalama te usnuli Zmijski kamen, mitološki prežitak iz pretprošloga tisućljeća smješten između šetnice i ceste, zaslužuju sav naš obzir i puno poštovanje.
Za nezaboravni gastro doživljaj pobrinut će se restorani: L’Aroma, Arkada, Amigos, Conlemani, Leonis, Spalatum, Sedam palmi, Champagne bar, Pivnica restoran, Laguna bar, Pizzeria Fabio, Restaurant Kužina, Luda Braća, Mario, Jure, Konoba Argola, Restaurant Perun.
Foto: Tz Podstrana
Split postao edukacijski gastro centar!
Na prvom međunarodnom studiju gastronomije u Aspiri, otvoren najmoderniji edukacijski kuharski praktikum!
Otvaranjem edukacijskog kuhinjskog praktikuma, Visoka škola Aspira pozicinirala je Split kao prvi edukacijski gastro centar u Hrvatskoj. Naime, praktikum je pokrenut u sklopu jedinog međunarodnog studija Gastronomije u Hrvatskoj, a njime će se služiti i svi ostali polaznici čitavog spektra brojnih edukacija koje je Aspira osmislila u vidu povećanja kompetencija hotelijerskog i ugostiteljskog kadra.
Podršku otvaranju studija su pružili gđa. Meri Maretić ispred Splitsko-dalmatinske županije, g. Goran Kovačević dogradonačelnik Grada Splita, g. Joško Stella direktor Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije, gđa. Alijana Vukšić direktorica Turističke županije grada Splita te brojni drugi partneri suradnici, partnerske visoke škole i studenti.
Pod vodstvom Aspirinog chefa mentora i nositelja programa studija Gastronomije Denisa Galića studenti su pripremili pravu rapsodiju okusa sastavljenu od pet sljedova jela, koja je na najbolji način s vinima sljubio sommelier vinske kuće Matošević.
Chef Galić je rekao kako je praktikum mjesto gdje će se educirati kadrovi za svjetsko tržište u idealnim uvjetima s idealnom opremom. Podršku otvaranju studija su pružili Aspirini predavači chefovi Hrvoje Zirojević i Antun Nišević.
„Riječ je o strateškom potezu, ovo je veliki dan Visoke škole Aspira, gdje smo svjesni nedostataka na edukacijskom gastronomskom tržištu, ponudili brojne programe usavršavanja i prostor gdje se edukacije mogu vršiti, koje mogu značajno podignuti nivo kvalitete gastro kadra, a time i kvalitetu cjelokupne turističke ponude Hrvatske. “ rekao je Milivoj Jerkunica, idejni začetnik ovog projekta i osnivač Visoke škole Aspira.
Predsjednik Uprave Visoke škole Aspira, Alen Jerkunica istakao je važnost otvaranja kuhinjskog praktikuma za studente i za polaznike trening programa usavršavanja koji će osim što će učiti od najboljih stručnjaka imati priliku raditi svatko na svojoj radnoj jedinici, pritom prateći upute mentora putem ekrana.
Dodao je da je ponosan na studente koji su oduševili spremnošću odgovoriti na ovakav izazov iako su tek jedan semestar na studiju. „Studij Gastronomije je tu za sve zaljubljenike u gastronomiju, da na jednom mjestu zaokruže sva potrebna znanja koja će im trebati kad budu jednog dana vrhunski menadžeri u gastronomiji“.
Tendencija Aspire je kroz gastro edukacije u praktikumu oživjeti tradicionalne recepture s upotrebom lokalno uzgojenih namirnica pritom uključujući OPG-ove u svakodnevnu nabavku namirnica te na taj način promovirati nacionalnu gastronomiju kao jednu od temeljnih atrakcija hrvatskog turizma.
Za sve zaljubljenike u gastronomiju koji žele saznati kako je to studirati na Aspiri ili buduće polaznike brojnih kulinarskih radionica više informacija mogu pronaći na http://studij-gastronomije.com/ ili doći na prijemni postupak 11.03.2017.
Posjetite Muzej uja u Škripu, spomenik maslinarstvu otoka Brača
Jeste li znali da po mnogima jedan od najljepših hrvatskih otoka Brač, u unutrašnjosti otoka skriva autentičnu drevnu otočku atrakciju - selo Škrip, staru puna tri tisućljeća.
Selo Škrip na otoku Braču jedna je od najposjećenijih otočkih lokacija, svoju revitalizaciju otkriva sve većem interesu posjetitelja koje zanima kulturni identitet destinacije. Selo broji svega nešto malo manje od 200 stanovnika i obiluje brojnim turističkim atrakcijama.
