This post is also available in: English
Umjetnik za sva vremena – tako mnogi opisuju Ivana Meštrovića, rođenog 1883. godine u Vrpolju. Djetinjstvo je proveo u Otavicama, selu Dalmatinske zagore koje se danas diči njegovom obiteljskom grobnicom.
Svoje naukovanje započeo je u Splitu u klesarskoj radionici Harolda Bilinića, nakon čega slijedi petogodišnji studij na bečkoj likovnoj Akademiji. Bio je svestran umjetnik: kipar, tvorac više arhitektonskih te književnih djela, sudionik važnih političkih događanja. Izlažući s bečkom umjetničkom grupom Secesija u periodu od 1903. do 1910., mladi je Meštrović stekao punu afirmaciju, pa je i većina njegovih ranih djela simboličkog značenja – Zdenac života u Zagrebu iz 1905. godine.
Umjetnik kojem se divi cijeli svijet
No kako se uvijek kaže da se pravi umjetnik ne oblikuje ako ne živi i ne izlaže u Parizu, tako je i Meštrović 1908. godine doselio u francusku metropolu gdje unajmljuje atelijer na Montparnasseu. Tu nastaju epski radovi, budući su mit i simbol bili tada ne samo dio nacionalne nego i europske, osobito secesijske duhovne klime. Takve je radove izložio godine 1910. godine u Beču i Zagrebu, a izazvali su veliko zanimanje na svjetskoj izložbi 1911. godine u Rimu, gdje dobiva prvu nagradu za skulpturu. Na toj izložbi nagradu dobiva i Gustav Klimt, za slikarstvo.
Izgradnja grobne kapele obitelji Račić u Cavtatu (1920. – 1923.). je tek početak njegovog plodonosnog rada – seli u Zagreb, gdje adaptira kuću (1921. – 1924.) i gradi atelijer. Danas je to Atelijer Meštrović, memorijalni ambijent sa stalnim postavom umjetnikovih djela.
Radove iz trećeg desetljeća obilježava njegovo izražajnije klasično oblikovanje, posebno ženskih aktova. Punim zamahom radi i na javnim spomenicima, no svoje djela realizira i izvan Hrvatske. Tako je grad Chicago od Meštrovića naručio Spomenik Indijancima – dvije konjaničke skuplture koje su 1928. godine postavljene u u Central Grant Parku, a i danas se tamo nalaze.
Godine 1938. ostvaruje još jedan građevni projekt: Dom likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ta kružna građevina nezaobilazno je djelo hrvatske moderne arhitekture na kojoj je Meštrović prvi primijenio kružni tijek obilaska izložaka, povezao prizemlje s katom rampom, a prostor osvijetlio prirodnim svjetlom. Ideju takvog karaktera prostora upotrijebio je dvadeset godina kasnije, u daleko većim dimenzijama, poznati arhitekt Frank Lloyd Wright izgradivši Muzej Gugennheim u New Yorku.
U SAD-u se posvetio pedagoškom radu na Sveučilištu u Syracusi, država New York, zatim na Sveučilištu Notre Dame u South Bendu, Indiana. Godine 1954. postaje američki državljanin, a od 1960. je član Američke akademije za umjetnost i književnost. U Americi dovršava ciklus drvenih reljefa, započet gotovo četrdeset godina prije, na temu Krista iz Nazareta. Tu svojstvenu cjelinu, koja se smatra remek djelom sakralne umjetnosti 20. stoljeća, daruje za postav u kapeli Sv. Križa na Crikvinama – Kaštilcu u Splitu.
Ono što treba posebno izdvojiti je kako je 1952. godine Ivan Meštrović poklonio hrvatskom narodu većinu svojih djela, među ostalim Crkvu Presvetog Otkupitelja u Otavicama u kojoj je prema vlastitoj želji i pokopan.
1991. godine, na temelju darovnice, osnovana je Fundacija Ivana Meštrovića, a Sabor RH donosi 2007. godine Zakon o Muzejima Ivana Meštrovića.
Foto: Muzeji Ivana Meštrovića
This post is also available in: English
