[:HR]Raznolikost turističke ponude i sva blaga Hrvatske posjetiteljima rado ostaju u sjećanju kroz eno gastro iskustva.
Malena zemlja prepuna svojih posebnosti i specifičnosti može i kroz svoje jedinstvene proizvode biti prepoznatljivo i omiljeno odredište putnika koji se osim zbog neosporne ljepote odredišta – vraćaju i zbog okusa i mirisa trpeze. Raditi na diverzifikaciji ponude, obogaćivanju gastronomije i enologije svakako je poželjan smjer u kojem bi se morali kretati a našu bogatu ponudu bi trebali dodatno unapređivati i promovirati.
Donosimo nekoliko blagodati hrvatske ponude po kojima su poznati krajevi Hrvatske i čije okuse posjetitelji teško zaboravljaju:
Istarski pršut
Foto: Croatia.hr
Jedinstveni pršut koji se proizvodi od pasmina bijelih mesnatih svinja poput velikog jorkšira i švedskog landrasa, te njihovih križanaca. Svinje moraju biti uzgojene u Istri, hranjene repom, krompirom, žitaricama, kukuruzom i drugim biljem. Na svinjskom butu ostaju kosti kuka i zdjelične kosti, a koža i potkožno masno tkivo se odstranjuje sa površine buta – samo po tim osobinama obrade buta istarski pršut se razlikuje od talijanskog, španjolskog i ostalih poznatih uvoznih pršuta. Poznat je po intenzivnom mirisu i aromi, ujednačenoj crvenoj boji i slanom okusu.
Jeste znali?
Godišnje se u Istri potroši oko 100.000 pršuta, prvenstveno u turističko-gastronomske svrhe, a podjednako ga vole i strani i domaći posjetitelji. Istra je poznata po pravoj riznici gastro užitaka (tartufi, fuži, slastice) no istarski pršut u posljednje vrijeme figurira kao neprikosnoveni istarski brand.
Slavonska graševina
Foto: TZ Požeško – slavonske županije
Tradicionalna gastronomija Slavonije temeljena je na svježim namirnicama vrhunske kvalitete. Sastavni dio domaćinstva i gostoprimstva domaći su proizvodi, nastali po tradicionalnoj recepturi. Svojim mirisima, okusima, izgledima domaće mlijeko, sirevi, vrhnje, kulen, kobasice očaravaju posjetitelje i turiste zbog autentičnosti i domaće izvorne recepture sačuvane stoljećima. Najpoznatije vino Požeško slavonske županije je graševina, koja je ove krajeve proslavila i predstavila u cijelome svijetu. Raznovrsnost ponude bijelih, rosé i crnih vina ovog kraja ogleda se i u raznolikosti kultivara, a posebno se, uz graševinu, ističu chardonnay, pinot bijeli, rizling rajnski, silvanac zeleni, müller thurgau od bijelih, te frankovka, zweigelt, syrah, merlot, cabernet franc, cabernet sauvignon, od crnih vina.
Dubrovačka rožata
Dubrovačka rozata izvorna je dubrovačka delicija, dio hrvatske gastronomske baštine. Spominje se još od vremena Mletaka, u zapisima iz 1300. godine kao „fratrov puding“. Usprkos mnogim utjecajima tadašnjih sila Mletačkog i Osmanskog carstva, prenosila se generacijama i uspijela zadržate svoj izvorni recept. Dobila je ime po svom glavnom sastojku, Rosalinu – likeru od ruže.
Danas je rozata nezaobilazni dio ponude svakog boljeg restorana u Dubrovniku, također se priprema i u drugim djelovima Hrvatske.
Nama nema slađeg doli degustirati najfiniju drhtavu rožatu iza dobre pašticade.
Lumblija – Ne zaboravi me
Foto: TZ Blato
Na prekrasnom otoku Korčuli, blagdan Svih svetih se svetkuje posebnom unikatnom poslasticom koja stiljećima šapće priču o burnoj povijesti otoka i jednoj ljubavi.Ne oublie pas – Korčulani ne zaboravljaju ovaj gastronomski slatki unikat koji je prema predaji nastao davne 1811 godine u Blatu na Korčuli. Već više od 200 godina, ovaj tradicionalni kolač se spravlja po izvorno sačuvanoj recepturi za blagdan Svih svetih. Zove se Lumblija.