Pored Muzeja otoka Brača smještenog u Radojkoviča kuli, u kojem su prema legendi pokopane Priska i Valerija, kćeri slavnog cara Dioklecijana, dvorca obitelji Cerinić iz 16. stoljeća, crkve sv. Jelene iz 18. stoljeća... nalazi se još jedna posjete vrijedna lokacija Muzej uja.
Brač je otok prepoznatljiv po kvalitetnom maslinovom ulju i tradiciji maslinarstva, te prilikom posjete Škripu preporučamo posjetiti muzej u kojem je vjerno prikazana povijest maslinarstva na otoku Braču kao i cjelokupni tradicionalni proces predrade maslinovog ulja.
Nekadašnja uljara u vlasništvu obitelji Cukrov, danas je svojevrsni Muzej uja, u kojem osim što se možete upoznati sa cjelokupnim procesom tradicionalne prerade maslina, možete degustirati i kupiti domaće maslinovo ulje i autohtone bračke suvenire.
Proces prerade, nadopunjen je i skulpturama bračkog kipara Đanija Martinića te slikama akademske slikarice Hane-Marte Jurčević Bulić koji na zanimljiv način prikazuje radnike u uljari.
Povijest uljare
U tradicionalnoj bračkoj kući u vlasništvu obitelji Krstulović iz 17 st. utemeljena je uljara 1864 godine, koja je u proširena i opremljena početkom 20. st. presom iz tvornice Thomas Holt iz Trsta, pomoću koje je nastavljena uspješna prerada maslinovog ulja sve do 1963., kada uljara prestaje sa radom zbog pojave novih tehnologija u prerađivačkom procesu.
U srpnju 2013. zgrada uljare kompletno je renovirana i i otvorena za javnost kao povijesno-kulturna znamenitost maslinarstva otoka Brača.
Radišni otočki ljudi najbolje znaju koliko je održavanje i branje maslina mukotrpan i težak rad, a kako biste mogli doživjeti o čemu se točno radi, u muzeju je prikazan cjelokupni tradicionalni proces predrade maslinovog ulja koji se sastoji od toća sa orlom, presom sa starim športama, peči za grijanje vode te svi tradicionalni alati koji su se koristili za transport, proizvodnju i skladištenje maslinovog ulja.
Radno vrijeme u ljetnim mjesecima je od 9 - 20 sati, a za posjete izvan sezone potrebno se najaviti putem email ili telefona.
Tel: +385 95 811 4643
Email: [email protected]
Muzej ulja web stranica
Foto: Hot Spots, Muzej ulja
Supetar brendira autentičnu bračku kužinu!
PROJEKT „SUPETARSKA OTOČKA KUHINJA“ – POTRAGA ZA GASTRO AMBASADORIMA ZA ČISTU DESETKU!
POVRATAK TRADICIJI. Supetar je osmislio inovativan projekt kojim će dodatno brendirati istinsku raskoš kojom raspolaže otok – autentičnu bračku kužinu!
Kad kažemo autentičnu, to zaista i mislimo – dovoljno je baciti pogled na popis jela koja Supetrani žele vratiti na prve stranice jelovnika svojih restorana: panada, artičoke s bobom, jetrica dolče garbo, manistra u suho sa šalšon o domaćih pomidori, juha na frigadinu, jota, mišanca od divjega zelja, pandolete, prženice, kotonjada...a ove tradicionalne delicije idealno bi bile sparene sa čašom bračke sorte plavca malog, i dakako, kojom zlatnom kapljicom domaćeg maslinova ulja!
Naime, bračka kuhinja jednako privlači pozornost, kako gastronomada, tako i pravih kulinarskih znalaca. Da je tome tako, dokazuju i prave zvijezde otočkog menija, poput veličanstvene dolske torte hrapoćuše koja uživa status zaštićenog nematerijalnog dobra, baš kao i priprema vitalca – jela od janjećih ili kozlećih iznutrica jedinstvenog na svijetu. Ovom se dvojcu zahvaljujući trudu Supetrana kroz promociju i prigodne manifestacije, približio i brački varenik, koji je u postupku zaštite pri nadležnim ministarstvima, a osjetna je i njegova povećana proizvodnja.
Sjajan gastro image otoka zbilja zaslužuje posebnu pozornost, a Supetar ga kani prezentirati u njegovom zdravom, iskonskom i jednostavnom – riječju, najboljem obliku. Upravo je to cilj projekta OTOČKA KUHINJA, u sklopu kojeg će restoranima, konobama, OPG-ima i kušaonicama biti dodijeljen poseban standard. Na popisu nositelja ove prestižne oznake za sada su se našli „Muzej uja“ u Škripu, konoba „Kod Tonča“ u Splitskoj, agroturizam „Ranjak“ povrh Supetra, konoba „Luš“ u Supetru te seosko domaćinstvo „Kamen“ u Škripu.
