Bečka tržnica koja odiše duhom secesije i orijenta: Upoznajte Naschmarkt
[:HR]Planirate li posjet Beču, poslušajte preporuku naših vrsnih putopisaca i gastro putnika s Okusi.eu i neka se tržnica Naschmarkt, svakako nađe u obaveznim koordinatama razgleda carskog grada a koji nam je zbog svoje blizine idealna izletnička lokacija. Tržnica Naschmarkt je autentična bečka institucija te nezaobilazna atrakcija svih posjetitelja Beča, a mi vam donosimo sve o toj glasovitoj tržinici iz pera naše suradnice sa portala Okusi.eu.
Naschmarkt - glasovita bečka atrakcija 
Naschmarkt nije obična tržnica. On(a) odiše secesijom i bečkom tradicijom ali i duhom orijentalnog bazara. Naschmarkt je tržnica s višestoljetnom tradicijom koju niti višestruko seljenje lokacije nije uspjelo ugasiti. Od Pepel-tržnice (Aschenmarkt), nazvane tako zbog blizine bivšeg odlagališta pepela i smeća, nastala je Gric-tržnica (Naschen = grickati) zbog raznih delikatesa koje su se tu mogle kupiti. Naschmarkt tako 1905. godine dobiva svoje službeno, sadašnje ime, a preseljenjem iz Freihausa, dijela 4. bečkog okruga na mjesto natkrivene rijeke Wien (Beč), Naschmarkt dobiva i svoju konačnu lokaciju.
Naschmarkt je danas prava bečka institucija te nezaobilazna atrakcija svih posjetitelja Beča. U paviljonima izgrađenim u secesijskom stilu smjestile su se male trgovinice, najčešće vrlo golo i oskudno opremljene jer se prodaja uglavnom odvija ispred njih. Tu se može kupiti sve što ima veze s hranom: voće i povrće, meso i riba, kruh i sir te mnoge druge delikatese kao npr. perzijski kavijar, sushi i oštrige. Brdima šarenih začina je također teško odoljeti. Razni kulturni utjecaji, od starih bečkih do balkanskih, orijentalnih i azijskih vidljivi su od štanda do štanda. Zatvorite oči i gužva, mirisi i buka prenijet će vas u daljine istoka, na kakav orijentalni bazar. S jedne strane arapski prodavači izvikuju glasno „kebab, kebab“ a s druge izraelski prizivaju na „falafel, najbolji falafel u gradu“.
U nizu paviljončića u paralelnoj „uličici“ tržnice, smjestili su se mali restorani, od onih s bečkom tradicionalnom ili talijanskom kuhinjom do onih iz Vijetnama, Koreje ili Tajlanda. Pojedite palačinke na sto načina pijući punč ili pak sirove oštrige pijući šampanjac. Njih primjerice nude Nordsee ili štandovi Gruber i Umar Fish. Umar ima i odlično posjećen restoran s ribom i školjkama. Orijentalnu hranu nude Neni ili pak već kultni Naschmarkt Deli u kojem je ponekad teško doći do slobodnog mjesta, posebno kad gostuju DJ-i.
Ili možda zato što vam se može dogoditi i da se gurate stol do stola uz poznatu holivudsku zvijezdu a koja je upravo tu jer zna da je nitko „neće“ prepoznati niti vući za rukav. Li’s cooking ima divan sushi a Indian Pavillon indijsku hranu. Jela nema puno ali su ukusna i pripremljena pred vama. Kako mali i originalni štandovi i paviljončići na žalost bivaju progutani od raznih jačih divova, nije loše podržavati ih i kupovati primjerice začine upravo od njih. Kod Indijca Abrahama možete kupiti sve azijske začine pa i one svježe poput limunske trave ili tajlandskog bosiljka. Gospodin Abraham prodaje i odlične Samosas koje stižu još vruće!
Kupujući i šetajući tržnicom možete svratiti i na koji usoljeni krastavac, jedan od bečkih klasika i specijaliteta. Njih prodaje jedan pravi stari bečki gospon koji je štand naslijedio od svojeg oca. Danju je na štandu, a navečer ga možda sretnete u fraku, dok juri na bal ili koncert u Musikverein. Jer imati štand na Naschmarktu je i strast, a ne samo potreba. Kod ovog gospona ne morate kupiti cijelu staklenku krastavaca nego zatražiti i jedan jedini krastavac za probu, koji će vam gospodin „upecati“ iz velike drvene bačve, a odmah potom na kušanje ponuditi i male krastavčiće.
Odlični su, nemojte odbiti. Pojedite sve odmah, onako krckavo pa se bacite i na jednu od dvije vrste kiselog zelja. U jednoj od bačvi se krije i „sarma kraut“ odnosno cijele glavice kupusa, koje su međutim nešto manje kisele od naših.
Subota je dan kada seljaci iz okolice Beča, pokrajine Gradišće (Burgenland) ili čak iz susjedne Mađarske dovoze svježe voće i povrće te razne specijalitete poput kobasica, kolača, ukiseljenog povrća i sličnog. Nađe se tu obavezno i nekoliko mesara ili prodavača proizvoda od divljači, sira ili uzgajivača riba. Bez obzira na pregolemu gužvu subotom je najzabavnije otići jer se već u ranu zoru otvara najpoznatiji buvljak u Beču. Za foodije pravi raj! Ljubitelji starinskog posuđa, lonaca ili pribora za jelo će sigurno naći nešto što im je „potrebno“.
Nedjeljom tržnica na žalost ne radi, ali zato je sve druge dane otvorena čak do 7-18 sati. Prazan želudac, po mogućnosti pun novčanik, ceker ili kolica, dobro društvo i više nego ugodan dan je zagarantiran!
Naschmarkt
Wienzeile 1,
1040 Wien, Austria
Autor: Helena Varendorff
Fotografije: Okusi.eu
[:]
Izložba "Muzej u loncu" u Osijeku
[:HR]Pozivamo vas na otvorenje izložbe „Muzeji u Loncu“ u suradnji Gradskog muzeja Požega i Muzeja Slavonije Osijek u četvrtak 3. ožujka 2016. u 18 sati, u zgradi muzeja (Magistrat) u Tvrđi.
Prilikom otvorenja izložbe uz bogat fundus požeškog muzeja, predstavit će se i starinska jela vezana uz osječku vojnu i građansku povijest. Jedno od popularnih jela koje će se moći i kušati bit će omiljene knedle sa šljivama, a čut ćete i zanimljivu priču o „Osječkom knedl satu“, odlasku Osmanlija te doznati zašto naše crkve svakoga petka u 11 sati zvone kao da je podne… Projekt „knedl sata“ provodi Turistička zajednica grada Osijeka u suradnji s udrugom Plantaža i Ugostiteljskom školom u Osijeku.
O Muzeju u Loncu
Muzej u loncu pokrenut je sa željom Etnološkog odjela Gradskog muzeja Požega da poticanjem otkrivanja zaboravljenih jela, sakupljanjem starih recepata, rekonstrukcijom i dokumentacijom njihove pripreme, ispitivanjem kazivača i istraživanjem izvora i literature doprinesemo rasvjetljavanju spoznaja o tradicijskoj prehrani Požege i Požeštine krajem 19. i početkom 20. stoljeća, te gastronomsko-gurmanskom profiliranju ovoga dijela Hrvatske.
