Hrvatski proizvodi

Krenimo mističnim putevima Požeško - slavonske županije

Nestvarna priroda, aktivni odmor, vrhunski zalogaj, odlična zabava, dobro društvo i poznata slavonska gostoljubivost – puno je dobrih razloga zašto navratiti u Požeško – slavonsku županiju.
No možda niste znali da je ovaj kraj prebogat i raznolikim atrakcijama od kojih je pojedinima pečat utisnula priroda, nekima povijest, no bez obzira odkud potekli, svaka atrakcija ima svoju priču.

Županija u znaku broja 5

U Požeško-slavonskoj županiji sve je u znaku broja pet – jedna je od pet slavonskih županija, ima pet gradova: Kutjevo, Lipik, Pakrac, Pleternicu i Požegu; pet općina: Brestovac, Čaglin, Jakšić, Kaptol i Veliku; okružena je sa pet planina: Psunj, Papuk, Krndija, Dilj gora i Požeška gora, a zaslužuje i čistu peticu za nadaleko poznatu slavonsku gostoljubivost. No Požeško – slavonska županija ima i svoju mističnu stranu, onu kroz koju se ogledaju bogati reljefi vremena.
Stoga donosimo u ovom članku, vodič za istraživanje tajanstvene  Zlatne doline.

Mistični Papuk - dom najveće kolonije šišmiša i carstvo djevičanske prirode

Od 23.travnja 1999 godine Papuk je zaštićen kao park prirode zbog izrazito velike geološke i biološke raznolikosti te vrijedne kulturne i povijesne baštine. Zaštićeno područje obuhvaća površinu od 336 km2. Godine 2007., Papuk biva upisan na kartu europe i svijeta  kao prvi geopark u Hrvatskoj (Asocijacija europskih parkova). U ovom biseru raznolikosti, pronađeno je više od 1200 biljnih i 170 životinjskih vrsta od kojih su mnoge zaštićene.

Papuk je najviši vrh istoimene hrvatske planine Papuk, koja se proteže kroz Slavoniju u Hrvatskoj. Papuk je visok 953 m/nv i nalazi se na granici Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske županije. S vrha se pruža jedinstven pogled na slavonsko gorje i Zlatnu dolinu. Udaljenost oko 13 km. Ovisno o ruti, cijelom dužinom ili više od polovice potrebno je pješice.

Na ruti planinarskom stazom vodič nije potreban  Svakako posjetite i Jankovac, jednu od najljepših gorskih dolina u Hrvatskoj. Dolina Jankovac je smještena na sjevernim obroncima Papuka na visini od 475 m.

Bogata je hladnim izvorima i bistrim potocima, a okružena stoljetnim bukvama slavonske šume. Puna svježine i romantike uvijek je bila privlačna svakom ljubitelju prirode, planine i mira. Zbog izuzetnih prirodnih ljepota koje nigdje više ne možemo naći u Slavoniji, Jankovac je 1955. godine proglašen zaštićenom park-šumom.

Grobnica grofa Jankovića - svjedočanstvo ljubavi prema požeškom kraju

Grof Janković je toliko bio zaljubljen u ljepote ovog kraja da je donio odluku kako i poslije smrti želi ostati u svojoj dolini okruženoj stoljetnom šumom. Još je za života u to ime,  izgradio grobnicu u spilji iznad gornjeg jezera, nedaleko od izvora. Šesnaest drvenih stuba u dva reda, naslonjenih na stijenu vodilo je do rešetkastih željeznih vrata grobnice smještene u 8 metara dugoj i 3 metra širokoj spilji. Visina spilje je od 2 do 3 metra.

