Gastronomija šibenskog kraja [:en]Gastronomy of the hinterland of Šibenik - Knin County
[:HR]Bogatstvo okusa i mirisa, jednostavna priprema te upotreba isključivo svježih namirnica osnovne su značajke ukusne šibenske kužine.
Dok se „morski“ dio menija prirodno odnosi na sve što dolazi iz mora, gastronomija šibenskog zaleđa bazira se na mesu, najčešće pripremljenom ispod peke. Riječ je o tradicionalnoj posudi nalik na željezno zvono koja se prekriva žarom, te se tako „zarobljena“ hrana peče nekoliko sati. Kušate li janjeće ili praseće meso spravljeno na taj način, s dodatkom pečenog krumpira i svježe salate, teško da ćete ikada dati prednost nekom drugom načinu pripreme!
Dok je meso ispod peke jedna od najtoplijih gastronomskih preporuka, svakako ne smijemo zaboraviti ni čuveni drniški pršut. Tradicionalan proces proizvodnje traje čak 18 mjeseci a uključuje soljenje morskom solju, prešanje i sušenje na dimu, buri i jugu. Izvrsno „društvo“ će tako ukusnom specijalitetu praviti i rijetka, ali potrage vrijedna delicija – slani, grudasti sir iz mišine koji sazrijeva u sušenom ovčjem mijehu punih četrdeset dana.
Zaokružite ovako ukusan obrok nekim od fantastičnih vina – preporučamo Babić, plod primoštenskih vinograda, čiji je okus ovjenčan brojnim priznanjima! Na raspolaganju su vam i desertna vina poput maraštine i prošeka, te više vrsta domaće rakije, koju ćete u znak tople dobrodošlice dobiti posluženu sa suhim smokvama. Želite li se još nečim zasladiti, odaberite neku od ukusnih tradicionalnih slastica – rožatu, fritule ili kroštule.
Naposljetku, ima li što ljepše od ukusne hrane začinjene istinskim gostoprimstvom?
Fotografije: Turistička zajednica Šibensko-kninske županije
web: www.sibenikregion.com[:en]TRADITION AS A GUARANTEE OF PLEASURE
The richness of flavors and fragrances, easy preparation and the use of only fresh ingredients are the main characteristics of the delicious cuisine of Šibenik.
While the “sea” part of the menu naturally entails everything that comes out of the sea, gastronomy of the hinterland of Šibenik is based on meat mostly prepared under the bell. It is a traditional dish resembling iron bell which is covered with live coals, and the food “trapped” in this way is baked for several hours. If you taste lamb or pig meat dishes prepared in this way, you will hardly ever give preference to any alternative method for preparation!
While meat under the bell is one of our warmest culinary recommendations, we certainly must not forget famous Drniš ham. The traditional process of its production lasts for 18 months and includes salting with sea salt, pressing and smoke-drying. Pair that delicious specialty with salted, lumpy cheese in a sack – a rare delicacy worth searching, which matures in dried sheep skin for 40 days.
Finish your tasty meal with some of the fantastic wines – we highly recommend Babić, a fruit of Primošten vineyards and a winner of numerous awards! At your choice are also different dessert wines like Prosecco and Maraština, and several types of homemade brandy - as a sign of a warm welcome, served with dried figs. If you have a sweet tooth, choose some of the delicious traditional sweets - rožata, fritule or kroštule. After all, is there anything more beautiful than delicious food spiced up with true hospitality? Find out why a visit to hinterland of Šibenik stays in the best memories for even the most demanding gourmets!
Foto:
Turistička zajednica Šibensko-kninske županije
Adresa: Fra Nikole Ružića bb 22 000 Šibenik
Telefon: 00 385 22 219 072
Fax: 00 385 22 212 346
e-mail: [email protected]
web: www.sibenikregion.com[:]
Bečke slastičarnice nisu samo Sacher
[:HR]Donosimo novi putopis sa portala Okusi.eu, inspiriran slatkim zalogajima čuvenih bečkih slastičarna. Pročitajte sve o kultnim slastičarnama koje posjećuju brojni turisti i domaći ljudi a s prvim naznakama proljeća možete se nadahnuti i na brzinsku posjetu domaćim slastičarnama.
Svaki grad Lijepe Naše ima svoje slatko grešne adute, te se poznate domaće slastičarne, već neko vrijeme uspješno pozicioniraju kao dio atraktivne turističke ponude kojoj je teško odoljeti, posebno (onim rijetkima) s autohtonom i tradicijskom ponudom kolača i torti kao što je recimo korčulanski Cukarin. No ako vas put nanese u carski Beč, predlažemo da slijedite preporuke s Okusi.eu i nećete pogriješiti.
BEČKE SLASTIČARNICE NISU SAMO SACHER
Konditorei ili slastičarnica u Beču je jedna od važnih institucija hrane ovog grada te jedno od „obaveznih” mjesta koje pravi foodie treba posjetiti. Ovo je samo mali pregled onih najvažnijih. Svi turisti pod obavezno idu u onu najčuveniju i najrazvikaniju slastičarnicu Demel, koja se nalazi na Kohlmarktu, najskupljoj ulici u gradu.
Demel sebe i danas naziva K. u. K. Hofzuckerbäcker odnosno Carski i kraljevski dvorski „pekač slastica” i zbog ove se titule i duge tradicije obično čeka red na ulazak. Demel je osnovala obitelj Demel davne 1786. godine i nalazila se u njihovim rukama sve do 1972. godine. Na sadašnjoj se lokaciji nalazi od 1857. Demel je također proglašen i za najbolju gradsku kavanu u 2014. godini. Nalazi se na najelitnijoj i najskupljoj adresi u gradu, Kohlmarkt, pred samim dvorcem Hofburg koji je bio zimska rezidencija carske obitelji Habsburg (Schönbrunn je bio ljetna).
Demel ima i otvorenu kuhinju gdje se može gledati kako se rade neke od slastica. Tu je „naša“ Tea Mamut bila na stažiranju kad je tek počela sa slastičarskim studijem na američkoj CIA. Demel vrijedi vidjeti pa makar i samo izvana jer su izlozi uređeni najneobičnijim slatkim kreacijama. Možda nije loše pripomenuti da su porcije godinama postale sve manje, a cijene sve više jer je Demel naravno na onoj najobaveznijoj must see listi svakog turista.
Tko je željan probati odlične bečke slastice, jednako je dobar i klasični Gerstner koji je nedavno otvorio podružnicu na Kärtnerstraße, preko puta Operne kuće (Staatsoper). Manji izbor kolača imaju i unutar robne kuće Peek&Cloppenburg u shopping ulici Mariahilferstrasse.
Svaki će turist poželjeti otići u Hotel Sacher na pravu tortu Sacher. Nešto što ćete doživjeti jednom u životu vrijedi čekanja u redu, jer gužve su česte. Želite li pravo iskustvo, probajte si rezervirati mjesto u crvenom salonu ili jednoj od prostorija koje gledaju na ulicu. U slučaju gužve bi vam se moglo dogoditi da sjedite u jednoj od stražnjih prostorija koje po ničemu nisu posebne (za razliku od spomenutih salona). Treba napomenuti da je njihova torta ipak Sacher ukusna i sočna. Kome se ne čeka, može si u Sacherovoj trgovini iza ugla kupiti jednu malu, cijelu tortu te ponijeti kući u drvenoj kutijici.