Više informacija potražite na: www.tzosijek.hr
Fotografija preuzeta: www.tzosijek.hr[:]
Posjetite Oleum olivarum“, jedan od najstarijih sajmova maslinova ulja u Hrvatskoj
[:HR]Od 12. do 13. ožujka u Krasici, pitoresknom mjestašcu nedaleko Buja, održava se devetnaesti po redu „Oleum olivarum“, jedan od najstarijih sajmova maslinova ulja u Hrvatskoj. Manifestacija je tijekom godina prerasla u međunarodnu smotru maslinovih ulja u kojoj sudjeluju znanstveno-istraživačke institucije, udruge maslinara te proizvođači maslinova ulja iz Hrvatske, Italije i Slovenije.
„Oleum olivarum“ provodi analize ulja prema najvišim standardima u regiji pa se tako sve više maslinara prijavljuje na sajam radi priznanja koje im omogućuje lakše i uspješnije predstavljanje maslinovih ulja ciljanom tržištu.
U sklopu dvodnevnog programa, domaćini manifestacije Oleum olivarum sudionicima i posjetiteljima na prigodnim štandovima nude degustacije vrhunskog maslinovog ulja u kombinaciji s istarskim jelima te domaća vina i med.
Organiziraju se stručna predavanja, dodjela medalja proizvođačima maslinovog ulja, dok se u sklopu likovnog natječaja nagrađuju autori za umjetnička djela na temu masline.
Krasica će vas zasigurno očarati svojom ljepotom, pitomim pogledom na plodne, obrađene padine i terase prekrivene maslinama i vinovom lozom, koji seže sve do doline rijeke Mirne i dalje, do mora.
Pozivamo vas da posjetite ovaj dio Istre kako biste otkrili njegove korijene i prirodne ljepote te doživjeli čarobni ambijent u kojem se ljepota netaknute prirode spaja s gostoljubivošću radišnih i skromnih ljudi predanih izvornim vrijednostima i tradicijama koje prkose vremenu.
Izvor objave: www.coloursofistria.com
Fotografije: www.coloursofistria.com[:]
U Sinju se održava 11. Nacionalni Sajam pršuta
[:HR]
Gdje bolje predstaviti ovu finu, domaću deliciju nego u Sinju, gradu s dugom tradicijom proizvodnje pršuta i suhomesnatih proizvoda, s recepturama i tajnama zanata koje sežu duboko u prošlost i prenose se generacijama.
11. «Nacionalni sajam pršuta i trajnih suhomesnatih proizvoda, s međunarodnim sudjelovanjem», održava se u Sinju 19.-20.ožujka, 2016.godine, u prostoru hotela Alkar.
Važnost manifestacije za hrvatski gospodarski razvoj
Ova manifestacija je tradiconalno osnovni pokretač promocije pršuta kao izvornog proizvoda i pršutarske proizvodnje u RH kao perspektivne grane gospodarskog razvoja. Svake godine okuplja sve čimbenike u pršutarskoj industriji na zajedničkim aktivnostima razvoja proizvodnje i promocije pršuta kao izvornog, potencijalno značajnog izvoznog proizvoda.
Organizator 11. Nacionalnog Sajma pršuta je Poduzetnički centar Sinj u suradnji s gradom Sinjem i Splitsko- dalmatinskom županijom, koja je i ove godine okupila sve relevantne čimbenike u proizvodnji i plasmanu pršuta, te ostalog asortimana suhomesnatih proizvoda.
Neizostavan na svakom svečanom jelovniku, proizveden na tradicionalni, autohtoni način, šiban neumoljivom burom s planinskih vrhunaca, pažljivo biran i s pozornošću čuvan – pršut je birani zalogaj koji će prijati i najosjetljivijem nepcu!
Sajam prepoznale najviše institucije RH
Sajam je prepoznat od strane najviših državnih tijela te se održava pod slijedećim pokroviteljstvima:
- Nacionalni Sajam pršuta održava se pod Visokim pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske, pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva poduzetništva i obrta, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, Hamag Bicro-a, HGK- Županijska komora Split, HBOR-a, LAG-Cetinska krajina i TZ Grada Sinja uz medijsko pokroviteljstvo Slobodne dalmacije i Radio Dalmacije, sponzorstvo Erste Banke i Merkur osiguranje

Degustacije, bogat zabavni program i odabir najboljih
Proizvođači će kao i do sada imati mogućnost izlaganja svojih proizvoda na adekvatnim štandovima gdje ih posjetitelji mogu razgledati, kušati i kupiti, te predstavljanja sebe i svojih proizvoda putem Sajma, marketinških materijala, kao i sudjelovanja u medijima koji će pratiti manifestaciju.
U sklopu Sajma planira se održati kao i prethodnih godina ocjenjivanje kvalitete i specifičnosti Pršuta pojedinih proizvođača za čiju potrebu se oformljuje komisija sastavljena od renomiranih stručnjaka i znanstvenika. Ocjenjivanje kvalitete pršuta, kao i do sada biti će obavljeno temeljem «Pravilnika o ocjenjivanju kvalitete pršuta». Ocjenjivanje kvalitete pršuta je javno, uz prisustvo članova stručnog povjerenstva, predstavnika proizvođača ocjenjivanih proizvoda i medija, a ocjenjivati će se proizvodi sudionika Sajma.
Isto tako biti će organiziran bogat kulturno umjetnički program, sa nastupima kulturno umjetničkih društava sa područja Dalmacije i Like, tradicijskih običaja i rukotvorina.
Predstavljanje proizvođača vina, maslinovog ulja, te ostalih autohtonih proizvoda sa područja RH.U sklopu izlagačkog dijela Sajma svojim proizvodima predstavit će se i 1.Klaster žena poduzetnica RH.
Na Sajmu se očekuje sudjelovanje vodećih proizvođača pršuta i trajnih suhomesnatih proizvoda s područja RH Obiteljska poljoprivredna gospodarstva- proizvođači pršuta, proizvođača slavonske šunke, regionalne mesne industrije, predstavnike udruga proizvođača, individualne proizvođače, vodeće proizvođače «Istarskog pršuta i Drniškog pršuta», goste iz Italije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, predstavnike Udruga uzgajivača svinja, regionalna obiteljska gospodarstva koja se bave uzgojem svinja, predstavnike vodećih trgovačkih lanaca, hotelijera i ugostitelja.
IZLAGAČKI PROGRAM / EDUKATIVNI PROGRAM I OKRUGLI STOLOVI
1.dan- 19.03.2016. SUBOTA- program za dostavu uzoraka na ocjenjivanje
08:00 PROGRAM STRUČNOG OCJENJIVANJA KVALITETE PRŠUTA
08:00 DOSTAVA I ŠIFRIRANJE UZORAKA
08:30-11:30 OCJENJIVANJE KVALITETE PRŠUTA
09:00 DOLAZAK IZLAGAČA
10:30 KULTURNO UMJETNIČKI PROGRAM
11:30 SVEČANO OTVARANJE SAJMA PRŠUTA
19.-20. 03.2016.
