Jedna mala tržnica na otoku Korzici, ona u L’Ile Rousseu, jednostavno vas mora osvojiti. Ponuda je sezonska i lokalna: od voća i povrća do, čini se, bezbroj varijanti sireva i suhomesnatih proizvoda, osobito onih od poludivlje crne svinje. Citrusi i marmelade pripremljene od njih, domaći kruh i razne vrste peciva i slastica od kestenovog brašna, konzervirane masline i začinske trave samo su dio ponude. I sve možete kušati.
Otok Korzika pripada Francuskoj no Korzikanci su vrlo ponosni na svoje porijeklo i rado zaštićuju svoje proizvode. Tako se tu, primjerice, neće dogoditi da se med miješa s kineskim i da na staklenki piše da je određeni postotak “iz EU” (dok se za ostalo ne zna), nego će se koristiti samo vlastiti med i na etiketi jasno označiti kako se radi o medu s otoka Korzike.
Obožavatelji meda će vam reći i da je ovo najbolji med koji ćete u Europi pojesti. Najbolji su onaj od bilja mediteranske makije, lavande ili ružmarina. Popularan je i med od kestenovog cvijeta, jer (jestivih) kestena na Korzici ima u izobilju!
Inače se prije dolaska pšenice, na Korzici uglavnom koristilo kestenovo brašno. Ono se koristi i danas i nije baš jeftino. Na tržnici možete kupiti i keksiće od ovog brašna. Lokalni začini i masline se prodaju u rinfuzi, a zimi ima i domaćih mandarina i naranči, u izobilju.
Tržnica je, poput tržnica na još nekih mediteranskim otocima (Ibiza npr), na otvorenom ali pod krovom, kako bi prodavači imali dobru i podnošljivu hladovinu. Gradić od kojih 3000 stanovnika, L’Ile Rousse je dobio ime po crvenom otočiću koji se nalazi pred obalom, a Korzikanci ga nazivaju i Isula Rossa. L’Ile Rousse se nalazi na sjeverozapadnoj obali Korzike, u pokrajini Balagne, i poznat je i kao polazište popularnog vlakića dizelaša koji je tu samo da bi ljude razvozio na plaže do grada Calvi. Plaže su posebna priča za sebe i izuzetno su lijepe.
Natkrivena tržnica u grčkom stilu, potječe iz 19. stoljeća, a krov pridržava 21 stupa. Nakon kupnje se možete odmoriti i dobro najesti i napiti u jednom od obližnjih kafića i restorana, ili odigrati koju partiju boccia s lokalcima, na drugom kraju trga.
Na tržnici se nude uglavnom ovčji i kozji sirevi iz okolice a najpoznatiji je možda Brocciu, kojim se pune i razni slatki i slani specijaliteti, poput Fiadone pogače. Dodaje ga se i u raviole i omlete i uopće ne smije nedostajati u jednom pravom korzičkom obroku. Najčešće ga se poslužuje na kraju obroka, uz marmeladu od smokava.
Brin d’Amour (slamka ljubavi) je također vrlo poznat sir kojeg se može naći i izvan granica korzike. Pripremljen od ovčjeg mlijeka, obično je četvrtastog oblika, teži oko kilogram i umotan je u deblji sloj ružmarina, timjana, lavande i ostalog mediteranskog začinskog bilja makije. Ovaj sir je specifičan i po tome što ga seljaci proizvode na vlastitom imanju.
Na jednoj korzičkoj tržnici ne smije nedostajati niti suhomesnatih proizvoda, a velika posebnost su proizvodi od poludivlje svinje. Kad kažemo poludivlja, onda se radi o “običnoj” svinji koju se pušta u divljinu kako bi se hranila svime što nađe a najčešće korijenjem i žirevima. Ove se svinje često hrane i kestenjem iz šuma kestena, kao primjerice onoj u pokrajini Castagniccia. Meso se potom suši na dimu kestenovih drva, što mu daje poseban okus.
Najpoznatiji suhomesnati proizvodi su coppa (vratina), prisuttu (pršut), lonzu (dimljeni svinjski filet), saucisson (kobasica) i panzetta (slanina). Poznati su i figatelli, tamna vrsta kobasice koja se priprema od iznutrica svinje, bubrega, srca i jetre. Dodaje ju se u razna jela a zimi ju se jede sirovu ili pripremljenu na roštilju, što joj daje još intenzivniji okus.
Adresa i radno vrijeme
Tržnica je otvorena svaki dan, tijekom cijele godine, od 8 do 12 sati. Svakog prvog i trećeg petka u mjesecu je tržnica otvorena cijeli dan.
Adresa: Place Pascal Paoli (Trg Pascala Paolija)
Autorice:
Ivana Šarić Žic, viša kustosica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka
Helena Varendorff, urednica Okusi
