Piše: Anita Žuvela Hitrec
Kada se otočko čeljade zaputi na drugi otok, očekuje ne vidjeti ništa novo jer sve mu je manje više poznato. Očekuje vidjeti eteričnu ljepotu još jednog hrvatskog otoka, koji lebdi u svom svijetu oko svijeta, ukusnu autentičnu hranu, osebujne ljude i specifičan puls utkan u kamenu priču otoka. No kad se s Gastronautima pristigne na Pag, priča dobiva neočekivani smjer i pravac.
Naredna poglavlja pokušati će dočarati naše putovanje Pagom i nevjerojatnu lepezu okusa, mirisa, doživljaja, hirovitog proljeća koje nam je razotkrilo Pag u možda svom najljepšem obliku. Pag šiban vjetrom, opkoljen drevnim maslinama, Pag koji miriši po aromatičnim sirevima i najboljom hranom koju je autorica ovih redaka, imala prilike degustirati u zadnjih nekoliko mjeseci.
Pag je otok vjetra, otok ovaca, otok sira, otok specifičnog mjesečevog krajolika, no Pag je i otok gostoljubivih i odmjerenih ljudi, naučenih dočekati propisno i dolično svojeg gosta. Pag je otok ukusnih konoba i podruma, vrsnih sireva i savršenog spoja moderne gastronomije sa tradicijskim recepturama i namirnicama, Pag je mjesto kontrasta i surove ljepote. Pag je teško iskušenje za ljetnu planiranu dijetu, a varljiva asketska konfiguracija otoka obučenog u goli krš i okruženog kobaltnim plaštom, figurira kao zgodan početni privid, ispod koje vam se odmotava gastro hedonizam u svom punom sjaju.
Da ne duljimo dalje, krenimo sa preporukama što sve u Pagu vidjeti, što omirisati, što pojesti, što uslikati i što posjetiti onako kako smo to mi napravili uz stručno vodstvo domaćina TZ Paga i TZ Novalje, te izvrsno gostomprimstvo kampa Šimuni, restorana Boškinac, i ostalih dragocjenosti otoka.
Wine & cheese bar Trapula i Paška sirana – prve točke posjete i razgleda
Sirevi Paške sirane bili su prva točka posjete, a bitni su stoga jer vam predstavljaju čuvene ovčje sireve čija tradicija datira još iz 1946 godine i gdje će vam objasniti sve o postupku dobivanja sira iz mlijeka ovaca koje na Pagu žive u totalnoj slobodi i sreći. Ovce ćete sresti na prometnicama, po gologlavom kršu, po raznim ćoškovima, a tu i tamo sretne se koja čupava glavica ispod prazne ležaljke na plaži. Ovce mirno pasu raslinje i totalno su nezainteresirane za gradske turiste i posjetitelje koji ih raspamećeno fotografiraju.
Naša druga postaja bio je wine & cheese bar Trapula, fini bar na glavnom trgu gdje smo degustirali paške baškotine te još malo sireva uz pogled na crkvu. Sve smo oplemenili vinima Plenković s Hvara te bijelim vinom sorte Gegić. Trapula wine&cheese bar je fino mjesto, na cool lokaciji, koji nas je lijepo ugostio i kojem želimo puno novih posjetitelja.
Kamp Šimuni – propulzivno naselje mobilnih kućica, udobnih plaža i izvrsne gastronomije
Gastronauti su se stacionirali u iduća 2 dana, u kamp Šimuni, ljupko naselje naizgled bezbrojnih kućica sa fotogeničnim plažama koje su kako smo poslije doznali, iz stijenja pretvorene u šljunčane oaze sa besprijekornim pogledom na suton i praskozorje.
Sunce sviće i zalazi na Pagu svakodnevno, no nama je definitivno svanulo za večerom ilitiga gozbom u 6 slijedova. Večer je započela elegantnim ispijanjem majstorski spravljenih koktela od gin tonika u kojima su se kočoperili Kotany začini upotpunjeni kombinacijama raznih egzotičnih travki.