- Izložba pršuta i suhomesnatih proizvoda
- Prezentacija sira
- Prezentacija autohtonih prehrambenih proizvoda i vina
- Prezentacija tradicijskih proizvoda
- Kulturno umjetnički program
U sklopu Sajma biti će organizirani okrugli stolovi, predavanja i predstavljana s temama:
- Predstavljanje programa: Vladine i druge institucije, udruženja i komore, banke i fondovi
- Mogućnosti udruživanja i prijave na Prekogranične projekte
- Senzorska analitika: Značaj ocjenjivanja kvalitete pršuta
- Tehnologija proizvodnje i tehnološki trendovi u proizvodnji pršuta
- Tehnologija proizvodnje, obrade i sušenja pršuta
- Predstavljanje proizvodnje i mogućnosti plasmana pršuta
- Predstavljane kooperantskih mogućnosti proizvođača stočne hrane, uzgajivača svinja
- i proizvođača pršuta, proizvođača i distributera opreme.
- Gastronomija (tradicionalni proizvodi
- Promocija najbolje ocijenjenih pršuta
- Kulturni i zabavni program za posjetitelje i izlagače
NATJECATELJSKI PROGRAM
- Ocjenjivanje kakvoće pršuta (ocjenjivanje po prijavi proizvođača sukladno Pravilniku o ocjenjivanju)
- Izabir najorginalniji hrvatski tradicionalni proizvod (ocjenjivanje po odabiru komisije)
2.dan- 20.03.2015. NEDJELJA
10:00 SAJAM OTVOREN ZA POSJETITELJE
11:30 KULTURNO UMJETNIČKI PROGRAM
13:30 DEGUSTACIJA PRŠUTA
15:00 PROGRAM ZATVARANJA SAJMA
- Kulturno umjetnički program
- Proglašenje rezultata natjecanja
- Proglašenje pobjednika
Više:
www.visitsinj.com
www.pcsinj.hr
Organizator:
PODUZETNIČKI CENTAR SINJ
Foto: Poduzetnički centar Sinj, arhiva turističkih zajednica grada Sinja, Trilja, Vrlike i Dugopolja[:]
Svjetsko priznanje gastro baštini otoka Brača!
[:HR]Knjiga "Bračka marenda od godine do godine" finalista je prestižne "Gourmand Awards" nagrade koja se svake godine dodjeljuje knjigama sa tematikom kuhanja i vina te predstavlja značajno priznanje gastro baštini otoka Brača i Dalmaciji.
Ono što je u filmskoj industriji - nagrada Oscar, u gastronomiji je Gourmand Awards a knjiga "Bračka marenda od godine do godine" je ušla u finale - kategorija C - Countries - Local sa još 11 natjecatelja.
Ove godine sudjeluje 209 zemalja u raznim kategorijama. Ovo je još jedno priznanje tradicionalnoj bračkoj i dalmatinskoj kuhinji a ove godine nagrada će se dodijeliti na "Gourmand Awards" manifestaciji, 29. svibnja u Yantai Wine Bay, u Kini.
- “Ponosni smo što su naša gastro baština, otok Brač i Dalmacija prepoznati na svjetskoj razini. Nadahnuta gastro baštinskim sadržajem otoka, knjiga je naš prilog prepoznatljivom autohtonom identitetu otoka, a nametnula se i kao logična “nadgradnja” trudne teće – bolske marende koja je jutarnji dio programa festivala kulture Imena u Bolu. ” – kazuje nam Maja Duka, ujedno i autorica teksta ove knjige.
Autorica knjige i urednica izdanja je Maja Duka, autor fotografija je Mario Kučera a njen izdavač je Udruga IMENA koja od 2010.g. održava festival kulture IMENA u Bolu.
Knjiga „Bračka marenda od godine do godine“
Knjiga „Bračka marenda od godine do godine“ je gastro - kulturni vodič otoka Brača, koji donosi priču o marendi-kultnom jelu gotovo cijele Dalmacije. Ona je nezaobilazni dio dana, svakodnevni ritual Dalmatinaca koji se odvija u 10 ili 11 uri uz pijat spize, čašu vina, uz ekipu i ćakulu.
Knjiga je objavljena paralelno na hrvatskom i engleskom jeziku te kroz artističko - dokumentaristički pristup, prezentiraju se marendaška jela cijelog Brača. U knjizi donosimo tipična jela naših nona, majki i očeva koja se i danas spremaju autentično i ponosno, a u njima uživaju stanovnici otoka Brača kao i mnogobrojni turisti.
Tekst u knjizi je vrlo komunikativan sa etnološkim elementima. Cijela priča je ispričana s puno emocija, fotografijama s jakim karakterom i simbolikom, te je sve savršeno harmonizirano u gastronomskoj estetici.
Foto: Tz grada Supetra, Tz Postira
[:]
Kako napraviti srca sa Sardinije? Pročitajte recept sa Okusi.eu!
[:HR]Valentinovo nam je prošlo, pa se polagano stišava euforija oko bombona, čokolada, srca, ruža, ljubavnih pisama i ostalih dodataka koji ga čine (ponešto komercijaliziranim) praznikom ljubavi.
Mi vjerujemo da bi ljubav (u njenim različitim raskošnim oblicima i nijansama), trebalo slaviti svaki dan cijele godine, te vam donosimo specijalni recept za kolačiće u obliku srca, sa partnerskog portala Okusi.eu.
U njemu ćete naučiti kako izraditi srca sa predivne Sardinije koji u svojoj jezgri sadrže ukusno punjenje od meda i badema uz dodatak šafrana te se tamo poklanjanju mladencima za vječanje.
Ukoliko vas zanima izrada recepta, iza bloga samo kliknite na poveznicu gdje ćete naći precizne upute i sastojke vezane za izradu ovog ljupkog i neobičnog kolača.
SRCA SA SARDINIJE
Na Sardiniji se ovi kolačići ukrašavaju posebnim priborom i perlicama te poklanjaju mladencima za vjenčanje. Kolačići su izuzetno zdravi, priprema ih se BEZ šećera i što je najbolje – mogu dugo stajati.
Punjenje je uglavnom od meda i badema uz dodatak šafrana. Sardinija je jedan od najvećih proizvođača šafrana u Europi, u svijetu je to Iran. Na ovom linku se može pročitati malo više o ovom začinu kao i da je šafran na Sardiniji korišten od doba Feničana, uglavnom za bojanje te u medicinske svrhe.
Ovi su kolačići porijeklom iz unutrašnjosti otoka Sardinije, iz gradića Nuoro. U Nuoru sam po prvi put bila prije desetak godina te posjetila i obližnji Orgosolo koji je danas najpoznatiji po svojim Murales odnosno slikama iz života te političkim i svjetskim događajima naslikanim na zidovima kuća. Mjesto je upravo fantastično i nezaobilazno iako u njega svatko ulazi s čvorom u želucu. Orgosolo je naime bio poznat i po svojim banditima i otmičarima bogataša te krvnoj osveti. No vratimo se radije na hranu. Iz ove regije treba u svakom slučaju ponijeti pokoju vrstu Pecorina, posebnog suhog kruha te neke od čuvenih slatkiša, poput ovih posebnih Srca.
