Kad bi dublje pogledali u povijest mogli bi zaključiti da je većina otkrića bila potraga za blagom, a blago su bili začini. Globalizacija je u biti počela s trgovinom začina. Cimet je zabilježen 2800 godina prije nove ere. Egipćani su ga koristili prilikom mumifikacije zbog mirisa, Kinezi za liječenje zbog anti bakterijskog svojstva, a u Rimu se palio pri obredima. U Europu su ga donijeli arapski trgovci.
Legendi oko cimeta nije nedostajalo. Izgleda da su mnogi željeli pričama sačuvati istinu o porijeklu ovog začina. Grci su opisali cimet kao grm kojeg čuvaju otrovne zmije. Arapi su tvrdili kako do cimeta dolaze zahvaljujući velikim pticama koje žive u planinama. Ostavljali bi im u dolini puno mesa koje bi ptice odnijele u gnijezdo koje bi se pod težinom urušilo. Tako su dolazili do cimeta kojeg su u početku možda uzimale ptice dok bi gradile gnijezdo.
Najbolji cimet originalno potječe sa Sri Lanke (negdašnji Ceylon).
U drevno je doba bio vrjedniji od zlata. Bio je znak prestiža u najbogatijim krugovima društva. Za Europljane je porijeklo cimeta bilo dugo vremena tajna. Ime (Cinnamon) mu potječe od židovskog i arapskog naziva amomon što u prijevodu znači mirisna začinska biljka. Smatra se da su ga ponovo “otkrili” u petnaestom stoljeću Portugalci, te kasnije Nizozemci I Englezi.
Njegova specifična aroma oduševljavala je srednjovjekovne kuhinje. U nekim se dijelovima svijeta cimetom oblagalo meso kako bi se spasilo od truljenja.
Cimet pripada botaničkoj familiji lovora (Cinnamomum verum), a kao začin isporučuje se mljeven u prah ili u štapićima. Cimet jelima daje prepoznatljiv miris te slatkast, blag i opor okus. Mljeveni ili cijeli obogaćuje okus klasične kuhinje dozom egzotike. Primjena: Poboljšava okus kolača, riže na mlijeku, specijaliteta internacionalne, ali i domaće kuhinje.
Na tržištu možemo pronaći nekoliko vrsta cimeta:
1. Cejlonski cimet ili kako ga još nazivaju pravi cimet (Cinnamomum verum) dolazi sa Šri Lanke. Sušeni dio unutrašnje kore ovog zimzelenog drveta koje u prosjeku raste 10-15 metara se koristi kao začin. Možemo ga pronaći u dva oblika – štapići i mljeveni. Cejlonski cimet ima nježniju i pikantnu slatkastu aromu. Štapići i prah su svijetle žuto-smeđe boje.
Osim u gastronomske svrhe, koristi se i u prirodnoj medicini zbog ljekovitih svojstava. Cejlonski cimet je najkvalitetnija vrsta zbog svojih ljekovitih svojstava i posebne arome.Površina cejlonskog cimeta je glatka, svijetlosmeđe boje, a unutarnja strana je nešto tamnija.
2. Kasija ili kineski cimet (Cinnamomum casia) potječe s jugoistoka Kine. Neki tvrde da mu je porijeklo sjeverna Indija. Okusom je jako sličan cejlonskom cimetu, finog i snažnog mirisa. Upotrebljava se cijela kora biljke, što začinu daje tamniju i pomalo crvenkastu boju za razliku od originalnog cimeta. Žetva i obrada vrlo su slične kao kod navedenog cejlonskog cimeta. Cassia – Kina cimet – crvene do tamnosmeđe boje.
Visokovrijedan i kvalitetan cimet se prepoznaje ako su štapići cimeta svjetlo smeđi, tanki i nježni. Kineski cimet ne ispunjava ove kriterije: štapići cimeta su uglavnom deblji, jednostrano savijeni i tamno smeđe boje.
Kvaliteta cimeta ovisi o sirovini iz koje se prerađuje i mjesta odakle se dobiva. Kod skladištenja cimeta vrlo je važno zaštititi ga od svjetla i pakiranje dobro zatvoriti. Mljeveni cimet inače brzo gubi aromu i začinsku snagu.
Cimet je vrlo ljekovit začin. Danas se tvrdi da je bogat antioksidansima te da ima protu upalna svojstva. Smanjuje rizik od srčanih oboljenja, snizuje šećer u krvi te posjeduje još mnoga zdrava svojstva.
Izvor: Travel Advisor – Wine & gastro
