[:HR]Tako blizu i lako dostupna, Slovenija se otkriva začudnom lakoćom posjetitelju kroz svu raskoš nijansi proljetnog zelenila, impresivnih pogleda s ljepotom planinsko jezerskog štiha, raskošnom ljepotom Bleda i Bohinja i vrlo ljubeznim turističkim djelatnicima.
O tome koliko im hrvatski gost znači i kako su vješti organizatori, uvjerili smo se kroz studijsko putovanje ovog vikenda, na izvrsnom Festivalu čokolade u pitoresknoj Radovljici a priča se dalje nastavila posjetom toplim termalnim vodama i luksuznom wellness centru, tako da ćemo Festival čokolade podrobnije opisati u idućoj reportaži.
Za ovaj put zadovoljit ćemo se blogom gastronomada i gastroputnika s Okusi.eu, Ivane Stipić Lah koja je obradila temu slovenske kuhinje.
Inače, Okusi.eu ovaj cijeli mjesec imaju Sloveniju u fokusu interesa, naravno kroz priču o hrani. Reportažu prenosimo u cjelosti. Lijep, edukativan i zabavan tekst poučit će nas o povijesti slovenske kuhinje.
Slovenska kuhinja – od meščanske do rudarske
Iako mala, Slovenija je država koje se smjestila na geografski i gastronomski vrlo raznolikom području. Na sjeveroistoku prostire se Panonska ravnica, na istoku Dolenjska s pitomim brdima. S krševitog, obalnog juga penje se na zapadu u visine Alpa.
Sama geografska raznolikost i različiti načini života u različitim pokrajinama razlog su da u Sloveniji ne možemo govoriti o jednoj slovenskoj kuhinji, nego o više od 40 različitih kuhinja koje se stapaju u jednu cjelinu.
Ni svi sastojci nisu bili dostupni u svim regijama, zato je svaka pokrajina razvila sebi specifičnu gastronomiju, ovisnu o domaćim namirnicama.Potočni rakovi koje možete naći u potocima u unutrašnjosti, ne žive nigdje drugdje u Sloveniji, kao što je i pršut moguće osušiti isključivo na krasu i obali, dok je bučno ulje zaštitni znak Prekmurja.
Osim toga, ova mala država graniči s četiri kuharske velesile i od svake je preuzela i udomaćila ono najbolje.
Zato su se u Sloveniji osim lokalnih kuhinja razvijale i odvojene kuhinje sela (bajtarska kuhinja), gradova (meščanska kuhinja), fratara (samostanska kuhinja), utvrda (grajska kuhinja) i još mnoge druge. I dok su se u meščanskoj kuhinji njegovali prefinjeni ukusi oplemenjeni utjecajima Francuske i Austrije, bajtarsku kuhinju odlikuje mnogo krumpira, kupusa i graha. Kao što je na primjer govnač, pire od krompira s kupusom ili matevž, pire s grahom.
Razvoj industrije i specifičnih zanimanja razvio je i kuhinje tipične za određene pozive kao što su rudarska kuhinja (zasavski omlet, rudarsko srce) , splavarska kuhinja, šumarska kuhinja (puhovi na ražnju), kovačka kuhinja (gusta juha od graha)…
Mnoga tradicionalna jela kao što su na primjer puhovi na ražnju više se ne priprema nigdje, ali je zato gusta juha od graha ili zasavska omleta rudarsko srce još uvijek prisutna u slovenskim domovima.
Danas se u Sloveniji još uvijek u skoro svim domovima kuhaju kranjska kobasica, krvavice i konjski gulaš. Od priloga su popularni dinstani kiseli kupus, krumpir i polenta, a goveđa juha s kuhanom govedinom je osnovno jelo svakog nedjeljnog ručka, osim u sezoni tikava.Vrlo su popularna i jela od divljači, ali i od samoniklog bilja, kestena i gljiva. U sezoni radiča, borovnica ili gljiva slovenska brda i livade prepune su zagriženih berača koji ove delikatese skupljaju u košare od pruća – jer najlon vrećice donose lošu sreću.
Kako onda definirati takav neobičan skup jela? Slovenski gastronomski stručnjaci još uvijek nemaju neku zajedničku definiciju, slažu se ipak u nekoliko osnovnih crta: slovenska kuhinja je jednostavna, osim onda kad je teška. Slovenska kuhinja je domaća, osim onda kada se oslanja na kuhinju susjednih zemalja. Slovenska kuhinja je mesna, osim u sezoni povrća i naravno, slovenska kuhinja je zdrava, osim onda kada to nije.
Originalan tekst pročitajte na Okusi.eu
Fotografije: Ivana Stipić Lah
Autor teksta: Ivana Stipić Lah[:]