Možda nije zgorega spomenuti i Aidu, lanac slastičarnica koje krasi pastelna ružičasta boja, a koja se odnedavno doselila i u Hrvatsku. Inače je ovo mjesto na kojem se rado susreću penzioneri. Kolači su tipični za bivšu Monarhiju i nisu loši, a prodaju i čitave kuglofe, štrudle od jabuka i slično, Aida je odlično mjesto na koje možete skoknuti po kolač ako vas netko spontano pozove na večeru, a vi poželite donijeti desert. Oberlaa je nešto slično poput Aide, kolači su dobri, kava nije loša a u zadnje vrijeme nude i macarons.
Dok je Aida okupljalište penzionera, Ströck Feierabend i Josephbrot su postali omiljena okupljališta mladih. Radi se o dvije obiteljske pekare koje, poput francuskih boulangeries, nude malo više: odlične i uglavnom francuske kolače! Za Ströck ih priprema Francuz Pierre Reboul. U obje pekare-slastičarne je moguće pojesti i dobar doručak i večeru, a u Josephbrotu i ručak. Josephbrot nudi na prodaju i svoje namaze i razne druge specijalitete. Obje se slastičarnice nalaze na živoj Landstrassehauptstrasse u 3. okrugu a Josefbrot je na nekoliko metara udaljenosti od stanice podzemne željeznice Wien Mitte i tako odlično povezan s cijelim gradom.
Za preporuku je i Motto am Fluss na Schwedenplatzu koji ima izuzetno dobre slastičare i uvijek zanimljive slastice. U gradu ima i puno drugih mjesta s kolačima (pogotovo u kavanama, o kojima pišemo posebno) no ovo su ipak ona koja bi barem jednom trebalo posjetiti.
Autor: Helena Varendorff
Fotografije: Helena Varendorff
Okusi.eu[:]
Dođite na prvi festival maslina u Zagrebu!
[:HR]Udruga Zagrebački maslinarski institut, poziva vas na 1. Festival maslina u Zagrebu koji će se održati na Zagrebačkom velesajmu, u prostoru paviljona 7 i 7a, dana 6. i 7. veljače 2016.
Organizator i idejni začetnik Festivala je udruga Zagrebački maslinarski institut, uz pomoć Udruge branitelja domovinskog rata „Zagrebački velesajam“ (UBDRZV). Suorganizator i pokrovitelj ove manifestacije je Grad Zagreb. Najvažniji cilj ove izložbe je približiti građanima Grada Zagreba maslinu i proizvode od masline.
Stoga dođite poslušati:
- predavanja poznatih stručnjaka i znanstvenika o nutritivnoj i zdravstvenoj vrijednosti maslinova ulja;
- predavanja o hrvatskom maslinarstvu (o kvaliteti domaćih u odnosu na uvozne proizvode, kako se postiže optimalna kakvoća proizvoda pristupom u masliniku, berbi, preradi i čuvanju te prikaz metoda za provjeru kakvoće);
- kušaonice ulja (vođena degustacija) pod vodstvom certificiranih stručnjaka koji će zainteresirane naučiti pepoznati i razlikovati dobra od loših ulja;
- prodajnu izložbu na kojoj će se predstaviti pojedinačni maslinari, obiteljska poljoprivredna gospodarstva i udruge iz Istre, Primorja i Dalmacije sa svojim proizvodima;
- predstavljanje rezultata zagrebačkih i ostalih maslinara na području maslinarstva;
- kreativne radionice izrade kreme od maslinova ulja,
- program za djecu
- program namjenjen maslinarima.
Želja organizatora je da ova manifestacija preraste u tradicionalno godišnje zimsko druženje građana Grada Zagreba s maslinom i maslinarima. Donosimo također i program te letak Festivala.
[pdf-embedder url="http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2016/01/Najava_1_Festivala_maslina_u_Zagrebu_-veljača_-2016.pdf"]
Više informacija o ovom kreativnom i korisnim događanju potražite na www.zagreboliveinstitute.hr
Posjetite ZG Velesajam, i saznajte sve što ste željeli doznati o maslinama i maslinarstvu.
[pdf-embedder url="http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2016/01/Letak_A5_Maslina.pdf"]
[:]
Dalmacija - zemlja snova za gurmane[:en]Dalmatia - a dream world for the gourmands
[:HR]Autohtona jela za bogove
U posljednje vrijeme meniji koji se nude po dalmatinskim restoranima su svi sa prefiksom – izvorno i prirodno, nudi se specijalitet do specijaliteta.
Foto: TZ Supetar
Premda je dalmatinska zemlja škrta, vrijedne su ruke težaka, godinama krčile kamenjar i od njega stvarale plodne vrtače. Koliko je podneblje bilo škrto, toliko je mašta pri kombiniranju, slaganju okusa, maksimalnom iskorištavanju svake namirnice – stvarala čuda.
Tako su i Zagora i dalmatinski otoci imali svoje mozaike od spize. U svakom dijelu Dalmacije, bilo je ponešto karakteristično upravo za to područje. No nadasve – ukusno! Mnogi kažu, hrana za bogove.
Foto: TZ Supetar
Tako se na otocima, gdje je zemlje bilo malo, sve iskorištavalo. I divlje zelje, grmovi bilja koje je bilo jestivo, slagalo se u zelenu porciju povrća, oplemenjivalo maslinovim uljem i domaćim bijelim lukom.
Tu se porciju “pojačavalo” ribom, svježom ispečenom na gradele ili lešo skuhanom, dok se često, pogotovo zimi, pribjegavalo i sušenju morskih delicija. I za slatkim se sezalo u prirodu, pa su se u šećer valjali bademi, odnosno menduli, korice naranče ili limuna, popularni arancini, pa sušene smokve od kojih su se slagale najljepše torte, oplemenjene orasima, makom, rogačem...
foto: TZO Postira
Velik dio te tradicije danas nude dalmatinski kuhari. Gastronomska ponuda se vratila na staro - sve ono zdravo i domaće postalo je izuzetno popularno, bolje reći cijenjeno, jer napokon zdravo postaje – primarno!
Otoci su se dičili i bogatstvom gljiva, pa se tijekom sezona te jestive biljke spremalo na mali milijun načina, a nisu im bile nepoznate ni alge. Morske trave su bili pravi izvori joda, pa se današnji restorani s takvom ponudom nude pod oznakom – ekskluzivni! Još kada vam kao predjelo ponude ikru morskog ježa, ili pak na pladnju s ledom poslože kamenice ili morsko jaje - neprocjenjivo.
Foto: Ston.hr
Što se tiče same Zagore, još teže je bilo doći do plodne zemlje. Malo se tamo dalmatinskih polja diči oranicama. Godinama, bolje reći stoljećima seljaci su vadili kamenje, slagali ga u zidove, a ono malo zemlje obrađivali. Zrna pšenice i kukuruza posebno su se mljela u starim vodenim mlinovima, a pura iliti palenta, kuhala se na poseban način. Sat vremena se miješala drvenom kuhačom, i na kraju oplemenjivala životinjskom masnoćom (svinja), dok bi prava delicija za blagdane bili komadi pure kojoj je dodano začinsko bilje, i na kraju poprženo na otvorenoj vatri. Upravo ovaj recept je danas traženi dodatak za ribu na stolu većine restorana koji njeguju dalmatinsku kužinu. Zagora je bila i pravo mjesto za pronalazak puževa, pa su ovi ukusni zalogajčići, s dodatkom domaće kapule, zaliveni domaćim vinom, bili vrhunsko jelo. Sarme, domaće mljeveno miješano meso uvijeno u kiseli kupus, uvijek su prisutne. Bilo se radi o sinjskim arambašićima ili običnoj sarmi, dodatak je uvijek pire od domaćih krumpira.
