This post is also available in: English
[nivo effect=”fade” directionNav=”button” controlNav=”true” width=”720px” height=”360px”]
[image caption=”Burnum”]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/03/burnum.jpg[/image]
[image caption=”Arheoloski Muzej Split”]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/03/arheoloski-muzej-split.jpg[/image]
[image caption=”Nadgrobna stela sa područja Burnuma”]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/03/Nadgrobna-stela-sa-podrucja-burnuma.jpg[/image]
[image caption=”Rimske legije”]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/03/rimske-legije.jpg[/image]
[image caption=”Trasa rimske ceste istočno od utvrde Čačvina”]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Trasa-rimske-ceste-istocno-od-utvrde-Cacvina.jpg[/image]
[image caption=”Tilirium”]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Tilirium_1.jpg[/image]
[image caption=”Tilirium”]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Tilirium_2.jpg[/image]
[image caption=”Tilirium”]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Tilirium_4.jpg[/image]
[image caption=”Tilirium”]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Tilirium_3.jpg[/image]
[image caption=”Muzej, postav logora Burnum”]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2012/04/Muzej-postav-logora-Burnum.jpg[/image]
[/nivo]
Trasom Dolabelinih legija
Augustov, a potom i Tiberijev čovjek od povjerenja, legatus Augusti pro praetore Publije Kornelije Dolabela, zasigurno je ime koje se posebnom pažnjom bilježi u poglavlju o rimskoj Dalmaciji. Autoritet među legijama i vrsni administrator Carstva za svog namjesništva (14. – 20. g. posl. Kr.) pokreće kapitalne infrastrukturne projekte sa uporištem u izgradnji cestovne mreže na istočno jadranskom arealu. Slijedom trasiranih dionica za vremena cara Augusta, Dolabela započinje gradnju pet novih cestovnih pravaca kako bi se netom pacificirana područja Ilirika što brže i uspješnije povezala sa jadranskim litoralom.
U nepunih sedam godina Dolabeline uprave izgrađeno je više od 550 milja (millia passus) cesta, i to većim dijelom po vrlo teškom i nepristupačnom terenu. O tom poduhvatu vjerno svjedoče tzv. solinski natpisi, epigrafski spomenici sačuvani na 4 ploče koje su svojevremeno bile ugrađene u u zvonik splitske prvostolnice. Pretpostavka je da su kao građevinski materijal prenijete sa područja antičkog grada Salone, porušenog u vremenu avarsko – slavenske invazije tijekom sedmog stoljeća. Danas, izložene u lapidariju Arheološkog muzeja u Splitu, važan su izvor za proučavanje mreže prvih rimskih komunikacija na prostoru nekadašnje provincije Dalmacije, te topografije ove pokrajine.
Pored naziva cestovnih dionica uspostavljenih za Dolabelinog mandata, solinski natpisi navode nam i graditelje za neke od komunikacijskih pravaca. Tako u trasiranju ceste a colonia Salonitana ad fines provinciae Illyrici, najdužoj od svih pet komunikacija, aktivno sudjeluju veksilacije (odjeli vojnika izdvojeni od glavnine legija za posebne operativne zadatke) VII i XI legije, dok via Gabiniana ab Salonis Andetrium podižu pripadnici VII legije. Iako se za ostale tri komunikacije (a Salonis ad Hedum castellum Daesitiatium, ad Bathinum flumen, ad imum montem Ditionum Ulcirum) izričito ne navodi tko ih je gradio, moguće je da su u trasiranju i ovih dionica svoj obol dale već spomenute legijske postrojbe. Kontrolu izgradnje i održavanje cesta vodio je u pravilu centralni ured nadležan za gradnju prometnica (cura viarum).
