Okusi.eu Archives - Stranica 2 od 2

Gastro

Posjetite izložbu „Tržnica trbuh grada”

By Croatian Hot Spots 10/03/2016

[:HR]Etnografski muzej Istre/Museo Etnografico dell’Istria i Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka pripremaju izložbu „Tržnica trbuh grada“.

Izložba će se otvoriti 16.3.2016. u 12:00 h u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka, Muzejski trg 1.

Autorice izložbe su: mr.sc. Tanja Kocković Zaborski i mr.sc. Ivana Šarić Žic. Dizajn izložbe potpisuje Kristina Ivančić.

Izložba je nastala u sklopu projekta „Pazi što jedeš“ kojeg već šestu godinu organiziraju Etnografski muzej Istre/Museo Etnografico dell’Istria i udruga IEP.

O IZLOŽBI:

Odlazak na tržnicu, placu, ma(e)rkat, pijacu dio je naše svakodnevice. Gradske tržnice svjedoci su ekonomskog i društvenog razvoja grada, pokazatelji prilika u kojima žive njegovi stanovnici. Upravo se na ovom mjestu uspostavlja veza između ljudi i hrane putem neposrednog odnosa s proizvođačima namirnica. To je mjesto druženja, izmjene znanja i vještina, razmjene recepata, komunikacije građana sa susjedima i lokalnom sredinom. Iako nam se ponekad čini da ondje “samo” nabavljamo namirnice, zapravo na tržnicama otkrivamo identitet grada i njegovih stanovnika.

Istražujući tržnice u Puli i Rijeci cilj nije bio istaknuti samo specifične značajke tih dviju tržnica već ukazati na univerzalnu temu odnosa kupaca i prodavača koja je karakteristična za sve tržnice. Kroz taj odnos otvorene su brojne teme poput neformalnog oslovljavanja na tržnicama, (ne)svjesnog smjera kretanja kupaca kada kupuju namirnice, pitanja povjerenja, mita o autentičnosti, trenda zdrave prehrane…

Izložba je pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke, Tržnice d.o.o. Pula, Tržnice d. o. o. Rijeka.

Izložba će u Rijeci biti otvorena od do 24.05.2016. godine. Izložbu su već, iako u skraćenom obliku, mogli vidjeti građani Pule i Istre krajem 2015. g. kada je bila postavljena u Galeriji C8, Arheološkog muzeja Istre. Za vrijeme trajanja izložbe galeriju C8 posjetlo je ukupno 1211 posjetitelja od kojih su većina bili osnovnoškolci i srednjoškolci, ali i umirovljenici.

Početkom rujna 2016.g. izložba gostuje u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu.

Više informacija o izložbi pogledajte i na facebook stranici: https://goo.gl/ivlk0b

Izvor objave i fotografije:

Etnografski muzej Istre/Museo Etnografico dell’Istria
www.emi.hr
www.pazistojedes.com

[:]

Keep Reading

Aktualno

Proljetna oda radosti

By Croatian Hot Spots 07/03/2016

[:HR]

Zanimljiva putovanja, egzotični recepti, obilasci šarenih tržnica svijeta ili oživljavanje drevnih jela – dio su kreativnog svijeta našeg partnerskog portala Okusi.eu. Fotografije i putopisi koje nam serviraju svakodnevno, dio su raskošne kozmopolitske razglednice njihova gastro svijeta. Stoga vam predstavljamo njihova proljetna razmatranja o viđenim divljim šparogama, prvim domaćim jagodama i proljetnoj janjetini s otoka. Saznajte sve o čudesnom maslačku i čemu sve služi, zašto je medvjeđi luk ultimativni eliksir zdravlja i vitalnosti te zašto su šparoge kraljice povrća.
I zašto volimo proljeće u Lijepoj Našoj.

PROLJETNA ODA RADOSTI

Još uvijek nas tišti zimski blues. Dani jesu nešto dulji, no ne znatno, još uvijek smo okovani kaputima i čizmama. Večer na sofi pod dekicom nam je još svima apsolutni prioritet. Sanjamo plaže, bose noge i sunčeve zrake. Jedemo buncek sa zeljem, zaseku na kruhu i kisele krastavce. Zimski san u punome jeku.

Sjećam se kolege Britanca koji se u Zagreb doselio u travnju i na njemu se moglo primjetiti da zaista uživa u svemu što Zagreb pruža. Negdje u listopadu je došao u ured, potišten i nekako iznerviran činjenicom da su sve lijepe žene Zagreba nestale. Pitao me tad gdje li su nestale te sve zgodne cure, vreva na ulicama i općenita pozitiva u zraku. Ja sam mu dogovorila da stiže zima i da se svi drže tople kuće neka se strpi do kraja ožujka.

I tako bi. Krajem ožujka, sve se polako budi. Svi izlazimo iz svojih brloga, hvatamo se za glavu od kilograma nakupljenih tijekom zime, planiramo fizičke aktivnosti i nadamo se boljem sutra. Ono što nam dodatno ulijeva optimizam nakon depresivne i mračne zime jest povratak šarenila ili bolje rečeno, zelenila na tržnice. Kao eksplozivne vijesti o nevjerojatnom otkriću šire se informacije o viđenim divljim šparogama, prvim domaćim jagodama i proljetnoj janjetini s otoka.

Proljeće nam vraća sve za čime smo tijekom zime čeznuli i sve ono što nas raduje i čisti od zime. Moje omiljene proljetne namirnice su šparoge (divlje i kultivirane), list maslačka i medvjeđi luk.