Foto: TZ grada Sinja
Možemo tako nizati bezbroj autohtonih proizvoda kojima se Dalmacija diči, od Drniša i njegovih pršuta kojima je kvaliteta svjetski poznata, do otočkih ribljih specijaliteta kao što je sušena hobotnica, pršut od morskog psa, osušeni ugor ili gruj, i mnogo toga za Dalmaciju jedinstvenog. Za sam kraj sve serviramo uz domaće vino, a barem je ta paleta u Dalmaciji (pre)bogata svim i vrstama grožđa i okusima sorte. Za aperitiv će vas čekati domaća rakija, od rogačuše, lozovače, medice…okus koji samo poželjeti možete.
Mi njegujemo autohtono i tradicionalno, koje uvijek garantira i - zdravo!
Naslovna fotografija: TZ Supetar
Autochthonous food of the gods
Recently, the menus offered by Dalmatian restaurants are all prefixed with - the original and natural, offering a specialty to specialty. Although the Dalmatian soil is poor, diligent farmer's hands have cleared the rocky areas for years and created fertile valleys from it. As much as the resorts were poor, so much was the imagination creating miracles in combining and sorting of flavors, in making the most of any food.
Thus, Zagora and the Dalmatian islands had their own mosaics of food. In every part of Dalmatia was something typical of the area. But most of all - delicious! Many say, the food of the gods.
On islands, where fertile lands were only few, it was all exploited: wild greens, shrubs of edible plants constituted a green portion of vegetables, enriched with olive oil and domestic garlic. The portion was “intensified” with freshly grilled or boiled fish, and often, especially in winter, people resorted to drying seafood delicacies. The sweets were also of natural origin, so almonds, lemon and orange zest – the popular arancini, were coated in sugar; and figs were dried and used for making the most beautiful cakes, enriched with walnuts, poppy seeds, carob...
A large part of that tradition is nowadays offered by Dalmatian chefs. The gastronomic offer is back to the old school - all that is healthy and homemade has become extremely popular, rather appreciated – because healthy finally becomes primary! Islands are proud of the richness of mushrooms, and during the season these edible plants were prepared in a million ways, but they were not unfamiliar even with the algae. Sea grasses were the true sources of iodine, so today's restaurants offer such meals under the label - exclusive! And when you are offered with a sea urchin roe, or with sea eggs and oysters on a tray with ice – priceless!
As for the hinterland, it was even harder to get to the fertile soil. Only a few Dalmatian fields boast of arable land. For years, rather centuries, farmers have extracted stones, made the walls of it, and cultivated those little areas. Wheat and corn used to be ground it the old water mills, and the corn flour or polenta was prepared in a special way. It was mixed with a wooden spoon for an hour, and was finally enriched with animal (pig) fat, while the true delicacy for the holidays were pieces of polenta to which herbs were added, and finally fried over an open fire. Precisely this recipe is nowadays required to supplement the fish on the table of most restaurants that cherish Dalmatian cuisine. The hinterland was the right place for finding snails, so these delicious snacks, with the addition of homemade onions, poured with homemade wine, made an excellent meal. Sarmas (homemade minced and mixed meat wrapped in sauerkraut) are always present. Whether it is a Sinj arambašić or an ordinary sarma, the addition is always local mashed potatoes.
We can list a myriad of local products that Dalmatia is proud of, from Drniš and its prosciutto which is of the world-famous quality, to the island's fish dishes such as dried octopus, shark ham, dried eel or gruj, and many more unique for Dalmatia. At the very end, all this food is paired with the homemade wine, and at least this range in Dalmatia is almost overly abundant, rich in all types of grape varieties and flavors. Homemade brandy is excellent as an appetizer: rogačuša, lozovača, medica…a taste you can only wish for.
We cherish the indigenous tradition, which always guarantees – healthiness![:]
Dođite na 190. Samoborski Fašnik!
[:HR]Zašto volimo fašnik?
Šarene maske, karnevalska vesela povorka, zamamni miris kremšnita i zime u zraku..ima li bolje preporuke za veseli izlet do Samobora?
Zabava na svakom koraku, uz neizostavno veselje najmlađih i onih koji se veselih karnevalskih dana ponovno pretvaraju u najmlađe, dovoljan su mamac za izlet do najveselijeg kontinentalnog eventa, nadomak Zagrebu.
Jedna od najstarijih i najveselijih pokladnih svečanosti u Hrvatskoj ove godine bilježi 190.obljetnicu održavanja. Grad Samobor 29. siječnja 2016. godine postaje ponovno Fašnička republika te brojnim fašničkim događanjima čuva stoljetnu tradiciju ove danas moderne manifestacije, a koju koju svake godine posjeti oko 150 000 posjetitelja.
Prilike za zabavu neće nedostajati, od mladih do starih, svi će na trenutke pod maskama zaboraviti na sivilo svakodnevnice jer će svakodnevno jutra do kasnih večernjih sati, od 29. siječnja do 9. veljače, Fašnik ispuniti veselo prisustvo više od od 3000 djece, 800 članova mjesnih odbora i njihovih alegorijskih kola te 1000 sudionika karnevalskih skupina iz cijele Hrvatske.
I ove godine uz tradicionalni program na Trgu kralja Tomislava sa Fašničkom princezom Srakom, Princem Fašnikom, Fiškalom i Sucem, posjetitelje očekuju programi na nekoliko lokacija - program uličnih zabavljača, tabori mjesnih odbora i KUD-ova, poseban program za mlade, radionice za djecu, kao i brojna druga događanja.
Samoborski fašnik, 190. po redu, tradicionalno završava na pokladni utorak, 9. veljače 2016. godine, osudom Princa Fašnika i paljenjem njegove lutke kako bi se osiguralo da godina pred nama bude bez negativnih utjecaja. Pitoreskna atmosfera ovog čarobnog gradića uz ovaj događaj, dolazi do punog izražaja uz ovakva okupljanja.
U Hrvatskoj se uz karneval ravnopravno spominju nazivi mesopust, poklade ili fašnik (od njem.Fastnacht, tj. noć posta), koji su vezani uz određene regije, mjesta, njihove običaje, a često se u prerušavanju moraju poštivati pravila i ritual, njihov početak i kraj. Karnevalske svečanosti obično uključuju maskirane povorke i plesove, bakljade, vatromete, obasipanje cvijećem, konfetima i korijandolima, te na kraju svečano spaljivanje ili pokapanje velike lutke, personifikacije „princa karnevala”.
Tmurna zima u Hrvatskoj tako biva prošarana bojama i šarenilom vesele fašničke povorke, mirisima i okusima specijaliteta koje priređuju gradovi i manja mjesta, te veselju koje nesputano proizlazi iz prepuštanja duhu poklada i odmaku od svakodnevnog tempa.