Uzmite si dosta vremena za ove kolačiće ili prvo pripremite punjenje, ostavite ga da odstoji i tek onda prionite na tijesto i izradu i ukrašavanje kolačića.
Ovi se kolačići najčešće izrađuju u obliku srca, kapi, ptica te ukrašavaju posebnim alatom pa će vam biti potrebno malo improvizacije. Uzmite po mogućnosti dvije veličine formice za kekse u obliku srca (ptice i čega god želite). Trebat će vam i rezalica za pizzu i kolače (valovita), pinceta a tko ima neka uzme i pribor za rad s fondanom.
A kako izraditi srca i što vam je za izradu potrebno, kliknite na recept i posjetite portal Okusi.eu te pronađite brojne maštovite recepte svijeta i inspirirajte se nekima od njih koje su za vas sastavili vješti blogeri/putnici u potrazi za najboljim okusima.
Autor teksta: Helena Varendorff
Fotografije: Helena Varendorff[:]
Festival čokolade i vina u Istri
[:HR]Čokoljupci ne propustite 4. Choco & Wine fest u Brtonigli!
Strastveni čokoljupci koji uvijek traže više u slatkom svijetu čokoladnih okusa i mirisa pozivaju se u Brtoniglu na 4. Choco & Wine fest koji svojim gostima otkriva nove trendove sljubljivanja čokolade s vinom.
Choco & Wine Fest otvara svoja vrata u subotu 20.02. u šatoru na glavnom trgu u Brtonigli.
Prezentacije, degustacije čokoladnih delicija, vina i raznovrsnih čokoladnih proizvoda, neke su od ponuda strastvenim čokoljupcima.
Ne propustite izradu čokoladne skulpture by Stefano Comelli i razne choco show programe popraćene glazbenom zabavom Gordana Gregurovića – najljepši glas Hrvatske!
Povedite i vaše najmlađe na Lino Choco Party!
Za ljubitelje sporta, tog će se dana održati 6. Brtonigla Adventure trek sa okusom mora i soli!
Dođite i otkrijte kako se čokolada i vino sljubljuju sa sportom!
Više informacija o ovogodišnjem programu potražite ovdje
Izvor; www.coloursofistria.com
Fotografije: www.coloursofistria.com[:]
Gastronomija šibenskog kraja [:en]Gastronomy of the hinterland of Šibenik - Knin County
[:HR]Bogatstvo okusa i mirisa, jednostavna priprema te upotreba isključivo svježih namirnica osnovne su značajke ukusne šibenske kužine.
Dok se „morski“ dio menija prirodno odnosi na sve što dolazi iz mora, gastronomija šibenskog zaleđa bazira se na mesu, najčešće pripremljenom ispod peke. Riječ je o tradicionalnoj posudi nalik na željezno zvono koja se prekriva žarom, te se tako „zarobljena“ hrana peče nekoliko sati. Kušate li janjeće ili praseće meso spravljeno na taj način, s dodatkom pečenog krumpira i svježe salate, teško da ćete ikada dati prednost nekom drugom načinu pripreme!
Dok je meso ispod peke jedna od najtoplijih gastronomskih preporuka, svakako ne smijemo zaboraviti ni čuveni drniški pršut. Tradicionalan proces proizvodnje traje čak 18 mjeseci a uključuje soljenje morskom solju, prešanje i sušenje na dimu, buri i jugu. Izvrsno „društvo“ će tako ukusnom specijalitetu praviti i rijetka, ali potrage vrijedna delicija – slani, grudasti sir iz mišine koji sazrijeva u sušenom ovčjem mijehu punih četrdeset dana.
Zaokružite ovako ukusan obrok nekim od fantastičnih vina – preporučamo Babić, plod primoštenskih vinograda, čiji je okus ovjenčan brojnim priznanjima! Na raspolaganju su vam i desertna vina poput maraštine i prošeka, te više vrsta domaće rakije, koju ćete u znak tople dobrodošlice dobiti posluženu sa suhim smokvama. Želite li se još nečim zasladiti, odaberite neku od ukusnih tradicionalnih slastica – rožatu, fritule ili kroštule.
Naposljetku, ima li što ljepše od ukusne hrane začinjene istinskim gostoprimstvom?
Fotografije: Turistička zajednica Šibensko-kninske županije
web: www.sibenikregion.com[:en]TRADITION AS A GUARANTEE OF PLEASURE
The richness of flavors and fragrances, easy preparation and the use of only fresh ingredients are the main characteristics of the delicious cuisine of Šibenik.
While the “sea” part of the menu naturally entails everything that comes out of the sea, gastronomy of the hinterland of Šibenik is based on meat mostly prepared under the bell. It is a traditional dish resembling iron bell which is covered with live coals, and the food “trapped” in this way is baked for several hours. If you taste lamb or pig meat dishes prepared in this way, you will hardly ever give preference to any alternative method for preparation!
While meat under the bell is one of our warmest culinary recommendations, we certainly must not forget famous Drniš ham. The traditional process of its production lasts for 18 months and includes salting with sea salt, pressing and smoke-drying. Pair that delicious specialty with salted, lumpy cheese in a sack – a rare delicacy worth searching, which matures in dried sheep skin for 40 days.
Finish your tasty meal with some of the fantastic wines – we highly recommend Babić, a fruit of Primošten vineyards and a winner of numerous awards! At your choice are also different dessert wines like Prosecco and Maraština, and several types of homemade brandy - as a sign of a warm welcome, served with dried figs. If you have a sweet tooth, choose some of the delicious traditional sweets - rožata, fritule or kroštule. After all, is there anything more beautiful than delicious food spiced up with true hospitality? Find out why a visit to hinterland of Šibenik stays in the best memories for even the most demanding gourmets!
Foto:
Turistička zajednica Šibensko-kninske županije
Adresa: Fra Nikole Ružića bb 22 000 Šibenik
Telefon: 00 385 22 219 072
Fax: 00 385 22 212 346
e-mail: [email protected]
web: www.sibenikregion.com[:]
Cukarin - najslađi suvenir s Korčule
Tragom posljednjeg teksta o bečkim tradicijskim slastičarnama, donosimo priču o jednom od najposebnijih domaćih proizvoda, kultnom korčulanskom Cukarinu. A kako je Korčula trenutno jedna od najpoželjnijih svjetskih destinacija ove godine prema The New York Timesu, tada je red da se osvrnemo i na prepoznatljiv gastro suvenir grada Korčule, koji svakako dobrim dijelom doprinosi njenoj slavi. Oduševljenje kolačima iz Cukarina ne jenjava, brojni domaći i strani posjetitelji doslovno bivaju omađijani kolačima iz ove male slastičarne, a tajna je u dobro čuvanim, starim receptima.