U sredini spilje postavljen je sarkofag načinjen od crvenog mramora. Na njemu su istaknuti kipovi dvaju svetaca, četiri svjećnjaka i raspelo. Na sarkofagu je bila postavljena ploča na kojoj je uklesan natpis zlatnim slovima na mađarskom jeziku i na crkvenoslavenskoj ćirilici. Nažalost, poslije I.svjetskog rata grobnica je devastirana, razbijen je mramorni sarkofag, a kosti porazbacane. Tijekom novijeg vremena uništeno je svako obilježje groba, ostalo je samo danas zaštićena  prazna spilja, zatvorena željeznom rešetkom i natpis «grob grofa Jankovića»

Srednjovjekovni grad Kaptol

Kaptolska utvrda, dio nekadašnje crkvene institucije Zbornog Kaptola sv. Petra, šesterokutni je kasnogotičko-renesansni kaštel s kružnim polukulama, te četvrtastom ulaznom kulom, koja je bila okružena opkopom ispunjenim vodom. Kaštel su osvojili Turci, te je sam Dizdar aga, posljednji osmanlijski gospar Kaptola, stanovao u njemu. Kaštel je bio sjedište Pečujske biskupije od 13. st. do dolaska osmanlija, a danas je ova velebna ruševina u vlasništvu Požeške biskupije koja sustavno provodi konzervatorske radove s ciljem potpune obnove i stavljanja u funkciju.

Arheološki lokalitet Čemernica i Gradci – općina Kaptol

Nalazi keramike i kamenih alatki potvrđuju da je 6 tisuća god. prije Krista na ovom prostoru bila razvijena starčevačka kultura – kultura prvih poljodjelaca, zatim dvije tisuće godina kasnije lasinjska kultura, te u 16.stoljeću prije Krista belegiška kultura.

Oko 8. st. prije Krista u Kaptolu se nalazilo jedno od najvažnijih kneževskih sjedišta u Europi. O izuzetnom položaju Kaptola kao razmeđa velikih europskih civilizacijskih krugova najbolje svjedoče nalazi iz grobova pod humkama (tumulima), poput bogate ratničke opreme koja uključuje i najsjevernije poznate nalaze grčkih kaciga.

Crkva Svetog Lovre - Požega

Crkva Svetog Lovre građevina je najbogatijeg kulturno umjetničkog značenja i spomenik svjetske vrijednosti prema međunarodnim mjerilima. Iako je crkva pretrpjela nekoliko razaranja i dogradnji, na južnim su zidovima i svetištu sačuvane srednjovjekovne freske iznimne umjetničke vrijednosti.

Crkva Svetog Lovre izgrađena je u XIV. stoljeću na temeljima vjerojatno, još starije crkvice, što arheolozi trebaju još i znanstveno potvrditi.

Gotička crkva u Tornju kod Pakraca

Srednjovjekovna gotička crkva nedaleko od sela Toranj kod Pakraca spomenik je hrvatske kulturne baštine najviše kategorije. Nepoznanica je kome je crkva izvorno bila posvećena, a danas nosi titular sv. Pantelejmona koji je dobila u postturskom razdoblju. Riječ je o autentičnoj gotičkoj crkvi koja pripada građevinama centralnog tipa.

Kužni pil Požega

Središnji spomenik na požeškom trgu je Kužni pil, koji na vrhu ima kip Svetog Trojstva. Taj barokni spomenik podignut je 1749. godine kao spomen na 798 Požežana koji su umrli od epidemije kuge koja je harala od 15. svibnja do 28. studenog 1739. godine kad je grad imao oko dvije tisuće žitelja.

Na spomeniku piše da ga je podigao grad, a izradio \"pictor di Veneta\" Gabrijel Granicije za 2000 jaja i 300 forinti. Na četvrtastom je postolju natpis, a istaknuta slova, čitana kao rimski brojevi, zbrojena daju godinu izgradnje.

Kurija Kušević - Pleternica

Kurija Kušević sagrađena je najvjerojatnije u 18. stoljeću, iako većinom sadrži stilske karakteristike 19. stoljeća. Kurija Kuševića najpoznatija je po Svetozaru Kuševiću, po kojem je i dobila ime, pravniku i narodnom zastupniku.

Iako građevina nema određenu klasu kulturnog dobra, riječ je o povijesnoj građevini (kuriji) kakvih je na području Požeško - slavonske županije vrlo malo.  Kurija u Kuzmici je vrijedan povijesni objekt, gdje su na jednom mjestu vidljiva različita arhitektonska rješenja.

Velički Stari grad  (Velika)

Stari Velički grad bio je vlasništvo veličkih Befekijevaca, a nakon dolaska Turaka postaje vojnička postaja. Utvrda se tlocrtnom kompozicijom dosta razlikuje od svih građevina na ovom području, a ima izdužen peterokutni tlocrt čija sjeverna fasada djeluje monumentalno, poput prove broda, a svojim bridom je dobro orijentirana prema sjevernim nepogodama i vjetrovima.