Fašnik je jedna od rijetkih prigoda kada se uz djecu mogu opustiti i zaigrati i odrasli, pa njegova slavna gotovo dva stoljeća duga tradicija u Zagrebačkoj županiji blista punim sjajem.
Više o Fašniku potražite na: www.fasnik.com.
Fotografije: Arhiva Turističke zajednice grada Samobora
[:]
Posjetite Dane školjaka u sjeverozapadnoj Istri
[:HR]Užitak u slasnom morskom zalogaju gurmani imaju prigodu iskusiti na Danima školjaka koje na području sjeverozapadne Istre, od 13. veljače do 20. ožujka 2016. godine organiziraju turističke zajednice Umaga, Novigrada, Brtonigle i Buja.
U ponudi restorana naći će se maštoviti meniji na bazi školjaka,po prigodnim cijenama! Kulinarske delicije sljubljivat će se s vrhunskim lokalnim vinima i maslinovim uljima po kojima je ovaj kraj nadaleko poznat.
Istarske školjke - kapešante, pedoći, dondole, mušule, kanaštrele i oštrige posebnog su okusa zahvaljujući čistom podmorju.
Na tanjur stižu iz izlova i uzgoja čija tradicija seže u antičko doba, a kapešante se najčešće vade iz mora uz zapadnu obalu Istre, kraj izvora slatke vode, ponajprije na ušću Mirne, poznatom po vrhunskim primjercima.
Najbolje su zimi, a koji god recept izaberete nećete pogriješiti. U buzari s klasičnim začinima poput češnjaka i peršina, pomidorima, maslinovim uljem i bijelim vinom, s domaćom tjesteninom, u rižotima, zapečene u pećnici i na roštilju ili pak u sofisticiranim suvremenim kombinacijama. Dani školjaka odličan su povod za dolazak u sjeverozapadnu Istru tijekom veljače i ožujka.
Dobrodošli!
Fotografije preuzete: www.coloursofistria.com[:]
Biseri naše obale na meti svjetskih preporuka
[:HR]Top liste renomiranih svjetskih medija, od početka ove godine ne prestaju sa panegirikama Hrvatskoj i njenim destinacijama. Reklame hrvatskom turizmu tako ne manjka, a godina je što se tiče pozitivnog PR-a i preporuka renomiranih stranih portala - izvrsno započela.
Tako je The New York Times preporučio otok Korčulu kao jednu od must see destinacija u 2016, a magazin Conde Nast Traveller , uvrstio je bezvremeni Dubrovnik na top listu najljepših svjetskih destinacija za 2016 godinu.
Dubrovačke zidine i okolica sa dodatnom ponudom sadržaja upotpunjenog neodoljivom tradicijom primorja (Konavle, Cavtat, otoci arhipelaga) i njihove gastro posebnosti, sačuvale su svoju izvornu draž netaknutu stoljećima, dodatno obogaćenu potrebama nekog novog vremena i novih posjetitelja.
Dubrovnik, foto:experience.dubrovnik.hr
A grad Split, bilježeći rekordne uspjehe zadnjih nekoliko godina, vinuo se na portalu Mashable.com na listi top 12 destinacija koje treba posjetiti ove godine.
Navode tako da je Split, hrvatski drugi najveći grad, sa centralnom Dioklecijanovom palačom građenom još u doba rimskog carstva, okružen sa vibrantnim plavim odsjajem jadranskog mora. Arhitektura Splita i njegova ugodna klima preveliki mamac su za odoljeti, a izlet brodicom ili posjet tihoj plaži kao dnevni izlet bi se morao naći na obveznom itinerariju posjeta.
Koje su ostale top destinacije svijeta našle u izboru renomiranog Mashable.com, pročitajte ovdje.
foto: www.visitsplit.com
A krajem prosinca 2015 godine, veliko priznanje zaslužio je i kontinentalni turizam zahvaljujući Zagrebu. Advent u Zagrebu u proteklih nekoliko godina postao je prepoznatljiv simbol zagrebačke zime i prvoklasan turistički projekt u kojem podjednako uživaju kako njegovi stanovnici, tako i brojni domaći i strani posjetitelji.
Od 101.703 glasa iz 176 država svijeta, prema izboru portala European best destinations u izboru za najbolju europsku destinaciju za božićne blagdane, Zagreb je odnio uvjerljivu pobjedu.
Dubrovnik ili Split?
Split, foto: www.visitsplit.com
Premda se teško odlučiti koja je destinacija ljepša, Split nam trenutno vodi u toj utrci čisto stoga jer grad vibrira posebnim ritmom života, specifičnim čak i za temperamentno dalmatinsko podneblje. Poseban je to grad koji u svom starom kamenom biću, nudi idealan omjer zabave i kulture.
Od super cool restorana, atraktivnih wine i sushi barova, galerija i raznolikih mjesta gdje se svako toliko održava neki koncert ili provod, do atraktivnih turističkih tura i dostupnih city break programa.
foto: Split, Adventilacija, www.visitsplit.com
Split se od nekoć tranzitnog lučkog odredišta koji je služio kao referentna točka prebačaja turista na okolne otoke, uspio isprofilirati kao ultimativni turistički centar i apsolutni hit srednje Dalmacije. Dubrovnik je pak grad koji očarava profinjenom kulturom, prebogatom poviješću, nestvarno lijepom okolicom i prirodom, a ljepota starogradskih zidina se teško može usporediti s bilo kojom sličnom destinacijom (možda eventualno s Korčulom koju zbog arhitektonske sličnosti, zovu mali Dubrovnik). Njegov svjetski ugled svakako nije zanemariv i grad je zahvaljući tom prestižu kojeg godinama njeguje, već odavno svojevrsni brand Hrvatske.
foto: experience.dubrovnik.hr
Vjerujemo i nadamo se da se će i naše kontinentalne destinacije uskoro naći u renomiranom izboru svjetskih preporuka jer kontinent Hrvatske bogatstvom ponude i prirodnih ljepota ničim ne zaostaje za našom obalom. A kako bilo, odluka o poduzetim izletima do proljeća neće biti nimalo lagana, jer na svakom koraku Lijepe Naše, vabi nas sve bolja i veća ponuda atraktivnih destinacija koje se već odavno transformiraju na radost turističkih djelatnika i naših turističkih čelnika, u svjetski prepoznatljiva odredišta.[:]
Anita Žuvela Hitrec
U kavanu idu ljudi koji žele biti sami, ali im je za to potrebno društvo
[:HR]Zimski praznici su za nama. Isti praznici nas ponekad znaju pošteno financijski i emocionalno iscrpiti (sjetite se političkih rasprava za obiteljskim stolom i vilica kojima se redovno i neshvatljivo maše kao kontraargument), te vjerujemo da kontemplativni odlazak u jednu od finijih gradskih kavana, može poslužiti kao ugodan lijek. Svaka kavana koja drži do sebe, može pružiti gostu ugodno iskustvo bijega od hektične svakodnevnice i gost može slobodno sam ispijati svoj espresso sjedeći u svojoj zoni komfora, tiho ometen jedino diskretnom muzikom klavira ili nekog klasičnog djela. Tako nekako izgleda naša predstava o tom finom mjestu koje je nekoć bilo rezervirano za starije intelektualce i gospodu u mirovini, a kako to izgleda danas, poslušajte izvješće iz prve ruke vrsnih gastronomada i svjetskih ljudi sa portala okusi.eu čiji izvrstan tekst o tematici bečkih kavana, predstavljamo našim čitateljima.