Omiljena tema brojnih stranih medija o inovativnom i jedinstvenom konceptu pravljenja slastica, Cukarin se nametnuo kao jedan od zaštitnih gastro amblema otoka Korčule. Posebnost ove netipične skromne slastičarne/dućančića u centru Korčule, je da su njeni kolači koje je upoznao svijet – cukarin, klašun i amaretu, kao i „bruštulane mindole“ – bademe u šećeru, - svi napravljeni prema starom korčulanskom receptu, kojima se kasnije pridružili i Marko Polo bombica i harubica.
Kolače radi gospođa Smiljana Matijaca. Njeni skriveni recepti iz kojih se otjelovljuju magični kolači, zaludjeli su brojne turiste koji se vraćaju po njih, mole gđu Smiljanu da ih pošalje poštom, vlakom, avionom ili busom a jednom su, kad se gđa Smiljana razboljela - protestirali ispred vrata zatvorene slastičarne ne vjerujući da toliko finih slastica proizlazi iz vještih ruku samo jedne žene.
Domaća receptura, prirodan okus i magičan ambijent u kome kolači nastaju, proslavili su Cukarin koji se našao kao top preporuka u raznim gastronomskim magazinima i turističkim vodičima. Naravno, uspjeh se potvrdio brojnim priznanjima i nagradama – Plavi cvijet je samo jedna od mnogih a poseban je ponos najviše priznanje koje joj je dodijelio HOK u srpnju 2014 godine - Povelji sa pisanim priznanjem Zlatne ruke. Donosimo vam kratak opis nagrađivanih slastica iz Cukarina, a kod planiranja posjete otoku Korčuli, ne zaboravite posjetiti ovo, sada već kultno mjesto hrvatske gastro škrinje, nositelja oznake Hrvatski otočni proizvod (HOP).
CUKARIN
Probajte ovaj, oblikom zanimljiv i naoko jednostavan suhi kolačić! Jednostavno se topi u ustima i na nepcu ostavlja cijelu filharmoniju prirodnih esencija limuna i naranče s blagim doticajem i mirisom dalmatinskog sunca. Tradicionalno se jede umočen u slatko vino Prošek. Kušajte jednom i garantirano ćete postati trajni obožavatelj! Svaki ovaj, kao i slijedeći kolači, mijese se i oblikuje ručno, pa se može reći da je svaki komad jedinstven i unikatan.
KLAŠUN
Također izrađen od istog svjetlog tijesta sa slatkim iznenađenjem u sredini! Kada zubi prođu kroz tanku opnu mirisnog, prhkog tijesta,zaustave se na moment na bogatom punjenju od oraha prožetom mirisnom esencijom domaće rakije od ruža. Svi ostali božanstveni okusi, koji se stvaraju u ustima daju se samo naslutiti . .
AMARETA
Svjetlozlatne amarete, po nekima kolač tajanstvenih afrodizijačkih moći. U ovoj profinjenoj smjesi bogatog okusa dominiraju mljeveni mindoli (bademi) s jasnim zamamnim mirisom korice od limuna i naranče. Ali ostali neodoljivi okusi se ne daju dešifrirati! Mnogi tvrde da u sastavu ima i meda i suhih smokava, no, što je zapravo istina, ostavimo kao izazovnu tajnu. GLUTEN FREE!
MARKO POLO BOMBICA
Ime asocirano oblikom topovske kugle, a na spomen svjetski poznate bitke u kojoj je zarobljen MARKO POLO i koja se odvijala baš ispred grada Korčule. Bombica “Marko Polo” je kreativni proizvod novog doba, koji će tek ući u korčulansku tradiciju . . Riječ je o pravoj kalorijskoj bombi – kuglici od fine kreme, posute fino sjeckanim orasima, a zatim omotane debelim slojem čokolade. Kod ove deliciozne kombinacije dolaze na svoje obožavatelji čokolade. GLUTEN FREE!
HARUBICA
To je kolač od rogača u papirnatoj košarici. Sladak i mirisni plod, hrana je još iz biblijskih vremena, a u ovom slučaju sljubljen s čupavom kapom domaće marmelade skupa sa korom od naranče. Ovu deliciju svakako trebate probati . .
BROŠTULANI MINDELI
Mindele su Rimljani kao dar donosili prijateljima, a na vjenčanjima su bacali na mladence kao simbol plodnosti. Naše su none ili bake bruštulavale dugi niz godina do danas. Vrlo popularni, jednostavni slatki užitak.
BRUŠTULANI MINDELI “NA BILO”
Za vjenčanja, krštenja, pričesti i drugih prigoda u Korčuli su se posebno spravljali mindeli na «bilo». Jednako zarazno mirisni i hrskavi.
KORČULANSKE SPOMILJE
Rade se po staroj zaboravljenoj recepturi od bjeljanka šećera, vanilije i soka limuna. Spomilje je naziv od spomena na njihov okus i kad se jednom probaju nepce ih ne zaboravlja. GLUTEN FREE!
Za dostojno doživjeti ove kolačiće i njihovu magičnu esenciju, definitivno treba posjetiti Korčulu. Nestvarno lijep otok koji će vas ostaviti ljepotom bez daha, najbolje se može doživjeti upravo kroz ovako lijepe priče o trudu, umješnosti i upornosti vlasnice, te prepoznatljivim kolačima čija se slava davno otisnula od korčulanskog škoja i koja priča priču o Cukarinu već dva desetljeća.
Fotografije i opis kolača preuzeti sa: cukarin.hr[:]
Dođite na prvi festival maslina u Zagrebu!
[:HR]Udruga Zagrebački maslinarski institut, poziva vas na 1. Festival maslina u Zagrebu koji će se održati na Zagrebačkom velesajmu, u prostoru paviljona 7 i 7a, dana 6. i 7. veljače 2016.
Organizator i idejni začetnik Festivala je udruga Zagrebački maslinarski institut, uz pomoć Udruge branitelja domovinskog rata „Zagrebački velesajam“ (UBDRZV). Suorganizator i pokrovitelj ove manifestacije je Grad Zagreb. Najvažniji cilj ove izložbe je približiti građanima Grada Zagreba maslinu i proizvode od masline.
Stoga dođite poslušati:
- predavanja poznatih stručnjaka i znanstvenika o nutritivnoj i zdravstvenoj vrijednosti maslinova ulja;
- predavanja o hrvatskom maslinarstvu (o kvaliteti domaćih u odnosu na uvozne proizvode, kako se postiže optimalna kakvoća proizvoda pristupom u masliniku, berbi, preradi i čuvanju te prikaz metoda za provjeru kakvoće);
- kušaonice ulja (vođena degustacija) pod vodstvom certificiranih stručnjaka koji će zainteresirane naučiti pepoznati i razlikovati dobra od loših ulja;
- prodajnu izložbu na kojoj će se predstaviti pojedinačni maslinari, obiteljska poljoprivredna gospodarstva i udruge iz Istre, Primorja i Dalmacije sa svojim proizvodima;
- predstavljanje rezultata zagrebačkih i ostalih maslinara na području maslinarstva;
- kreativne radionice izrade kreme od maslinova ulja,
- program za djecu
- program namjenjen maslinarima.