Lumblija je kolač koji se spravlja od posebnih sastojaka. Ti sastojci se već polako počinju prikupljati preko ljeta . Jedinstvena aroma ovog kolača sastoji se od oraha, limuna, suhica, barema i oraha, a peče se u čast sjećanja na najmilije. Po sastavu i strukturi spada u trajni kolač, te se može bez problema konzumirati i do nekoliko dana od priprave.
Jeste znali za podrijetlo lumblije?
Priča o nastanku lumblije stara je više od 200 godina. Brojna Napoleonova osvajanja nisu zaobišla ni Dalmaciju, te je po ukidanju Dubrovačke republike, francuska vojska zauzela otok Korčulu koja je potom pripojena kotaru Dubrovnik. Francuzi se nisu dugo zadržali na otoku, svega 9 godina, te je tako 1811 otok prešao pod vlast engleske krune.
Prema legendi otoka Korčule, lumblija je rezulta tužnog ljubavnog rastanka. Kako su francuzi naselili otok Korčulu, tako se u mjestu Blato rodila ljubav između mlade mještanke i francuskog vojnika pekara. Kada su Francuzi morali bježati pred Englezima, zaljubljeni vojnik na rastanku poklonio je svojoj voljenoj otočanki kolač uz poruku: n oublie pas (ne zaboravi). Slatki kolač tako je postao nadomjestak gorkom rastanku u spomen na veliku ljubav otočanke iz Blata i mladog francuskog vojnika.
Priča dostojna filmskog scenarija, franšize ili u najboljem slučaju izvrsne promotivne razglednice otoka.
Osim što se rado degustira kao poslastica za trpezom, ovaj kolač kao simbol ljubavi i svojevrsni čuvar sjećanja je otplovio, preletio i preputovao gotovo cijeli svijet – blatske i veloluške obitelji ga šalju svojoj rodbini u Australiju, Ameriku, i svugde gdje žive raseljeni blaćani i velolučani. Čuvar uspomena i sjećanja na obitelj i najdraže tako se nametnuo kao nezaboravan dio identiteta otoka.
Ako se odučite na posjetu prelijepoj Korčuli, svakako ga isprobajte.
Zagorske štrukle
Foto: TZ Krapinsko zagorske županije
Zagorske štrukle nose oznaku zaštite nematerijalnog kulturnog dobra, kao fascinantna poslastica koju su silom prilika i siromaštva domišljate Zagorke pripremale svojim mnogobrojnim obiteljima. Svake godine Turistička zajednica Krapinsko- zagorske županije priprema Štruklijadu – županijsku manifestaciju čiji je osnovni cilj promocija te zaštita zagorskih štrukli, ovog tradicionalnog zagorskog jela i prepoznatljivog brenda Zagorja. Na manifestaciji sudjeljuju brojni ugostitelji koji žele prezentirati svoje umijeće spravljanja zagorskih štrukli, te se izboriti za titulu prvih štrukla Zagorja.
Štruklama će vas nahraniti brojna seoska domaćinstva i restorani na području Zagorske županije a samo jelo se proširilo po cijeloj zemlji te ga se rado konzumira od juga do sjevera.
Pored štrukli, ovaj kraj je poznat i po zagorskom puranu s mlincima, zagorskoj juhi, svinjskoj pisanici Stubica, začinjenoj s zagorskim vinima. Neodoljivi zagorski brežuljci čuvaju tako u svojim njedrima i gastronomske posebnosti koje svrstavaju zagorski kraj na listu omiljenih izletničkih odredišta.
Torta Hrapoćuša – otok Brač
Foto: TZO Postira
Ministarstvo kulture nakon kulena, arambašića, soparnika, ličkog sira i bračkog vitalca proglasilo je tortu hrapoćušu zaštićenim nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.U čast svoje torte svake godine mještani organiziraju veliku feštu pod nazivom “Noć hrapoćuše”.
Recept i umjeće spremanja ove raritetne torte prenosile su generacije na generaciju.Ova izvrsna senzacija sastoji se od dva sloja; biskvita od badema natopljenog u maraschinu sa koricom od naranče, prelivenog grubo narezanim bademima i orasima umućenim u šećer i bjelanjak. Ova bogata torta se sprema isključivo za posebne prigode, a samo njeno ime inspirirano je krševitim kamenih špiljama u okolini, na koje njena tekstura vizualno aludira.
Nabrojana gastro blaga samo su manji dio ponude koja se tradicionalno spravlja u raznim krajevima lijepe naše. Preporučamo da ih što detaljnije istražite pri otkrivanju hrvatskih neodoljivih destinacija i razveselite dušu i nepce!
Foto:Croatia.hr[:]