POČELO JE S BOBOM I BLITVOM. Dugogodišnje ulaganje Turističke zajednice Grada Supetra na čelu s direktorom Ivanom Cvitanićem u promociju gastronomske ponude otoka Brača nije novost. Sve je započelo prije 10-ak godina sa Danima boba i blitve, Danima varenika i Kužinom o'štajuna. Kroz te su manifestacije Supetrani promovirali zdrave, sezonske i autohtone namirnice, a da se trud itekako isplatio, pokazuje primjer već spomenutog bračkog varenika, koji je na putu da postane zaštićeno nematerijalno dobro. Naime, radi se o reduciranom vinskom moštu koji je pri spravljanju prošeka služio za porast gradacije vina, a u kuhinji kao zaslađivač i začin. Napori čelnih ljudi supetarskog turizma u smjeru promocije tradicionalnih jela i sadržaja nisu prošli nezamijećeno ni od strane struke – o tome govori i nagrada Srebrni suncokret kojom se ovjenčala pješačka & gourmet staza „Dolčevita“. Kao što joj samo ime govori, ova staza spaja ono najbolje i najslađe od gastro ponude otoka, a tu se svakako ubrajaju nadaleko poznate namirnice koje, kad su brački gosti u pitanju, govore svim jezicima, kao što su (ipak dominantna) janjetina i brački sir!
I MASLINOVO ULJE KAO DIO TURISTIČKOG IMAGEA. Zdravo i krepko maslinovo ulje uvijek je na cijeni i bez obzira na gastro-trendove u stalnoj je postavi kad su u pitanju kvalitetna jela, a kako je Supetar veliki proizvođač djevičanskog maslinovog ulja vrhunske kvalitete, došlo se na ideju da se maslinovo ulje koristi u stvaranju i promociji turističke ponude. Ono sugerira tradiciju, čistoću i ekološku vrijednost te kao takvo, smatraju Supetrani, mora biti dio turističkog imidža grada. Zamisao je da putnik namjernik može kupiti bočicu ovog visokovrijednog proizvoda na kućnom pragu supetarskih stanovnika, te da ga se tako učini jakim izvoznim adutom i samim time odličnim besplatnim marketinškim alatom.
Uzevši u obzir koliko toga iskonskog i autentičnog Supetar želi oživjeti ovim projektom - pregršt jednostavnih jela koja su im u naslijeđe ostavili njihovi preci - cilj bračke metropole nam je i više nego jasan i mi ga od srca podržavamo: da budu što više svoji i da gostima ponude sve ono autohtono i najbolje! Poželimo im stoga što više gastro ambasadora – što autohtonih jela, što sjajnih gastro punktova! - sa laskavom „SUPETARSKA OTOČKA KUHINJA“ oznakom!
Više informacija pronađite na www.supetar.hr i dobro došli!
Posjetite Facebook stranicu Tz Supetra
Kolodvorska tržnica u Tajlandu
Tržnica na kolodvoru tik uz vlak? Zvuči totalno ludo. Kolege sa portala Okusi.eu, opet donose izvještaj iz dalekog svijeta. Putujemo na Tajland upoznati jednu od njihovih najzanimljivih tržnica.
Maeklong “Kolodvorska” tržnica u provinciji Samut Songkhram je koncentrirana oko tračnica 67 km pruge na relaciji prema Bangkoku. Vlak prolazi kroz središte tržnice 4 puta dnevno, i svaki put trgovci/prodavači moraju skloniti robu i nadstrešnice svojih štandova oko metar unazad i ponovno ih vratiti nakon prolaska vlaka.
Na tržnici je moguće pronaći sve vrste voća, povrća i morske hrane, te odjeće i obuće. Ova tržnica ima vrlo široku ponudu: od mesa morskog psa i voća durian (poznatog po jakom i neugodnom mirisu), pa do školskih uniformi. Uz “plutajuću tržnicu” Damnoen Saduak, jedna je od najpoznatijih turističkih atrakcija u Tajlandu.
Nekoliko minuta prije dolaska vlaka, preko zvučnika se oglašava signalno zvono i prodavači sklanjaju posebne cerade, ponekad i u zadnji tren, prije samog ulaska vlaka u tržnicu. Zbog ovih cerada se tržnica među lokalnim stanovništvom naziva Talat Rom Hoop (ตลาดร่มหุบ) što se prevodi kao “suncobrani tržnice se zatvaraju”.
Vlak ulaskom u tržnicu oglašava svoj dolazak sirenom i prelazi iznad robe, koja se nalazi uz same tračnice.
Prodavači i posjetitelji stoje uz sam rub i tu je potreban oprez, pogotovo kod snimanja vlaka ili selfies s vlakom.
Lako vam se može dogoditi da vas lokomotiva zahvati i smrska vam mobitel ili foto aparat. Čim je vlak prošao, prodavači nonšalantno vraćaju svoje suncobrane na mjesto i nastavljaju kao da se ništa nije dogodilo.
