[:HR]U posljednjih mjesec dana na našem Travel blogu, zamiješali smo različite sastojke života u šareni lončić priča, naših stavova i trajnih pokliča o ljepoti Croatie.
Tako smo s vama podijelili sjajnu priču Paula Bradburyja o našoj Allison koja je Kaliforniju zamijenila Klisom na kojem pronašla ljubav svog života ili je život jednostavno pronašao nju, kako je i sama rekla s divljim vjetrom Dalmacije. A ta hladna dalmatinska bura pokazala joj je magičnu esenciju života u kojem se živi s maslinama, groždjem, mirisom zemlje, kamena i jedinstvenog ritma Dalmacije koja negdje i nekako, još nije izgubila dušu.
Potom smo se opet i nanovo opijali ljepotom naše zemlje, i preporučali vam kako top destinacije tako i neke koje još nisu dosegle zasluženi medijsko turistički procvat a imaju sjajan potencijal za udomljavanje (barem) mini stampeda oduševljenih posjetitelja.
Onda smo vam rekli i što mislimo o naftnim platformama na Jadranu, našoj oazi mira, ljepote, bijega i paralelnog svemira, kojem se nadamo uteći odnosno vratiti u penziji. Toplo se nadamo da ćemo se jednog dana, škripavih kostiju, vratiti krševitoj zemlji srebrno zelene nijanse maslina i čempresa uz plavi dekor kroz škure, a ne prizorima plutajuće naftne platforme.
Sad je vrijeme za novu priču a nju smo odlučili prepustiti našim dragim blogerima Golly&bossy.
Doznajte što nama otočanima predstavlja vožnja trajektom do Splita i kako su Golly&bossy odlučili na točki pucanja riješiti generacijama naslijeđen stres shoppinga, liječničkih pregleda i mahnite trke – u blogu kojeg u cjelosti prenosimo, uz šarmantni najavni dio:
Sredite se, obučete najboje casual odjelce koje imate (ovo niko neće priznat, ali ipak se ide u grad), gužvate se u Jadrolinijinoj kućici za kupit karte i onda se ukrcate u Brod. Vidite na Brodu svih koje niste vidili godinama, pročitate Slobodnu, pogledate latinoameričke jutarnje sapunice, a baba ili dida koji sedu do Vas ispričaju Vam cili svoj život. Doznate sve o operaciji kolina i o piru njihove mlaje praunuke i nekako iskonstruirate da su bili s Vašom babom u istemu šatoru u El Shattu. Baba usput isplete mirlić, a šoferi s brčićima razglabaju o politici i igraju karte. Obavezno sretnete povratnika iz Australije koji je s Vama iša u Osnovnu i pita “Je li me se spominješ?”.
fotografija: Hotspots privatni album
Golly&bossy u Saloni
Dragi Klingoncy,
Iako administrativno spadamo pod Dubrovačko-neretvansku županiju, Mi s otoka Korčule duhovno i materijalno gravitiramo Splitu i naše veze s Najlipšim gradom na svitu su neraskidive i višestruke. Mnogi od nas smo rođeni u Splitu, tamo nas dosta završi srednju školu, u Split idemo kupit postole, a ako se bilo kakvo zlo nedajbože dogodi, helikopter dođe i odvede nas u Split.
Ipak, najživopisnije putovanje za Split je trajektom rano ujutro i to izgleda ovako: dignete se ujutro u pet i kvarat (Blaćani, Smokvičani, Čarani, Lumbardezi i ostali puno ranije, a Lastovčani koji koriste istu liniju vjerojatno i ne idu leć). Sredite se, obučete najboje casual odjelce koje imate (ovo niko neće priznat, ali ipak se ide u grad), gužvate se u Jadrolinijinoj kućici za kupit karte i onda se ukrcate u Brod.
Vidite na Brodu svih koje niste vidili godinama, pročitate Slobodnu, pogledate latinoameričke jutarnje sapunice, a baba ili dida koji sedu do Vas ispričaju Vam cili svoj život. Doznate sve o operaciji kolina i o piru njihove mlaje praunuke i nekako iskonstruirate da su bili s Vašom babom u istemu šatoru u El Shattu. Baba usput isplete mirlić, a šoferi s brčićima razglabaju o politici i igraju karte. Obavezno sretnete povratnika iz Australije koji je s Vama iša u Osnovnu i pita “Je li me se spominješ?”.
