Najveća i najpoznatija knjižnica antičkog svijeta bila je i ostala Aleksandrijska knjižnica, ali njoj su prethodile brojne i javne i privatne zbirke najprije glinenih pločica, a zatim svitaka i knjiga. Pizistrat, atenski aristokrat iz 6. stoljeća prije nove ere, smatra se utemeljiteljem prve javne knjižnice, a osnovao ju je tako što je svoju privatnu zbirku ustupio za javno korištenje.
Prve su knjižnice Rima utemeljene na ratnom plijenu donesenom iz Grčke u 2. i 1. stoljeću prije nove ere, a prvu javnu rimsku knjižnicu osnovao je Gaj Azinije Polion oko 39. godine prije nove ere. Kroz naredne vjekove knjižnice su djelovale unutar crkvi i samostana i bile vezane uz skriptorije čija je funkcija bila umnažanje rukopisa prepisivanjem. Potkraj srednjega vijeka pojavile su se svjetovne i sveučilišne knjižnice poput onih u Sorbonni i Oxfordu.
Sorbonne, čitaonica sveučilišne knjižnice
Tijekom 15. stoljeća knjižnice doživljavaju svoj procvat, a osobito nakon izuma tiskarskog stroja. U 19. stoljeću konačno nastaju prve narodne knjižnice financirane od država ili gradova, te one u potpunosti postaju otvorene za javnost.
Arheološka iskapanja u Rimu otkrila su brojne privatne knjižnice koje su u neko doba bile rezultat pomodnosti, no zasigurno je među njihovim vlasnicima bilo i pravih bibliofila, a takva strast za posjedovanjem knjiga gotovo uvijek je vezana uz strast za čitanjem.
Werner Oechslin Bibliothek, privatna knjižnica nedaleko Zuricha
Suvremeni bibliofili ponekad posjeduju iste naslove različitih godina izdanja. Neke od tih knjiga su rijetke, druge ljepše dizajnirane od starijih, treće su uspomene kojih se vlasnik ne želi odreći. Bibliofil zna gdje se na njegovoj polici nalazi koja knjiga te često ima osobni način slaganja kojega teško itko drugi može shvatiti. Bibliofil sanja vlastitu knjižnicu neograničene kvadrature; nijedna mu javna knjižnica ne može zamijeniti vlastitu, on želi svoju, pa zato mnogo vremena provodi u knjižarama i antikvarijatima.
Knjižara u dominikanskoj crkvi, Maastricht, Nizozemska
Kad čitamo, ne čitamo slova, riječi i rečenice, već čitamo misli, poruke koje nam je autor napisanog želio prenijeti. Ponekad je to uputa za upotrebu kakvog uređaja, nekad gradivo koje će nam omogućiti polaganje ispita, ali čitanje je uvijek širenje vidika, čak i kad čitamo nešto s čim se ne slažemo.
Zimski ugođaj u antikvarijatu Studio, Zagreb
Plinije Mlađi rekao je kako nijedna knjiga nije toliko loša da se iz nje ne bi nešto dalo naučiti, a jedna rumunjska poslovica kaže: Nije učen onaj tko čita knjige, nego onaj tko zna što čita. Koja god vam se od ovih izreka čini istinitijom, čitajte, jer čitanje je dobro, a knjige su vječne: na vašim policama, na policama knjižnica, knjižara i antikvarijata, a iznad svega, ugrađene u vaše znanje.
Svitak je bolji od izrezbarena kamena.
Čovjek je umro: njegovo tijelo je prašina,
A njegovi ljudi su otišli sa zemlje.
Knjiga će podsjetiti na njega
U ustima govornika koji ga čita.
(Egipat, 1300 godina p.n.e.)
Nešto od književnih poslastica antikvarijata Studio po sniženim cijenama
Nešto staro, vrijedno, rijetko…
POSJETITE NAS U MASARYKOVOJ 20 u Zagrebu, i na webu: www.antikvarijat-studio.hr, a naša Facebook stranica je: facebook.com/AntikvarijatStudio/
Sretno i ugodno čitanje želi vam ekipa iz antikvarijata Studio!
Naslovna fotografija: Aleksandrijska knjižnica, rekonstrukcija.
Ostale fotografije: uz dopuštenje antikvarijata Studio.