U svakom slučaju, prilično zanimljivo. Više priča o tržnicama svijeta pronađite na poveznici Tržnice svijeta i uživajte.
Autor: M.K.
Okusi.eu
6 najboljih recepata za krafne i fritule
Pročitajte vodič za vrijeme karnevala, maškaranja i preoblačenja. Iako se karnevali bliže svome kraju, nema razloga ne isprobati neke od preukusnih recepata s kolega iz Okusi.eu koji vam svojim slikopisom donose recepte za šest najboljih poslastica.
Krafne, krofne, uštipci, pokladnice i fritule, tipične su poslastice za vrijeme karnevala, preoblačenja i maškaranja. Pokladni utorak (fašnik) je posljednji dan prije Pepelnice odnosno Čiste srijede, koja označava početak korizme. Od Korizme pa do Uskršnje nedjelje je točno 47 dana i svake je godine različitog datuma. Vrijeme prije Korizme je bio period uživanja u hrani i piću, te zabavi pod maskama. U Beču je to bilo i vrijeme balova pod maskama, s kojih su vremenom nestale maske a balovi preživjeli. U Hrvatskoj se karnevalsko doba naziva i pokladama, što dolazi od “klasti”, starohrvatskog glagola koji znači prerušavati se.
Osim krafni i fritula, za vrijeme karnevala se pripremaju kroštule i fanjki ili poderane gaće. Rođak krafne je i doughnut ili donut, koji je krafna s rupom u sredini. Danas se doughnuts preljevaju čokoladom i raznim preljevima i jedu tijekom cijele godine, baš kao i krafne.
Pretpostavlja se da su krafne nastale u Njemačkoj, prvi put se spominju 1485 u kuharici Majstorstvo kuhinje, objavljene u Nürnbergu.
Evo naših najboljih recepata za krafne i fritule: (napomena - kliknite na označene linkove i doći ćete direktno do recepta u slikama)
Karnevalsko doba ne smije proći bez krafni (krofne, pokladnice). Ovo je mamin recept, najbolji.
2. Istarske fritule none (bake) Antonije
Ne treba čekati na karneval kako bi se pripremilo ove ukusne fritule. Priprema im je vrlo jednostavna i laka, poput palačinki.
Fritule od bundeve su poslastica kuhinje Portugala
Kreacija autorice prve hrvatske LCHF kuharice: uštipci, krafne, pokladnice bez glutena!
5. Domaće krafne: (Željkine krafne)
Ove su krafne vjerojatno među najukusnijima koje ćete ikada kušati
6. Mini krafne proslavljene slastičarke Tee Mamut
Pogledajte video recept za mini krafne Tee Mamut
https://www.youtube.com/watch?v=6VaQzvVk4SI
Ostalo bogatstvo, carstvo i kraljevstvo svih mogućih recepata istražite na webu naših kolega sa portala Okusi.eu
Dobar tek!
Izvor: www.okusi.eu
Fotografije recepti:
Gastro tura rajskim Kvarnerom
Skupina osam turističkih novinara iz Zagreba, zaputila se prošli četvrtak na studijsko putovanje Kvarnerom, u potrazi za zanimljivim mjestima dobre hrane, izvrsnih vibracija, zanimljivih običaja, a sve zajedno rezultiralo je jedinstvenim izletom u kojem smo uživali svim čulima.
Putovanje smo započeli u Stanciji Kovačići o kojoj možete sve što vas zanima, pronaći na ovoj poveznici.
Evo za početak par osnovnih informacija da se lakše snađete planirate li posjetu (a svakako je planirajte). Dakle Stancija Kovačići se nalazi na adresi Rukavac 51, 51211 Matulji.
Smještena je u podnožju padine Učke, nalazi se svega nekoliko minuta od opatijske rivijere.
Sam restoran sastoji se od 3 manje sale u kojima se može smjestiti do 70 uzvanika. Vanjska terasa ima oko 40 sjedećih mjesta gdje ćete se opustiti tijekom toplih ljetnih dana uživajući u pogledu i mirisima mediteranskog bilja. Vlasnik Stancije Kovačići ujedno je i glavni kuhar, chef Vinko Frlan koji je preuredio i obnovio staru obiteljsku kuću s kraja 19. stoljeća u ugostiteljski objekt koji je dobio ime po nadimku Frlanove obitelji u kući gdje se nalazila kovačnica. Vinko Frlan i njegova supruga Danijela zajedno vode Stanciju Kovačići.
foto: Facebook Stancije Kovačići
Chef Frlan svoju kuhinju će opisati kao mediteransku sezonsku i kreativnu s naglaskom na tradicionalna jela Kvarnera i Istre, obogaćena modernim aranžmanima.