Gozba kreirana palicom chefa Nikole Leke uz pomoć dva kuhara iz Indije i jednog iz Nepala (savršeni kozmopolitizam u otočkoj kuhinji), predstavila nam je otok kao carstvo hedonizma, iz razloga pobrojanog u čak šest slijedova:
Janjeća pašteta na brusketi na podlozi od mladog sira
Otočki sirevi s baškotinom i preljevom od lunskog maslinovog ulja
Janjeća juha s domaćim punjenim noklicama
Tris od domaće tjestenine janjetine, puževa i mirodija otoka Paga
Janjetina na pireu od boba s preljevom od majčine dušice i palentom u ovitku
Cheesecake od skute sa sladoledom od kadulje.
Uz vina PZ Svirče, i navedenih šest slijedova hrane, druženje je potrajalo do dugo u noć.
Ručak u tisućljetnoj Lunjskoj maslinadi, ljupka Novalja i starorimski vodovod
Ponešto omamljeni od obilne gozbe, drugi dan smo se zaputili u plavu Novalju gdje smo razgledali Antički vodovod ili Talijanovu bužu.O ovom tunelu koje je u cjelosti isklesano u živom kamenu, izvolite se informirati na ovom linku, te se neka nađe kao nezaobilazna točka vaše posjete Novalji jer spada u važnije turističke atrakcije grada.
Obavezno posjetitite Gradski muzej u Novalji na adresi: Gradski Muzej Novalja, Ul. kralja Zvonimira 27. gdje ćete saznati sve o ovom antičkom podzemnom vodovodu dugačkom 1050 m, u koji se ulazi iz muzeja, a izlazi iz njega u Novaljskom polju.
Zahvaljujemo se prof. Vesni Denoni koja nam je izvrsno prezentirala antičko naslijeđe Novalje te se pobrinula da ne odemo gladni u Lunjski maslinik, nutkajući nas sa ovećom platom prefinih ušećerenih badema. Čekao nas je Lun, i simpatičan maslinarski pogon gospodina Badurine, Uljara Lun, u kojem smo degustirali po čašicu maslinova ulja a potom smo se uputili u ekspediciju po Lunu gdje smo razgledali drevna stabla maslina.
Kad bi te masline mogle pričati, svašta bi nam mogle reći o protoku Vremena i bremenitoj povijesti, obzirom da neke stare ali posve dobrodržeće dame u tom rezervatu, imaju od 1600 – 2000 godina, a ukupan broj divljih maslina se procjenjuje na oko 80.000,00. Tamo smo poručali rižoto od sipa i božansku pašticadu s lunjskim šupljim makaronima.
Treba li isticati da je nova gozba na otvorenom, u maslinarskom raju bila jako dobro prihvaćena, unatoč obilnoj večeri dan prije. Ta nismo krivi što nam je svježi zrak i predivan pogled, nanovo otvorio apetit.
Želite li saznati više o Lunjskom masliniku, posjetite web stranicu i obavezno prehodajte ovaj djelić povijesti u kojem je živim reljefom izdržljivih i dugovječnih maslina, ispisana srž samog Paga.
Boškinac – kruna gastronaut ekspedicije, šlag na torti, završna gozba na otoku soli i kamena
Hotel restoran i vinarija Boškinac je mjesto kojemu brojne panegirike ispisuju korisnici Trip Advisora , (čak 72% korisnika koji su ga recenzirali, označilo ga je najvišom ocjenom), slaveći ga usklicima i oznakama koje kao da su izašle iz kopirajterskih priručnika: Mama mia, On a different level, Absoulutely perfect, Top 1 restoran in Croatia, Place where taste and nature meets in one moment.. tako da sam s velikim zanimanjem ušla u taj paški hram profinjene atmosfere i hrane.
Prvo smo u vinskom podrumu poslušali nadahnuto predstavljanje vlasnika Borisa Šuljića Boškinca, koji nam je ispričao sve o vinskom podrumu, hrani koja se bazira na redefiniranju tradicijske paške kuhinje uz kombiniranje novih trendova a posjeduju i 4 hektara svojih vinograda koja okružuju hotel, dok ekipa chefova u njegovom restoranu ( mlada ali nevjerojatno kreativna), spravlja tradicijska paška jela u novom ruhu.