Dobrodržeće tetke intelektualke čitaju Dostojevskog i rješavaju križaljke, pravu se da ne čuju ćakule i s prezirom gledaju učenike i penzionere koji već u šest uri počnu marendavat. I tako prođe vrime na brodu. Puni informacija o temu ko je umri, ko se rastavi, a ko je griješi bludno, ugledate oko devet ipo Obećanu zemlju. Spalatos! Spljet!!!! Dioklecijan!!! Riva!!! Joker! Emmezeta!!! Bauhaus!!!!
Evo uobičajeni jutarnji pogled na Split iz perspektive nestrpljivog otočkog putnika:
Iskrcavate se kroz garažu Broda i vrtite u glavi što sve morate kupit. Postole (Postole su obavezne). Trenerku. Rebatinke. Sime za tikvice. Povodac za pasa u Zoo-u iznad Pazara. Odijelo za susidovo vjenčanje. Mobiliju za najnoviji apartman u Emmezete. Kosilicu za travu ispod maslina. Vlaški sir na Pazaru. Pokupit teti kapot u kemijskoj čistioni. Lijekove za didu, uloške za postole ocu, Teti Mili pamidore i cviće za na grobje (uvik je povrće i cviće u Splitu jeftinije). Skupit sliku iz butige za okvire u Gradu. Uh!!! Kad to sve obavite, ne ostane puno vrimena za kulturno uzdizanje. Ono malo vrimena što Vam je ostalo do trajekta za nazad potrošite mrtvi umorni u Bobisa na Rivi. Mi obožavamo Rivu i Bobis i mandulat iz Bobisa i Popovu kapu i Lisnato sa sirom. Ali kad vučete tristaijedan saket sa sobom, a šofer koji Vam iz Emmezete nosi namještaj na trajekt, zove na mobitel i beštima i viče, Vin rečete u sebi DOSTA. I odlučite od svakog sljedećeg odlaska u Split napravit gastro-kulturni izlet, a šoping postane tek izlika za upoznavanje i guštanje u neopisivim bogatstvima i čudesima na dalmatinskim dijelu Lijepe Naše. I tako smo se odlučili da između posjeta dvama šoping centrima, napravimo stanku u Saloni. Salona!!!! Glavni grad rimske provincije Dalmacije. Colonia Martia Ivlia Valeria. Omiljeno ispitno pitanje na prvim godinama povijesti umjetnosti.
Nećemo se sad pravit pametni, jer o Saloni možete pročitat puno na internetu i nać u stručnoj literaturi, a i na tabeli in situ sve lipo piše.
Ovo je ulaz:
Čim smo ušli, oduševili smo se.
Bogatstvo antičkih ostataka nas je fasciniralo, a posebno Nas je oduševi nevjerojatni mir i urednost na lokalitetu.
Ovaj arhitektonski i povijesni biser smješten je pored frekventne prometnice, u neposrednoj blizini suvremenog grada. Svjedočanstvo je snažnog antičkog nasljeđa ovog prostora i njegove šire okolice i nosi u sebi ogroman turistički i ekonomski potencijal. Zaneseno smo šetali po lokalitetu svijesni da hodamo po mjestu gdje je nekada intenzivno pulsirao grad, žila kucavica ovoga dijela Mediterana, s infrastrukturom i svim onim što čini urbanitet određenog prostora.
Imali smo osjećaj da smo u video-igrici i da Nam je dana čarobna mogućnost ponavljanja znanja iz klasične arhitekture. Djelovi stupovlja, kaneliri, baze, gute, kapiteli..sarkofazi, sakralni objekti, teatar…Apsolutni must za studente s Mudroslovnog i sve one koji žele znati više..
Šetali smo dobre dvi ure, meditirali, bilo Nam je predivno. Ali smo se ražalostili što nema nikoga. A dan je bi prekrasan, a prostor idealan za zaljubljenike u baštinu, za mlade parove, penzionere, studente Akademije i sve one željne mira i boravka u prirodi, a u neposrednoj blizini grada.
Svugdi smo bili i svašta vidili, a Salona zaslužuje bit u svim mogućim turističkim prospektima i trebala bi bit must destinacija za sve kruzere i sve putnike koji dolaze u Split i bližu okolicu.
Inače, u blizini lokaliteta sretno živi naša prijateljica iz Srednje i Obožavateljica bloga Kristina. Kike ima petoro dice, piše super priče i sve zna o Saloni, a njena egzotična ljepota i bujna romanska kosa zasigurno je ostatak iz doba antike.
Nakon dva sata hodanja i razgledavanja smo ogladnili i išli u F1 na Rivu na pašticadu. Vrhunski!
A posli toga smo išli na kupanje na Bačvice.
Na trajektu smo zaspali.
Volu Vas Washy.
Originalni blog pročitajte na poveznici Golly&bossy u Saloni.
Fotografije preuzete s bloga Golly&bossy.[:]