U ponudi su razna jela od boškarina, peke od janjetine, jela sa šparugama,koprivom, medvjedjim lukom a gurmane će očarati domaća tjestenina, njoki, tortelini, ravioli..svašta finog, domaćeg, sezonskog i ukusnog. Carstvo okusa i bogatstvo mirisa!
Pri dolasku, oduševili su nas autentična toplina maštovito uređenog prostora u kojem se pazilo na svaki detalj.
A u samoj kuhinji opčiniti će vas kulinarsko carstvo maštovitih rajngli, divovskih lonaca, gnječilica povrća, sjeckalica i strojeva za izradu različitih oblika tjestenine, ogromna radna ploha.. i sve skupa navelo nas je da se momentalno osjećamo i mi kao profi kuhari.
Stoga smo revno prionuli zahtjevnom zadatku pripreme juhe od čičoke, marljivo se mijesio domaći kruh i spremali domaći torteline, dok se iz lonaca širio neodoljiv miris školjki i janjećeg mesa.
photo by: Rene Karaman, Menu.hr
Konačan rezultat zajedničkog truda izgledao je ovako:
foto: Rene Karaman
Doznali smo dakle iz prve ruke kako se ljube školjke i janeće meso. Ljubav je definitivno uzajamna.
Ne vjerujete li nama, provjerite strogi Trip Advisor i vrhunske ocjene sa različitih strana globusa. “Food from the heart!!!” , “Delicious and secluded”, “Phantastic” “Splendid frutti di mare risotto and carpaccio”, “Top class”... pohvale i epiteti se opravdano nižu jedan za drugima.
foto: Trip Advisor - screenshot
Nije naodmet spomenuti i vinsku kartu, koja sadrži isključivo hrvatska vina iz svih naših regija te se tokom godine održavaju i vinske večeri.
Posjetite i polajkajte njihovu Facebook stranicu i ostanite u toku sa svim novostima koje spremaju za proljetnu sezonu. A poželite li se smjestiti kod Vinka i Danijele ni to nije problem, nude i jako dobar smještaj.
Zvončarska muzejska zbirka
Siti, okrijepljeni i ponešto omamljeni bajnim okusima i vinom, spustili smo se malo niže u Rukavac, (također općina Matulji) u muzejsku zvončarsku zbirku, poslušati prezentaciju o karnevalsko maškaranim običajima ovog zanimljivog kraja. Zvončarska muzejska zbirka nastala je kao rezultat dugogodišnje međunarodne Zvončarske smotre koja se održava na području općine Matulji, prostora bogatog tradicijom pokladnih običaja, čija izvornost je još uvijek sačuvana.
Zbirka obuhvaća građu vezanu za cijelu Primorsko-goransku županiju (godišnji pokladni običaji s područja Kastavštine zaštićeni su kao nematerijalna kulturna baština).
Mlada kustosica je održala zanimljivo predavanje a doznali smo da se je 25.02.održala i tradicionalna 22.po redu Zvončarska smotra u Matuljima i milenijska fotografija by Šime Strikoman.
Kaokakao - slatki hram okusa stanuje u Voloskom
Iduća postaja bila je popularna slastičarna iz Voloskog - Kaokakao, na adresi Štangerova 44.
I tu smo marljivo provjerili preporuke Trip advisora – pohvale se nižu jedna za drugom!
“Don't miss”, “Incredible!” , “The best bakery in town”.. i tako redom.
Ova mala ljupka slastičarna, vanjskim izgledom po ničemu ne odaje utvrdu raskošnog hrama slatkoće, no kad uđete u nju, preplavi vas simfonija boja i oblika i protiv svoje volje, prigodno zaboravite da ste prije nepunih sat vremena jeli obilan ručak.
foto: Facebook Kaokakao
Kako je istaknula vlasnica Anja Žulić, ujedno i glavna slastičarka, svi proizvodi pripravljeni su od najfinije belgijske čokolade, kvalitetnog vrhnja, maslaca, finih začina i sezonskih namirnica prema kojima slažu svoju ponudu.
foto: Facebook Kaokakao
Iz ponude ističemo tortu Kaokakao (tamni čokoladni biskvit, mousse od tamne čokolade s 64 % kakaa, creme brulee od mliječne čokolade, hrskavi vafel) te tortu Volosko koja se sastoji od šest slojeva i ne sadrži brašno (tamni biskvit, krema s malinama i karameliziranim lješnjacima, lješnjak biskvit, žele od malina, ganache)..
foto: Rene Karaman
Probali bi ih najradije sve
Obavezno posjetite i polajkate Facebook stranicu ove slastičarnice i neka se obavezno nađe na vašem putnom itineru kod razgleda Kvarnera.