Razmatranjem Dolabeline cestovne mreže prema unutrašnjosti, očito je da je ishodište za njih bila Salona, administrativno središte rimske Dalmacije. Sve ceste solinskih natpisa prolazile su prema zaleđu kliškim klancem, a zatim se granale u tri smjera. Jedan je komunikacijski pravac vodio na logor augzilijarnih postrojbi Andetrium (Gornji Muć), a drugi na Aequum (Čitluk pored Sinja), agrarnu koloniju rimskih veterana VII i XI legije utemeljenu za cara Klaudija, vjerojatno u razdoblju iza 42. g. posl. Kr. Treća u nizu prometnica usmjeravala se na beneficijarsku postaju Pons Tiluri (Trilj), smještenu na rijeci Cetini (Hyppus). Putevi se odavde račvaju na sjeveroistok prema rudarskom distriktu Argentaria (područje oko grada Srebrenice u istočnoj Bosni i Hercegovini), te na jugoistok, preko trgovačke kolonije Narone (Vid, kod Metkovića) do gradova Scodra (Skadar) i Dyrrachion (Drač) u Albaniji. O značaju tog prometnog čvorišta u kasnoantičkom razdoblju govori i podatak iz darovnice bizantskog cara Justinijana I. Velikog kojom poklanja benediktinskom samostanu na Monte Cassinu (u središnjoj Italiji), pored ostalih posjeda i Pontem Ciluri u Dalmaciji.
Dolabeline ceste su isprva imale obilježja vojnog karaktera (viae militares), da bi s vremenom sve više poprimale i javnu ulogu (viae publicae). Vojni sadržaj se ogledao ponajviše u mnogobrojnim manjim utvrdama (burgi, castella), osmatračnicama (speculae) razmještenim uzduž trasa pojedinih cesta i umreženim sa većim fortifikacijskim uporištima – legijskim kastrumima (castra stativa). Na prostoru Dalmacije pronalaze se dva kompleksa takve namjene. Vojni logor Burnum, smješten sjeverno od Kistanja u selu Ivoševci, nedaleko od slapa Manojlovac na rijeci Krki (Titius) i Tilurium, podignut na mjestu današnjeg naselja Gardun, u neposrednoj blizini grada Trilja. Sav taj obrambeni sustav osmišljen je kao stabilizator mira u regiji i oslonac rimskoj vlasti nakon slamanja otpora panonsko – delmatske alijanse u Batonskom ustanku 9. g. posl. Kr. U to se dakako uklapa i provedba romanizacije domicilnog (ilirskog) stanovništva u čemu Dalmacija svakako nije bila izuzetak u odnosu na ostala područja podložna Carstvu.
Nazočnost vojske u provinciji, bilo da se radilo o legijama, ili pomoćnim četama (auxilia) garantirala je i sigurnost uslijed čestih prepada drumskih razbojnika (latrones, grassatores) koji su još dugo nakon rimske okupacije ostali prijetnja normalnom odvijanju prometa i trgovine cestovnim pravcima. Stoga se i u mirnodopskom razdoblju na put odlazilo prvenstveno danju kako bi se noć dočekala u za to predviđenim objektima kao što su cestovne ispostave (mansiones) i konaćišta (tabernae). Na postajama se stacioniraju i odjeljenja prometnih nadglednika (stationarii), odgovornih za poštivanje prometnih propisa i općenito sigurnost prometa.
Svi važniji rimski cestovni pravci (prometnice koje su za ono vrijeme imali značaj kao moderni autoputevi našeg doba) obilježavaju se kamenim stupovima – miljokazima (marmor milliarium) oblog presjeka, promjera do 40 cm, i visine do 1,50 m. Od oznake postaje na desetom miljokazu od Salone (ad decimum milliarium) nastalo je i ime današnjeg naselja Dicmo. Miljokazi su najautentičniji dokaz za postojanje neke rimske ceste, poglavito ako su pronađeni in situ. Postavljani su kao počasni spomenici carevima, što nam govori i primjer miljokaza iz Velića kod Trilja podignut u čast imperatora Maksimina Tračanina. Nije poznato da li su Dolabeline ceste imale miljokaze, no možda su postavljeni istom kada prometnice poprimaju veći značaj i za civilni promet općenito.
Autor: Lino Ursić
Foto: Izvor Lino Ursić, TZ grada Trilja
This post is also available in: English