Danas je Velički grad samo djelomično sačuvan, no još uvijek izaziva divljenje izletnika i planinara jer do njega vodi markirana planinarska staza.

Stari grad Čaklovac – osluhnite mističnu povijest starih templara

Stari kameni grad Čaklovac, smješten je na obroncima Psunja na 400 metara nadmorske visini, te je do njega potrebno sat vremena hoda od doline. Grad je u srednjem vijeku imao važan strateški položaj jer je kraj njega prolazio važan put od Kamengrada i Požege u smjeru Pakraca – gdje je bila prva hrvatska kovnica novca.

Vlasnici ovog grada bili su templari, ivanovci, a zatim ban Petar Keglević(1523.) i Franjo Tahi. Turskim osvajanjem 1544.g. gubi svoj značaj, a danas je od cijelog "kompleksa" ostala sačuvana visoka peterokutna kula.

Spomenik fra Luki Ibrišimoviću - Požega

Pred Katedralnom crkvom Svete Terezije nalazi se spomenik fra Luki Ibrišimoviću (1626. - 1698.) koji je rođen i sahranjen u Požegi (u kripti crkve Svetog Duha). Fra Luka Ibrišimović je na Grgurevo 12. ožujka 1688. godine, poveo narod u odlučujuću borbu protiv Turaka. Zahvalni Požežani svake godine obilježavaju taj dan kao Dan grada.

Stari grad Požega

Prave početke Požeškog burga, izdužene šesterokutne utvrde treba tražiti u prvom spomenu Požeške županije iz 1210. godine i samog Castrum de Posege iz 1227.godine. Grad je funkcionirao sve do godine 1537. kada su Požegu osvojili odredi smederevskog Mehmed paše Jahjapašića. Danas je na mjestu tvrđave park i šetalište uređeno prema nacrtima Vilima Justa iz 1877. godine, koje od 1905. godine nosi Strossmayerovo ime, premda ga Požežani i danas zovu Stari grad, ili samo Grad.

Sovsko jezero – općina Čaglin

Sovsko jezero je jedinstveni primjerak prirodnog jezera u brdsko-brežuljkastom području kontinentalne Hrvatske. Okružuje ga šuma hrasta kitnjaka i običnog graba, te šuma bukve, dok je jezero obraslo trskom, šašem i ostalim močvarnim travama što mu daje čar i izvornu prirodnu ljepotu. Zanimljivost leži u tome što se pretpostavlja da je Sovsko jezero zapravo ostatak Panonskog mora, jer su ovdje pronađeni okamenjeni ostatci morskih organizama u njegovim dubinama.

Isusovački dvorac Kutjevo

Današnji dvorac dio je nekadašnjeg isusovačkog sklopa koji se sastojao od samostanske crkve, rezidencije (kasnije dvorca), te gospodarskih zgrada i vrtova, a nastao je na ostatcima cistercitske opatije, od kuda i potječe naziv de Gotho. Tijekom vremena mijenjao je i vlasnike i izgled, a prilikom obnove 90-ih godina prošloga stoljeća uspjela se sačuvati njegova povijesna originalnost. Cijeli arhitektonski sklop izgradili su Isusovci u razdoblju od 1704. do 1735. Od cistercitskog samostana iz 13. stoljeća do danas izmjenjivala su se razdoblja uspona i uzornoga gospodarenja, pri čemu posebno napreduje u doba cistercita, isusovaca i obitelji grofova Turkovića.