Šparoge su apsolutne kraljice povrća. Veselje kojim kuham prve šparoge sezone je usporedivo osjećajem bosih nogu na toplome pijesku. Šparoge su prave nutricionističke bombe i s lakoćom se može reći da spadaju među superhranu zbog svojih svojstava. Prepune su vitamina A, C, K i E, vlakana, željeza, folne kiseline, fosfora, bakra, mangana te selena. Ubrzavaju oporavak organizma nakon bolesti jer potiču rad jetre i žuči te se krase diuretičkim djelovanjem i samim time čišćenjem organizma. Ujedno, blagotvorno djeluju na krvne žile i srce zbog biljnog pigmenta luteina.

Maslačak je vrlo sličan šparogama jer ima onu krasnu gorčinu koja nas vraća među žive nakon zimske hibernacije. Cijela biljka je jestiva – od korijena do cvijeta. Još se uvijek sjećam bakinog sirupa za kašalj od cvjetova maslačka, a nakon pretjerivanja u jelu i piću, najbolji lijek dan nakon je čaj od sušenog lista maslačka koji pomaže u čišćenju organizma, posebno jetre. Listovi obiluju vitaminima A, C, D i B te željezom, magnezijem, cinkom, kalijem, kalcijem, manganom i bakrom.

Svježi list maslačka je apsolutna delikatesa i moj omiljeni način pripreme je salata s tvrdo kuhanim jajima ili krumpirom.

Medvjeđi luk ili srijemuš je samonikla biljka srodna s lukom i češnjakom koje je prema nekim istraživanjima u upotrebi već 5000 godina. Jednako kao i sva proljetna blaga i medvjeđi luk je prepun dobrih vitamina i minerala te blagotvorno djeluje na organizam. Listovi su prepuni vitamina C i dokazano djeluju na snižavanje krvnoga tlaka. Kolokvijalno se često kaže da nešto liječi kugu i koleru, no medvjeđi luk se u povijesnim knjigama spominje kao ljekovito sredstvo za ublažavanje upala i groznica, pa tako i kuge i kolere. U kulinarstvu se koristi u raznovrsnim jelima od Europe do Azije da je prava poslastica tijekom vrlo kratke sezone.

Uz gore opisane oblizeke, bilo bi nepravedno ne spomenuti rotkvice, mladi luk i češnjak, matovilac, prvi krumpir, slatki grašak, predivne artičoke i mirisne jagode. Proljetnu otočku janjetinu koja obiluje aromama bilja koje se počinje buditi nakon zime. Proljetni pilići su nešto čega se sjećamo iz djetinjstva (ako ste stariji od 40) jer je danas tržište piletine tuga i jad i naći onu pravu piletinu s okusom piletine je ravno dobitku na lotu.

I prije kraja, danas se u supermarketima i na tržnicama može naći sve i kad i nije sezona. Hrana leti avionima, uzgaja se hidroponski u staklenicima bez sunca i mjeseca. I možemo jesti šparoge i artičoke 365 dana u godini, no morate priznati da ne šmeka kao ono što nas na placu čeka za par tjedana.

Živjelo proljeće!

Autor: Maša Taylor

Fotografije i tekst: Okusi.eu[:]

Keep Reading

Aktualno

Bečka tržnica koja odiše duhom secesije i orijenta: Upoznajte Naschmarkt

By Croatian Hot Spots 07/03/2016

[:HR]Planirate li posjet Beču, poslušajte preporuku naših vrsnih putopisaca i gastro putnika s Okusi.eu i neka se tržnica Naschmarkt, svakako nađe u obaveznim koordinatama razgleda carskog grada a koji nam je zbog svoje blizine idealna izletnička lokacija. Tržnica Naschmarkt je autentična bečka institucija te nezaobilazna atrakcija svih posjetitelja Beča, a mi vam donosimo sve o toj glasovitoj tržinici iz pera naše suradnice sa portala Okusi.eu.

Naschmarkt – glasovita bečka atrakcija

Naschmarkt nije obična tržnica. On(a) odiše secesijom i bečkom tradicijom ali i duhom orijentalnog bazara. Naschmarkt je tržnica s višestoljetnom tradicijom koju niti višestruko seljenje lokacije nije uspjelo ugasiti. Od Pepel-tržnice (Aschenmarkt), nazvane tako zbog blizine bivšeg odlagališta pepela i smeća, nastala je Gric-tržnica (Naschen = grickati) zbog raznih delikatesa koje su se tu mogle kupiti. Naschmarkt tako 1905. godine dobiva svoje službeno, sadašnje ime, a preseljenjem iz Freihausa, dijela 4. bečkog okruga na mjesto natkrivene rijeke Wien (Beč), Naschmarkt dobiva i svoju konačnu lokaciju.

Naschmarkt je danas prava bečka institucija te nezaobilazna atrakcija svih posjetitelja Beča. U paviljonima izgrađenim u secesijskom stilu smjestile su se male trgovinice, najčešće vrlo golo i oskudno opremljene jer se prodaja uglavnom odvija ispred njih. Tu se može kupiti sve što ima veze s hranom: voće i povrće, meso i riba, kruh i sir te mnoge druge delikatese kao npr. perzijski kavijar, sushi i oštrige. Brdima šarenih začina je također teško odoljeti. Razni kulturni utjecaji, od starih bečkih do balkanskih, orijentalnih i azijskih vidljivi su od štanda do štanda. Zatvorite oči i gužva, mirisi i buka prenijet će vas u daljine istoka, na kakav orijentalni bazar. S jedne strane arapski prodavači izvikuju glasno „kebab, kebab“ a s druge izraelski prizivaju na „falafel, najbolji falafel u gradu“.