U kavanu idu ljudi koji žele biti sami ali …
Što su za Pariz bistroi, a za London pubovi, to su za Beč i Bečane upravo kavane. Kavana je prava bečka institucija u koju se ne ide samo popiti kavu nego razgovarati s prijateljima, pojesti nešto tipično bečko, kao iz mamine ili bakine kuhinje ili pak satima čitati brojne novine razapete na drvenim držačima. I ne, to nije mjesto samo za starije ili osobe u mirovini već za sve generacije i slojeve društva.
Navodno je prvu bečku kavanu otvorio Grk Johannes Theodat (Johannes Diodato) davne 1685. godine a neke su stvari ostale nepromijenjene. Iako je Beč danas čuven po kavanama i iako su one njegov zaštitni znak, prve kavane su otvorene oko 1530. godine u Osmanskom carstvu i to u Kairu i Damasku, a kasnije i Istanbulu. Čak su i London i Venecija bili brži od Beča. Iako danas kavane sve više odumiru odnosno zatvaraju se i preuređuju u nešto modernije, procjenjuje se da ih u glavnom gradu Austrije još uvijek ima oko 500.
Nemojte se nikako čuditi ako je konobar neljubazan i srebrni poslužavnik s kavom i čašom vode doslovce baci pred vas. I to je donedavno spadalo u tradiciju prave kavane, a danas pomalo izumire. U kavani se satima smije sjediti uz jednu kavicu,Melange, Fiaker ili možda Einspänner, a da vam pritom nitko ne pokaže da je vrijeme da odete.
Davno je pisac Alfred Polgar(1873 do 1955) napisao kako “u kavanu idu ljudi koji žele biti sami, ali im je za to potrebno društvo.” Poznati pisci kao što su Arthur Schnitzler ili Egon Erwin su u kavanama napisali velik dio svojih radova a neki su u svojoj omiljenoj kavani primali i poštu, kao da tu stanuju. I danas se u kavanama nalaze poslovni ljudi kako bi u opuštenijoj atmosferi obavili radni sastanak.
Kavana je u Beču puno i svaki kvart ima one koje su popularnije ili manje popularne. Tipično im je što je veći broj gostiju uglavnom stalna klijentela. Zanimljivo je i da stranci prisvoje neke kvartovske kavane kao svoje i tu se nalaze s prijateljima. Tako je i moj prijatelj iz New Yorka za sastanke odabirao Café Pruckel ili Café Diglas, koji su od njegovog tadašnjeg stana bili udaljeni svega 50 metara.
Jedna kavana koja spada u must see za posjetitelje Beča je Café Central u Herrengasse, što zbog uređenja (za koje je odgovoran slavni Alfred Loos) a što zbog slavnih posjetitelja poput Sigmunda Freuda i bečke inteligencije s početka 20. stoljeća. Café Central danas ima fantastične slastice, ali vam se tu može lako dogoditi da dugo čekate da na ulazak i stol, zajedno s dva autobusa ruskih turista. Turisti danas hodočaste i u već legendarni Café Hawelka u kojem je vlasnik, danas već 99-godišnjak, još od 1939. godine pa sve do nedavno dočekivao svoje goste. Kavanica je izuzetno malena i mračna, a domaći je izbjegavaju. Svejedno must see, barem jednom, pogotovo jer se nalazi blizu Grabena i turističkih putanja.
Podjednako privlačna domaćima, ali i turistima je Café Landtmann. Ovaj Kaffeehaus je čak zaštićen kao spomenik kulture. Zbog svoje lokacije u blizini gradske vijećnice (Rathaus) i Burgtheatera odnosno gradskog kazališta već godinama je okupljalište glumaca, političara i općenito starog bečkog društva. Ne smije se zaboraviti niti Café Schwarzenberg na Schwarzenbergplatzu koja je vrlo elegantnog izgleda i s odličnom hranom i kolačima. Sve nabrojane kavane su u samom centru Beča, u 1. okrugu.
Flair bečke kavane odnosno atmosferu prošlih vremena nude domaćima i već gore spomenuti dragi Café Pruckel na Ringu,Café Diglas na Wollzeile, pomalo ofucani Café Sperl u Gumpendorferstraße (6. okrug), Café Goldegg (4. okrug) te Café Weimar na Währingerstraße (8. okrug). Café Diglas kod Naschmarkta (6. okrug) je bio preofucan te je nedavno preuređen, a natpis kod vrata naglašava kako su «Pušači dobrodošli» – što je pomalo postalo raritet u zemlji u kojoj je pušenje po lokalima zabranjeno.
Pokraj hotela Sacher se nalazi kavana Mozart koja nije loša, ali nije ono što se očekuje od prave bečke kavane. Ugodna bez puno tradicionalnog. Ali ova, baš poput svih ostalih kavana, također ima dobre kolače i torte. Fantastične kolače ima i čuveni Demel koji je 2014. godine proglašen za najbolju gradsku kavanu. Kako Demel ima izuzetno dugu tradiciju konditora odnosno carskog slastičara, pročitajte o njemu više pod člankom Konditorei.
Na Karlsplatzu (sa strane 1. okruga) je Café Museum koji je nedavno preuređen i poprilično je ugodan. U blizini, preko puta samog Naschmarkta, na strani 6. okruga, smjestila se kavana Savoy koja ima vrlo interesantno uređen interijer i posebnu klijentelu.
No kad smo kod kavana, ne može se ne spomenuti Café Anzengruber (4. okrug) u blizini Naschmartka. Kavana koja to i nije, je u stvari već godinama kultno mjesto u gradu. Od kvartovskog okupljališta za Bečane, Anzengruber se razvio u okupljalište raznih skupina i slojeva ljudi. Što je našim ljudima možda još zanimljivije znati je da Anzengruber već tridesetak godina vodi obitelj iz Dalmacije. Tako da kad se mi domaći želimo tamo naći, kažemo po dalmatinski: Vidimo se u Anzengrubera! Cijela obitelj ovdje radi, tu se dobro jede, šnicla je savršena, krumpir-salata također, a ponekad ima i sarme ili punjenih paprika. Tu ćete dobiti i vina iz Hrvatske, a ako ostanete dovoljno dugo, jedan od vlasnika će vam i zapjevati.
Fotografije i tekst preuzeti sa portala Okusi.eu
Autor: Helena Varendorff
Izvorni tekst pročitajte ovdje.[:]
Posljednja «moda»: tržnice na zatvorenom kao centar kvartovskog života vikendom
[:HR]Okusi.eu - upoznajte predivne priče o hrani i životu
Pretražujući online bespuća i prostranstva raznolikih tema, te tražeći starinske recepte kroz koje se spretno isprepliće majstorska priča, naletjeli smo nedavno na portal okusi.eu, i momentalno se oduševili jer sve je tu! Zanimljivi putopisi koji će vas odvesti primjerice u profinjeni Beč ili magični Lisabon, primješani s super receptima, a osim brojnih recepata, nije zanemarena ni praktična strana svakodnevnog života. Želite li napokon naučiti kako se propisno postavlja stol, ili impresionirati goste receptom iz doba starog Rima? Doznati nešto o povijesti finih kavana?