Mesnica Čučković
Pri kraju našeg razgleda, posjetili smo mesnicu Čučković iz Marinića. Ova mesnica postoji još od 1989 godine, a utemeljio ju je Gligorije Čučković koji je tajne svog zanata uspješno prenio na sinove Dejana i Danijela Čučkovića. Nekoć su im kupci dolazili većinom iz Primorsko – goranske županije, no nova vremena i nove tehnologije u kombinaciji s kvalitetom poslovanja čine svoje, te se glas o ovoj maloj mesnici pronio nadaleko i naširoko.
Kupci dolaze čak iz okolnih zemalja a samo na dan naše posjete domaćini su istakli s ponosom, posjetilo ih je oko 20 kupaca iz Zagreba, kojima nije problem odvesti se do njihove adrese u potrazi za dobrim komadom sočnog mesa.
foto: Facebook mesnice Čučković
Predan rad, nekad i do 14 sati dnevno, kreativnost u pripravi mesnih jela, roštilji na otvorenom, druženje sa svojim vjernim kupcima i fanovima njihove Facebook stranice, nesvakidašnji pristup poslu, šarm i duhovitost braće..sve ovo odudara od uvriježenog stereotipa mesara. Ono što upada u oko, nije samo ljubav prema svom poslu. Već i spretno plivanje kroz nove komunikacijske alate društvenih mreža. Ne znam tko od braće piše ovako nadahnute objave na Facebooku, no na stilu im mogu pozavidjeti i vrsni copywriteri. Evo kako to izgleda kad vas preko svog Fejsa pozivaju na neki od gastro evenata na kojima kroz svoja gostovanja spremaju mesne delicije:
MUNDOAKA "Food with Heart and Soul" ČAKOVEC - gastro event
** Meso ženske aromatično senzibilne svinje, primarno meso glava odstajale svinje vertikalno položene na max. 2°C, kuhane dovoljno dugo na točno određenoj hektopaskalnoj osnovi vanjskog tlaka zraka, mješajući meso u smjeru obrnutom od smjera kazaljke na satu, oxfordskim veslanjem desnom rukom te cupkajući uz taktove Arethe F. krećemo u izradu terine.
Glasnim dvoglasjem i krikovima uzbuđenja milujemo razbuđeni okusi otkoštene svinjske koljenice, kažiprsom odvojena masnoća od kožice i mesa čine izvanvremensku rapsodiju okusa i mirisa. Slaganjem komponenata višestruko homogenizirane svinjske mase tek smo na pola puta....
Dovoljno za sada, zar ne?
Nastavak slijedi...
U iščekivanju svinjskog eventa, srdačno vaši, Dejan i Danijel.
(izvor i foto: Facebook mesnice Čučković)
Uvjereni smo da je navedeni event prošao više nego dobro.
Treba li reći da smo se i tamo okrijepili?
Besramno siti i prepuni dojmova, završili smo ovu gastro turu primorsko –goranskom županijom, odlučni posjetiti navedena mjesta još jednom.
A za svaki slučaj, bit ćemo pametniji i nećemo ništa jesti barem 3 dana unaprijed.
Da rezimiramo: Tražite li vrhunski ručak i smještaj, posjetite Stanciju Kovačići gdje će vas naučiti novim kulinarskim vještinama.
Slobodno zgriješite s rajskim okusima u Volovskom u Kaokakao slastičarnici
foto: Facebook Kaokakao
a ako su vam dojadila konfekcijska sumnjiva mesna pakiranja iz trgovačkih lanaca, na povratku si nabavite vrhunske šnicle ili kobasice, juneće butove ili što god vam već milo, u maloj ali slavnoj mesnici Čučković.
I znajte: uz ovakve domaćine uvijek ćete se osjećati kao svoji na svome, a od toga nema bolje preporuke.
Naslovna fotografija: Rene Karaman
Fotografije: Rene Karaman, Facebook Stancije Kovačići, Facebook Kaokakao, Mesnica Čučković, Croatia Hotspots
Grgurevo - slavna tradicija i vrhunska zabava požeško - slavonskog kraja
Oduvijek su ljudi nastojali pričom protumačiti svoju okolinu i sva događanja u njoj. Tako u Požegi postoji narodna predaja o fra Luki Ibrišimoviću Sokolu i njegovim suborcima na Požeškoj gori. Pouzdano znamo da je Požega oslobođena od Turaka 10. listopada 1687. godine, iako je konačno oslobođenje uslijedilo tek 29. rujna 1691. godine. Međutim, Požežani su za svoj dan Grada uzeli 12. ožujak kada su, 1688. godine, prema narodnoj legendi osujetili namjere Osmanlija da ponovno okupiraju grad.
Cijela bitka se odvijala nedaleko od grada, na Požeškoj gori, na brijegu koji je po nadimku fra Luke od naroda prozvan Sokolovac.