U nizu paviljončića u paralelnoj „uličici“ tržnice, smjestili su se mali restorani, od onih s bečkom tradicionalnom ili talijanskom kuhinjom do onih iz Vijetnama, Koreje ili Tajlanda. Pojedite palačinke na sto načina pijući punč ili pak sirove oštrige pijući šampanjac. Njih primjerice nude Nordsee ili štandovi Gruber i Umar Fish. Umar ima i odlično posjećen restoran s ribom i školjkama. Orijentalnu hranu nude Neni ili pak već kultni Naschmarkt Deli u kojem je ponekad teško doći do slobodnog mjesta, posebno kad gostuju DJ-i.

Ili možda zato što vam se može dogoditi i da se gurate stol do stola uz poznatu holivudsku zvijezdu a koja je upravo tu jer zna da je nitko „neće“ prepoznati niti vući za rukav. Li’s cooking ima divan sushi a Indian Pavillon indijsku hranu. Jela nema puno ali su ukusna i pripremljena pred vama. Kako mali i originalni štandovi i paviljončići na žalost bivaju progutani od raznih jačih divova, nije loše podržavati ih i kupovati primjerice začine upravo od njih. Kod Indijca Abrahama možete kupiti sve azijske začine pa i one svježe poput limunske trave ili tajlandskog bosiljka. Gospodin Abraham prodaje i odlične Samosas koje stižu još vruće!

Kupujući i šetajući tržnicom možete svratiti i na koji usoljeni krastavac, jedan od bečkih klasika i specijaliteta. Njih prodaje jedan pravi stari bečki gospon koji je štand naslijedio od svojeg oca. Danju je na štandu, a navečer ga možda sretnete u fraku, dok juri na bal ili koncert u Musikverein. Jer imati štand na Naschmarktu je i strast, a ne samo potreba. Kod ovog gospona ne morate kupiti cijelu staklenku krastavaca nego zatražiti i jedan jedini krastavac za probu, koji će vam gospodin „upecati“ iz velike drvene bačve, a odmah potom na kušanje ponuditi i male krastavčiće.

Odlični su, nemojte odbiti. Pojedite sve odmah, onako krckavo pa se bacite i na jednu od dvije vrste kiselog zelja. U jednoj od bačvi se krije i „sarma kraut“ odnosno cijele glavice kupusa, koje su međutim nešto manje kisele od naših.

Subota je dan kada seljaci iz okolice Beča, pokrajine Gradišće (Burgenland) ili čak iz susjedne Mađarske dovoze svježe voće i povrće te razne specijalitete poput kobasica, kolača, ukiseljenog povrća i sličnog. Nađe se tu obavezno i nekoliko mesara ili prodavača proizvoda od divljači, sira ili uzgajivača riba. Bez obzira na pregolemu gužvu subotom je najzabavnije otići jer se već u ranu zoru otvara najpoznatiji buvljak u Beču. Za foodije pravi raj! Ljubitelji starinskog posuđa, lonaca ili pribora za jelo će sigurno naći nešto što im je „potrebno“.

Nedjeljom tržnica na žalost ne radi, ali zato je sve druge dane otvorena čak do 7-18 sati. Prazan želudac, po mogućnosti pun novčanik, ceker ili kolica, dobro društvo i više nego ugodan dan je zagarantiran!

Naschmarkt
Wienzeile 1,
1040 Wien, Austria

Autor: Helena Varendorff

Fotografije: Okusi.eu

[:]

Keep Reading

Aktualno

Kako napraviti srca sa Sardinije? Pročitajte recept sa Okusi.eu!

By Croatian Hot Spots 15/02/2016

[:HR]Valentinovo nam je prošlo, pa se polagano stišava euforija oko bombona, čokolada, srca, ruža, ljubavnih pisama i ostalih dodataka koji ga čine (ponešto komercijaliziranim) praznikom ljubavi.
Mi vjerujemo da bi ljubav (u njenim različitim raskošnim oblicima i nijansama), trebalo slaviti svaki dan cijele godine, te vam donosimo specijalni recept za kolačiće u obliku srca, sa partnerskog portala Okusi.eu.
U njemu ćete naučiti kako izraditi srca sa predivne Sardinije koji u svojoj jezgri sadrže ukusno punjenje od meda i badema uz dodatak šafrana te se tamo poklanjanju mladencima za vječanje.
Ukoliko vas zanima izrada recepta, iza bloga samo kliknite na poveznicu gdje ćete naći precizne upute i sastojke vezane za izradu ovog ljupkog i neobičnog kolača.

SRCA SA SARDINIJE

Na Sardiniji se ovi kolačići ukrašavaju posebnim priborom i perlicama te poklanjaju mladencima za vjenčanje. Kolačići su izuzetno zdravi, priprema ih se BEZ šećera i što je najbolje – mogu dugo stajati.

Punjenje je uglavnom od meda i badema uz dodatak šafrana. Sardinija je jedan od najvećih proizvođača šafrana u Europi, u svijetu je to Iran. Na ovom linku se može pročitati malo više o ovom začinu kao i da je šafran na Sardiniji korišten od doba Feničana, uglavnom za bojanje te u medicinske svrhe.

