This post is also available in: English
ARHEOLOGIJA I TURIZAM
Orijentacija naše države na promicanje kulture na svim poljima, pa tako i u pogledu turizma, nije niti najmanje sporna. Ipak, još uvijek nam nedostaje zadovoljavajući broj programa koji na umiješan način vrednuje turistički potencijal naše kulturne baštine.
Kulturni turizam, odnosno pobliže arheološki turizam, razvijen je i dobro uhodan koncept koji u
uspješnim slučajevima ( primjeri Italije ili Grčke za to su najbolja potvrda) imaju blagotvoran
učinak na zanimljivost turističke ponude, nerijetko još i veći na očuvanju i zaštitu same baštine.
U rubrici arheologija i turizam predstavljamo intervju s poznatim arheologom prof. dr.sc.
Stašom Forenbaherom iz Instituta za antropologiju u Zagrebu
Ukratko o Vama i Vašem radu
Arheologijom se bavim već preko trideset godina, ali sam do te struke došao došao pomalo neobičnim putem. Najprije sam završio građevinski fakultet, zatim su mi neko vrijeme alpinizam i speleologija bile najvažnije stvari u životu. Temeljna arheološka znanja stekao sam u Zagrebu i na njih nadogradio poslijediplomski studij u Americi. Sva ta naizgled nepovezana znanja i vještine zapravo se daju krasno povezati i to mi i te kako koristi u svakodnevnom radu.
Bavim se pretpoviješću Sredozemlja, a naročito me zanima što se događalo tijekom posljednjih desetak tisuća godina na prostoru Jadrana. To znači da svake godine oko mjesec dana provedem na terenu negdje na našopj obali. To je najzabavniji dio arheološkog posla, obilaženje terena, pronalaženje nalazišta i iskopavanje nekih od njih. Ostatak mojeg radnog vremena otpada na znatno manje uzbudljiv, ali još važniji dio posla, a to je izvlačenje informacija o prošlosti iz arheoloških nalaza prikupljenih terenskim radom. Taj dio posla odvija se u laboratoriju ili još češće u uredu pred računalom.
Koji je najzanimljivi arheološki nalaz ili objekt koji ste otkrili ili istražili na Jadranu?
Velika većina stvari koje nalazimo nisu nimalo glamurozne niti fotogenične. Puno više od toga zanima me što iz njih mogu doznati o ljudima koji su ih napravili i koristili. Dogodi se, ipak, da se naleti na nešto posebno, a to se najčešće događa slučajno. Tako smo istražujući pretpovijest Pelješca u jednoj špilji naletjeli na dijelove prikaza zodijaka napravljene od bjelokosti. Pokazalo se da su stari preko dvije tisuće godina, potječu iz vremena kada su stari Grci osnivali svoje kolonije na dalmatinskim otocima. Radi se o najstarijem poznatom prikazu grčkog zodijaka uopće. Taj nalaz svjedoči o dosezima tadašnje matematike i astronomije, kao i o prometnoj i kulturnoj povezanosti međusobno udaljenih kutaka Sredozemlja u to davno vrijeme.
Po čemu se Vela Spila razlikuje od drugih lokaliteta?
Ljudi su oduvijek zalazili u špilje pa ćete u mnogima od njih naići na tragove ljudskih posjeta, no vrlo malo je špilja koje su posjećivane tako redovito i kroz tako dugo vremensko razdoblje kao Vela špilja povrh Vele Luke na Korčuli. Po mojem sudu, to je najvažnije špiljsko arheološko nalazište na Jadranu. Na čitavom Sredozemlju, nalazišta slična njoj mogu se nabrojati na prste. Znamo da se u Velu špilju dolazilo i u njoj boravilo više-manje stalno tijekom zadnjih dvadesetak tisuća godina. Zahvaljujući tome možemo vrlo precizno pratiti promjene koje su obilježile razvoj ljudskog roda kroz to dugo vremensko razdoblje. A promjene su bile drastične: klima se promijenila od ledenodobne na današnju, ljudi su prestali biti lovci-sakupljači i postali stočari i ratari, male zajednice bez formalnog vodstva prerasle su u složena društva pod vlašću moćnih elita. Materijalne tragove svih tih promjena pronalazimo u petnaestak metara debelim naslagama zemlje koje su se nakupile u špilji, a još ih nismo ni prokopali do dna. Ne znamo koliko još tisućljeća pretpovijesti leži skriveno na dnu Vele spile.
