Dok je u ovom trenutku Djed Božićnjak već krenuo na svoj put oko svijeta, mi se prisjećamo našeg nedavnog susreta. Posjetili smo ga naime, prije oko mjesec dana, u njegovom uredu u gradiću Rovaniemi na samom sjeveru Finske. Rovaniemi je glavni grad finske pokrajine Laponije i nalazi se na sjevernom Polarnom krugu. Polarni krug se na finskom naziva Napapiiri a Djed Božićnjak Joulupukki (prijevod: Božićni jarac). Djed Božićnjak, kojeg neki kod nas i dalje zovu Djed Mraz (Ded Moroz je kolega iz Rusije), ustvari živi u mjestu Korvatunturi a preko dana posjećuje svoje selo (Santa Village) gdje svakodnevno prima djecu i odrasle iz cijelog svijeta. Djeda Mraza se smatra osobom različitom od Joulupukkija, engleskog Father Christmas te američkogSanta Clausa, iako se u posljednje vrijeme svi likovi polako stapaju u jednog.
Za vrijeme našeg posjeta je odraslih bilo puno više nego djece a neki putnici iz Azije svraćaju čak s koferima, direktno iz obližnje zračne luke u koju se nakon susreta s Djedicom odmah vrate. Kad se ulazi u Djedove odaje, odmah postaje jasno da je fotografiranje i snimanje zabranjeno. Ali to i nije važno, važan je osjećaj čarolije koja se stvara, a odrasle se barem za nekoliko trenutaka vraća u djetinjstvo.
Dok čekamo pred vratima Djedove primaće sobe, već čujemo njegov glas kako pozdravlja grupu od šestero (odraslih :)) gospođa iz Azije. Umjesto odgovora, čuo se grupni vrisak oduševljenja ovih žena. I naš susret je prošao slično. Djed prima djecu a poslije doziva i kaže: “a sad velika djeca”, i pruža nam ruke a mi se vraćamo u djetinjstvo. Čarolija je potpuna, Djed je stvaran, čak i ako u njega u jednom trenutku niste više vjerovali. Djedica ima dubok i ugodan glas i zanima se za sve, i otkuda ste i koliko vam je godina a na kraju obavezno dodaje za koliko dana dolazi k vama.
“Velika djeca” su obično jednako uzbuđena kao i ona mala a susret ostaje u trajnom sjećanju. Kako bi sjećanje bilo što snažnije, moguće je kupiti fotografije i filmove susreta s Djedicom. Sve to obavljaju, naravno Djedovi pomoćnici i pomoćnice – Elfovi.
U selu naravno stanuju i sobovi Djeda Božićnjaka, oni isti s kojima je krenuo na putovanje. Mi smo im odnijeli nešto hrane. To je zimi posebna mahovina a ljeti se hrane raznim biljem. Svi će vam u Laponiji naglasiti kako su sobovi glavna hrana ali da se “Djedove sobove”, a pogotovo Rudolfa ne jede. Sobovi su doista glavna hrana, u raznim oblicima, i o tome ćemo pisati u posebnom tekstu.
U Djedovom selu je i nekoliko restorana, u kojima se može kušati Rudolfove rođake, obične sobove. Rudolf je inače jako simpatičan, malen i baš lijep.
Kako bi sobovi ostali u formi do Badnje večeri, cijele godine vuku sanjke po snijegu ili sanjke na kotačima dok snijega još nema. Sobovi koji vuku sanjke su tradicionalan način prijevoza naroda Sami, prastanovnika Laponije. Sličan posao kao sobovi, u Selu imaju i haskiji koji žive na maloj farmi u blizini. Tu je također moguće je napraviti par rundi sanjkama ili, dok snijega još nema, u posebnim kolicima.
Farma se čini dosta velika a psi trče u grupama s do 10 pasa po vozilu.
Kao i svi radni psi, i ovi husky jedva čekaju da ih se upregne kako bi mogli “raditi” i protrčati šumom. Vožnja sanjkama koje vuku psi je jedna od glavnih atrakcija cijele regije i nudi se na raznim mjestima. Manji broj haskija je namijenjen za druženje a ostale se ne preporuča dirati, odnosno, približavanje kavezima i diranje je zabranjeno. Ovo ne čudi, jer ipak su to poludivlje životinje. U Laponiji neki haskije miješaju s vukovima, navodno zbog izdržljivosti. Haskiji koje smo mi vidjeli su u svakom slučaju zavijali poput pravih vukova.
U Selu se nalazi i Santa Claus Main Post Office, odnosno Poštanski ured Djeda Božićnjaka. Djed ovdje prima pisma iz cijelog svijeta i ovdje se mogu vidjeti i pročitati neka najzanimljivija. Djed u proteklih 60-tak godina primio preko 11,1 milijuna pisama iz 194 zemlje svijeta. U vrijeme Božiča Djed Božićnjak prima i do 32,000 pisama dnevno a za Božić 2005 je primio čak 550,000 pisama.
Ako ste pisali djedu, vaše je pismo još uvijek tu, jer on sva ta pisma čuva na posebnoj poštanskoj polici. Evo i Hrvatske:
Sva pisma koja se pošalju iz ove Pošte, imaju posebnu marku te poseban žig s Polarnog kruga. Kako su marljivi suradnici Djeda Božićnjaka doista mislili na sve, ovdje možete poslati svoje razglednice i tako da na odredište stignu pred Božić. Tko želi da pismo za Božić napiše sam Djed Božićnjak, i to je moguće organizirati, ukoliko ste spremni platiti traženu cijenu.
U Poštanskom uredu se nalaze i kamin, stolica za ljuljanje te nekoliko stolova na kojima možete pisati vaše razglednice ili čestitke za Božić. Teta poštarica je ustvari Elf, pomoćnica Djedice. Na prominentnom mjestu se nalazi i kutija prepuna nečeg za što na prvi, površni pogled nije jasno o čemu se radi. Na drugi pogled je sve jasno – to su dudice. A na treći pogled, na objašnjenje na finskom i engleskom: to su dudice koje su djeca, kojima više ne trebaju, poslala za bebe Elfove i bebe sobove. U paketima se često nalaze i pisma te darovi za sobove, poput mrkve.
Na kraju napornog dana, osvježiti se moguće u jednom od restorana u blizini. Mi vam preporučamo Kotahovi. Kota iz naziva je posebna koliba koja izgledom podsjeća na Tipi šator, a tipična je za Laponiju te Sami narod. U sredini se nalazi otvoreno ognjište iznad kojeg je dimnjak. Okruglice od soba su na jelovniku s pireom od krumpira, a ovisi o godišnjem dobu, u ponudi će biti različita hrana. Ukoliko vam se pruži prilika, obavezno kušajte juhu od lososa – najbolja je od svih u cijeloj okolici, bezalkoholno toplo piće Glogi, te kolač od sveprisutnih divljih borovnica.
Izvor objave i fotografije: Okusi.eu