Ovi su kolačići porijeklom iz unutrašnjosti otoka Sardinije, iz gradića Nuoro. U Nuoru sam po prvi put bila prije desetak godina te posjetila i obližnji Orgosolo koji je danas najpoznatiji po svojim Murales odnosno slikama iz života te političkim i svjetskim događajima naslikanim na zidovima kuća. Mjesto je upravo fantastično i nezaobilazno iako u njega svatko ulazi s čvorom u želucu. Orgosolo je naime bio poznat i po svojim banditima i otmičarima bogataša te krvnoj osveti. No vratimo se radije na hranu. Iz ove regije treba u svakom slučaju ponijeti pokoju vrstu Pecorina, posebnog suhog kruha te neke od čuvenih slatkiša, poput ovih posebnih Srca.

Uzmite si dosta vremena za ove kolačiće ili prvo pripremite punjenje, ostavite ga da odstoji i tek onda prionite na tijesto i izradu i ukrašavanje kolačića.

Ovi se kolačići najčešće izrađuju u obliku srca, kapi, ptica te ukrašavaju posebnim alatom pa će vam biti potrebno malo improvizacije. Uzmite po mogućnosti dvije veličine formice za kekse u obliku srca (ptice i čega god želite). Trebat će vam i rezalica za pizzu i kolače (valovita), pinceta a tko ima neka uzme i pribor za rad s fondanom.

A kako izraditi srca i što vam je za izradu potrebno, kliknite na recept i posjetite portal Okusi.eu te pronađite brojne maštovite recepte svijeta i inspirirajte se nekima od njih koje su za vas sastavili vješti blogeri/putnici u potrazi za najboljim okusima.

Autor teksta: Helena Varendorff

Fotografije: Helena Varendorff[:]

Keep Reading

Aktualno

Bečke slastičarnice nisu samo Sacher

By Croatian Hot Spots 01/02/2016

[:HR]Donosimo novi putopis sa portala Okusi.eu, inspiriran slatkim zalogajima čuvenih bečkih slastičarna. Pročitajte sve o kultnim slastičarnama koje posjećuju brojni turisti i domaći ljudi a s prvim naznakama proljeća možete se nadahnuti i na brzinsku posjetu domaćim slastičarnama.
Svaki grad Lijepe Naše ima svoje slatko grešne adute, te se poznate domaće slastičarne, već neko vrijeme uspješno pozicioniraju kao dio atraktivne turističke ponude kojoj je teško odoljeti, posebno (onim rijetkima) s autohtonom i tradicijskom ponudom kolača i torti kao što je recimo korčulanski Cukarin. No ako vas put nanese u carski Beč, predlažemo da slijedite preporuke s Okusi.eu i nećete pogriješiti.

BEČKE SLASTIČARNICE NISU SAMO SACHER

Konditorei ili slastičarnica u Beču je jedna od važnih institucija hrane ovog grada te jedno od „obaveznih” mjesta koje pravi foodie treba posjetiti. Ovo je samo mali pregled onih najvažnijih. Svi turisti pod obavezno idu u onu najčuveniju i najrazvikaniju slastičarnicu Demel, koja se nalazi na Kohlmarktu, najskupljoj ulici u gradu.

Demel sebe i danas naziva K. u. K. Hofzuckerbäcker odnosno Carski i kraljevski dvorski „pekač slastica” i zbog ove se titule i duge tradicije obično čeka red na ulazak. Demel je osnovala obitelj Demel davne 1786. godine i nalazila se u njihovim rukama sve do 1972. godine. Na sadašnjoj se lokaciji nalazi od 1857. Demel je također proglašen i za najbolju gradsku kavanu u 2014. godini. Nalazi se na najelitnijoj i najskupljoj adresi u gradu, Kohlmarkt, pred samim dvorcem Hofburg koji je bio zimska rezidencija carske obitelji Habsburg (Schönbrunn je bio ljetna).

Demel ima i otvorenu kuhinju gdje se može gledati kako se rade neke od slastica. Tu je „naša“ Tea Mamut bila na stažiranju kad je tek počela sa slastičarskim studijem na američkoj CIA. Demel vrijedi vidjeti pa makar i samo izvana jer su izlozi uređeni najneobičnijim slatkim kreacijama. Možda nije loše pripomenuti da su porcije godinama postale sve manje, a cijene sve više jer je Demel naravno na onoj najobaveznijoj must see listi svakog turista.
Tko je željan probati odlične bečke slastice, jednako je dobar i klasični Gerstner koji je nedavno otvorio podružnicu na Kärtnerstraße, preko puta Operne kuće (Staatsoper). Manji izbor kolača imaju i unutar robne kuće Peek&Cloppenburg u shopping ulici Mariahilferstrasse.

Svaki će turist poželjeti otići u Hotel Sacher na pravu tortu Sacher. Nešto što ćete doživjeti jednom u životu vrijedi čekanja u redu, jer gužve su česte. Želite li pravo iskustvo, probajte si rezervirati mjesto u crvenom salonu ili jednoj od prostorija koje gledaju na ulicu. U slučaju gužve bi vam se moglo dogoditi da sjedite u jednoj od stražnjih prostorija koje po ničemu nisu posebne (za razliku od spomenutih salona). Treba napomenuti da je njihova torta ipak Sacher ukusna i sočna. Kome se ne čeka, može si u Sacherovoj trgovini iza ugla kupiti jednu malu, cijelu tortu te ponijeti kući u drvenoj kutijici.

Možda nije zgorega spomenuti i Aidu, lanac slastičarnica koje krasi pastelna ružičasta boja, a koja se odnedavno doselila i u Hrvatsku. Inače je ovo mjesto na kojem se rado susreću penzioneri. Kolači su tipični za bivšu Monarhiju i nisu loši, a prodaju i čitave kuglofe, štrudle od jabuka i slično, Aida je odlično mjesto na koje možete skoknuti po kolač ako vas netko spontano pozove na večeru, a vi poželite donijeti desert. Oberlaa je nešto slično poput Aide, kolači su dobri, kava nije loša a u zadnje vrijeme nude i macarons.