Želja organizatora je da ova manifestacija preraste u tradicionalno godišnje zimsko druženje građana Grada Zagreba s maslinom i maslinarima. Donosimo također i program te letak Festivala.
[pdf-embedder url="http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2016/01/Najava_1_Festivala_maslina_u_Zagrebu_-veljača_-2016.pdf"]
Više informacija o ovom kreativnom i korisnim događanju potražite na www.zagreboliveinstitute.hr
Posjetite ZG Velesajam, i saznajte sve što ste željeli doznati o maslinama i maslinarstvu.
[pdf-embedder url="http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2016/01/Letak_A5_Maslina.pdf"]
[:]
Dalmacija - zemlja snova za gurmane[:en]Dalmatia - a dream world for the gourmands
[:HR]Autohtona jela za bogove
U posljednje vrijeme meniji koji se nude po dalmatinskim restoranima su svi sa prefiksom – izvorno i prirodno, nudi se specijalitet do specijaliteta.
Foto: TZ Supetar
Premda je dalmatinska zemlja škrta, vrijedne su ruke težaka, godinama krčile kamenjar i od njega stvarale plodne vrtače. Koliko je podneblje bilo škrto, toliko je mašta pri kombiniranju, slaganju okusa, maksimalnom iskorištavanju svake namirnice – stvarala čuda.
Tako su i Zagora i dalmatinski otoci imali svoje mozaike od spize. U svakom dijelu Dalmacije, bilo je ponešto karakteristično upravo za to područje. No nadasve – ukusno! Mnogi kažu, hrana za bogove.
Tako se na otocima, gdje je zemlje bilo malo, sve iskorištavalo. I divlje zelje, grmovi bilja koje je bilo jestivo, slagalo se u zelenu porciju povrća, oplemenjivalo maslinovim uljem i domaćim bijelim lukom.
Tu se porciju “pojačavalo” ribom, svježom ispečenom na gradele ili lešo skuhanom, dok se često, pogotovo zimi, pribjegavalo i sušenju morskih delicija. I za slatkim se sezalo u prirodu, pa su se u šećer valjali bademi, odnosno menduli, korice naranče ili limuna, popularni arancini, pa sušene smokve od kojih su se slagale najljepše torte, oplemenjene orasima, makom, rogačem...
Velik dio te tradicije danas nude dalmatinski kuhari. Gastronomska ponuda se vratila na staro - sve ono zdravo i domaće postalo je izuzetno popularno, bolje reći cijenjeno, jer napokon zdravo postaje – primarno!
Otoci su se dičili i bogatstvom gljiva, pa se tijekom sezona te jestive biljke spremalo na mali milijun načina, a nisu im bile nepoznate ni alge. Morske trave su bili pravi izvori joda, pa se današnji restorani s takvom ponudom nude pod oznakom – ekskluzivni! Još kada vam kao predjelo ponude ikru morskog ježa, ili pak na pladnju s ledom poslože kamenice ili morsko jaje - neprocjenjivo.
Što se tiče same Zagore, još teže je bilo doći do plodne zemlje. Malo se tamo dalmatinskih polja diči oranicama. Godinama, bolje reći stoljećima seljaci su vadili kamenje, slagali ga u zidove, a ono malo zemlje obrađivali. Zrna pšenice i kukuruza posebno su se mljela u starim vodenim mlinovima, a pura iliti palenta, kuhala se na poseban način. Sat vremena se miješala drvenom kuhačom, i na kraju oplemenjivala životinjskom masnoćom (svinja), dok bi prava delicija za blagdane bili komadi pure kojoj je dodano začinsko bilje, i na kraju poprženo na otvorenoj vatri. Upravo ovaj recept je danas traženi dodatak za ribu na stolu većine restorana koji njeguju dalmatinsku kužinu. Zagora je bila i pravo mjesto za pronalazak puževa, pa su ovi ukusni zalogajčići, s dodatkom domaće kapule, zaliveni domaćim vinom, bili vrhunsko jelo. Sarme, domaće mljeveno miješano meso uvijeno u kiseli kupus, uvijek su prisutne. Bilo se radi o sinjskim arambašićima ili običnoj sarmi, dodatak je uvijek pire od domaćih krumpira.
Možemo tako nizati bezbroj autohtonih proizvoda kojima se Dalmacija diči, od Drniša i njegovih pršuta kojima je kvaliteta svjetski poznata, do otočkih ribljih specijaliteta kao što je sušena hobotnica, pršut od morskog psa, osušeni ugor ili gruj, i mnogo toga za Dalmaciju jedinstvenog. Za sam kraj sve serviramo uz domaće vino, a barem je ta paleta u Dalmaciji (pre)bogata svim i vrstama grožđa i okusima sorte. Za aperitiv će vas čekati domaća rakija, od rogačuše, lozovače, medice…okus koji samo poželjeti možete.
Mi njegujemo autohtono i tradicionalno, koje uvijek garantira i - zdravo!
Naslovna fotografija: TZ Supetar
Autochthonous food of the gods
Recently, the menus offered by Dalmatian restaurants are all prefixed with - the original and natural, offering a specialty to specialty. Although the Dalmatian soil is poor, diligent farmer's hands have cleared the rocky areas for years and created fertile valleys from it. As much as the resorts were poor, so much was the imagination creating miracles in combining and sorting of flavors, in making the most of any food.
Thus, Zagora and the Dalmatian islands had their own mosaics of food. In every part of Dalmatia was something typical of the area. But most of all - delicious! Many say, the food of the gods.
On islands, where fertile lands were only few, it was all exploited: wild greens, shrubs of edible plants constituted a green portion of vegetables, enriched with olive oil and domestic garlic. The portion was “intensified” with freshly grilled or boiled fish, and often, especially in winter, people resorted to drying seafood delicacies. The sweets were also of natural origin, so almonds, lemon and orange zest – the popular arancini, were coated in sugar; and figs were dried and used for making the most beautiful cakes, enriched with walnuts, poppy seeds, carob...
A large part of that tradition is nowadays offered by Dalmatian chefs. The gastronomic offer is back to the old school - all that is healthy and homemade has become extremely popular, rather appreciated – because healthy finally becomes primary! Islands are proud of the richness of mushrooms, and during the season these edible plants were prepared in a million ways, but they were not unfamiliar even with the algae. Sea grasses were the true sources of iodine, so today's restaurants offer such meals under the label - exclusive! And when you are offered with a sea urchin roe, or with sea eggs and oysters on a tray with ice – priceless!
As for the hinterland, it was even harder to get to the fertile soil. Only a few Dalmatian fields boast of arable land. For years, rather centuries, farmers have extracted stones, made the walls of it, and cultivated those little areas. Wheat and corn used to be ground it the old water mills, and the corn flour or polenta was prepared in a special way. It was mixed with a wooden spoon for an hour, and was finally enriched with animal (pig) fat, while the true delicacy for the holidays were pieces of polenta to which herbs were added, and finally fried over an open fire. Precisely this recipe is nowadays required to supplement the fish on the table of most restaurants that cherish Dalmatian cuisine. The hinterland was the right place for finding snails, so these delicious snacks, with the addition of homemade onions, poured with homemade wine, made an excellent meal. Sarmas (homemade minced and mixed meat wrapped in sauerkraut) are always present. Whether it is a Sinj arambašić or an ordinary sarma, the addition is always local mashed potatoes.