Požežani svake godine 12.ožujka, slave Grgurevo – dan koji za Požežane simbolizira pobjedu nad Osmanlijama, odnosno, njihovo protjerivanje iz požeškog kraja davne 1688 godine.
Povod Grgurevu kao običaju je sjećanje na taj konačni događaj - bitku kojom je Požega oslobođena 154-godišnje osmanlijske okupacije. Svako okupljanje u vinogradima za Grgurevo prate i priče o tom događaju.
Kao glavni motiv ove legende priča je kojom su Požežani otjerali Osmanlije iz Požege upravo svojim lukavstvom. Sakupili su se građani pod vodstvom fra Luke Ibrišimovića Sokola, pucali iz malih, neubojitih, ali vrlo glasnih mužara i stvarali toliku buku da su se Turci povukli misleći da se radi o vrlo jakom neprijatelju.
Ovaj simpatičan požeški vinogradarski običaj, star koliko i povijest istjerivanja Osmanlija iz požeškog kraja, predstavlja zaštićeno kulturno dobro nematerijalne baštine Ministarstva kulture Republike Hrvatske kao oblik kulturnog izričaja od osobite važnosti na požeškom prostoru.
I zato Požežani i dan danas svjedoče osobitoj vrijednosti te nematerijalne kulturne baštine i svake godine vinogradari, na 12. ožujka kada se slavi Sv. Grgura, svaki puta pucanjem iz malih topova i mužara, pjesmom i, kako su to stari Požežani rekli, dobrom hranom slave istjerivanje Turaka kroz Požešku goru sa strateški važnih brjegova koji ulaze u grad.
Dakle, već tri stoljeća vinogradari se pred Grgurevo ozbiljno pripremaju za ponavljanje bitke: popravljaju i lašte svoje mužare i topove, pripremaju naboje, isprobavaju vino, pozivaju prijatelje i spremaju dobru hranu. Nadglasavajući se pucanjem s jednog brda na drugo, bitka traje dok ima municije, tj. kako kaže jedna narodna uzrečica, dok se vino ne popije, a hrana ne pojede. Poslije toga, probijajući se kroz blatne vinogradarske puteljke i još uvijek hladnu ožujsku večer, pjesmom, vinogradari su slavili još jednu pobjedu.
Ovaj vinogradarski običaj požeških vinogradara posljednjih desetljeća prometnuo se kao zaštićeno nematerijalno kulturno dobro RH u pravu turističku atrakciju i divna je to prilika da gosti i posjetitelji grada i sami postanu dio ovog običaja.
Jeste li znali?
1. Povod Grgurevu kao običaju je sjećanje na konačnu bitku kojom je Požega oslobođena 150-godišnjeg turskog jarma.
2. Grgurevo je bilo zabranjeno slaviti od 1945. do početka 80-tih.
3. Jelo i piće nosilo se nekada u brdo u ruksacima. To su bili uglavnom domaći suhomesnati proizvodi, koji su trebali ugasiti glad dok se ne pripravi paprikaš ili vinogradarski ćevap, a u novije vrijeme, pored domaćih narezaka pravi se i čobanac. Kod većih ili važnijih okupljanja nerijetko se ispeče janje ili prase, te se time Grgurevo pretvara u pravu slavonsku gozbu!
4. Pucanje iz malih topova i mužara simbolizira i evocira bitku na Sokolovcu. Vinogradi i vinogradari su ključni sudionici priče stoga jer bi svatko od njih dao izraditi top te bi top dobio prigodno ime.
5. Najčešća imena topova su Grgur, Grga, Luka ili Sokol.
6. Vinogradi na brdima uvijek su pripadali bogatijim građanima te su gajili ovakvu tradiciju i za Grgurevo gostili svoje obitelji i prijatelje.
7.Važno obilježje Grgureva, ali i Požege uopće, je pjevanje puna srca i uživanje u jelu i pilu koliko god se može!
Najveća atrakcija ove manifestacije je njeno obilježavanje svečanim mimohodom povijesnih postrojbi i društava uz pucanje iz mužara i topova. Svake godine u jednom od najljepših baroknih gradova Hrvatske, održava se svečani mimohod i smotra povijesnih postrojbi iz Hrvatske i drugih zemalja, koji na taj način daju svoj tradicijski prilog bogatoj povijesnoj baštini Požege. Smotra postrojbi održava se na Trgu Sv.Terezije ispred katedrale i spomenika fra Luke Ibrišimovića.
I tako pucnjevima iz malih topova, kubura i drugih povijesnih oružja na barutu, slavi se sjećanje na tog velikog borca protiv Turaka – fra Luke Ibrišimovića. Slavlje se nastavlja u vinogradima iznad Požege, na Požeškoj gori uživajući u sjajnoj kapljici dok ne isuši svaki podrum.