Dok je Aida okupljalište penzionera, Ströck Feierabend i Josephbrot su postali omiljena okupljališta mladih. Radi se o dvije obiteljske pekare koje, poput francuskih boulangeries, nude malo više: odlične i uglavnom francuske kolače! Za Ströck ih priprema Francuz Pierre Reboul. U obje pekare-slastičarne je moguće pojesti i dobar doručak i večeru, a u Josephbrotu i ručak. Josephbrot nudi na prodaju i svoje namaze i razne druge specijalitete. Obje se slastičarnice nalaze na živoj Landstrassehauptstrasse u 3. okrugu a Josefbrot je na nekoliko metara udaljenosti od stanice podzemne željeznice Wien Mitte i tako odlično povezan s cijelim gradom.

Za preporuku je i Motto am Fluss na Schwedenplatzu koji ima izuzetno dobre slastičare i uvijek zanimljive slastice. U gradu ima i puno drugih mjesta s kolačima (pogotovo u kavanama, o kojima pišemo posebno) no ovo su ipak ona koja bi barem jednom trebalo posjetiti.

Autor: Helena Varendorff

Fotografije: Helena Varendorff

Okusi.eu[:]

Keep Reading

Aktualno

Dolac – najšarenije mjesto u gradu

By Croatian Hot Spots 21/01/2016

[:HR]Predstavljamo novo putovanje okusa i mirisa sa portala okusi.eu koji su posjetili najpoznatiju zagrebačku tržnicu Dolac.
Jedinstveni simbol grada Zagreba, plijeni kako bogatstvom okusa i mirisa tako i tradicijom koja se ogleda u svakom njegovom šarenom kutku.
Slikovita razglednica i živahan puls centra metropole, posljednjih nekoliko godina postao je i atraktivan mamac za strane i domaće posjetitelje, a ujedno i temom vrsnih putopisaca sa okusi.eu, čiji su poseban predmet interesa tržnice svijeta.
Članak prenosimo u cjelosti.

DOLAC – NAJŠARENIJE MJESTO U GRADU

Dolac je najpoznatija zagrebačka tržnica. Ako se ne prehranjujete u pekarama i ne čekate u redu za tri dana stari panirani pureći šnicl u nekom od supermarketa, onda znate za Dolac. I ne samo Dolac, jer Zagreb ima nekoliko legendarnih tržnica koje su poznate po svojim specifičnostima. I svaka ima svoje vjerne štovatelje. Moja mama nikad ne ide na Dolac jer ima nevidljivi loyalty card Trešnjevačkog placa. Tamo su njene kumice, Tatjana sa sirom i jajima, Drago s Plešivice s povrćem..,

No ovo je priča o Dolcu.

Dolac je u sadašnjem obliku otvoren 1930. godine gdje je glavna gradska tržnica preseljena s tadašnje Harmice, današnjeg Trg bana Jelačića. Glavni prolaz od Trga do Dolca zove se Splavnica i tamo se danas prodaje cvijeće i sadnice raznih biljaka. Od Splavnice se može glavnim stepenicama do otvorenog dijela ili kroz velika vrata do zatvorenog dijela tržnice Dolac. Zatvoreni dio tržnice čine uglavnom mesari i veliki mliječni odjel gdje možete kupiti čuveni sir i vrhnje ili veliku šnitu čistog kukuruznog kruha. Otvoreni dio tržnice čine prodavači voća i povrća te zasebna zgrada ribarnice.
Svaki put kad se vratim u Zagreb – obavezno odem na Dolac. I svaki se put razveselim kad vidim da su stvari, ljudi, boje, buka i mirisi isti kao i zadnji put ili prije 20 godina. Veseli me to opiranje modernizaciji i globalizaciji!

Jedina stvar koja je drugačija je ta da je Dolac postao turistička atrakcija tako da vam se sad češće dogodi da vas u prolazima između gusto načičkanih štandova gurkaju turisti s foto-aparatima nego penzioneri sa svojim kolicima. A i kad pogledate oko sebe, shvatite da se ima i što za fotografirati. Crveni šestinski suncobrani, zelene tikvice, žuti brački limuni, ljubičasti luk… … sve to kao u nekom psihodeličnom kolažu.

Ono što ne možete zabilježiti fotografijom, još je uzbudljivije i zanimljivije. Pregovori s prodavačima, komentari na komentare, detaljna analiza političke zbilje, jesu li limuni špricani ili ne – sve to čini jedan ugodan zamor koji će vam, ako razumijete dijalekte, vratiti osmjeh na lice.

Ulazak u ribarnicu u espadrilama se ne preporučuje. Mramorni stolovi i uvijek mokri podovi samo su dio doživljaja. Riba je izložena pred vama i uvijek se može dobro pregledati. Nema zaštitnog stakla i rasvjete pod kojom izgleda svježije i sjajnije – takva je kakva je. Pravi znalci uvijek idu na ribarnicu samo kad je na moru bilo dobro vrijeme, jer ako je bila bura ili nevrijeme nema svježe ribe!

Dolac je zaista doživljaj i drago mi je što se uvrstio u jednu od gradskih atrakcija. To je mjesto gdje se najbolje može vidjeti kako diše jedan grad, što ljudi kuhaju i što im je u životu bitno. Nadajmo se da će još dugo vremena ostati takav kakav je i da će se redovi za tri dana stari panirani šnicl u nekom od supermarketa smanjivati, a količina ljudi koji svoje tjedne zalihe dobre hrane kupuju na tržnicama poput Dolca povećati!