Katedralna crkva Sv Terezije

Katedralnu crkvu Sv. Terezije Avilske gradio je vlastitim sredstvima zagrebački biskup Franjo Thauszy. Dozvolu za gradnju crkve dala je carica Marija Terezija 11. srpnja 1754. g. Kamen temeljac postavljen je 28. lipnja 1756. g. Crkva se gradila sedam godina, a posvetio ju je 24.7. 1763. g. spomenuti biskup Thauszy. Unutrašnjost požeške katedrale uređena je u stilu razigranog baroka i rokokoa. Crkvene orgulje izrađene u tvornici Josipa Brandla u Mariboru postavljene su 1900. godine, a obnovljene 1966. Ljepotu crkve upotpunjuju zidne slike koje su naslikali 1898. i 1899. godine glasoviti hrvatski slikari Celestin Medović i Oton Iveković. 1902. godine u Beču je objavljena knjiga “Umjetnost u riječi i slici u Austrougarskoj monarhiji“, gdje je Izidor Kršnjavi, hrvatski slikar i povjesničar umjetnosti, posebno istakao izuzetnost ove crkve.

Muzej u loncu – Gradski muzej Požega

U želji da sačuva što više starih jela, Etnološki odjel Gradskog muzeja Požega osmislio je projekt Muzej u loncu s tradicijskim jelima slavonske kuhinje s kraja 19. i početka 20. stoljeća poput vinogradarskog ćevapa, vajnsupe, požeških pijanaca, trganaca…

Sve priče iz prošlosti i recepte jela Požeštine i cijele Slavoni i sva zadovoljstva tematske gastro ture Muzeja u loncu bit će vam servirani kroz zanimljive priče iz prošlosti Požege i Požeštine.

Kapela Sv.Andrije, Brezine (Grad Lipik)

Drvena kapela se prvi puta spominje 1757. godine, a atraktivna je i zbog autentičnog pokrova od cijepanih hrastovih daščica – cijepane šindre, te je kao takva jedinstvena u Slavoniji. Ako posjetite Lipik, posjetite i ovu neobičnu drvenu kapelu.

Nekoliko zanimljivosti za kraj:

Ø  Sovsko jezero u istočnom dijelu Požeško-slavonske županije na području Čaglina jedini je ostatak nekadašnjeg Panonskog mora.

Ø  Paralela 45,3 koja prolazi Kutjevačkim vinogorjem proteže se značajnim svjetskim vinorodnim područjima – Istrom, Piemontom, Val du Rhoneom, Boredeauxom i Oregonom.

Ø  Legenda kaže da je udovica Clicquot, ista ona dama koja je u 19. stoljeću pokorila svijet svojim šampanjcima, na putu u Petrograd posjetila Pleternicu i toliko se oduševila tamošnjim brežuljcima da je po povratku u Champagneu Pleterničanima poslala lozne cijepove. I danas u njezinu čast jedan od pleterničkih brežuljaka nosi ime  Klikun, po načinu na koji su mještani izgovarali  njezino ime Clicquot.

Ø  Navodno su carica Marija Terezija i barun Franjo Trenk 1741. punih sedam dana proveli u kutjevačkom podrumu uživajući u ljubavnoj moći njegovih vina. O tome svjedoči udubljenje u središtu kamenog stola koji potječe iz 1232., iste one godine kada su cisterciti izgradili ovaj najstariji vinski podrum u Hrvatskoj.

Ø  Vinogorje Kutjevo je najtrofejnije hrvatsko vinogorje na svjetskim ocjenjivanjima vina. Kutjevačka vina dobitnici su nagrada svjetskog stručnog vinskog časopisa Decanter koji svake godine donosi izbor i preporuke najboljih vina na svijetu.

Ø  Čini se da je upravo pakračka kuna, koja se kovala u kovnici novca još 1256., bila inspiracija današnjem hrvatskom novcu. Banovac je bio srebrni novac koji je na prednjoj strani imao kunu u trku, a na naličju patrijarhalni križ s dvije okrunjene glave. Posjetite li Pakrac možete iskovati svoj primjerak Slavonskog banovca te ponijeti kući jedinstveni suvenir.

Ø  Bentley, Lamborghini, McLaren i Aston Martin DB10, koji se vozio u filmu o James Bondu, opremljeni su visoko kvalitetnim staklom s posebnim svojstvima iz tvornice Lipik Glas. Zanimljivo je da i Apple trgovine po cijelom svijetu imaju staklene stepenice od stakla izgrađenog u toj tvornici.