Sokolovac
Budite dio požeške priče u kojoj se svake godine oživljava uzbudljiva prošlost i gdje se uz slavnu tradiciju, nastavlja slaviti život, prijateljstvo, gostoljubivost kao i uživanje u vrsnoj kapljici ili još boljem zalogaju. Naše manifestacije se održavaju tokom cijele godine, i osim uživanja u jelu i našim nagrađivanim vinima, nudimo vam priliku da kroz oživljavanje starih običaja, naučite ponešto o prošlosti i povijesti čarobne požeške kotline.
Dobro došli u Požeško - slavonski kraj!
Turistička zajednica Požeško - slavonske županije
Turistička zajednica grada Požege
promo
Voncimer - hit na zagrebačkoj gastro sceni
Ime Voncimer – tipičan zagrebački sleng
Njemačka riječ Wohnzimmer znači "dnevni boravak", "velika dnevna soba". U Zagrebu se ova riječ piše kako se i izgovara – Voncimer.
Voditelji restorana - ljubav prema Hrvatskoj iznjedrila restoran u srcu Zagreba
Tetiana i Andrij, mladi bračni par iz Ukrajine su istaknuli kako su oni u Ukrajini imali dobro uhodani biznis, ali su se prilikom ljetovanja na Mljetu zaljubili u Hrvatsku i odlučili se preseliti u našu zemlju. Odluku o preseljenju nisu dugo donosili, pa su se tako preselili u ožujku 2016. godine, no prije toga su se godinu dana pripremali kako bi u Hrvatskoj otvorili kvalitetan restoran. Pohađali su kulinarski institut u Sisku te kulinarsku akademiju u Italiju te su oboje radili kao pomoćni kuhari u restoranu s Michelinovom zvijezdom u Italiji.
Kuhinja
Koncept restorana Voncimer je moderna svjetska kuhinja. Restoran se nalazi u sklopu multikulturalnog kozmopolitskog prostora ORIS Kuće arhitekture u kojem se svaki tjedan održavaju međunarodne izložbe i razni eventi.
Dok je galerija mjesto za otkrivanje moderne svjetske umjetnosti, u restoranu se možete upoznati s modernom svjetskom kuhinjom.
Najbolji hrvatski proizvodi u jelima iz Francuske i Ukrajine, Italije i Maroka, Engleske i azijskih zemalja.
Tetiana: "Naša hrana je totalno drugačija. Imamo drukčiji pogled na kombinaciju proizvoda, pa su to neočekivani, ali razumljivi okusi za hrvatske goste, jer smo svi Slaveni te stoga imamo slične tradicije i gastronomske okuse. Naša posebnost je to što smo Ukrajinci. No, nismo samo Ukrajinci. Mnogo smo putovali. Neko vrijeme živjeli smo u Italiji i radili u restoranu s Michelinovom zvijezdom. Sada živimo u Hrvatskoj. Sami sebe vidimo kao građane svijeta, pa smo zato i otvorili restoran svjetske kuhinje".
Chef
Za koncept moderne svjetske kuhinje u restoranu Voncimer pobrinuo se chef Kostiantyn Lukianenko koji ima 15-godišnje iskustvo u kreiranju jela različitih svjetskih kuhinja te vam nudi sofisticirane okuse dobivene iz jednostavnih namirnica.
On je isto Ukrajinac, ali je ujedno pravi građanin svijeta. Radio je i živio u Italiji u Toscani, Poljskoj, Ukrajini i Rusiji. Lukianenko ima 15-godišnje iskustvo u kreiranju jela različitih svjetskih kuhinja te nudi sofisticirane okuse dobivene iz jednostavnih namirnica. Svoj kulinarski stil počeo je stvarati onog trenutka kada je shvatio da je osnovna ideja svakog jela ravnoteža. I to ravnoteža između slanog, slatkog, kiselog i gorkog. Lukianenko voli eksperimentirati sa začinima, kombinirati ih te dobivati nove okuse. U jelima koje spravlja u restoranu Voncimer, Lukianenko koristi Ras el Hanout tj. marokansku mješavinu začina koju ujedno sam radi. Od ostalih začina upotrebljava cimet, kumin, zvjezdasti anis, klinčić, ružičasti papar, timijan i ružmarin, đumbir i čili papričicu.
Pića
Su također skupili iz cijeloga svijeta. Njihovi digestivi (madeira, sherry, armagnac, bourbon, rum...) pratit će vas na putovanju po svjetskoj kuhinji.
Vina
Jedno ugodno ALI: u njihovoj kratkoj modernoj vinskoj karti zastupljena su pretežno hrvatska vina. Jer Hrvatska proizvodi zaista dobra vina. U Voncimeru s ponosom ističu da vam mogu ponuditi najinteresantnija od njih.
Tekst i fotografije: Restoran Voncimer