Izvor: Okusi.eu

Autor: Maša Taylor

Fotografije: Helena Varendorff

[:]

Keep Reading

Blog

U kavanu idu ljudi koji žele biti sami, ali im je za to potrebno društvo

By Croatian Hot Spots 12/01/2016

[:HR]Zimski praznici su za nama. Isti praznici nas ponekad znaju pošteno financijski i emocionalno iscrpiti (sjetite se političkih rasprava za obiteljskim stolom i vilica kojima se redovno i neshvatljivo maše kao kontraargument), te vjerujemo da kontemplativni odlazak u jednu od finijih gradskih kavana, može poslužiti kao ugodan lijek. Svaka kavana koja drži do sebe, može pružiti gostu ugodno iskustvo bijega od hektične svakodnevnice i gost može slobodno sam ispijati svoj espresso sjedeći u svojoj zoni komfora, tiho ometen jedino diskretnom muzikom klavira ili nekog klasičnog djela. Tako nekako izgleda naša predstava o tom finom mjestu koje je nekoć bilo rezervirano za starije intelektualce i gospodu u mirovini, a kako to izgleda danas, poslušajte izvješće iz prve ruke vrsnih gastronomada i svjetskih ljudi sa portala okusi.eu čiji izvrstan tekst o tematici bečkih kavana, predstavljamo našim čitateljima.

U kavanu idu ljudi koji žele biti sami ali …

Što su za Pariz bistroi, a za London pubovi, to su za Beč i Bečane upravo kavane. Kavana je prava bečka institucija u koju se ne ide samo popiti kavu nego razgovarati s prijateljima, pojesti nešto tipično bečko, kao iz mamine ili bakine kuhinje ili pak satima čitati brojne novine razapete na drvenim držačima. I ne, to nije mjesto samo za starije ili osobe u mirovini već za sve generacije i slojeve društva.

Navodno je prvu bečku kavanu otvorio Grk Johannes Theodat (Johannes Diodato) davne 1685. godine a neke su stvari ostale nepromijenjene. Iako je Beč danas čuven po kavanama i iako su one njegov zaštitni znak, prve kavane su otvorene oko 1530. godine u Osmanskom carstvu i to u Kairu i Damasku, a kasnije i Istanbulu. Čak su i London i Venecija bili brži od Beča. Iako danas kavane sve više odumiru odnosno zatvaraju se i preuređuju u nešto modernije, procjenjuje se da ih u glavnom gradu Austrije još uvijek ima oko 500.

Nemojte se nikako čuditi ako je konobar neljubazan i srebrni poslužavnik s kavom i čašom vode doslovce baci pred vas. I to je donedavno spadalo u tradiciju prave kavane, a danas pomalo izumire. U kavani se satima smije sjediti uz jednu kavicu,Melange, Fiaker ili možda Einspänner, a da vam pritom nitko ne pokaže da je vrijeme da odete.

Davno je pisac Alfred Polgar(1873 do 1955) napisao kako “u kavanu idu ljudi koji žele biti sami, ali im je za to potrebno društvo.” Poznati pisci kao što su Arthur Schnitzler ili Egon Erwin su u kavanama napisali velik dio svojih radova a neki su u svojoj omiljenoj kavani primali i poštu, kao da tu stanuju. I danas se u kavanama nalaze poslovni ljudi kako bi u opuštenijoj atmosferi obavili radni sastanak.

Kavana je u Beču puno i svaki kvart ima one koje su popularnije ili manje popularne. Tipično im je što je veći broj gostiju uglavnom stalna klijentela. Zanimljivo je i da stranci prisvoje neke kvartovske kavane kao svoje i tu se nalaze s prijateljima. Tako je i moj prijatelj iz New Yorka za sastanke odabirao Café Pruckel ili Café Diglas, koji su od njegovog tadašnjeg stana bili udaljeni svega 50 metara.

Jedna kavana koja spada u must see za posjetitelje Beča je Café Central u Herrengasse, što zbog uređenja (za koje je odgovoran slavni Alfred Loos) a što zbog slavnih posjetitelja poput Sigmunda Freuda i bečke inteligencije s početka 20. stoljeća. Café Central danas ima fantastične slastice, ali vam se tu može lako dogoditi da dugo čekate da na ulazak i stol, zajedno s dva autobusa ruskih turista. Turisti danas hodočaste i u već legendarni Café Hawelka u kojem je vlasnik, danas već 99-godišnjak, još od 1939. godine pa sve do nedavno dočekivao svoje goste. Kavanica je izuzetno malena i mračna, a domaći je izbjegavaju. Svejedno must see, barem jednom, pogotovo jer se nalazi blizu Grabena i turističkih putanja.

Podjednako privlačna domaćima, ali i turistima je Café Landtmann. Ovaj Kaffeehaus je čak zaštićen kao spomenik kulture. Zbog svoje lokacije u blizini gradske vijećnice (Rathaus) i Burgtheatera odnosno gradskog kazališta već godinama je okupljalište glumaca, političara i općenito starog bečkog društva. Ne smije se zaboraviti niti Café Schwarzenberg na Schwarzenbergplatzu koja je vrlo elegantnog izgleda i s odličnom hranom i kolačima. Sve nabrojane kavane su u samom centru Beča, u 1. okrugu.