Pa su nas tako dočekali slijedeće blagodati:
Carpaccio od peškarije na želeu od mišance i kreme od bosiljka
Vinogradski puževi na kremi od peršina i varijacijama divljeg koromača
Raviol od skute s umakom od kadulje, prahom suhe ovčetine i salicornijom koji je prebrzo nestao, te se nije našao na slici
Janjeći butić na kremi od čimulica, ukiseljeno mlado povrće i mladi bodulski krumpir
Paška jabuka uz Boškinac prošek
Dakle the moment. Negdje između janjećeg butića i paške jabuke, došao je najzad trenutak kad urođenu logoreju, zamijeni pobožna tišina zbog toga što ste osjetili sa ljubavlju pripremljenu hranu, uz savršeno dizajniran okus, oblik i izgled. Kad shvatite da ste uhvatili trenutak između jurnjave, posla, obaveza, rokova koji ćete zauvijek sačuvati u škrinjici uspomena, tada ne preostaje drugo već proglasiti večeru u Boškincu, krunom ovog putovanja.
I potom se razdragano uslikati s većinskim izaslanstvom Gastronauta i večere, pored načelnika Novalje, g. Ante Dabe, i vođom puta, našom Karin Mimicom, šeficom Gastronaut ture.
Sirana Gligora – vjetar, sir, stih i rastanak od Paga
Završetak ove studijske Gastronautske avanture primaknuo se iduće jutro posjetom slavnoj sirani Gligora u Kolanu. Iako sam znala iz medijskih prijenosa sve o kvaliteti i nagradama sira Gligore koje redovno kupujem u zagrebačkom Vrutku, zamišljala sam da ću upoznati malu pitoresknu siranu na livadama rijetkog aromatičnog raslinja sa ovcama koje bezbrižno pasu posoljeno bilje, ili se nonšalantno šeću usred ceste, a dočekala nas je high tech sirana sa halama i pravim laboratorijem u kojoj čeznutljivo prebrojavate brojne kolutove najboljeg sira.
Tamo smo u profesionalnim bijelim kutama maksimalno opremljeni i oprezni, razgledali siranu. Vlasnik Ivan Gligora nam je priredio zakusku u kušaoni gdje smo ponovno prionuli mini gozbi sira, skute i vina a poseban doživljaj bili su stihovi Ivana Gligore koji osim što proizvodi najbolje sireve, ovjenčane brojnim nagradama (koje izvolite potražiti na ovom linku), piše i pjesme u to malo slobodnog vremena što mu preostane kada ne proizvodi vrhunske sireve ili prima nagrade, kupce i posjetitelje. Vrhunski sirevi i lijepi stihovi o ljubavi bili su savršena uvertira za oproštaj od Paga.
Očarani, omamljeni, prepuni dojmova, umorni ali razdragani od trodnevne gastronomske sreće, krenuli smo svatko na svoju stranu.
U nove obveze, rokove, jurnjavu i stresove, noseći sa sobom sliku mjesečevog otoka kao posebne destinacije sa dušom ali i stilom.
Hvala TZ Paga i TZ Novalje na vodstvu i gostoprimstvu, divno je predstaviti svoj otok i njegove ljepote na ovaj način sa puno pažnje i ljubavi prema svojoj destinaciji.
Hvala kampu Šimuni na smještaju i prvoj gozbi koja nam je otkrila novo lice Paga kao otoka obilja i sjajnih plaža, i čarobnom Boškincu na djeliću zaustavljenog vremena kroz večeru iz bajke. Ako još niste, uplanirajte Pag u svoj putni itinerer i dopustite mu da vam pokaže zašto je tako poseban.
Informacije:
Turistička zajednica grada Paga
Turistička zajednica grada Novalje
Hotel restoran i vinarija Boškinac
Gradski muzej Novalja i Antički vodovod
Gastro avanture i ponajbolja pera kušača hrane, pratite na portalu Gastronaut.hr
Fotografije: A.Hitrec, arhiva Gastronaut.hr, naslovna fotografija Turistička zajednica grada Paga