Među Vašim velikim otkrićem je i nalazište špilje Nakovane na Pelješcu te Vas molimo ukratko o tom važnom nalazištu?
Na Pelješcu smo radili točno deset godina, istražujući pretpovijesni krajolik prostora između Orebića i Lovišta. Za iskopavanje smo odabrali opet jednu špilju, Spilu nad selom Nakovanom. Na početku smo bili uvjereni da se radi o uobičajenom špiljskom nalazištu, mjestu na kojem su tisućljećima pastiri sklanjali svoja stada ovaca i koza. Krajem prve sezone istraživanja otkrili smo kamenjem zatrpan špiljski hodnik. Nakon uklanjanja kamenja i provlačenja kroz tijesni i mračni procjep dospjeli smo u iznimno dobro sačuvano svetište u kojem su Iliri, starosjedilački žitelji tog kraja, prije dva tisućljeća štovali neko nama nepoznato božanstvo. To je doista bilo otkriće koje se ne posreći svakom. Tada je izazvalo priličnu pažnju domaćih i stranih medija, a o „tajni Spile Nakovane“ napisali smo i popularnu knjigu namijenjenu svima koje zanimaju naši korijeni i kulturna baština.
Kako po Vama važna arheološka nalazišta mogu utjecati na turističku ponudu i razvoj turističke destinacije?
Mislim da je potencijal i važnost arheologije za turizam toliko očit da o tome uopće ne treba raspravljati. Dosta sam se naputovao svijetom obilazeći arheološka nalazišta, no gotovo svi posjetioci koje sam tamo susretao nisu bili arheolozi poput mene nego jednostavno turisti željni vrijednih, drugačijih iskustava. Zbog toga se danas masovno ide ne samo u Rim ili Grčku, nego i u mnoga znatno udaljenija odredišta – Meksiko i Peru prvi mi padaju na pamet. Uskršnji otok, najizoliranije mjesto na svijetu, temelji svoje gospodarstvo na turizmu. Zašto ljudi žele ići baš tamo, kad u Tihom oceanu ima bezbroj drugih otoka do kojih je lakše doći? Zato jer Uskršnji otok ima spektakularnu arheološku baštinu koja je dobro prezentirana!
Sve je veći broj dolazaka turista čija je motivacija dolaska u destinaciju vezana za kulturna bogastva naše zemlje, te prema podacima Svjetske turističke organizacije trenutačno se čak 40 posto putovanja vezuje uz kulturnu ponudu, od čega se najveći dio realizira u Europi. Taj bi se udio do 2020. trebao godišnje povećavati za 15 posto.
Na koji način je moguće značajne arheološke lokalitete još više turistički valorizirati?
Hrvatska je zemlja bogate i raznolike kulturne baštine. Ne nedostaje nam važnih i atraktivnih spomenika prošlosti koje bismo mogli pokazivati posjetiocima. No bilo bi sasvim pogrešno misliti da naša arheološka nalazišta možemo preko noći pretvoriti izvor zarade. Pokazivati možemo jedino ono što smo primjereno uredili za pokazivanje, a urediti možemo samo ono što smo prije toga otkrili i istražili. Hoću reći da se radi o poslu koji traži određena ulaganja (ne baš prevelika u usporedbi s mnogim drugima), ali ta ulaganja moraju biti dugoročna i strateški osmišljena. Takva ulaganja nisu moguća bez razumijevanja javnosti i sluha onih koji odlučuju. Za početak, šira javnost morala bi bolje znati što sve imamo i postati svjesna činjenice da ta baština, ako se zna iskoristiti, ima sasvim konkretnu praktičnu vrijednost. Za to osvješćivanje ponajprije smo odgovorni mi arheolozi, no bojim se da se većina od nas još uvijek ne trudi dovoljno da svoja otkrića na jednostan i zanimljiv način prenese javnosti.
Dalmatian hot spots magazine
[nivo effect=”fade” directionNav=”button” controlNav=”true” width=”620 px” height=”360 px”]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/03/DSC_0240.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/03/Vela-spila-.jpg[/image]
[/nivo]
This post is also available in: English