Flair bečke kavane odnosno atmosferu prošlih vremena nude domaćima i već gore spomenuti dragi Café Pruckel na Ringu,Café Diglas na Wollzeile, pomalo ofucani Café Sperl u Gumpendorferstraße (6. okrug), Café Goldegg (4. okrug) te Café Weimar na Währingerstraße (8. okrug). Café Diglas kod Naschmarkta (6. okrug) je bio preofucan te je nedavno preuređen, a natpis kod vrata naglašava kako su «Pušači dobrodošli» – što je pomalo postalo raritet u zemlji u kojoj je pušenje po lokalima zabranjeno.

Pokraj hotela Sacher se nalazi kavana Mozart koja nije loša, ali nije ono što se očekuje od prave bečke kavane. Ugodna bez puno tradicionalnog. Ali ova, baš poput svih ostalih kavana, također ima dobre kolače i torte. Fantastične kolače ima i čuveni Demel koji je 2014. godine proglašen za najbolju gradsku kavanu. Kako Demel ima izuzetno dugu tradiciju konditora odnosno carskog slastičara, pročitajte o njemu više pod člankom Konditorei.

Na Karlsplatzu (sa strane 1. okruga) je Café Museum koji je nedavno preuređen i poprilično je ugodan. U blizini, preko puta samog Naschmarkta, na strani 6. okruga, smjestila se kavana Savoy koja ima vrlo interesantno uređen interijer i posebnu klijentelu.

No kad smo kod kavana, ne može se ne spomenuti Café Anzengruber (4. okrug) u blizini Naschmartka. Kavana koja to i nije, je u stvari već godinama kultno mjesto u gradu. Od kvartovskog okupljališta za Bečane, Anzengruber se razvio u okupljalište raznih skupina i slojeva ljudi. Što je našim ljudima možda još zanimljivije znati je da Anzengruber već tridesetak godina vodi obitelj iz Dalmacije. Tako da kad se mi domaći želimo tamo naći, kažemo po dalmatinski: Vidimo se u Anzengrubera! Cijela obitelj ovdje radi, tu se dobro jede, šnicla je savršena, krumpir-salata također, a ponekad ima i sarme ili punjenih paprika. Tu ćete dobiti i vina iz Hrvatske, a ako ostanete dovoljno dugo, jedan od vlasnika će vam i zapjevati.

Fotografije i tekst preuzeti sa portala Okusi.eu
Autor: Helena Varendorff
Izvorni tekst pročitajte ovdje.[:]

Keep Reading

Aktualno

Posljednja «moda»: tržnice na zatvorenom kao centar kvartovskog života vikendom

By Croatian Hot Spots 04/01/2016

[:HR]Okusi.eu – upoznajte predivne priče o hrani i životu

Pretražujući online bespuća i prostranstva raznolikih tema, te tražeći starinske recepte kroz koje se spretno isprepliće majstorska priča, naletjeli smo nedavno na portal okusi.eu, i momentalno se oduševili jer sve je tu! Zanimljivi putopisi koji će vas odvesti primjerice u profinjeni Beč ili magični Lisabon, primješani s super receptima, a osim brojnih recepata, nije zanemarena ni praktična strana svakodnevnog života. Želite li napokon naučiti kako se propisno postavlja stol, ili impresionirati goste receptom iz doba starog Rima? Doznati nešto o povijesti finih kavana?
Teme su brojne i raznolike a mi prenosimo njihovu izvrsnu reportažu o tržnicama na zatvorenom kao ultimativnom hitu kvartovskog života vikendom u susjednim nam zemljama.
Posjetite portal okusi.eu i inspirirajte se predivnim pričama o životu i hrani i njihovoj neraskidivoj vezi!

Posljednja «moda»: tržnice na zatvorenom kao centar kvartovskog života vikendom

Zatvorite oči i udahnite duboko. Misli očistite od svakodnevnih obaveza i zamislite da ste na tržnici. Ili placu, pijaci – ovisno o tome što vam je draže. Prvo vam dolaze mirisi, pa buka kolica i slaganja kašeta, prodavačkih ćakula, utega koji udaraju u vagu, brojanja sitnih novaca ili krumpira koji se kotrljaju niz tezgu.

Tržnica je mjesto gdje se najbolje osjeti život u nekom gradu. Tamo vidite kako ljudi žive i što im je bitno. Raznovrsnost boja, količina, oblika, vrsta hrane je nešto što vam puno govori o gradu i zemlji. O običajima i mentalitetu. Čim dođete u bilo koji grad u Italiji, na jednom od središnjih trgova do ranog popodneva je tržnica. Kraćim obilaskom te tržnice shvatit ćete da je Talijanima hrana bitna. Par vrsta artičoka, gljive, rajčice, sir, pršuti, radić i sve čega se možete sjetiti iz talijanske kuharice je u ponudi. I folklor koji uz to ide. U Italiji ili u Hrvatskoj, ako kupujete dok su djeca s vama, prodavači će vam gotovo uvijek pokloniti voćku dvije – jer su zdrave i jer vesele djecu.

Slika je potpuno drugačija krenete li tražiti tržnicu u recimo Oslu ili Kopenhagenu. Tržnice južnjackog tipa (na otvorenom i u centru grada) gotovo ne postoje. Povremeno i samo određenim danima više kao dio pop up mode ili zatvorenog tipa. Razlog tome je djelomično i negostoljubiva klima sjevera. No u zadnje vrijeme Berlin bilježi pomake u nekom drugom smjeru a prati ga i Beč.