We can list a myriad of local products that Dalmatia is proud of, from Drniš and its prosciutto which is of the world-famous quality, to the island's fish dishes such as dried octopus, shark ham, dried eel or gruj, and many more unique for Dalmatia. At the very end, all this food is paired with the homemade wine, and at least this range in Dalmatia is almost overly abundant, rich in all types of grape varieties and flavors. Homemade brandy is excellent as an appetizer: rogačuša, lozovača, medica…a taste you can only wish for.
We cherish the indigenous tradition, which always guarantees – healthiness![:]
Dolac - najšarenije mjesto u gradu
[:HR]Predstavljamo novo putovanje okusa i mirisa sa portala okusi.eu koji su posjetili najpoznatiju zagrebačku tržnicu Dolac.
Jedinstveni simbol grada Zagreba, plijeni kako bogatstvom okusa i mirisa tako i tradicijom koja se ogleda u svakom njegovom šarenom kutku.
Slikovita razglednica i živahan puls centra metropole, posljednjih nekoliko godina postao je i atraktivan mamac za strane i domaće posjetitelje, a ujedno i temom vrsnih putopisaca sa okusi.eu, čiji su poseban predmet interesa tržnice svijeta.
Članak prenosimo u cjelosti.
DOLAC - NAJŠARENIJE MJESTO U GRADU
Dolac je najpoznatija zagrebačka tržnica. Ako se ne prehranjujete u pekarama i ne čekate u redu za tri dana stari panirani pureći šnicl u nekom od supermarketa, onda znate za Dolac. I ne samo Dolac, jer Zagreb ima nekoliko legendarnih tržnica koje su poznate po svojim specifičnostima. I svaka ima svoje vjerne štovatelje. Moja mama nikad ne ide na Dolac jer ima nevidljivi loyalty card Trešnjevačkog placa. Tamo su njene kumice, Tatjana sa sirom i jajima, Drago s Plešivice s povrćem..,
No ovo je priča o Dolcu.
Dolac je u sadašnjem obliku otvoren 1930. godine gdje je glavna gradska tržnica preseljena s tadašnje Harmice, današnjeg Trg bana Jelačića. Glavni prolaz od Trga do Dolca zove se Splavnica i tamo se danas prodaje cvijeće i sadnice raznih biljaka. Od Splavnice se može glavnim stepenicama do otvorenog dijela ili kroz velika vrata do zatvorenog dijela tržnice Dolac. Zatvoreni dio tržnice čine uglavnom mesari i veliki mliječni odjel gdje možete kupiti čuveni sir i vrhnje ili veliku šnitu čistog kukuruznog kruha. Otvoreni dio tržnice čine prodavači voća i povrća te zasebna zgrada ribarnice.
Svaki put kad se vratim u Zagreb – obavezno odem na Dolac. I svaki se put razveselim kad vidim da su stvari, ljudi, boje, buka i mirisi isti kao i zadnji put ili prije 20 godina. Veseli me to opiranje modernizaciji i globalizaciji!
Jedina stvar koja je drugačija je ta da je Dolac postao turistička atrakcija tako da vam se sad češće dogodi da vas u prolazima između gusto načičkanih štandova gurkaju turisti s foto-aparatima nego penzioneri sa svojim kolicima. A i kad pogledate oko sebe, shvatite da se ima i što za fotografirati. Crveni šestinski suncobrani, zelene tikvice, žuti brački limuni, ljubičasti luk… … sve to kao u nekom psihodeličnom kolažu.
Ono što ne možete zabilježiti fotografijom, još je uzbudljivije i zanimljivije. Pregovori s prodavačima, komentari na komentare, detaljna analiza političke zbilje, jesu li limuni špricani ili ne – sve to čini jedan ugodan zamor koji će vam, ako razumijete dijalekte, vratiti osmjeh na lice.
Ulazak u ribarnicu u espadrilama se ne preporučuje. Mramorni stolovi i uvijek mokri podovi samo su dio doživljaja. Riba je izložena pred vama i uvijek se može dobro pregledati. Nema zaštitnog stakla i rasvjete pod kojom izgleda svježije i sjajnije – takva je kakva je. Pravi znalci uvijek idu na ribarnicu samo kad je na moru bilo dobro vrijeme, jer ako je bila bura ili nevrijeme nema svježe ribe!
Dolac je zaista doživljaj i drago mi je što se uvrstio u jednu od gradskih atrakcija. To je mjesto gdje se najbolje može vidjeti kako diše jedan grad, što ljudi kuhaju i što im je u životu bitno. Nadajmo se da će još dugo vremena ostati takav kakav je i da će se redovi za tri dana stari panirani šnicl u nekom od supermarketa smanjivati, a količina ljudi koji svoje tjedne zalihe dobre hrane kupuju na tržnicama poput Dolca povećati!
Izvor: Okusi.eu
Autor: Maša Taylor
Fotografije: Helena Varendorff
[:]
Posjetite Dane školjaka u sjeverozapadnoj Istri
[:HR]Užitak u slasnom morskom zalogaju gurmani imaju prigodu iskusiti na Danima školjaka koje na području sjeverozapadne Istre, od 13. veljače do 20. ožujka 2016. godine organiziraju turističke zajednice Umaga, Novigrada, Brtonigle i Buja.
U ponudi restorana naći će se maštoviti meniji na bazi školjaka,po prigodnim cijenama! Kulinarske delicije sljubljivat će se s vrhunskim lokalnim vinima i maslinovim uljima po kojima je ovaj kraj nadaleko poznat.
Istarske školjke - kapešante, pedoći, dondole, mušule, kanaštrele i oštrige posebnog su okusa zahvaljujući čistom podmorju.
Na tanjur stižu iz izlova i uzgoja čija tradicija seže u antičko doba, a kapešante se najčešće vade iz mora uz zapadnu obalu Istre, kraj izvora slatke vode, ponajprije na ušću Mirne, poznatom po vrhunskim primjercima.
Najbolje su zimi, a koji god recept izaberete nećete pogriješiti. U buzari s klasičnim začinima poput češnjaka i peršina, pomidorima, maslinovim uljem i bijelim vinom, s domaćom tjesteninom, u rižotima, zapečene u pećnici i na roštilju ili pak u sofisticiranim suvremenim kombinacijama. Dani školjaka odličan su povod za dolazak u sjeverozapadnu Istru tijekom veljače i ožujka.
Dobrodošli!