Teme su brojne i raznolike a mi prenosimo njihovu izvrsnu reportažu o tržnicama na zatvorenom kao ultimativnom hitu kvartovskog života vikendom u susjednim nam zemljama.
Posjetite portal okusi.eu i inspirirajte se predivnim pričama o životu i hrani i njihovoj neraskidivoj vezi!
Posljednja «moda»: tržnice na zatvorenom kao centar kvartovskog života vikendom
Zatvorite oči i udahnite duboko. Misli očistite od svakodnevnih obaveza i zamislite da ste na tržnici. Ili placu, pijaci – ovisno o tome što vam je draže. Prvo vam dolaze mirisi, pa buka kolica i slaganja kašeta, prodavačkih ćakula, utega koji udaraju u vagu, brojanja sitnih novaca ili krumpira koji se kotrljaju niz tezgu.
Tržnica je mjesto gdje se najbolje osjeti život u nekom gradu. Tamo vidite kako ljudi žive i što im je bitno. Raznovrsnost boja, količina, oblika, vrsta hrane je nešto što vam puno govori o gradu i zemlji. O običajima i mentalitetu. Čim dođete u bilo koji grad u Italiji, na jednom od središnjih trgova do ranog popodneva je tržnica. Kraćim obilaskom te tržnice shvatit ćete da je Talijanima hrana bitna. Par vrsta artičoka, gljive, rajčice, sir, pršuti, radić i sve čega se možete sjetiti iz talijanske kuharice je u ponudi. I folklor koji uz to ide. U Italiji ili u Hrvatskoj, ako kupujete dok su djeca s vama, prodavači će vam gotovo uvijek pokloniti voćku dvije – jer su zdrave i jer vesele djecu.
Slika je potpuno drugačija krenete li tražiti tržnicu u recimo Oslu ili Kopenhagenu. Tržnice južnjackog tipa (na otvorenom i u centru grada) gotovo ne postoje. Povremeno i samo određenim danima više kao dio pop up mode ili zatvorenog tipa. Razlog tome je djelomično i negostoljubiva klima sjevera. No u zadnje vrijeme Berlin bilježi pomake u nekom drugom smjeru a prati ga i Beč.
Berlin, osim jedne «turske» tržnice na otvorenom ima čak nekoliko tržnica na zatvorenom odnosno Markthallen (tržničkih hala). Najpoznatije su Markthalle Neun i Arminius Markthalle ili Moabiter Markthalle, koja još odiše duhom «starog Berlina» i ima najdužu tradiciju. Smještena u radničkom kvartu Moabit, to nije obična hala poput one na Dolcu u Zagrebu, gdje je mračno i hladno i gdje se miješa miris sirovog mesa s mirisom sira i gdje projurimo kupujući što nam je potrebno. U Arminiusmarkthalle nema strke a nema ni nekog posebnog i prodornog mirisa unatoč raznim štandovima te restoranima. Hala je svijetla i grijana te odiše nekom posebnom atmosferom. Mirom i opuštanjem kakvog nalazimo u vlastitom domu a koji je pak neobičan za ovako velik prostor. Ali Berlinci su ionako opušten narod…
Svratite na brunch ili ručak i sjedite možda na dugački stol pokraj potpunih stranaca. Budite sami u društvu. Provedite više ugodnih sati jedući koliko želite (po principu švedskog stola), uz zvuk klavira koji satima svira jedan glazbenik. Mabitska je hala jedna od 14 sličnih, i jedna od samo nekoliko preostalih hala koje su u Berlinu otvorene krajem 19. Stoljeća (1891. Godine) a koje su zamijenile otvorene tržnice zbog bolje higijene. Uz ovu, Markthalle X, prije nekoliko godina je ponovno otvorena i 9. Markthalle odnosno Markthalle Neun.
Markthalle Neun (Tržnička hala devet) se naziva još i Eisenbahnhalle (željeznička hala) a prije nekoliko godina je gotovo prestala postojati. Poput mnogih drugih širom svijeta, počela je služiti kao veletržnica a onda joj je priprijetilo i zatvaranje te prodaja velikom ulagaču koji je na ovom mjestu planirao shopping centar s garažom. Sve je spasila inicijativa građana kvarta Kreuzberg koja je od grada po bagatelnoj cijeni od 1 milijuna Eura, uspjela preuzeti ovaj objekt posebne arhitekture. U obrazloženju je bilo navedeno «oživljavanje života kvarta». I u tome su uspjeli, već 2011 je otvorena Markthalle Neun koja okuplja regionalne i bio proizvođače hrane.
Naravno i tu je dugački stol za one koji žele nešto pojesti i popiti u društvu. I upravo je to smisao tržničkih hala i tržnica i nakon dugog perioda supermarketa, vraćamo se onome što je stoljećima činilo fokus života gradova i sela: druženje uz kupnju. Tržnice su kroz povijest bile centar zbivanja. Danas možemo kupiti što poželimo jednim klikom, kod kuće u papučama, no sve je krenulo s tržnica. I doista, koje iskustvo može zamijeniti živu, izravnu kupnju?
Mirisanje jabuka, pipkanje tikvica, pregovaranje s vašim prodavačem. I taj odnos je najvažniji i često vam se čini da te ljude koji vam godinama prodaju svoje plodove i proizvode, poznajete bolje od nekih članova obitelji i doživotno ste im odani. Čak i ako vam tu i tamo prodaju nešto što nije na uobičajenom nivou, to nema veze jer je sve domaće – ili barem u to želimo vjerovati – no barem je živo, u boji, na dnevnome svjetlu uz zvukove života punih pluća.
Od prije nekoliko mjeseci novu «modu» u tržišnim halama slijedi i Beč, koji je izgradnjom centra Wien Mitte na Landstrasserhauptstrasse, ostao bez zadnje značajne tržnišne hale u kojoj se moglo kupiti i slavonskog kulena ali i srpskog kajmaka. U Beču je privatna inicijativa Markterei zakupila prazni i neiskorišteni prostor stare pošte i uspjela stvoriti mini kopiju berlinskih tržničnih hala. Malo izložbe, malo glazbe, igraonica za djecu, obrok na obaveznom dugačkom stolu ili pak vani, ispred nekog od sve popularnijih Food trucks (kamiona s hranom). Nakon toga slijedi možda kupnja vrlo originalnih ili proizvoda organskog porijekla malih proizvođača, kušanje insekata kao novog hita zdrave hrane budućnosti, prepune proteina, kušanje izuzetno ukusnih dimljenih jegulja i šarana, pričanje s prodavačima, pokoja kavica i već su prošli ugodni sati.
Tržnice nisu samo kupnja. Tržnice su doživljaj. Čak i za ljude koji misle da je hrana gorivo nužno za preživljavanje. (Ima ih!) Jer nije bit tržnica i modernih tržišnih hala samo hrana već ritual, mjesto koje nas podsjeća na to otkud potječemo i tko smo u suštini. I koliko je god jednostavno stisnuti miša i kupiti tjednu zalihu hrane online – tržnice nam nitko ne može zamijeniti. Po kiši, snijegu ili vrućini, tržnice nas vraćaju u život, u društvo i nagrađuju nas najboljim plodovima.
Kako se radi o uzlaznom trendu, može se izraziti i želja da on nikad više ne prestane nego postane tradicija.