Berlin, osim jedne «turske» tržnice na otvorenom ima čak nekoliko tržnica na zatvorenom odnosno Markthallen (tržničkih hala). Najpoznatije su Markthalle Neun i Arminius Markthalle ili Moabiter Markthalle, koja još odiše duhom «starog Berlina» i ima najdužu tradiciju. Smještena u radničkom kvartu Moabit, to nije obična hala poput one na Dolcu u Zagrebu, gdje je mračno i hladno i gdje se miješa miris sirovog mesa s mirisom sira i gdje projurimo kupujući što nam je potrebno. U Arminiusmarkthalle nema strke a nema ni nekog posebnog i prodornog mirisa unatoč raznim štandovima te restoranima. Hala je svijetla i grijana te odiše nekom posebnom atmosferom. Mirom i opuštanjem kakvog nalazimo u vlastitom domu a koji je pak neobičan za ovako velik prostor. Ali Berlinci su ionako opušten narod…

Svratite na brunch ili ručak i sjedite možda na dugački stol pokraj potpunih stranaca. Budite sami u društvu. Provedite više ugodnih sati jedući koliko želite (po principu švedskog stola), uz zvuk klavira koji satima svira jedan glazbenik. Mabitska je hala jedna od 14 sličnih, i jedna od samo nekoliko preostalih hala koje su u Berlinu otvorene krajem 19. Stoljeća (1891. Godine) a koje su zamijenile otvorene tržnice zbog bolje higijene. Uz ovu, Markthalle X, prije nekoliko godina je ponovno otvorena i 9. Markthalle odnosno Markthalle Neun.

Markthalle Neun (Tržnička hala devet) se naziva još i Eisenbahnhalle (željeznička hala) a prije nekoliko godina je gotovo prestala postojati. Poput mnogih drugih širom svijeta, počela je služiti kao veletržnica a onda joj je priprijetilo i zatvaranje te prodaja velikom ulagaču koji je na ovom mjestu planirao shopping centar s garažom. Sve je spasila inicijativa građana kvarta Kreuzberg koja je od grada po bagatelnoj cijeni od 1 milijuna Eura, uspjela preuzeti ovaj objekt posebne arhitekture. U obrazloženju je bilo navedeno «oživljavanje života kvarta». I u tome su uspjeli, već 2011 je otvorena Markthalle Neun koja okuplja regionalne i bio proizvođače hrane.

Naravno i tu je dugački stol za one koji žele nešto pojesti i popiti u društvu. I upravo je to smisao tržničkih hala i tržnica i nakon dugog perioda supermarketa, vraćamo se onome što je stoljećima činilo fokus života gradova i sela: druženje uz kupnju. Tržnice su kroz povijest bile centar zbivanja. Danas možemo kupiti što poželimo jednim klikom, kod kuće u papučama, no sve je krenulo s tržnica. I doista, koje iskustvo može zamijeniti živu, izravnu kupnju?

Mirisanje jabuka, pipkanje tikvica, pregovaranje s vašim prodavačem. I taj odnos je najvažniji i često vam se čini da te ljude koji vam godinama prodaju svoje plodove i proizvode, poznajete bolje od nekih članova obitelji i doživotno ste im odani. Čak i ako vam tu i tamo prodaju nešto što nije na uobičajenom nivou, to nema veze jer je sve domaće – ili barem u to želimo vjerovati – no barem je živo, u boji, na dnevnome svjetlu uz zvukove života punih pluća.

Od prije nekoliko mjeseci novu «modu» u tržišnim halama slijedi i Beč, koji je izgradnjom centra Wien Mitte na Landstrasserhauptstrasse, ostao bez zadnje značajne tržnišne hale u kojoj se moglo kupiti i slavonskog kulena ali i srpskog kajmaka. U Beču je privatna inicijativa Markterei zakupila prazni i neiskorišteni prostor stare pošte i uspjela stvoriti mini kopiju berlinskih tržničnih hala. Malo izložbe, malo glazbe, igraonica za djecu, obrok na obaveznom dugačkom stolu ili pak vani, ispred nekog od sve popularnijih Food trucks (kamiona s hranom). Nakon toga slijedi možda kupnja vrlo originalnih ili proizvoda organskog porijekla malih proizvođača, kušanje insekata kao novog hita zdrave hrane budućnosti, prepune proteina, kušanje izuzetno ukusnih dimljenih jegulja i šarana, pričanje s prodavačima, pokoja kavica i već su prošli ugodni sati.

Tržnice nisu samo kupnja. Tržnice su doživljaj. Čak i za ljude koji misle da je hrana gorivo nužno za preživljavanje. (Ima ih!) Jer nije bit tržnica i modernih tržišnih hala samo hrana već ritual, mjesto koje nas podsjeća na to otkud potječemo i tko smo u suštini. I koliko je god jednostavno stisnuti miša i kupiti tjednu zalihu hrane online – tržnice nam nitko ne može zamijeniti. Po kiši, snijegu ili vrućini, tržnice nas vraćaju u život, u društvo i nagrađuju nas najboljim plodovima.

Kako se radi o uzlaznom trendu, može se izraziti i želja da on nikad više ne prestane nego postane tradicija.

Autori: Masa Taylor i Helena Varendorff

Markterei, Dominikanerbastei, 1. Bezirk, Beč. Zasada samo petkom od 15.00-00:00 i subotom od 10:00-22:00 sati

Arminiusmarkthalle – Berlin Tiergarten Moabit, Bezirk Mitte, U9 Turmstraße http://arminiushalle.zunftnetz.org/

Markthalle Neun – Berlin Kreuzberg, Eisenbahnstrasse 42/43, U1 Görlitzerbahnhof http://markthalleneun.de/

Tekst i fotografije prenesene su sa portala Okusi.eu.

Link na izvorni tekst potražite ovdje.

[:]

Keep Reading