Fotografije preuzete: www.coloursofistria.com[:]
U kavanu idu ljudi koji žele biti sami, ali im je za to potrebno društvo
[:HR]Zimski praznici su za nama. Isti praznici nas ponekad znaju pošteno financijski i emocionalno iscrpiti (sjetite se političkih rasprava za obiteljskim stolom i vilica kojima se redovno i neshvatljivo maše kao kontraargument), te vjerujemo da kontemplativni odlazak u jednu od finijih gradskih kavana, može poslužiti kao ugodan lijek. Svaka kavana koja drži do sebe, može pružiti gostu ugodno iskustvo bijega od hektične svakodnevnice i gost može slobodno sam ispijati svoj espresso sjedeći u svojoj zoni komfora, tiho ometen jedino diskretnom muzikom klavira ili nekog klasičnog djela. Tako nekako izgleda naša predstava o tom finom mjestu koje je nekoć bilo rezervirano za starije intelektualce i gospodu u mirovini, a kako to izgleda danas, poslušajte izvješće iz prve ruke vrsnih gastronomada i svjetskih ljudi sa portala okusi.eu čiji izvrstan tekst o tematici bečkih kavana, predstavljamo našim čitateljima.
U kavanu idu ljudi koji žele biti sami ali …
Što su za Pariz bistroi, a za London pubovi, to su za Beč i Bečane upravo kavane. Kavana je prava bečka institucija u koju se ne ide samo popiti kavu nego razgovarati s prijateljima, pojesti nešto tipično bečko, kao iz mamine ili bakine kuhinje ili pak satima čitati brojne novine razapete na drvenim držačima. I ne, to nije mjesto samo za starije ili osobe u mirovini već za sve generacije i slojeve društva.
Navodno je prvu bečku kavanu otvorio Grk Johannes Theodat (Johannes Diodato) davne 1685. godine a neke su stvari ostale nepromijenjene. Iako je Beč danas čuven po kavanama i iako su one njegov zaštitni znak, prve kavane su otvorene oko 1530. godine u Osmanskom carstvu i to u Kairu i Damasku, a kasnije i Istanbulu. Čak su i London i Venecija bili brži od Beča. Iako danas kavane sve više odumiru odnosno zatvaraju se i preuređuju u nešto modernije, procjenjuje se da ih u glavnom gradu Austrije još uvijek ima oko 500.
Nemojte se nikako čuditi ako je konobar neljubazan i srebrni poslužavnik s kavom i čašom vode doslovce baci pred vas. I to je donedavno spadalo u tradiciju prave kavane, a danas pomalo izumire. U kavani se satima smije sjediti uz jednu kavicu,Melange, Fiaker ili možda Einspänner, a da vam pritom nitko ne pokaže da je vrijeme da odete.
Davno je pisac Alfred Polgar(1873 do 1955) napisao kako “u kavanu idu ljudi koji žele biti sami, ali im je za to potrebno društvo.” Poznati pisci kao što su Arthur Schnitzler ili Egon Erwin su u kavanama napisali velik dio svojih radova a neki su u svojoj omiljenoj kavani primali i poštu, kao da tu stanuju. I danas se u kavanama nalaze poslovni ljudi kako bi u opuštenijoj atmosferi obavili radni sastanak.
Kavana je u Beču puno i svaki kvart ima one koje su popularnije ili manje popularne. Tipično im je što je veći broj gostiju uglavnom stalna klijentela. Zanimljivo je i da stranci prisvoje neke kvartovske kavane kao svoje i tu se nalaze s prijateljima. Tako je i moj prijatelj iz New Yorka za sastanke odabirao Café Pruckel ili Café Diglas, koji su od njegovog tadašnjeg stana bili udaljeni svega 50 metara.
Jedna kavana koja spada u must see za posjetitelje Beča je Café Central u Herrengasse, što zbog uređenja (za koje je odgovoran slavni Alfred Loos) a što zbog slavnih posjetitelja poput Sigmunda Freuda i bečke inteligencije s početka 20. stoljeća. Café Central danas ima fantastične slastice, ali vam se tu može lako dogoditi da dugo čekate da na ulazak i stol, zajedno s dva autobusa ruskih turista. Turisti danas hodočaste i u već legendarni Café Hawelka u kojem je vlasnik, danas već 99-godišnjak, još od 1939. godine pa sve do nedavno dočekivao svoje goste. Kavanica je izuzetno malena i mračna, a domaći je izbjegavaju. Svejedno must see, barem jednom, pogotovo jer se nalazi blizu Grabena i turističkih putanja.
Podjednako privlačna domaćima, ali i turistima je Café Landtmann. Ovaj Kaffeehaus je čak zaštićen kao spomenik kulture. Zbog svoje lokacije u blizini gradske vijećnice (Rathaus) i Burgtheatera odnosno gradskog kazališta već godinama je okupljalište glumaca, političara i općenito starog bečkog društva. Ne smije se zaboraviti niti Café Schwarzenberg na Schwarzenbergplatzu koja je vrlo elegantnog izgleda i s odličnom hranom i kolačima. Sve nabrojane kavane su u samom centru Beča, u 1. okrugu.
Flair bečke kavane odnosno atmosferu prošlih vremena nude domaćima i već gore spomenuti dragi Café Pruckel na Ringu,Café Diglas na Wollzeile, pomalo ofucani Café Sperl u Gumpendorferstraße (6. okrug), Café Goldegg (4. okrug) te Café Weimar na Währingerstraße (8. okrug). Café Diglas kod Naschmarkta (6. okrug) je bio preofucan te je nedavno preuređen, a natpis kod vrata naglašava kako su «Pušači dobrodošli» – što je pomalo postalo raritet u zemlji u kojoj je pušenje po lokalima zabranjeno.
Pokraj hotela Sacher se nalazi kavana Mozart koja nije loša, ali nije ono što se očekuje od prave bečke kavane. Ugodna bez puno tradicionalnog. Ali ova, baš poput svih ostalih kavana, također ima dobre kolače i torte. Fantastične kolače ima i čuveni Demel koji je 2014. godine proglašen za najbolju gradsku kavanu. Kako Demel ima izuzetno dugu tradiciju konditora odnosno carskog slastičara, pročitajte o njemu više pod člankom Konditorei.
Na Karlsplatzu (sa strane 1. okruga) je Café Museum koji je nedavno preuređen i poprilično je ugodan. U blizini, preko puta samog Naschmarkta, na strani 6. okruga, smjestila se kavana Savoy koja ima vrlo interesantno uređen interijer i posebnu klijentelu.
No kad smo kod kavana, ne može se ne spomenuti Café Anzengruber (4. okrug) u blizini Naschmartka. Kavana koja to i nije, je u stvari već godinama kultno mjesto u gradu. Od kvartovskog okupljališta za Bečane, Anzengruber se razvio u okupljalište raznih skupina i slojeva ljudi. Što je našim ljudima možda još zanimljivije znati je da Anzengruber već tridesetak godina vodi obitelj iz Dalmacije. Tako da kad se mi domaći želimo tamo naći, kažemo po dalmatinski: Vidimo se u Anzengrubera! Cijela obitelj ovdje radi, tu se dobro jede, šnicla je savršena, krumpir-salata također, a ponekad ima i sarme ili punjenih paprika. Tu ćete dobiti i vina iz Hrvatske, a ako ostanete dovoljno dugo, jedan od vlasnika će vam i zapjevati.
Fotografije i tekst preuzeti sa portala Okusi.eu
Autor: Helena Varendorff
Izvorni tekst pročitajte ovdje.[:]