Dobro došli u Požeško - slavonsku županiju - destinaciju povijesnih priča, mističnih legendi i bogatog kulturno povijesnog naslijeđa!

www.tzzps.hr

Facebook fan page

fotografije: arhiv ZU Požeško - slavonske županije

---

by Croatian Hot Spots

Požeško – slavonska županija: plodovi zemlje i poezija

Požeško – slavonska županija – destinacija poezije i prirode

Povezati prirodu i poeziju usred iščekivanja utakmice godine, moguće je u Požeško – slavonskoj županiji, destinaciji gdje se plodovi prirode i umjetnost vole. 

U OPG Livak u Kutjevu, kraju poznatom po vrhunskim vinima, održana je  ove subote (7.srpnja 2018.,) "Večer poezije“ na kojoj se, unatoč utakmici Hrvatska – Rusija i mnogim događanjima u Požeštini, okupilo 30-ak pjesnika te ljubitelja poezije i prirode.

U ugodnoj druženju i atmosferi uz dobru slavonsku zakusku i piće, u moru prekrasnih stihova i jako zanimljivih recitacija i uz gitarističku pratnju, sudjelovalo je ukupno 11 pjesnika i recitatora. U pozdravnoj riječi domaćin Predrag Livak, poželio je svima ugodnu večer, dobro raspoloženje i da pobijedi Hrvatska, što se na sreću pjesnika i recitatora u ovom OPG-u , i ostvarilo.

 

Od „Vapaja slavonskih polja“ do „Loze uz balkon“ i autorskih priča - gitara i gusle

Jure Vidakušić, predsjednik KUD-a „Zavičajno društvo Rama“ Pleternica izveo je autorsku pjesmu „Djed Božićnjak“, a mlade članice iste udruge Iva Marija Jakovljević, Ružica Pavličević i Nika Jakovljević su izvele pjesme pjesnika Ivana Čuljka iz Rovišća.

Blaženka Jurdas iz Požege recitirala je pjesme „Tko sam i što sam“ i „Tamo“. Predrag Livak je recitirao pjesmu Jure Kaštelana „Ne mrzim svijet“ i ispričao kratku autorsku priču „Jedan Brko, ili sve u znaku broja jedan“. Članica Udruge zavičajnih pisaca i slikara Požeško-slavonske županije „Matko Peić“, Mira Šulc, recitirala je pjesme „U oblaku snenom“, „Niti sna“  i „Vapaj slavonskih polja“, a Kata Tutić, iz istoimene udruge, je izvela pjesme „Loza uz balkon“, „Narazdvojni kao“, „Obitelj“ i „Volim“.

Željka Kukić pjesnikinja iz Dvora na Uni (inače porijeklom Kutjevčanka) recitirala je pjesme „Kutjevo u srcu“, „Lađa života“, „Molitva“ i „Putokazi“. Zorislav Vidaković, pjesnik iz Osijeka, je recitirao pjesme „Usamljeni starac“, „Kada bih upoznao“, „Mrak se veliki spustio“ i „Ludi Jamro“. Kristina Koren pjesnikinja iz Zagreba izvela je pjesme Sve što trebaš znati“, „Sjaj zaleđenog jezera“, „Krijesnice u trnju“, „Odana tišinama“, „Jesi li siguran“ i „U zjenici vremena“. Svi prisutni su se složili da bi ovakvu večer svakako trebalo ponoviti.

Ovom kulturnom događaju u prirodi, potporu je dala Požeško-slavonska županija, koja je  pokazala kako podržava ovakav jedinstveni događaj koji je zanimljiv splet poljoprivrede, prirode i kulture. I to u prelijepom ambijentu domaćeg OPG-a.

Za kraj nadahnite se poemom koja se zove Oda bijelom glogu, a koja se u originalnoj interpretaciji izvela na guslama.

„Oda bijelom glogu“

Kod Livaka stigli na imanje

Obaviti bijelog gloga branje.

Nema čaja do od bijelog gloga

Likarija on je srca moga.

Čaj od lista i od cvijeta bijela

Liječi nemoć i duše i tijela.

Još da vidiš osmijeha na licu,

Kada u čaj dodaš rakijicu.

Sa HTV-a ljudi su nam stigli,

Ne bi l' svoju čitanost podigli!

Autor glazbe za ovu pjesmu je Jure Vidakušić, a tekst je napisao Predrag Livak.

 

---

by Croatian Hot Spots