Autori: Masa Taylor i Helena Varendorff
Markterei, Dominikanerbastei, 1. Bezirk, Beč. Zasada samo petkom od 15.00-00:00 i subotom od 10:00-22:00 sati
Arminiusmarkthalle – Berlin Tiergarten Moabit, Bezirk Mitte, U9 Turmstraße http://arminiushalle.zunftnetz.org/
Markthalle Neun – Berlin Kreuzberg, Eisenbahnstrasse 42/43, U1 Görlitzerbahnhof http://markthalleneun.de/
Tekst i fotografije prenesene su sa portala Okusi.eu.
Link na izvorni tekst potražite ovdje.
[:]
Nova godina na trgu bana Jelačića u Zagrebu 2015/2016
[:HR]Ljubitelji zabave na otvorenom i ove godine će imati priliku proslaviti veselu, sadržajnu i uzbudljivu Novu godinu na nekoliko istaknutih zagrebačkih punktova. Tradicionalni ponoćni vatromet i glazbena ponuda po ukusu svih generacija, ponovno će napuniti zagrebački glavni trg kao i žarišne točke najbolje europske božićne destinacije, brojnim posjetiteljima.
Program dočeka Nove godine na Trgu bana Jelačića, počinje večeras u 21h, a brojne posjetitelje zabavljat će Nina Badrić, Vatra i Teška industrija.
Svake godine zagrebački doček Nove i ispraćaj stare godine, biva izvrsno posjećen unatoč hladnoći zahvaljujući dobro osmišljenom programu i glazbenim zvijezdama koje se pobrinu za odličan štimung. Nije ni čudo da stoga ovakav tip dočeka ima sve više svojih poklonika, koji preferiraju zabavu na otvorenom, doček u spontanoj i opuštenoj atmosferi.
Zagreb je ove godine pripremio i na nekoliko adventskih punktova dodatnu zabavu, te prenosimo detaljniji program:
Doček Ledeni park
21:00h Tena i krivi smjer
31.12. 10:00 h - 02:00 h
Zrinjevac doček Nove godine
21:00h Iva Smojver Acoustic
31.12. 10:00 h -4:00 h
Doček na Europskom trgu
31.12. 21h
DJ Eddy Ramich
DJ Mr Mendel (Amsterdam)
DJ Saint-James (Pariz)
Fuliranje
BIZZO BODEGA i Fuliranje te vode na R&B putovanje do Velike Jabuke.
Kurelčeva ulica, 22 h početak.
Program je preuzet sa stranica adventzagreb.com, na kojima možete potražiti dodatne informacije o večerašnjoj zabavi na otvorenom.
Toplo se obucite, umotajte se od glave do pete osmijehom i pozitivnim vibracijama i proslavite Novu godinu vani u gužvi i veselju. Uredništvo Croatia Hotspotsa želi vam dobar vjetar, što više mirnog mora i što manje oluja u uzbudljivoj 2016!
Dobra vam zabava gdje god bili i sretna vam Nova 2016 godina!
Fotografije: adventzagreb.com[:]
Posjetite Dane jadranskih lignji u sjeverozapadnoj Istri
[:HR]Da je domaća lignja uistinu slastan zalogaj gurmani će se uvjeriti tijekom Dana jadranskih lignji što se od 1. prosinca 2015. do 10. siječnja 2016.priređuju u restoranima sjeverozapadne Istre.
Oni će u navedenom razdoblju po povoljnim cijenama nuditi menije s više sljedova na bazi lignje, a sve u kombinaciji s lokalnim vinima i maslinovim uljima vrhunske kvalitete.
Ova gourmet manifestacija, osim što predstavlja dodatni motiv za posjet sjeverozapadnoj Istri tijekom božićnih blagdana, nastoji valorizirati izvanredne lignje iz Jadranskog mora koje se lovi upravo u zimskom razdoblju. Smjera k jačanju svijesti o njihovoj vrijednosti u kuhinji te potiče ugostitelje da osmisle nove, kreativne recepte na bazi te morske namirnice.
Od jeftine pučke, gotovo prezrene hrane, lignje su se na Jadranu u posljednjih pola stoljeća preobrazile u omiljeni specijalitet. Imaju delikatan okus po moru i vrstan su medij za najrazličitije okuse. Mogu se tretirati agresivno, s octom, ljutim papričicama i aromatičnim travama, ali i nježno, s nekoliko kapi limuna i malo vlasca.
Male, tanke i mekše lignje bolje su za pečenje cijele, dok su one velike i deblje pogodnije za pripremu jela koja zahtjevaju dulje kuhanje, pri čemu ih je dobro narezati ili zarezati s unutarnje strane. Posebno su cijenjene ako su umjesto mrežom ulovljene posebnom udicom, tzv. peškafondom.
Gostima se želi skrenuti pažnja i na bitnu razliku između jadranskih lignji te onih patagonijskih ili kalifornijskih. Iako je tržište preplavljeno potonjima, prve su daleko kvalitetnije polazište za kulinarske pothvate.
Ne propustite kušati jadranske lignje, jednu od istaknutih delicija bogate istarske trpeze.
Informacije potražite:
[email protected]
Telefon: +385 52 757 075
Izvor objave: www.coloursofistria.com
Fotografije: www.coloursofistria.com[:]
Bistro Fajn - gastro čarolija Gornjeg grada
[:HR]U vrijeme adventskog ludila, kada zagrebački centar vibrira od navale posjetitelja koji se slijevaju po blistavim adventskim punktovima, čarolija Gornjeg grada čini se pomalo nepravedno zapostavljena. No caffe barovi, i restorani s pogledom na Zagreb, romantične šetnice sa pogledom na zelenje i stare krovove, i dalje mame posjetitelje i turiste koji na Gornjem gradu dolaze predahnuti od donjogradskog šušura.
Nedavno smo tako naletjeli na restoran koji se smjestio se u gornjogradskoj Vranyczanyevoj ulici, Bistro Fajn iz Gornjeg grada koji oduševljava intimnom i ljupkom atmosferom nenametljivog gostoprimstva, a napose maštovitim menijima.
Fajn u zagrebačkom slengu znači fino, što samo po sebi uvjerava na uživanje u raskoši autohtonih delicija koje su u njemu dostupne. Sezonske namirnice i dostupnost istih s tržnice, temelj su njihovog gastro izričaja a kroz ponudu menija prožimaju se sve hrvatske regije, pripremljene s lokalnim namirnicama.
Cilj im je zadovoljiti potrebe svojih gostiju od kavice s bogato i smjelo kreiranim kolačima, do predjela koji u svom izboru imaju neizostavni Miljevački pršut koji služe sa kozjim sirom, džemom od rajčica, maslinama, humusom i svježe pečenom pogačom, preko ručka i večere koji su bogatstvo okusa spravljeni isključivo od sezonskih namirnica oplemenjenih suvremenim kulinarstvom.
Menu se zasniva isključivo na dnevnoj ponudi, koja je dnevno navedena na zanimljivoj crnoj ploči na istaknutnom mjestu bistroa, a ovisi o dnevnom ulovu na ribarnici i mesnicama Dolca.
