This post is also available in: English
POVIJESNA BORBA ZA OPSTANAK OSTAVILA JE TRAGA NA LICU I RUKAMA, ALI I DUŠAMA, TIH PONOSNIH LJUDI
Od dolaska na ova područja, na škrtu zemlju dalmatinskog krša, te izdašno Jadransko more, gdje je prekrasna obala, osiguravala sve za odličan život, oni vode borbu! Prvo onu uvijek na poraz osuđenu, onu s prirodom koju krotimo i držimo pod kontrolom, no zna se tko je – gazda!
Te i onu drugu, s brojnim tiranima i osvajačima, koji su kroz stoljeća, tijekom povijesti, iz desetljeća u desetljeće, napadali, otimali, uništavala sve ono što su ti – dalmatinski judi – stvarali!
Mukotrpno, svojim žuljevitim rukama kamen po kamen vadili su, prebacivali ga i slagali u mire (ogradne zidove), tog dobivenog komadića zemlje. Nizali suhozide, dio po dio kao čipku oko parcela, reseći tako najvećim nizom bisera od sivog kamena, otoke ali i kopnene dijelove malih oranica od škrte zemlje otkinute. U njima se sadila vinova loza, širili maslinici, gdje se moglo i agrume i lavandu uzgajati, sadili su pšenicu i kukuruz. Krumpir pa čak i duhan se u tim malim vrtačama po brdima dalmatinskog krša njegovalo i pazilo kao život svoj.
Eh’ ti dalmatinski ljudi!
Kako opisati ustrajnost i želju za opstankom, ljubavlju vođenom, na tako negostoljubljivom području. Otoci sa ono malo vode, malo zemlje, jedino sunca u izobilju. Sunca koji uništava kožu, svaka bora priča priču za sebe – od odlaska ranojutarnjeg s motikom na ramenu, prema komadima zemlje koju su još stari njihovi sakupljali i od kamena čistili. Naporan je taj dio radnog dana, u toj utrci s vremenom jer prije podne što se napravilo – to bi bilo to! Treba, naime, borbu voditi s žarkim suncem koje nemilo peče, prekopati na ruke, samo s motikom tu tvrdu zemlju.
Onda marendin, najčešće komad kruha i malo maslinovog ulja za umacat’, ako bude koji komad mesa ili sušene ribe, pa opet put pod noge. Težački dio dana je okončan, treba sada i na ribe poći. Predvečer se sjeda u barku, vadi alat, do jutra se zna ostati i loviti ono bogastvo s morskog dna. Neka zamiriše gradela i obogati se trpeza, a zatim će se i zakantati, zapivati dalmatinska pisma – ona koja dušu liči. Uz žmul vina zaboravit će se na sve nedaće, savijene, umorne i istrošene škinje, opjevat’ će se ta škrta zemlja, u svakom stihu s ljubavlju će se njegovati taj komad tla, taj mali kutak na kugli zemaljskoj koji su još preci stari izabrali.
Dok se u Zagori, nakon jutarnjeg kopanja, onoga težačkog neumornog, prelazi na brigu o blagu, životinjama koje su po brdu raštrkane u potrazi za vlatima trave koje iz kamena vire! Ako se nije na zemlji, uvijek se nešto gradi, popravlja, pa ta živost ni otok ni Zagoru ne zaobilazi. Stremljenje prema boljoj budućnosti premda su ih sve nedaće stizale.
Rezultat svega – stameni izraz lica, uspravne kolone od ne baš rječitih ljudi (ma tko ima vremena za priču?), kršni muškarci otporni na sve!
I rad, i muku, i nedaće!
Samo im njihov rodni kraj ne dirajte – ni tvrdi kamen, ni ono malo zemlje, ni barke njihove male, ni ognjišta koja su tu već vjekovima, povijest koja je krvlju i znojem ispisana. Ni obitelji njihove, zna se tko je glava u kući, tko je odgovoran i brižan za sve, pun i ljubavi ali i ponosa.
A ni konobe im te dirajte, mjesta gdje će smisao život, imati tek u društvu prijatelje i pisme.
DALMATINSKE ŽENE – RADIŠNE LJEPOTICE
Uvijek su žene ognjišta čuvale, briga o djeci, kući i muškarcu svom, svaki atom snage su zahtijevali od tih ljepotica. Ni umor ni briga, ni neimaština nisu izbrisale krasotu, ženstvenost s tih lica, po ljepoti im premca u svijetu nema.
Iako su im na kraju života tijela umorna, savinuta u struku istrošena, jer osim brige o kući, žene te dalmatinske krasotice i u polju su radile. Težački kruh zarađivale, bok uz bok sa svojim muževima, motikama baratale.
Same su i na more odlazile, i u ribe su znale, a i maslinicama se bavile. Primjer su žene sa šibenskog područja, koje su zemlju imale na Kornatima, brodicama su odlazile sređivati masline, nadgledati stada ovaca i koza, a na povratku prema kopnu, i u ribolovu bi se te morske vučice – iskazala.
Stihovi jedne od najpoznatijih pjesama o Dalmaciji
Dalmatino povišću pritrujena
Dalmatino povišću pritrujena!
Ditinstvon gladnin povist štukali;
Dalmatino povišću pritrujena!
Kroz kadene dicu čičan pasli,
a judi driti ka kolone,
Dalmatino povišću pritrujena!
LJUBO STIPIŠIĆ-DELMATA
Tekst: Dalmatian hot spots magazin
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/01/Vrgorac_1.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/01/Vrgorac.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/01/paska-cipka.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/01/klape.jpg[/image]
[image]http://hotspots.net.hr/wp-content/uploads/2013/01/Folklor-Vrgorac.jpg[/image]
[/nivo]
This post is also available in: English