Vinska karta nudi probran izbor iskrenih lokalnih vina s pokojim izletom u međunarodne vode u potrazi za vrhunskom kapljicom. Zimski kapacitet restorana ponešto je limitiran u odnosu na proljetno ljetnu sezonu, sa 25 mjesta stoga je uputno prije dolaska rezervirati svoj stol, dok se na proljeće otvara terasa za piće, ručak večeru ili tek usputni zalogaj.
Za kreiranje svakodnevnih jelovnika zaslužan je mladi chef Matija Kruhonja, čije kreacije vješto prizivaju tradiciju prilagođenu suvremenim kulinarskim tehnikama.
Bistro Fajn iako kvadraturom nevelik prostor, svakako spada u restorane koje je u Zagrebu šteta propustiti. Stoga tražite li iskustvo koje nije isključivo iskustvo dobre hrane, već u istom udjelu servira čaroliju ambijenta, usluge i gastro rapsodije – posjetite ga.
Fotografije: Facebook Bistro Fajn
Naslovna fotografija: fajnbistro.com.hr
[:]
Hotel Katarina - najbolje od kongresnog turizma nadomak Splita
[:HR]Željeli bi povezati poslovne obaveze sa otkrićem povijesno – kulturne baštine i uživancijama u gastro delicijama dalmatinske kuhinje, te usput obići malo jedno od neistraženih a ponajljepših prirodnih krajolika Hrvatske?
Foto: Dalmatia Explorer
Željeli bi istražiti okolicu grada Splita i splitske regije no ujedno si osigurati i nesmetanu profesionalnu lokaciju za manji sastanak, team konferenciju, trening ili veću konferenciju?
Zašto odabrati hotel Katarinu za sve navedeno?
Dok ste s jedne strane ulazom na autocestu povezani s cijelom Hrvatskom, s druge strane ste samo 15 kilometara udaljeni od prekrasne dalmatinske obale i nadaleko poznatih znamenitosti, a odabirom Katarina Hotela birate idealno mjesto za Vaš boravak u regiji grada Splita.
foto: www.dalmatia.hr
Šest dvorana hotela Katarina dizajnirane su za prihvat događaja bilo koje vrste.
Pored toga na raspolaganju gostima nudi se 24 satni poslovni centar i konferencijski prostor, te prostor za sastanke uz podršku tehničkog osoblja, možete iznajmiti računalo i audiovizalnu opremu.
Od velike pomoći biti će Vam i raspoloživa usluga priređivanja banketa, izložbeni prostor, pristup internetu i catering. Suvremena tehnologija hotela smjestila se nadomak netaknute prirodne arkadije Dalmatinske zagore a u samom Dugopolju možete također provesti ugodno vrijeme.
Odmor i opuštanje –imperativ današnjice za bijeg od stresa
Ako ste u potrazi za odmorom i opuštanjem, možete odabrati u našem wellness centru na sedmom katu. Iz ponude možete izabrati masaže i raznovrsne tretmane, fitness i saunu.Za svaki slučaj, spakirajte i svoj kupaći kostim jer naš hotel raspolaže s unutarnjim bazenom i jacuzzijem, koji su u svakom trenutku na raspolaganju našim gostima.
Restoran i barovi s posebnim težištem na udobnost i visokim standardom usluge, zadovoljiti će različite potrebe naših gostiju. Biti ćete razmaženi izborom u pogledu hrane , kako restoran poslužuje doručak, ručak i večeru , tako da možete biti sigurni da ćete pronaći nešto ukusno za svoje nepce.
Moderno namještena à la carte restoran i šarmantno osoblje, nudi svaki dan najbolji izbor hrvatskih specijaliteta - art cuisine, širok izbor vina i pogled na dinamični grad.
Ostale pogodnosti uključuju besplatno vanjsko parking mjesto, garaža, klima-uređaj, bankomat, sobe prilagođenje osobama s invaliditetom, dizalo (lift) i mogućnost pranja rublja. Recepcija hotela na raspolaganju je 24 sata, gdje na svim svjetskim jezicima možete dobiti različite informacije vezane za Vaš boravak.
Predivna okolica Dalmatinske zagore iznenadit će vas i očarati raznolikošću ponude, bilo da ste željni aktivnog odmora, razgleda djevičanskih prirodnih krajolika, ili vrhunske tradicijske gastronomije kraja.
A tu je i bezvremenski Split sa svojom bogatom turističkom ponudom koja svoju zimsku špicu, doživljava upravo ovih blagdanskih dana, kojeg možete posjetiti kad god poželite.
foto: TZ grada Splita
Fotografije hotela Katarina preuzete sa stranica: www.hotelkatarina.hr
Ostale fotografije: Tz grad Split, TZ Splitsko -dalmatinske županije, Dalmatia Explorer, TZ grad Sinj
Više informacija o hotelu Katarina, potražite na www.visitdugopolje.com
Promo članak, 18.12.2015.[:]
Kaštelansko tradicijsko ruho u Etnografskom muzeju Split
[:HR]Muzej grada Kaštela i Etnografski muzej u Splitu organizatori su izložbe „POVISMO I SUKNO – kaštelansko tradicijsko ruho“, čije je svečano otvorenje upriličeno 22. listopada 2015. godine u prostorima Etnografskog muzeja u Splitu, Severova 1.
Izložba otvorena u listopadu pred mnogobrojnom publikom, bit će otvorena za posjetitelje sve do 30. travnja 2016. godine. Izložbu je otvorio gradonačelnik Grada Kaštela Ivan Udovičić.
Cilj izložbe je monografski prikaz tradicijskog odijevanja u prostoru kaštelanskog bazena, odnosno Grada Kaštela. Kaštelanska narodna nošnja do danas nikada nije u većem obimu prikazana javnosti iako ima značajan potencijal i kvalitetu u izvornoj građi prikupljanoj i sačuvanoj u Etnografskom muzeju Split i u Muzeju grada Kaštela. U zbirkama oba muzeja čuvaju se mnogobrojni predmeti i građa koji ocrtavaju razvoj i raznolikost odjeće. Stoga je ova izložba i ova tema neminovno vodila međusobnoj suradnji dviju muzejskih institucija čija se stručna ingerencija i interesi dijelomično preklapaju. Izložba je realizirana i zahvaljujući uvidu u sačuvani fond odjevnih predmeta i starih fotografija živućih članova starih kaštelanskih obitelji.
U pet odvojenih cjelina izloženo je više kompleta i pojedinačnih predmeta muške i ženske odjeće koja je nošena u raznim prigodama od sredine 19.-og do prve polovice 20.-og stoljeća, te razni tradicijski predmeti iz svakodnevnog života koji su blisko vezani za proizvodnju i održavanje odjeće. Materijalnu građu prati i sekundarna građa – fotografije i dokumenti koji nam dočaravaju dah proteklih vremena.
Izložbu su priredile Sanja Acalija i Sanja Ivančić, koje su ovom prigodom kazale da je ovaj projekt ostvaren zahvaljujući uvidu u sačuvani fond predmeta i starih fotografija kaštelanskih obitelji.
Izložene fotografije kao i fotografije u prigodnom katalogu uradak su Branka Bralića i Tonka Bartulovića, a izložba sa izlošcima ženske, muške i starije odjeće od kraja 19. stoljeća do druge polovice 20. stoljeća, kao i nekih drugih tradicijskih predmeta, bit će otvorena za posjetitelje sve do 30. travnja 2016. godine.
[:]